Glasnogovornik State Departmenta odgovorio europskim političarima koji sve jače pokušavaju pritisnuti Ameriku da pomogne s prihvatom izbjeglica

Sjedinjene Države izložene su sve većem pritisku da pomognu Europi u zbrinjavanju velikog broja imigranata koje bježe pred ratom i kaosom na Bliskom istoku i u Africi, no za sada nema naznaka da Washington planira primiti znači veći broj ljudi.

David Miliband, bivši britanski ministar vanjskih poslova koji je sada na čelu Međunarodnog odbora za spašavanje, pozvao je SAD da pokažu “vodstvo kakvo je Amerika pokazivala u takvim slučajevima” u prošlosti.

Doista malen doprinos

“SAD je uvijek bio lider u zbrinjavanju izbjeglica, ali 1500 ljudi kroz četiri godine doista je malen doprinos rješavanju humane strane ovog problema”, rekao je za ABC.

Glasnogovornik State Departmenta John Kirby za sada nije rekao ništa što bi upućivalo na to da će SAD značajno povećati broj imigranata koje će primiti.

Istaknuo je da je SAD dao 4 milijarde dolara humanitarne pomoći za izbjeglice te stajalište vlade u pogledu sigurnosti.

Američke vlasti ne žele dopustiti da u zemlju uđu militanti Islamske države ili al Qaede predstavljajući se kao izbjeglice.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Sarkozy smatra da treba ponovno utemeljiti Schengen i Europu

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u subotu se izjasnio za uspostavu prihvatnih centara na sjeveru Afrike, u Hrvatskoj, u Srbiji ili Bugarskoj u kojima bi migranti čekali na dobivanje statusa političkog izbjeglice prije ulaska u zonu Schengen ili bi bili vraćeni.

Sarkozy je rekao da ne vjeruje u reformu Schengenskog prostora slobodnog protoka ljudi između 26 zemalja.

“Treba ponovno utemeljiti Schengen i Europu”, rekao je i poručio da sve zemlje članice moraju imati “jednaku migracijsku politiku”.

Zone van Schengena

Sakozy tako smatra da se “status političkog izbjeglice kandidatu treba dodijeliti prije nego uopće krene u prijelaz Sredozemnog mora.

Nakon toga, prekasno je”, rekao je.

Zato bi prihvatne centre trebalo osnovati na sjeveru Afrike ili u Srbiji i Bugarskoj, koje nisu u zoni Schengena, smatra bivši francuski predsjednik. To bi, po ovom prijedlog, značilo i Hrvatska, koja je također van Schengena.

Schengenski prostor, što je to?

Schengenski prostor, obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.

Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od preko 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 km2.

Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

Ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengenski prostor je ostvaren 2014., Hrvatska je kao cilj postavila godinu 2015., a Cipar godinu 2016.

Izbjeglička kriza ugrozila je jedan od temeljnih stupova (i najvećih uspjeha) EU

Golemi priljev ljudi dovodi u pitanje opstanak Schengena, prostora bez granica.

Prijeti li migracijska kriza slobodi kretanja u Europi? Različiti odgovori Europljana na golemi priljev migranata po nekima dovode u pitanje opstanak Schengena, prostora bez unutarnjih granica koji obuhvaća 26 europskih država, uključujući 22 članice EU-a, piše France Presse.

Na tu mogućnost, omiljenu temu eurofobnih stranaka na nacionalnoj razini, upozorila je čak i njemačka kancelarka Angela Merkel, pozvavši na odlučnu akciju kako bi se to spriječilo. “Ako pravedna raspodjela (izbjeglica u Europi) ne bude moguća, tada će se postaviti pitanje (budućnosti) Schengena. To ne želimo”, kazala je u ponedjeljak Merkel.

Ako se to dogodi, “ovo više neće biti Europa čiji osnovni ideal moramo i danas razvijati”, upozorila je Merkel, čija je zemlja prestala vraćati sirijske izbjeglice u njihovu domovinu. “Ugrožen je jedan od temeljnih stupova EU, sloboda kretanja ljudi”, upozorio je prije nekoliko dana talijanski ministar vanjskih poslova Paolo Gentiloni, strahujući također da će Schengen biti doveden u pitanje i da će se “vratiti stare granice”.

Migranti ne dolaze u Grčku, Italiju ili Mađarsku, oni dolaze u Europu

“Migranti ne dolaze u Grčku, Italiju ili Mađarsku. Oni dolaze u Europu”, rekao je, pozivajući Europu na veću solidarnost. Europska komisija “ne može isključiti izmjene” pravila o slobodi kretanja ako bude potrebno, kao što je to već učinjeno, ali “to načelo ostaje isto”, istaknula je u ponedjeljak glasnogovornica Natasha Bertaud.

Komisija se ipak ne protivi mogućoj izmjeni Dublinskih pravila (2003.), po kojima država u kojoj migrant prvi put uđe na teritorij EU mora preuzeti odgovornost za njegovo zbrinjavanje, i zauzima se za “stalni mehanizam” kako bi se tražitelje azila pravedno raspodijelilo u izvanrednim situacijama.

Jedino rješenje je zajednička politika

Schengen je “jedan od najvećih uspjeha” EU, ocijenila je Bertaud, pozivajući sve države da poštuju pravila kako bi sustav mogao pravilno funkcionirati. “Pravo rješenje bila bi jasna i deklarirana zajednička politika azila, stvaranje koridora i tranzitnih kampova gdje bi se dodjeljivao status izbjeglice”, pod uvjetom da postoji dogovor o raspodjeli tih izbjeglica, smatra Marc Pierini, znanstvenik centra Carnegie Europe.

“Ako do toga ne dođe, vlade će i dalje ostati pod političkim pritiskom populista”, rekao je. Matthieu Tardis, stručnjak za migracije francuskog instituta za međunarodne odnose Ifri, smatra da je dovođenje u pitanje Schengena “rizik, jer svaka država članica pristupa tom pitanju iz jako nacionalne perspektive, ovisno o javnom mnijenju”.

“Zadnjih mjeseci jasno se pokazalo da postoji manjak povjerenja između država članica”, kazao je, povlačeći paralelu s grčkom krizom, koja je dovela do toga da “sjeverne zemlje predbacuju južnima da ne rade svoj posao, a južne smatraju da sustav nije pravedan”. “Europski dužnosnici moraju pokazati da je sloboda kretanja ključna za EU”, istaknuo je Tardis.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Počela dramatična obraćanja narodima Europe – Nicolas Sarkozy obratio se Francuzima i otvoreno govorio o raspadu Europe

Koordinirano zastrašivanje naroda ili početak sloma? Nakon Sakrozya, njemačka kancelarka Angela Merkel večeras će se obratiti njemačkom narodu u, očekuje se, podjednako dramatičnom tonu. U dramatičnom govoru Nicolas Sarkozy se u četvrtak navečer obratio javnosti pritom rekavši kako “želi prenijeti istinu francuskom narodu”. Rekao je kako bi Europa mogla “nestati” u krizi eurozone ukoliko se nešto radikalno ne promjeni, i to jako brzo.

“Europa mora donijeti jako važne odluke u idućih nekoliko tjedana”, naveo je francuski predsjednik istaknuvši kako će Francuska i Njemačka zajedno blisko surađivati u čvrstom provođenju fiskalne discipline nad eurozonom. U svom govoru kojeg su neki kritičari već nazvali “nedorečenim mrmljanjem” Sarkozy je nastavio s brojnim frazama kao što su “globalna povijest biti će pisana bez Europe” ili “Europi treba solidarnost i više discipline”. Nedavno smo vidjeli kako je Sarkozy na gostovanju kod predsjednika Obame, izjavio zajedno sa dotičnim, da sumnjaju u budućnost Eura. Kako Obama može išta pričati o EURU i sa kakvim ovlastima, kad je dolar ionako prezadužen i naštampan do krajnjih granica?!

U cijelom svom govoru Sarkozy zapravo nije rekao ništa konkretno – pogotovo ne po pitanju što bi se zapravo trebalo prema njemu učiniti. Poruka je jasna – Europa se mora spasiti pod svaku cijenu, ali izgleda da nikome nije jasno kako.Govor također može biti i psihološko pripremanje na potencijalni kolaps kompletne Eurozone, a samim time i Europske Unije.Stvaranje još veće napetosti očito se obavlja koordinirano – njemačka kancelarka Angela Merkel večeras će se obratiti njemačkom narodu u, očekuje se, podjednako dramatičnom tonu.

Priprema li se svjetska masonerija za slijedeći, još radikalniji scenario? Dosadašnja kriza im očito nije donijela dobre rezultate? Očito je da je tako,…..

Do siječnja će doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru. Saznajmo malo masonski plan, iako je dolar precjenjeniji od eura, pogledajmo šta se događa.

»Ovo su zadnji dani eura kakvog znamo«, procjena je analitičara švicarske banke Credit Suisse. No, analitičari snažnog financijskog švicarskog carstva ne tvrde da to znači i raspad eurozone, pogotovo ne Europske unije.

Ali, sigurno je, barem kako tvrde Švicarci, da će do siječnja doći do velikih promjena koje bi dugoročno mogle imati utjecaj i na život eurozone. Nitko, pa ni Njemačka, neće biti pošteđen posljedica svega onoga što se sada događa. Poruka je švicarskih bankara da će se trebati okrenuti racionalnom ponašanju i u bankarskom sektoru.

Dramatična situacija bit će potencirana kada se na financijskom tržištu osjete sve posljedice krize u Italiji, Španjolskoj, Portugalu. Nije isključeno da će i Francuska vrlo skoro početi jače osjećati posljedice sadašnje krize, a ni njemački podaci o stanju gospodarstva na kraju godine neće biti posve uspješni. Zato će europski političari sljedećih tjedana morati donijeti značajne odluke koje će odrediti i budućnost europskog zajedništva i ujedinjenja.

Napetost i dalje vlada na burzama, ali i u centrima političkog odlučivanja. Olli Rehn tako poručuje da će Bruxelles intenzivno pratiti što se događa u Italiji, uz svo zadovoljstvo što je Monti preuzeo vladu. Rehn ima i težak zadatak uvjeriti Nijemce da su euroobveznice najbolji izbor koji osigurava sigurnost eurozone. Njemačka vlada je skeptična, ali će odluku trebati donijeti vrlo brzo.

Rehn je u Berlinu kazao da će europska gospodarstva stagnirati ako se što prije ne nađe rješenje, »sustavni odgovor«.

Njemačka je stvarnost takva da CDU odbacuje takva rješenje, a i raspoloženje nekih drugih stranaka zasad nije naklonjeno obveznicama. Rehn opet kaže da nema mnogo mogućnosti kako da se postigne financijska stabilnost, pa iako se o tome barem javno nije govorilo, u Berlinu je iznad glava lebdjela opasnost da i Francuskoj krene loše.

»Ovo je put do uništenja Europe«, opet poručuju neki njemački političari i poduzetnici, reagirajući na prijedloge o obveznicama. Iznose se brojke koje, barem kako su ih posložili Nijemci, pokazuju negativni učinak. Berlin, zasad, pokazuje više simpatija za preuređenje Lisabonskog ugovora koje bi omogućilo striktnije kontrole i sankcije onima koji krše pravila. Tu je uključena i tužba europskom sudu u Luxembourgu.

Merkel stalno govori o reformama koje vode »novoj Europi«. Bez reformi, tvrdi Merkel, Europa ne može uspjeti i biti konkurentna. Na stolu je niz prijedloga, a vremena je sve manje. Stječe se dojam da događaji idu brže od razmišljanja politike, pogotovo od konkretne realizacije onoga što je dogovoreno. Političari sve više gase vatru, a kada ni u tome ne uspiju, poput Italije i Grčke, prinudni upravitelji postaju tehnokrati. To je u neku ruku i suspenzija demokratskog života, jer su političke stranke kapitulirale, priznale nemoć i sve prepustile stručnjacima kojima je prioritetni cilj sačuvati sustav koji je bio do sada.

Sve ostale priče, pa i ona koja se sada tako često čuje u Njemačkoj o »više ili manje Europe«, postaju deplasirane. Podaci s burza su sve lošiji, politički interesi velikih članica Unije sve različitiji. Njemačko-francuski dvojac još uvijek vuče u jednom smjeru, Britanci su davno otišli u drugom, novopridošle članice šute, zemlje-uzori postale su zemlje velikih problema.

Kada bankari u Švicarskoj šalju alarmantne podatke, stanje je sigurno još gore nego što se na prvi pogled čini.

»Njemačka mora biti stup stabilnosti«

BERLIN – Predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann pozvao je u utorak svoju zemlju da preuzme ulogu »stupa stabilnosti« u borbi s dužničkom krizom i da se zauzima za očuvanje neovisne monetarne politike.

Najveće europsko gospodarstvo nosi »posebnu odgovornost« koja premašuje njezinu ulogu glavnog financijaša programa pomoći i jamstava koji se pripremaju u zadnjih godinu dana, rekao je čelnik Bundesbanke u govoru u Berlinu na skupu njemačkih poslodavaca. »Njemačka mora ispuniti svoju zadaću stupa stabilnosti pružajući dobar primjer u vođenju javnih financija, ali i zauzimajući se za stabilnu europsku monetarnu politiku«, naglasio je.

Weidmann, bivši savjetnik Angele Merkel koji je na vodeću dužnost u Bundesbanci došao prije nekoliko mjeseci, pozvao je kancelarku da ne skrene sa svog pravca, usprkos sve brojnijim pozivima da se ECB jače uključi u borbu s krizom.

 Obama i Sarkozy složni oko krize eura

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Krizu eurozone potrebno je hitno riješiti te početi strategiju za jačanje svjetskoga gospodarskog rasta, suglasili su se u četvrtak prije početka sastanka G20 u Cannesu američki predsjednik Barack Obama i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

“Najvažniji dio naše zadaće u ova dva dana summita je riješiti financijsku krizu ovdje u Europi”, rekao je Obama.

Europska unija predvođena Sarkozyjem i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel pokušava riješiti krizu izazvanu odlukom Grčke da raspiše referendum o planu spašavanja grčkog duga koji je u korist Atene EU donio mukotrpnim pregovorima.

Glavnina razgovora vodila se, međutim, oko jačanja svjetskog gospodarskog rasta potrebnog za “stvaranje radnih mjesta” i “stabiliziranje svjetskih financijskih tržišta”, rekao je Obama.

Sarkozy je pohvalio razumijevanje američkog predsjednika za zamisao uvođenja “poreza na financijske transakcije” iako mu se SAD protivi.

Prema tom prijedlogu svaka bi se financijska transakcija oporezivala takozvanim Tobinovim porezom, ili porezom solidarnosti. Tim bi se novcem, procijenjenim između 100 i 250 milijarda dolara godišnje, mogao financirati razvoj.

Tobinovom porezu sklone su Francuska i Njemačka, zagovaraju ga Ujedinjeni narodi, filantropi poput Billa Gatesa, nevladine udruge i Vatikan. Unatoč njihovim apelima G20 da prihvati ideju, malo je vjerojatno da će porez zaživjeti jer mu se odlučno opiru SAD i Velika Britanija, ali i druge zemlje poput Kanade, Kine, Rusije.

Zamisao o uvođenju poreza solidarnosti potječe iz “Tobinova poreza” 70-ih godina kojim se željela onemogućiti svaka spekulacija devizama.
 
autor nsp, preneseno sa nacional.hr, vjesnik.hr, youtube.com