Nedavno objavljeno istraživanje diljem svijeta otkrilo je da zapanjujućih 89 posto Britanaca u dobi od 16 do 29 godina smatra da su njihovi životi besmisleni i bez svrhe

Japanska kompanija Yakult koja je provela anketu otkrila je da 84 posto mladih vjeruje da ne uspijevaju “živjeti svoj najbolji život”, dok 30 posto njih smatra da su zaglavili u besmislu prenosi list Sun.

Istraživanje je također pokazalo da je u svim dobnim skupinama 51 posto ispitanika reklo da vjeruje da su rođeni da budu sretni koliko mogu, dok je 37 posto reklo da smatra da im je glavni zadatak usrećiti druge oko sebe. 31 posto njih smatra da svrha je čovječanstva činiti dobro.

Sveukupni osjećaj očaja i dubokog osjećaja negativnosti o nečijem nečijem životu nije naročito svojstven mlađem stanovništvu.

Odvojeno istraživanje iz 2017. godine koje je provela Jo Cox-ova komisija za usamljenost prije njezina ubojstva otkrilo je da se gotovo tri četvrtine (73 posto) starijih ljudi osjeća usamljeno, a otprilike polovina (49 posto) anketiranih kaže da su se tako osjećali godinama.

Godine 2018. vlada Velike Britanije pokrenula je program koji financira država u okviru “Komisije za usamljenost”, a namijenjen je pomoći usamljenim ljudima da uspostave veze s ljudima oko sebe i stvore prijatelje.

Vladino istraživanje otkrilo je da se oko devet milijuna ljudi „uvijek ili često osjećalo usamljeno“, a oko 200.000 starijih ljudi je prijavilo da nisu razgovarali s prijateljem ili rođakom više od mjesec dana.

Velika je ironija svega toga što su nam rekli da živimo u vremenu u kojem su nam internet i društveni mediji omogućili da budemo povezani više jedni s drugima nego ikad prije u povijesti.

Na površinskoj razini se može činiti tako. Međutim, ako se pogleda dublje, sasvim je jasno da je sve više ljudi izolirano i samo – možda više nego ikad prije.

Jedina je razlika što smo sada sami, ali zajedno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Gotovo tri desetljeća s nikim nije razgovarao, nikoga nije vidio, a većinu vremena nije radio ništa

Goddine 1986., tada 20-godišnji Christopher Knight odvezao se u jednu šumu u ruralnom dijelu američke države Maine.

Ostavio je svoj auto, sa sobom je ponio samo osnovne stvari za kampiranje, ušetao u šumu i iz nje nije izašao 27 godina.

Nakon što se namjerno zagubio u šumi našao je dio koji će postati njegov dom – mala čistina u gustoj šumi oko jezera North Pond. Raširio je ceradu između drveća, namjestio mali najlonski šator i smjestio se.

Bio je skroz skriven od svijeta, unatoč činjenici da je zapravo boravio sam nekoliko minuta hoda od jedne od stotina ostalih malih ljetnih kućica koje su bile razbacane uz jezero.

Raširio je ceradu između drveća, namjestio mali najlonski šator i smjestio se. Bio je skroz skriven od svijeta, unatoč činjenici da je zapravo boravio sam nekoliko minuta hoda od jedne od stotina ostalih malih ljetnih kućica koje su bile razbacane uz jezero.

Knight je preživljavao tako što je provaljivao u kućice i lokalne centre iz kojih je krao zalihe. Uvijek je uzimao samo ono što mu je trebalo – hranu, plin za kuhanje, baterije i knjige.

Pokušavao je stalno raditi što manje štete, ali veliki broj provala – više od tisuću tijekom svih tih godina – uznemirio je vlasnike kućica, pa su alarmirali policiju, koja je postavila zamku i uhvatila Knighta na djelu.

Pisac Mike Finkel posjetio je Knighta u zatvoru kada je pisao knjigu o njemu i njegovom bijegu od svijeta, “The Stranger in the Woods: The Extraordinary Story of the Last True Hermit”. Prvo ga je pitao najočitije – zašto je okrenuo leđa svijeta i otišao kako bi živio potpuno sam.

“Chris Knight je rekao da se osjećao jako neugodno stalno okružen ljudima. Mislio sam da mu se nešto dogodilo što je izazvalo taj osjećaj.”

Pitao sam ga je li počinio neki zločin, je li ga bilo nečega sram, ali uporno je tvrdio da se ništa nije dogodilo, već je naprosto osjetio jaku želju da bude sam, kao da mu je cijelo tijelo govorilo da će mu biti ugodnije ako živi odvojen od svijeta”, rekao je Finkel za BBC.

Želja je bilo toliko jaka da je proveo gotovo tri desetljeća, a da s nikim nije progovorio nijednu jedinu riječ. Samo jednom je u tih skoro 30 godina pozdravio jednog planinara na kojeg je slučajno jedan dan naletio, negdje devedesetih godina.

Unatoč tomu što su zime u Maineu jake, temperature se znaju spustiti i do 20 ispod nule, Knight kaže da nikad nije zapalio vatru, jer se bojao da bi dim mogao privući nečiju pažnju.

“Puno je toga u njegovoj priči zanimljivo. Da usred zime idete kampirati u neku šumu u Maineu i cijelu noć provedete u šatoru bez vatrice, bio bih impresioniran. Knight je to radio 27 zima”, kaže Finkel.

Knight mu je ispričao da je umjesto grijanja uz vatru išao jako rano spavati, već oko sedam navečer, namjestio bi budilicu u tri ujutro, najhladnije doba noći. U tri sata bi se ustao i hodao do jutra, kako bi ostao ugrijan.

Finkela je zanimalo i kako je provodio vrijeme.

“Malo bi čitao knjige, malo rješavao križaljke, ali te stvari nije radio većinu vremena. Ono što je većinu vremena radio je ‘ništa’, nije radio ništa.” Finkel je pitao Knighta da objasni to ništavilo, to njegovo ‘nečinjenje ničega’.

Finkel je pitao Knighta da objasni to ništavilo, to njegovo ‘nečinjenje ničega’.

“Zanimljivo je da mi je rekao da mu nikada nije bilo dosadno. Da nikada nije bio usamljen. Kaže da je bilo upravo suprotno, da se osjećao totalno povezan s cijelim svijetom.”

vuči kao nekakvo mistično iskustvo, ali ne ono koje doživite na psihodeličnim drogama, već zbog samoće.

Nakon što je uhićen 4. travnja 2013 godine osuđen je na sedam mjeseci zatvora. U zatvoru ga je posjećivao Finkel, koji je dobio dozvolu da ga može intervjuirati devet sati, ali morao je dolaziti svaki dan po sat vremena. Iz tih razgovora je i nastala njegova knjiga.

Kada su uhvatili nije bio baš siguran koliko ima godina, jer je kroz godine izgubio pojam o vremenu, nije ni znao koja je točno godina. Na pitanje policije, koja ga je uhvatila tako što je na području gdje je krao postavila kamere, što radi u šumi, rekao je da je u šumi od katastrofe u Černobilu. Taj događaj mu je bio vremenska referenca.

Knight je rođen u Maineu, a nakon uhićenja je ispričao da je njegova obitelj bila dobra, ali bez emocija, pa je kao tinejdžer puno vremena provodio sam. Ispričao je policiji da nije imao nikakvih planova kada je ušao u šumu. S nikim se nije pozdravio i nikoga nije obavijestio da odlazi. Samo je otišao.

Nakon izlaska iz zatvora Knight se vratio u roditeljski dom i živi s majkom. Radi u bratovom automehaničarskom servisu. Otada više nije bio zainteresiran za razgovor s Finkelom, ali on se jedan dan pojavio u kući. Knight je bio sam, a Finkel je za Atlantic rekao kako mu se činilo da je Knight depresivan.

“Zamolio me da ga više nikad ne kontaktiram, a njegova zadnja rečenica dok sam odlazio bila je: Nedostaje mi šuma”, rekao je Finkel.
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

“Akcija je stvarna mjera inteligencije.” – Napoleon Hill

Nažalost, čini se da društvo ne vrijednuje pravu inteligenciju u ovim vremenima, jer ima tendenciju da zanemari sve što zahtijeva kritičko razmišljanje i bilo koji oblik višeg znanja.

Inteligentni imaju sjajne ideje, ali su često zanemareni u korist onih sa sposobnostima da nas zabavljaju i odvrate nas od onoga što se zapravo događa.

Oni s visokim razinama inteligencije ne mogu danas biti ometani sa vijestima masovnih medija i zabavom, i umjesto toga oni cijene duboko razmišljanje i promišljanje kako bi se dobili uvid i nove ideje.

Inteligencija je vrlo rijetka danas, i ne prakticira se i primjenjuju kao nekad. Međutim, možete lako usvojiti navike te vrste ljudi, ako želite povećati svoju inteligenciju.

DONOSIMO 5 STVARI VRLO INTELIGENTNI LJUDI RADE DRUGAČIJE:

1. ONI DOVODE U PITANJE MAINSTREAM IDEALE.

Inteligentni ljudi ne samo da vjeruju u sve što čuju; oni dovode u pitanje tradiciju, vjerovanja, moral, cijeli sustav u kojem živimo, i zapravo svaku vrstu ideje koja postoji. Oni zasigurno ne vjeruju svmu što čuju na vijestima, ili od bilo kojeg autoriteta. Vrlo pametni ljudi vide kroz laži. Dogma ne znači ništa za njih – oni misle što žele i slijede svoj put u životu.

2. INTELIGENTNI LJUDI SE NE KLANJAJU IDOLIMA.

Vrlo pametni ljudi ne vidim nikoga kao gurua ili učitelja – oni znaju da mogu pronaći sve znanje koje traže. Iako oni razumiju da svatko može naučiti nešto u životu, oni ne posjeduju znanje na svaku temu. Nitko ne zna sve odgovore, pa prema tome, vrlo inteligentni ljudi ne vide nikoga kao idola.

3. ONI SU STALNO U POTRAZI ZA ZNANJEM.

Vrlo pametni ljudi se nikad ne osjećaju prilično zadovoljno s onim što znaju – oni uvijek žele naučiti više i iskusiti više. Oni uživaju u širenju svojeg ​​uma i upuštaju se u inteligentne razgovore, kad god je to moguće. Inteligentni ljudi imaju sklonost da se fascinaciju sa znanjem – ne dopuštaju da postanu samodopadni, jer će to učiniti da njihove misli stagniraju. Oni su shvatili da je znanje uistinu moć, pa se žele naoružati mentalnim streljivom koliko god je to moguće.

4. INTELIGENTNI LJUDI PRETVARAJU SVOJE MISLI U DJELO.

Nadovezujući se na citat kojim smo počeli ovaj članak, vrlo inteligentni ljudi znaju misliti i ideje ne znače ništa bez djela. Oni razumiju da bi se bilo gdje u životu, morate primijeniti ono što znate u stvarne korake. Misli u glavi ništa ne koriste ako ih ne podijelite s drugima i koristite ih kako bi osigurali nešto za ovaj svijet, tako da inteligentni ljudi pokušavaju vidjeti gdje mogu primijeniti svoje znanje.

5. ONI CIJENE MIRNU SAMOĆU

Više od svega, vrlo inteligentni ljudi znaju vrednovati mirno vrijeme sa samim sobom. Ovaj svijet se kreće tako brzo i ne čini se da stavlja bilo kakav naglasak na “biti”. Moramo svi raditi, djelovati, proizvoditi, kretati se i zaraditi. Mi ne provodimo dovoljno vremena razmišljajući, biti, osjećati, živjeti i ​​ljubiti. Dakle, vrlo inteligentni ljudi provode što je više vremena moguće sa sobom i svojim mislima, jer oni znaju da tamo leži prava snaga koja ide duboko da bi dobili odgovore.

Čak i ako oni ne žele odgovore u ovom trenutku, vrlo inteligentni ljudi i dalje vide važnost provođenja vremena nasamo daleko od svih, u prirodi, jer to pomaže da se oslobode stresa i da pomladie um, tijelo i dušu.

Vrlo inteligentni ljudi imaju dobar odnos sa sobom, jer znaju da taj odnos predstavlja temelj za sve ostalo u njihovim životima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Neki ljudi misle da je loša stvar “biti sam” To ili znači da si anti-socijalan, ili neželjen, ili bilo koje drugo “čudno” ponašanje

Ali zapravo, biti sam nije nužno loša stvar, jer postoji pregršt pogodnosti koje se javljaju jednom kada naučite prihvatiti samoću.

Ja ne zagovaram scenario iz filma “Brodolom života” sa Tom Hanksom, jer nitko ne može raspravljati o prednostima i radostima koje dolaze iz odnose s drugim ljudima.

Ali ja sam rekao da, kada ste saznali da možete uživati u samoći, rast ćete kao osoba.

Otkrivamo vam deset nevjerojatnih stvari koje će se dogoditi u vašem životu kada počnete uživati biti sami.

1. Napunit ćete “baterije”.

Često puta kada smo okruženi drugim ljudima, mi trošimo puno energije. Pokušavajući držati druge sretnima, nasmijatiih, umiriti njihov ego, čitati njihove emocije, i sve ostale surovosti koje dolaze uz redovite interakcije.

To može biti psihički iscrpljujuće, ako ste stalno povezani s drugim ljudima. Samoća vam omogućuje da napunite baterije i uzmete pauzu od emocionalnog i psihičkog iscrpljivanja stalnih interakcija.

2. Samorefleksija.

Tvoj život se uvijek kreće u ludom brzom tempu. Tako brzo, u stvari, da je vjerojatno rijetko kada imate trenutak sami sjesti i razmisliti o svom životu.

Samoća vam daje savršenu priliku za malo samorefleksije. Budući da ne trošite toliko vremena na obradu misli i osjećaje drugih, to je najbolje vrijeme za vaš fokus prema unutra.

Samoća pruža savršeno okruženje za razmišljanje.

3. Vi ćete doći u kontakt sa svojim vlastitim osjećajima.

Opet, kad ste okruženi drugim ljudima cijelo vrijeme, vi stalno pokušavate čitati i udovoljavati emocijama drugih ljudi. To može biti toliko da bi na kraju mogli izgubiti kontakt sa svojim vlastitim.

Kada počnete uživati ​​u samoći, dobit ćete veću perspektivu za svoje vlastite osjećaje. Vi ćete stvoriti dublje razumijevanje onoga što vas čini sretnima, što vas smeta i što vas rastužuje.

S tim znanjem, lakše žete regulirati svoje emocije. Ali to sve počinje s razumijevanjem kako se osjećate, a koje dolazi uz malo samoće.

4. Vi ćete početi raditi stvari u kojima zapravo uživate.

Kada ste stalno u društvu drugih ljudi, uvijek radite kompromise kako bi pronašli rješenja da cijela grupa može uživati. I na žalost, ono što najviše želite, ne mora uvijek biti u ravnini s onim što grupa želi.

Dakle, lako je uživati kada shvatite da to daje veću slobodu da radimo ono što zapravo želimo raditi.

5. Vi ćete postati produktivniji.

Biti u društvu drugih ljudi može biti zabavno i uzbudljivo, ali isto tako može ozbiljno utjecati na vašu produktivnost. Postoje slučajevi kada društvo drugih ljudi djeluje kao ništa više nego distrakcija od obavljanja vašeg posla.

Vrijeme provedeno na miru mogu biti neko od najproduktivnijih u životu, uglavnom zato što su manje smetnje.

6. Vi ćete uživati ​​u vašim odnosima još više.

Kada provedete vrijeme sami na dnevnoj bazi, te konačno počnete uživati ​​u samoći, spoznat ćete da vi uživate u vašim odnosima s drugim ljudima, čak i više.

A to je zato što vam vrijeme provedeno u samoći daje veću zahvalnost za sebe.

Ali također počnete više cijeniti sve velike stvari koje dolaze iz odnosa s drugim ljudima, kojih prije niste bili nesvjesni.

7. Vi ćete se osjećati više neovisnima.

Nakon što počnete uživati biti sami, vi ćete se osjećati više sigurni u svoju sposobnost da se zapravo budete sami. I to, naravno, dovodi do osjećaja više neovisnosti.

Više nećete osjećati anksioznost, ili gorivu želju za društvom, nakon što ste saznali da možete uživati sami. Nećete osjetiti potrebu za stalnom interakcijom s drugim ljudima, ili anksioznosti povezane s gledanjem oko sebe i vidjeti nikoga osim sebe.

8. Vi ćete dobiti predah od stalnih pokušaja da zadržite druge ljude sretnima.

Život je ispunjen odnosima, a većina odnosa traje samo kada su oba bića sretna. A to se može pretvoriti u vrlo naporan posao, ovisno s kim ste u odnosu. U samoći se to odnosi na odnose prema samom sebi.

Kad ste sami, jedino o čemu morate brinuti je osobna vlastita sreća u tom trenutku.

9. Nećete se morati ispričavati za ništa.

Kada počnete uživati ​​u samoći, brzo ćete vidjeti da samoća znači da se ne morate ispričava za ono što ste učinili. Ako često radimo takve stvari one završavaju uznemiravanjem drugih ljudi ili ranjavanjem tuđih osjećaje.

Ali, kad ste sami, ne morate se ispričavati za ništa. Moći ćete zaustaviti analizu svega što ste rekli, ili svakog poteza kojeg ste učilini, jer ste se bojali da će se netko uvrijediti, biti tužan, ili ljut.

10. Vi ćete prestati tražiti validaciju.

Tako često imamo osjećaj da je potrebno dobiti “DA” od naših prijatelja i obitelji prije nego što nešto poduzmemo. Mi stalno gledamo na druge ljude za savjet o tome što bismo trebali učiniti.

Naravno, postoje slučajevi gdje je ne samo savršeno prihvatljivo pitati za savjet, već i stvarno potrebno. No, tu su i vremena u kojima smo savršeno sposobni djelovati sami, umjesto da tražimo potvrdu drugih ljudi.

Kada počnete trošiti više vremena u samoći, vi ćete naučiti vjerovati svojim instinktima i donositi odluke bez odobravanja druge ili nečije tuđe strane.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Koliko ste puta čuli kako se netko hvali da ima puno prijatelja, ili da ide svakodnevno po kavicama i “trač” partijama kao dio društvenog rituala, dok za druge mislite da nemaju niti jednog prijatelja. Evo što se krije iza svega toga

Ako smatrate da je genije samotnjak, jer je arogantna sveznalica, ili zato što je socijalno nespretan, tu niste potpuno u pravu.

Umjesto toga, pametni ljudi su iskreno sretniji bez neprestanog praznog brbljanja običnih smrtnika kao što smo ti ili ja.

Novo istraživanje objavljeno od strane “British Journal of Psychology” u veljači, dvojce autora, evolucijskog psihologa Norman Lia sa Sveučilišta u Singapuru i Satoshi Kanazawe sa London School of Economics, koje sugerira da pametniji ljudi mogu biti sretniji ako više vremena provode sami.

Prema njima su naši korijeni u drevnom lovačkom sakupljačkom društvu, u onome što oni nazivaju “savana teorija sreće”, koja objašnjava našu trenutnu percepciju sreće. Oni koriste teoriju da bi objasnili ishod ankete od 15.000 odraslih osoba u dobi između 18 i 28 godina starosti.

Analizirajući statističke i demografske podatke o istraživanju, otkrili su da ljudi koji su živjeli u područjima s više ljudi po jedinici površine su manje sretni. S druge strane, ljudi s više socijalne interakcije (opet bez iznenađenja ovdje) su bili sretniji.

Evo što je ipak šokiralo: pametniji ljudi nisu bili toliko pod utjecajem dvaju faktora gore navedenih. U stvari, oni bi možda čak i bili sretniji u gusto naseljenim područjima s manje interakcije s drugima.

“Učinak gustoće naseljenosti na zadovoljstvo životom je, dakle, više nego dvostruko veća za pojedinace sa manjim IQ nego za one sa velikim koeficjentom inteligencije. Više inteligentni pojedinci su zapravo manje zadovoljni životom, ako bi se družili sa svojim prijateljima češće.”

Da, dobro ste čuli.

“Stanovnici ruralnih područja i malih gradova su sretniji od onih u predgrađima, koji su pak sretniji od onih u manjim središtima gradova, koji su pak sretniji od onih u velikim središtima gradova”, objašnjavajući svoje istraživanje.

“Naši preci su živjeli kao lovci-sakupljači u malim grupama od oko 150 jedinki. U takvom okružju, imali su česte kontakte sa doživotnim prijateljima i saveznicima vjerojatno nužnima za opstanak i reprodukciju oba spola.”

Dakle, mi smo instinktivno povezani da radimo zajedno i napredujemo u relativno malim zajednicama.

No, vremena su se značajno promijenila od tada … i prema istraživačima, pametniji ljudi su možda jednostavno postali vješti u rješavanju novog “normalnog”.

“Inteligentniji pojedinci koji posjeduju višu razinu opće inteligencije, a time i veću sposobnost rješavanja evolucijskih problema, mogu se suočiti sa manje poteškoća u shvaćanju i rješavanju evolucijskih novih entiteta i situacija.”

Zapamtite, ovo je zaključak donesen od strane pojedinaca koji su vjerojatno natprosječni u smislu inteligencije.

Zatim tu je još jedna teorija: možda neki ljudi jednostavno ne mogu podnijeti razgovore koji se konstantno vrte oko klanjanja medijskim zvijezdama?

Ukoliko vjerujete u ovo istraživanje, posvetite većinu vremena za osobni razvoj, a ne u besmislenim razgovorima sa ljudima.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)