Pablo Sepulveda, unuk bivšeg predsjednika Čilea Salvadora Allendea, demokratski izabranog 1970., a svgnutog 1973. godine, kada je nakon puča na vlast došao diktator Augusto Pinochet, napisao je otvoreno pismo vladi Norveške s molbom da uhite Henryja Kissingera, bivšeg državnog tajnika SAD

Bivši šef američke diplomacije nazočio je u Oslu dodjeli Nobelove nagrade za mir predsjedniku Kolumbije Manuelu Santosu.

Kissinger je i sam dobio tu nagradu 1973. godine i ovog puta je bio pozvan da održi predavanje i sudjeluje u drugim svečanostima u prijestolnici Norveške.

“Za mnoge političare, posebno one koji rade za vladu SAD, Nobelova nagrada je postala sredstvo kojim se opravdava njihov imidž i kako bi se na taj način, povijesno gledano, umanjio zločin genocida i ubojstava”, rekao je Sepulveda za Sputnjik.

“Nobelova nagrada Kissingeru uvijek je izazivala brojne sumnje i rasprave, a mene boli činjenica da je on ponovno pozvan u 21. stoljeću u vrijeme kada smo značajno napredovali u poimanju ljudskih prava. To su dakle način i sredstvo da se opravdaju dijela Kissingera”, izjavio je Sepulveda, sin Karmen Pas, starije kćeri bivšeg čileanskog predsjednika.

Pismo Pabla Sepulvede objavio je “Aftenposten”, jedan od najtiražnijih listova u Norveškoj. U tekstu je Allendeov unuk detaljno opisao kako je Kissinger povezan s državnim prevratom u Čileu i krvavom diktaturom koja je trajala narednih 17 godina.

“Zapravo, jasno je da nitko neće uhititi Kissingera, niti da će ga osuditi, ali će pominjanje te priče u medijima možda makar dovesti do toga da ga povijest zapamti kao zločinca i krvnika, a ne kao nekoga tko je dobitnik Nobelove nagrade za mir” , govori Sepulveda koji trenutno živi u Venezueli.

Pablo Sepulveda je, kao i njegov djed, liječnik po profesiji i smatra da se u zvaničnoj povijesti “premalo govori o ulozi SAD tijekom priprema samog puča, kao i tijekom čileanske diktature”. Sepulveda govori i da nije dovoljno poznata uloga Richarda Nixona i Henryja Kissingera u krvavom uspostavljanju neoliberalnog ekonomskog modela u Čileu.

Sepulveda govori i da su se nekoliko dana nakon pobjede Allendea na izborima 1970. godine američki političari susreli sa Agustinom Edvardsom, vlasnikom konzervativnog lista “El Merkurio”, kako bi se pokušali umiješati i ometati inauguraciju.

Također, u to vrijeme izbor predsjednika države trebalo je odobriti Kongres, pa je cilj tih sastanaka bio i to da se zakonodavno tijelo uvjeri da ne dopuste Allendeu da upravlja državom.

Sepulveda govori i da su Rene Schneidera vrhovnog zapovjednika vojske, ubili ultradesničari. Schneider je poslije izbora Allendea za šefa države izjavio “da će poštovati izabranog predsjednika, onoga kome je narod dao mandat”.

Prema riječima Sepulvede, “grupa koja je izvršila napad na Schneidera i oružje kojim su oni počinili ubojstvo su bili iz američkog veleposlanstva”. Allendeov unuk dodaje da su SAD financirale kampanju Kršćansko-demokratske partije protiv rezultata izbora i sakupili sredstva upravo za list “El Merkurio” kako bi postao oslonac čitave kampanje protiv Allendea.

Uz sve ostalo, Edwards, vlasnik spomenutog lista, bio je i predstavnik “Pepsi Cole”, jedne od ključnih kompanija koja je sponzorirala Richarda Nixona, a to mu je, kaže Sepulveda, omogućavalo da održava kontakt s državnim tajnikom Kissingerom.

“Štrajk poduzetnika” koji je organiziran 1972. godine i koji je doveo do problema u opskrbi i prometu, također je bio djelo SAD, kaže Sepulveda.

“Štrajk je bio organiziran i proveden uz financijsku pomoć Amerike, jer su tada vozači kamiona dobivali dva puta više novca da ne voze, nego što bi dobili da su redovito radili, pa im je bilo isplativije da ne voze.”

“Kissinger je stajao iza operacije ‘Kondor’, a o tome postoji veliki broj dokaza i to se zna, ali samo u uskim krugovima. O toj temi mediji ne pišu. U Čileu malo tko zna o tome, svi samo govore općenito o prevratu i o vojnoj hunti, ali nitko ne spominje SAD kao glavne organizatore svega toga”, zaključuje Sepulveda.
 
(sputniknews.com)

Čileanska vlada priznala je da je pjesnik i nobelovac Pablo Neruda (1904. – 1973.) možda bio ubijen 1973. godine tijekom vojnog puča u kojem je na vlast došao general i budući diktator Augusto Pinochet

Do sada se vjerovalo da je Neruda umro od raka prostate, ali ministar unutarnjih poslova prije par dana je dao izjavu koja podupire priču koju su prvu otvorili mediji.

Naime, još u ožujku ove godine španjolski list El Pais objavio je dokument ministarstva u kojem je stajala rečenica: “Vrlo je moguće i vrlo vjerojatno da je treća strana odgovorna za Nerudinu smrt.”

Ministarstvo se ipak ogradilo od fiksnog zaključka s tvrdnjom da panel stručnjaka koji je istraživao Nerudinu smrt nije još donio zajednički zaključak.

Punim imenom Neftalí Ricardo Reyes Basoalto, Neruda je bio najpoznatiji kao pjesnik. Okušao se u različitim stilovima, a njegovo najpoznatije i po mnogima nenadmašeno djelo je zbirka 20 ljubavnih pjesama i jedna očajna koje je prvi puta objavljena kada je Neruda imao samo 19 godina.

Pokojni mu kolega pisac i nobelovac Gabriel Gracia Marquez jednom je Nerudu nazvao najvećim pjesnikom 20. stoljeća na bilo kojem jeziku.

Osim što je svojim stihovima za poeziju mogao zainteresirati i ljude kojima taj oblik pisane riječi i nije najdraži, Neruda je bio politički vrlo aktivan. Kao deklarirani ljevičar u jednom je mandatu bio senator Komunističke partije Čilea, a svojoj zemlji je služio kao diplomat u više navrata.

Bio je blizak sa Salvadore Allendeom, socijalističkim predsjednikom Čilea koji je tijekom spomenutog puča u rujnu 1973. godine počinio samoubojstvo kako ne bi pao u ruke Pinocheta.

Neruda je u tom trenutku imao 69 godina i već je bolovao od raka prostate, ali je namjeravao napustiti državu i otići u egzil. No, dan prije planiranog odlaska ambulantna kola odvela su ga u kliniku Santa Maria u Santiagu gdje su ga liječili od raka i drugih bolesti. Po službenoj priči Neruda je tamo preminuo 23. rujna 1973. od posljedica teške bolesti.

Pa ipak, sumnje oko njegove smrti desetljećima okupiraju čileansku javnost, budući da Pinochetu sigurno ne bi bilo u interesu da ga iz inozemstva proziva i optužuje snažan i ugledan glas opozicije kao što je Nerudin.

Mnogi su zato vjerovali da je vojna hunta odgovorna ta njegovu smrt te je 2013. čak ekskomunicirano Nerudino tijelo kako bi se razjasnili uzroci njegove smrti. Znakovi trovanja nisu pronađeni, ali bjegova obitelj nije bila zadovoljna te je zahtijevala dodatnu istragu, što je sudac i odobrio.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)