Sada je službeno. Etan Cohen se slaže s nama ostalima – film “Idiokracija” (Idiocracy) ispostavilo se da je ipak bio dokumentarac, nakon svega

Cohen, koji je je napisao scenario za ovaj satirični film, a sada dokumentarni film, kojeg je režirao kreator legendarnog crtića “Beavis & Butthead”, Mike Judge, 2006.

“Nisam očekivao da će #idiocracy postati dokumentarac”, rekao je Etan Cohen.

FILM “Idiokracija”, koji je zaradio kultni status, prati čovjeka koji se budi u budućnosti u Americi, otkrivajući da su svi prosječni građani pa sve do političara – idioti.

Iako su mnogi sumnjali da je Cohen zamislio mogućnost da se Idiokracija dokaže stvarnom u budućnosti, pisac tvrdi da je iznenađen “točnošću” njegovog scenarija.

Ljudi su reagirali na Cohenovu objavu na Twitteru. Jedna osoba je upitala: “Zašto ne? 1984. je postala trenutni priručnik za vladu”, a ovaj film je prikazao budućnost u najboljoj mogućoj mjeri.
 

I never expected #idiocracy to become a documentary.

— Etan Cohen (@etanjc) 24. veljače 2016.

 
Cohen je također rekao svojim sljedbenicima: “Mislio sam da je najgora stvar koja će obistiniti da svatko nosi Kroksice”.

Za čitatelja Novog svjetskog poretka.com, pojam idiokracije, nažalost, nije ništa novo. Kao što smo izvijestili koncem prošle godine, stanovnici Bridgeporta, su bili dovoljno glupi da biraju osuđenog kriminalca za svog gradonačelnika. Baš kao i u filmu, samo su u filmu birali predsjednika Amerike.

Naravno, ako ste osuđen kriminalac, automatski to ne znači nužno da ste loša osoba. Međutim, u ovom slučaju, nije bilo opravdanja. I još bezbroj primjera.

Baš kao i u ovom filmu. Pogledajte film i usporedite ga sa sadašnjim društvom.

Idiokracija je zaista stvarna.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Video na dnu ovog članka sadrži 4 različita isječka o svijesti koja će u potpunosti promijeniti način na koji gledate na naš svijet

Prvi video je preuzet iz igranog filma Charlieja Chaplina iz 1940. godine pod nazivom “Veliki diktator”, i to je katarza-monolog:

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moj posao. Ne želim vladati ili osvojiti bilo koga. Volio bih pomoći svima – ako je moguće – Židovu, poganinu – crncu – bijelcu. Svi mi želimo pomoći jedni drugima. Ljudi su takvi. Želimo živjeti od sreće drugih ljudi – a ne međusobnog jada. Mi ne želimo da mrzimo i preziremo jedni druge. U ovom svijetu ima mjesta za sve. A dobra zemlja je bogata i može pružiti život za svakoga. Način života može biti slobodan i lijep, ali smo izgubili put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, zabarikadirala svijet mržnjom, zakoračila u bijedi i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u nju. Strojevi koji daju obilje, nas ostavljaju u oskudici. Naše znanje nas je napravilo ciničnima. Naša pamet, teškima i neljubaznima. Mi mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječanstvo. Više od pameti trebamo dobrotu i blagost. Bez tih osobina, život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno ….

Zrakoplov i radio su  nas približili jedni drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima – vapi za univerzalnim bratstvom – za jedinstvo svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna širom svijeta – milijuni očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtave sustava koji muči i zatvara nevine ljude.

Za one koji me može čuti, ja kažem – ne očajavajte. Bijeda koja je sada na nama je samo u prolazu pohlepe – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja među ljudima će proći, a diktatori umrijeti, a snaga ljudi će se vratiti ljudima. I tako dugo dok ljudi ne umiru, sloboda nikada neće propasti….”

Gledajući ovaj video sada, posebno u trenutnoj klimi koja okružuje naš svijet, pouka koju moramo nositi je pojam pronalaženja zajedništva ujedinjavanjem unatoč našim razlikama. Čvor koja nas veže je želja za ljubavlju, prihvaćanjem i slobodom.

Drugi isječak dolazi iz moje Večera sa Andreom (My Dinner with Andre), filmu iz 1981. Taj razgovor je još jedno samo-ispunjujuće proročansko umjetničko djelo. Ono izaziva pitanje što “sloboda” zapravo znači, i prisiljava nas da postavimo pitanje, da li smo zatvorenici, ili smo zapravo naši čuvari?

Treći isječak je iz filma Mreža (Network), iz 1976. godine film o izmišljenoj televizijskoj mreži. Središnji lik, Howard Beale, se “probudi” i shvati koliko su stvari postale zabrljane, a on “lud kao pakao, a ne može to više podnijeti.”

Završni isječak, koji je uzet iz emisije sa Dylan Ratigan-om iz 2003. godine u kojem se priča protiv korupcije središnjeg bankarskog sustava. On se, kao i Beale iz “Mreže”, čini da je imao svoje buđenje, te je odlučio zauzeti stav izražavajući svoje mišljenje o tome koliko je neetičko trenutno stečeno stanje stvari.

Kada pogledamo u prošlost, i razmišljati o našoj sadašnjosti, moramo analizirati naš trenutni individualni stav o prirodi naše stvarnosti, tako da možemo stvoriti bolju budućnost za opće dobro.

Prošlost nam daje tragove, sadašnjost nam daje jasnoću, a budućnost će uspjeti ako ćemo napredovati prema razini više svijesti s povjerenjem u naše uvjerenje i ljubavi u našim srcima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Pomnost je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost

Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete.

Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.

Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom.

Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.

Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.

Budisti kažu da je naš um poput divljeg slona koji je zalutao u staklarsku radnju. Svojim ljutitim ispadima, stalnim analiziranjem ili kritičnošću, um može povrijediti nas i one oko nas. Um je neprestano zatrpan kaotičnim mislima koje su najčešće negativne. Ono si što misliš, a naše misli su konstantno ili u prošlosti ili u budućnosti. Uporno se vraćamo na trenutke koji su prošli, beskonačno analizirajući svaki detalj. Ako ne radimo to onda se panično brinemo što će biti ili neće sutra. Ali život se odvija SADA, u ovom trenutku, dok ovo čitate.

Sada i ovdje je jedino mjesto gdje trebate biti. Unatoč svakodnevnoj rastresenosti, paradoks je da vaša budućnost ovisi o sposobnosti da obratite pažnju na ono što se događa upravo sada.

Uvijek smo nečim zauzeti i zbog toga često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipajući dragocjene sekunde našeg života. Nemamo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.

Kada smo na poslu sanjarimo o tome da smo na odmoru. Na odmoru brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Umjesto da mi kontroliramo misli, one kontroliraju nas. Naši umovi skaču s jedne misli na drugu, poput majmuna koji skaču sa stabla na stablo. Trebamo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku. Življenje u trenutku se naziva pomnost.

To je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Trebamo naučiti promatrati svoje misli bez da ih zadržavamo ili analiziramo. Tako, prihvaćajući svoje misli onakve kakve jesu, pobuđujemo iskustvo življenja i ne dopuštamo da život prođe kraj nas a da ga ne proživimo.

Ova disciplina nam donosi mnoge koristi; smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, sigurniji u sebe, imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Oni mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti.

Svi se slažemo da je važno živjeti u trenutku. Ali kako? Na koji način? Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti i ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete.

Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj!!!

Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim ( trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati) fokusiranje na zabrinutost povećava tjeskobu.

Trebate više pažnje posvetiti onome što se događa oko vas, u sobi gdje se nalazite, a manje na ono što se odvija u vašem umu. Utišajte mentalno brbljanje i doživite sebe kao dio nečega.

Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i podcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno. Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo opustiti.

Usredotočite se na sadašnjost i izbjegnite brigu za budućnost

Koliko puta vam se dogodilo da se sunčate na plaži i umjesto da uživate u suncu vi se zamarate s tim kako sljedeći tjedan više nećete biti tu? Često, zar ne? Dok jedemo omiljenu hranu u glavi nam se roje opsesivna sjećanja iz prošlosti. Uopće ne posvećujemo pozornost tom predivnom okusu.

Mark Twain je rekao, “Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.” Ljudi gotovo uvijek brinu o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Ako postanemo svjesni sadašnjeg trenutka nećemo moći biti zabrinuti oko budućnosti i tad se brige tope. Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti.

Prisilite se da budete u sadašnjosti tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje. Ne dozvolite da budete poput prijateljice Elizabeth Gilbert iz knjige ”Eat, Pray, Love” koja kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: “Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!” “Potrebne su sve moje snage da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje”, kaže Gilbert.
 
(ladylike.hr,2012-transformacijasvijesti.com/uredio:NSP)

Logori su već uspostavljeni!

Jeste li vi jedan od onih koji nasjeda na najnoviji svjetski trend, osmišljen u mračnim prostorijama bjelosvjetske elite, vrhuške koja kroji povijest, sadašnjost i budućnost svih građana svijeta? Jeste li vi jedan od onih koji smatra da je terorizam stvaran?

Da postoje zločesti, od nikoga kontrolirani radikalni vjernici, kojima je religija oprala mozak pa potkovani hrpom novca hodaju po svijetu i režu glave ljudi samo tako? Ili pak mislite da smo mi u stvarnoj borbi protiv terorizma? Naoružani do zuba zapad je ujedinjen protiv terorista, protiv pojedinaca koji mogu što požele.

Koji voze najnovije američke automobile, mašu američkim zastavama, stanuju u američkim šatorima i pritom ubijaju ljude. U toj toj velikoj borbi, koju svi financiramo, ako niste znali, kao i kroz cijeli pokret “oslobodilačkih” ratova koje vodi veliki i napredni zapad, vrlo je zanimljivo, najviše stradavaju vjernici, civili – krivi zbog čiste i neupitne vjere u Boga, a ne teroristi kako je planirano, a o čemu izvještava i Organizacija za ljudska prava Open Doors koja je objavila svoju World Watch listu za 2014. u kojoj ističe i rangira 50 nacija koje najviše progone kršćane.

Velika većina zemalja na ovom popisu, devet od deset najgorih prijestupnika – su muslimanske zemlje, a obuhvaćaju narode među američkim saveznicima (Saudijska Arabija, Kuvajt) i njihovim neprijateljima (Iran); ima i ekonomski bogatih zemljama (Katar) i siromašnih nacija (Somalija i Jemen); iz redova “Islamskih republika” (Afganistan), “demokracija” (Irak), te “umjerenih” nacija (Malezija i Indonezija).

U izvješću se također navodi kako je svaka muslimanska zemlja, kojoj je SAD pomogao da se “oslobodi”, uključujući i one tijekom “arapskog proljeća”, postala znatno lošije mjesto za kršćane i druge manjine. Tako je prije umjerena Sirija sada rangirana kao treća najgora zemlja na svijetu za kršćane, Irak je četvrti, Afganistan peti, a Libija 13. Sve četiri zemlje dobile su najgoru oznaku na ljestvici: “Ekstremni progoni”.

Zar to nije zanimljivo? Zar ne postaje očito kako borba zapada protiv istoka ima samo jednu i jedinstvenu svrhu koju svi financiramo, pa smo ujedno i sudionici ovog suptilnog rata? Progon i istrebljenje najnevinijih u društvu, na korist novog poretka? Zar se cijela akcija borbe protiv terorizma ne poklapa ujedno i s depopulacijskom politikom koja vrišti s vrha ove gnjusne piramide u kojoj prisilno i nesvjesno stanujemo?

Zar niste primijetili kako je sve lažno, iscenirano i izmišljeno? Kako je napad na primjerice Charlie Hebdo (sa židovskim vlasnikom jedne od najmoćnijih obitelji svijeta) bio lažni napad na kazališnoj razini, baš kao i famozni napad na SAD 11. rujna kada je sve krenulo?

Sva policijska tortura, svi progoni vjernika kao i masovna ubojstva u kojima sudjeluje gnjevni SAD s njihovim najvećim saveznikom Izraelom? Ili vam za sve to ipak treba potvrda?

Zanimljivo je i to da je SAD, točnije Hillary Clinton javno priznala kako su prve strašne teroriste izmislili Amerikanci, kao i cijelu Al-Qaedu protiv kojih su se navodno borili u igrokazu koja se zvala borba protiv terorista, baš kako se zove i danas, ali bolesno je promatrati kako na to nitko ne reagira. Mi još uvijek pokorno slušamo što nam imaju za reći ti napredni zapadnjaci koji gdje god dođu – ubijaju ljude pred očima čitavog svijeta, i nikome ništa. Kao da živimo u zvjerinjaku i hranimo se tuđom boli.

Navode koji dokazuju da su ljudi samo luđaci u velikom azilu kojeg kontroliraju, samo sebi važni pojedinci, te da su teroristički napadi, gotovo svi kojima smo svjedočili lažni, rekao je i Robert David Steele, a koji je u razgovoru za Russia Today priznao i šokirao javnost brutalnom istinom.

Robert David Steele je američki obavještajac Oružanih snaga SAD-a koji je za “Marine Corps” radio punih 20 godina, kao i bivši CIA-in agent koji je u emisiji koja govori o borbi protiv terorizma jasno rekao: “Većina terorističkih napada je izmišljena. Te napade stvorila je tajna služba. Ponavljam svaki teroristički napad, poglavito u SAD-u je namjeran i lažan ili ih je forsirao FBI.

Činjenica je da mi sada imamo građane koji za FBI potiču terorizam. Mi se zaista nalazimo u jednom azilu ludila”, izjave su koje su pokrenule uzbunu u javnosti, iako se to znalo i puno prije ovoga, i iako Steel nije jedini koji tvrdi da živimo na kazališnim daskama upravljani neponovljivim režiserima ludila.

Rekao je istinu, a istina je da smo svi prevareni. Oni se igraju našim životima. Kroje priče i događaje kako im paše. Izmišljaju terorizam kako bi kasnije ubijali civile i nikome ništa. Govor Steela možete pogledati u nastavku na 12. minuti i 30 sekundi.

Vlada SAD-a aktivira masovne zatvoreničke logore širom zemlje

Tajni plan istrebljenja čovječanstva prije uspostave Novog svjetkog poretka skriven je iza kulisa koje se nazivaju “borba protiv terorizma”, a taj plan odvija se sada, pa se tako u ovom trenutku dovršavaju masovni logori koje će popuniti “izmišljeni” teroristi, odnosno civili koje će “krojači sudbina” samo nazvati teroristima. Ideja o nastajanju masovnih kampova za uhićenike je nastala odmah nakon donošenja zakona u senatu o autorizaciji nacionalne obrane ili National Defense Authorization Act (NDAA), koji dozvoljava vojnom osoblju da uhićuje, zatvara i ispituje osumnjičenike za domaći terorizam, s tim se direktno poništava četvrti amandman Američkog ustava i svih zakona proizašlih iz tog amandmana, koji zabranjuje, istrage, pretrage, pretrese, osude i uhićenja bez sudske presude i prava na pošteno suđenje i branitelja.

Kurt Nimmo i Alex Jones su objavili članak pod nazivom: Ekskluzivno – Vlada aktivira FEMA logore po cijelom području SAD-a. FEMA je: Federal Emergency Management Agency ili Federalna agencija za izvanredne situacije. U istom tekstu je objavljen i originalni dokument s kojim FEMA i Američka vojska objavljuje natječaj za izvođače radova koji bi trebali napraviti takve logore. Iako je u samom natječaju naručitelj ostao anoniman jasno je tko i zašto želi izgradnju takvih objekata, jer je sam natječaj iznimno detaljan i ne ostavlja mjesta sumnji.

Između ostalog, naručitelj u natječaju zahtjeva izgradnju sigurnosnih ograda i pomičnih ograda, barikada, praonice i sanitranog čvora, medicinskih objekata, električnih generatora i stanice, dio za prikupljanje kanalizacije i smeća i druge objekte potrebne za “izvanredna stanja” logori će se graditi u pet regija SAD-a, a ovdje je i dokaz.

Koga SAD misli trpati u logore? Jeste li svjesni ovih monstruoznih planova koji se pod demokratskom palicom odvijaju u miru iako je riječ o tipičnim totalitarističkim mučilištima kojima SAD pokušava spasiti svijet od ljudi koje su sami isprogramirali, novcima, lažima ili čipovima – zapravo je nebitno.Logori su već uspostavljeni, a čeka se i posljednji marš.

Posljednji okršaj s “teroristima” u koje spadaju svi oni ljudi i civili koji žele živjeti po pravilama Boga, a ne pravilima svijeta kako nas prisiljavaju te bolesne civilizacije koje svoje zlo korijenje protežu od samog početka svijeta. SAD predvođen hazarima u suradnji sa Izraelskim hazarima rasutim po planetu u ovom trenutku ispisuju stranice povijesti po svojoj volji, kreiraju neki novi svijet, neznan Bogu, ali dobro znan đavoljim ideolozima režirane stvarnosti, majstorima obmane i globalne manipulacije u kojoj živimo.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)

Stvarnost nije tako očita i jednostavna kao što mi to mislimo, neke od stvari koje smo prihvatili kao istinite zapravo to nisu. Znanstvenici i filozofi su uložili veliki trud da promijene našu percepciju, kao što je to vidljivo u nastavku

Ovih 10 primjera u nastavku pokazuju na što se misli

1. Velika glacijacija
Velika glacijacija je teorija o konačnom stanju svemira. Prema toj teoriji, svemir ima ograničenu opskrbu energijom, a kada te energije konačno nestane, svemir će se naći u smrznutom stanju. Gibanja čestica će se postupno usporiti i na kraju prestati gibati čime će nestati toplinske energije proizvedene gibanjem čestica i nastat će stanje apsolutne nule, koju do sada nitko nije uspio postići.

3. Subjektivni idealizam
George Berkeley, otac idealizma, tvrdi da sve postoji kao ideja u nečijoj glavi, da postojimo samo ako smo opaženi. Jedan od njegovih kritičara je udario kamen sa zatvorenim očima i rekao: “Evo, demantirao sam tvoju teoriju!” Potkrijepio je to objašnjenjem da kada bi kamen stvarno postojao samo u njegovoj mašti, on ga ne bi mogao udariti sa zatvorenim očima.

4. Platon i Logos
Platon je tvrdio da izvan naše percipirane stvarnosti leži svijet “savršenog” oblika, da je sve što vidimo samo imitacija stvari kakve one doista jesu. Tvrdio je da jedino putem filozofije imamo šanse uvidjeti kakve stvari doista jesu, otkriti savršeni oblik svega što percipiramo. Također, Platon tvrdi da je sve što postoji nastalo od jedne tvari, po njemu su i dijamanti i zlato i izmet psa svi od iste osnovne materije, samo u drugačijem obliku, što je otkrićem atoma i molekula zapravo i dokazano kao točno.

5. Prezentizam
Vrijeme je nešto što percipiramo i dijelimo na prošlost, sadašnjost i budućnost. Prezentizam tvrdi da su prošlost i budućnost izmišljeni koncepti, a samo je sadašnjost prisutna i stvarna. Drugim riječima, sve riječi iz ovog članka će prestati postojati nakon što ih pročitamo, sve dok ih ponovno ne pročitamo.

6. Eternalizam
Enternalizam je upravo suprotno od prezentizma, to je filozofska teorija koja kaže da je vrijeme višeslojno. Teorija je da svo vrijeme postoji istodobno, ali mjerenje je određeno promatračem. Ono što on vidi ovisi o točki gledišta. To znači da dinosauri, Drugi svjetski rat i Justin Bieber svi postoje istovremeno, ali se može promatrati samo s određenog mjesta. Ako se ovako promatra stvarnost, onda je budućnost beznadna i deterministička je slobodna volja iluzija.

7. Mozak u staklenci
“Mozak u staklenci” misaoni pokus je pitanje o kojem raspravljaju mislioci i znanstvenici, koji kao i većina ljudi, vjeruju da razumijevanje čovjekove stvarnosti ovisi isključivo o njegovim subjektivnim osjećajima. Dakle, koja je debata? Zamislite da ste samo mozak u staklenci kojeg pokreću vanzemaljci i ludi znanstvenici. Kako bi to uopće znali i možete li doista poricati da postoji mogućnost da je to vaša stvarnost? Ovo je moderna interpretacija problema kartezijanskog zlog demona. Ovaj misaoni eksperiment dovodi do istog zaključka: ne možemo potvrditi stvarno postojanje bilo čega, osim naše svijesti.

8. Teorija multiverzuma
Multiverzumi ili paralelni univerzumi je teorija da postoje paralelni svijetovi, vrlo slični našima, s malim (ili u nekim slučajevima, velikim) promjenama ili razlikama. Ova teorija nagađa da bi mogao postojati beskonačan broj tih alternativnih stvarnosti.

9. Fikcionalni realizam
To je najfascinantnija grana teorije multiverzuma. Na primjer, Superman stvarno postoji, ili Harry Potter, u nekom od paralelnih svjetova. Ova grana teorije tvrdi da zbog beskonačnog broja univerzuma, sve mora negdje postojati. Dakle, sve naše omiljene fikcije i fantazije mogu biti dio nekog alternativnog univerzuma.

10. Fenomenalizam
Sve zanima što se događa sa stvarima kada ih ne promatramo. Znanstvenici su pomno proučavali ovaj problem, a neki od njih su došli do jednostavnog zaključka – oni nestaju. Filozofi fenomenalizma vjeruju da predmeti postoje samo kao fenomen svijesti. Dakle, vaš kompjuter postoji samo dok ste ga svjesni i dok vjerujete u njegovo postojanje. No, kada se okrenete od njega, on prestaje postojati dok vi ili netko drugi ne stupi u interakciju s njim. Nema postojanja bez percepcije.

 
(nexus-svjetlost.com/uredio: nsp)

Svo naše, takozvano, “znanje” zasnovano je isključivo na mogućnostima, i sposobnostima, intelektualnog razumijevanja

Ta vrsta znanja se stječe aktivnošću uma i biva pohranjena u memoriju, koja obuhvaća svjesna, podsvjesna i nesvjesna područja svijesti. Čak i kad nešto spoznamo putem “osjećaja” ili “osjećaja” – i te informacije je naš analitički um već “preradio” u skladu sa svojim prethodno stečenim dojmovima i na temelju toga donio svoj sud.

Na taj način nastaje stečeno, “nagomilano” znanje, koje je proizvod uskladištenih informacija, a koje je u potpunosti utemeljeno na informacijama iz prošlosti. Na temelju toga, i svo naše novostečeno znanje bazira se na nekom prethodno stečenom saznanju – ai svako od tih saznanja je samo proizvod aktivnosti našeg analitičkog uma.

Prema tome; mi UVIJEK “znamo”, i iskušavamo, samo PROŠLOST – dakle LAŽ i ILUZIJU – a nikada realnost sadašnjeg trenutka !!!

Da ovo ne bi zvučalo previše “apstraktno”, hajdemo razmotriti samo jednu “običnu” činjenicu iz našeg svakodnevnog življenja i uobičajenog percipiranja stvarnosti. – Naime, kada navečer dignemo glavu i uperimo pogled ka nebu posutom nebrojenim zvijezdama, nikada nam ni do “krajičkom mozga” ne dopire sušta činjenica da se “netko” s nama vrlo, vrlo poigrao, i poigrava, i da smo svi mi ustvari žrtve jedne veličanstvene kozmičke PRIJEVARE i to upravo fantastičnih razmjera! U čemu je zapravo stvar? Pa, evo ovako:

Svima nam je jasno da se, nama najbliža zvijezda poslije Sunca, “Alfa Centaur” (ili “Proxima Centauri”), u odnosu na našu planetu Zemlju, nalazi na udaljenosti od oko četiri svjetlosne godine.

Što znači da je zraku svjetlosti, koji “putuje” brzinom od oko 300.000 kilometara u svakoj sekundi, potrebno četiri godine (oko tisuću i pet stotina dana!) Kako bi prevalio razdaljinu od nje do nas. …

Sad: “Što se nas tiče koliko će tamo neki njen” zrak “putovati do nas; to nije naš problem ?! “- reći će mnogi od nas. Ali, nije baš tako; jer uopće nije svejedno da li imamo pojma što se s nama zbiva ili ne.

Naime, ako nam je jasno da princip čula vida funkcionira na taj način da neki “objekt” vizualno percipiramo tek onda kad se zraka svjetlosti, odbijen (u ovom slučaju odaslat) od njegove površine, vrati (odnosno dospije) u naše oko, i prenese nam “otisak slike” stanja tog objekta, koje je vladalo u tom trenutku kad je zrak započeo svoje putovanje ka našem oku, onda možemo, i moramo, osvijestiti činjenično stanje stvari da: gledajući teleskopom našu “Alfu Centaur”, mi ustvari promatramo “prošlost-na-dijelu “- odnosno njenu “sadašnjost” koja je bila na sceni prije ravno četiri, naše zemaljske, godine!?!

A to upravo znači da mi ovoga, i svakog drugog, trenutka promatramo DIREKTAN PRIJENOS nečega što se dogodilo prije ravno četiri godine! – Kakav veličanstveni paradoks … !!! Ali, to je, jednostavno – činjenica…

A sad, promislite činjenicu da je to nama najbliža zvijezda, osim naše matične, te da su nam sve ostale mnogo, mnogo udaljenije od nje – neke čak toliko da nam se sjaj pojedinih udaljenih galaksija prikazuje u vidu “svjetlucanja” kakve obične pojedinačne zvijezde.

To neizostavno znači da, vrlo vjerojatno, neke od tih zvijezda, odnosno samih galaksija, koje su udaljene milijunima, pa i milijardama, svjetlosnih godina, odavno (!) Više NE POSTOJE – iako im se mi ovoga trenutka divimo u predstavi “izravnog prijenosa” njihove veličanstvene egzistencije! …

Čak i naše Sunce, kad bi se ovog trenutka “ugasilo”, mi bismo ga vidjeli na nebu još narednih 8 minuta i 19 sekundi, koliko je svjetlosnom zraku potrebno da stigne od njega do nas.

Pa, sad slobodno recite ono što mislite: “Tko je ovdje lud !?”; jer takva reakcija je više nego očekivana.

Ali, istina je “samo malo” drugačija: nismo mi uopće ludi – mi smo samo “malo”, točnije “malo više”, zbunjeni! … To je pravo stanje stvari. – Iluzija se s nama otvoreno poigrava a mi joj, unatoč tome, slijepo i bespogovorno vjerujemo, ne dovodeći nikada ništa od toga u pitanje.

Zbog toga; kad već nismo ludi, a ne bismo ni željeli da se to dogodi, napustimo našu “zbunjenost”, i shvatimo nepobitnu činjenicu da: čak i gledajući nešto u našoj neposrednoj blizini, mi percipiramo IPAK, i samo, prošlost, jer iako u ovim, zemaljskim, “mikro-razmjerima” svjetlost ne mora putovati godinama do nas, već samo koji djelić sekunde, ipak ona do nas uvijek stiže s određenim ZAKAŠNJENJEM (“POMAKOM”) – što je, uistinu, sasvim dovoljno (!) da potpuno promašimo ISTINU i REALNOST aktualnog trenutka događaja, a da uhvatimo samo “prošlost-na-djelu”.

Odnosno, u prijevodu: mi vječito percipiramo isključivo svoju vlastitu PREDSTAVU (Dojam) dogadjaja (objekta promatranja) umjesto samog DOGAĐAJA!

Neophodno je da zaista shvatimo suštinu principa djelovanja ovog mehanizma “Perceptualnog Pomaka” da bismo bili u stanju shvatiti po kakvim zakonima je definirano naše bitisanje u ovom ego-univerzumu, odnosno u ovoj našoj iluzornoj “stvarnosti”. Tek tada ćemo na pravi i potpuni način osvijestiti što znači “svjesnost trenutka”, odnosno biti “ovdje i sada”, i kako, i zašto, nam istinsko znanje, odnosno percipiranje ISTINE, konstantno ostaje izvan dohvata.

Tada ćemo konačno i shvatiti kako i zašto su instrumenti uma nemoćni, i zapravo nesavršeni, da bi nam mogli dati uvid u Istinu. … Bit će nam jasno da nam oči i nisu date da vidimo već samo da “gledamo”, kao što i uši nemamo da čujemo već njima samo možemo “slušamo”; jer uistinu – ne gleda se očima, već Dušom, i ne sluša se ušima, već Dušom. Očima se istina ne može vidjeti, i ušima se ona ne može čuti, jer samo Duša ima sposobnost vida i sluha.

Oči i uši prenose samo “dojmove”, a ne – istinu!
 
(vestinet/uredio: nsp)

Einstein je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za doprinos teorijskoj fizici i otkriće zakona fotoelektričnog efekta.

Objavio je preko 300 znanstvenih, i više od 150 ne-znanstvenih radova. Einstein se smatra ocem moderne fizike i jednim od najuspješnijih znanstvenika. Pred vama je njegovih 10 životnih lekcija:

1. Pratite svoju radoznalost

“Ja nisam nešto posebno talentiran. Samo sam strastveno znatiželjan. ”

Što zadirkuje vašu radoznalost? Što vas najviše zanima? Praćenje znatiželje je tajna vašeg uspjeha.

2. Ustrajnost je neprocjenjiva

“Nisam ja osobito pametan; ja samo duže rješavam problem.”

Da li ste spremni da ustrajete sve dok ne stignete do odredišta? Kažu da se sva vrijednost poštanske marke sastoji u njenoj sposobnosti da se drži za pismo sve dok ne stigne. Budite poput poštanske marke, završite utrku koju ste počeli!

3. Fokusirajte se na sadašnjost

“Svaki čovjek koji može sigurno voziti dok ljubi lijepu djevojku, jednostavno ne poklanja poljubcu pozornost koju zaslužuje.”

Stara poslovica kaže da ne možemo jahati dva konja u isto vrijeme. Ja bih rekao, možemo učiniti bilo što, ali ne i sve. Naučite biti prisutni, i predajte se onome na čemu trenutno radite. Fokusirana energija je moć. Tu leži razlika između uspjeha i neuspjeha.

4. Mašta je moćna

“Mašta je sve. Ona je pregled svega zanimljivog što nadolazi. Mašta je važnija od znanja. ”

Da li svakodnevno koristite svoju maštu? Einstein je izjavio da je mašta važnija od znanja! Vaša mašta unaprijed određuje vašu budućnost. Također je izjavio, “Pravi znak inteligencije nije znanje, već mašta”. Ne dopustite da vam nešto tako moćno poput mašte leži uspavano.

5. Griješite

“Osoba koja nikada nije napravila grešku nije nikada pokušala nešto novo.”

Nikada se ne bojte da ćete napraviti pogrešku. Greška nije neuspjeh. Pogreške vas mogu učiniti boljim, pametnijim i bržim, ako ih pravilno iskoristite. Otkrijte moć pogrešaka. Hoćete da uspijete? Utrostručite broj pogrešaka koje pravite.

6. Živite u trenutku

“Nikada ne razmišljam o budućnosti. Ona dolazi dovoljno brzo. ”

Jedini način da učinite nešto od svoje budućnosti jeste da budete što je moguće prisutniji u “sadašnjosti”.

Ne možete “sada” promijenite jučer ili sutra, pa je od ogromne važnosti da ono što možete učiniti SADA. To je jedino vrijeme koje je bitno, jedino koje je potrebno.

7. Stvarajte vrijednost

“Ne trudite se da postanete uspješni, već biti od koristi.”

Ne gubite vrijeme pokušavajući budete uspješni, umjesto toga se trudite da stvorite vrijednost. Ako budete vrijedni, privući ćete uspjeh.

Otkrijte talente i darove koje posjedujete, i naučiti kako ih ponudite na način koji najviše odgovara drugima.

Težite tome da budete vrijedni drugima, i uspjeh će zakucati na vaša vrata.

8. Ne očekujte različite rezultate

“Ludilo: raditi istu stvar iznova i iznova očekujući različite rezultate.”

Drugim riječima, ne možete nastaviti s istom vrstom treninga ako želite izgledati drugačije. Za promjenu život, morat ćete se promijenite do te mjere promijeniti načine na koje razmišljate.

9. Znanje dolazi sa iskustvom

“Informacija nije znanje. Jedini izvor znanja je iskustvo. ”

Znanje proizlazi iz iskustva. Možete razgovarati i razmišljati o zadatku koji je pred vama, ali razgovor će vam dati samo filozofsko razumijevanje o njemu. Uprljajte ruke i steknite iskustvo! Ne trošite vrijeme sakrivajući se iza špekulativnih informacija, idite tamo i učiniti to što je potrebno. Tako se stječe neprocjenjivo znanje.

10. Naučite pravila i onda zaigrajte najbolje što možete

“Morate naučiti pravila igre. A onda da zaigrate bolje od bilo kojeg drugog.“

Jednostavno je. Postoje dvije stvari koje morate učiniti. Prva stvar koju morate učiniti jest naučiti pravila igre koju igrate. Ne zvuči uzbudljivo, ali je od vitalnog značaja. Drugo, morate se posvetite tako jako da neće biti nikoga tko tu igru ​​igra bolje od vas. Ako možete učiniti ove dvije stvari – uspjeh je vaš!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(samopouzdanje, youtube.com/uredio: nsp)

Traženje staloženostI od “života u trenutku” ili “živjeti sada” može biti vrlo teško, prema neuroznanstvenicima koji su locirali područje mozga zaduženog za korištenje prošlih odluka i ishoda, koji vode i upravljaju budućim ponašanjem.

Studija temeljena na istraživanju provedenom na Sveučilištu u Pittsburghu-u, a objavljena je u stručnom časopisu Neuron, i prva je takve vrste koja analizira signale vezane uz metakogniciju – osobnu sposobnost za praćenje i kontrolu spoznaje (pojam koji je pametno opisan kod istraživača kao “razmišljati o razmišljanju.”)

“Mozak mora pratiti odluke i ishode koje proizvede”, rekao je Marc Sommer, koji je napravio istraživanje za proučavanje na Sveučilištu u Pittsburghu, a sada je na fakultetu Sveučilišta Duke. “Vi trebate kontinuitet misli,” Sommer je nastavio. “Mi stalno imamo u vidu odluke dok se krećemo kroz život, razmišljajući o drugim stvarima. Mi pogađamo, i to je analogno radnoj memoriji, što upućuje prema prefrontalnom korteksu.”

Sommer je predvidio da neuronski korelacija metakognicije boravi u istim područjima mozga odgovornim za spoznaju, uključujući frontalni korteks – dio mozga povezan s izražavanjem osobnosti, odlučivanje i socijalnog ponašanja.

Istraživački tim je proučavao pojedinačne neurone in vivo u tri frontalna kortikalnih područja mozga: frontalno polje za oči (povezano s vizualnom pozornošću i pokretima očiju), dorzolateralni prefrontalni korteks (odgovoran za motorno planiranje, organizaciju i regulaciju), i dopunsko polje za oko (SEF) koje je uključeno u planiranje i kontrolu saccadic pokreta očiju – vrlo brzi pokreti oka koji omogućuju da kontinuirano prefokusiravamo na objekt.

Da biste saznali gdje se metakognicija događa u mozgu, subjekti izvršavaju zadatak vizualnog donošenja odluka koji uključuje slučajno bljeskanje svjetla i dominantno svjetlo na kartonskom kvadratu. Sudionici su zamoljeni da se sjete i odrede gdje se dominantna svjetlost pojavila, pogađajući da li su u pravu. Istraživači su otkrili da, dok je neuronska aktivnost povezana s odlukama i pretopstavkama u sva tri područja mozga, navodno metakognitivne aktivnosti koje povezane sa odlukama borave isključivo u SEF-u.

“SEF je složeno područje [mozga] povezan s motivacijskim aspektima ponašanja”, rekao je Sommer. “Ako mislimo da ćemo dobiti nešto dobro, neuronska aktivnost teži da bude visoko u SEF-u. Ljudi koji žele dobre stvari u životu, a da bi održali te dobre stvari, oni moraju usporediti ono što se događa sada sa odlukama u prošlosti. “

Sommer napominje da je definiranje takvih pojmova vezanih za metakogniciju, poput svijesti, bio je teško zadnjih nekoliko desetljeća. On vidi svoje istraživanje i budući rad vezane za istraživanje metakognicije kao jedan korak u sustavnom procesu rada prema boljem razumijevanju svijesti. Proučavajući metakogniciju, kaže on, on reducira veliki problem raščlanjujući “red misli” u jednostavnije komponente: proučavajući kako jedan spoznajni proces utječe na drugu.

“Zašto nisu naše misli neovisne jedni od drugih? Zašto ne bismo živjeti u ovom trenutku? Za zdrave osobe, nemoguće je živjeti u sadašnjem trenutku. Lijepa je stvar za reći u smislu “iskoristi dan” i uživaj u životu, ali naš unutarnji život i iskustva su puno bogatija od toga. “

Do sada, bolesnici s mentalnim poremećajima nisu testirani na tim zadacima, ali Sommer je zainteresiran vidjeti kako SEF i druga područja mozga mogu biti ometana kod tih poremećaja.

“Sa šizofrenijom i Alzheimerovom bolesti, postoji fraktura u misaonom procesu. Ona je stalno poremećen, a unatoč pokušaja zadržavanja misli, oni se mogu omesti vrlo lako”, rekao je Sommers. “Pacijenti s ovim poremećajima imaju problema sa podrškom sjećajući se posljednjih odluka koje bi ih vodile kasnije u svojem ponašanju, sugerirajući problem s metakognicijom.”

Sredstva za ovo istraživanje je predviđeno od strane Sveučilišta u Pittsburghu, zajedničkog Sveučilišta u Pittsburghu-Carnegie Mellon Sveučilišnog Centra za neuronske osnove spoznaje, Nacionalni institut za mentalno zdravlje, i Alfred P. Sloan Fondacija.
 
(preventdisease.com/uredio: nsp)