Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta, i jedini su bilijarderi na svijetu

Još od 19. stoljeća obitelj Rothschild je među najbogatijima na planetu. Danas, žive jako tajnovito i o njima se malo toga zna, a bogatstvo stvoreno na bankarenju procjenjuje se u bilijunima dolara.

Zahvaljujući bankama i stekli su svoje bogatstvo. Danas gotovo da nema države na svijetu gdje nisu osnovali svoju banku i koja je središnja banka zemlje. Zapravo, to je ono što je i zanimljivo.

Prije 14 godina, točnije 2000. godine na planetu je postojalo samo osam država koje nisu okupirali Rothschildi. Afganistan, Irak, Sudan, Libija, Kuba, Južna Koreja, Iran i Sirija. Zanimljivo, sve su to zemlje na meti zapadnog svijeta. Tri godine poslije, 2003. godine ostalo ih je šest: Sudan, Libija, Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija.

Irak je u to vrijeme proglašen terorističkom prijetnjom, uslijed napada na američke Blizance, baš kao i Afganistan. SAD je ušao u zemlju, smaknuo tadašnjeg predsjednika Sadama Husseina…

2011. godine preostale su četiri: Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija. Dakle, Libija i Sudan su riješeni. Muammar Gaddafi, libijski diktator je ubijen – nikad nije objavljeno tko ga je ubio.

Trenutačno se na Iran vrši veliki pritisak, Amerikanci strahuju da će se domaći nuklearnog oružja. Bivši američki tajnik i doajen nacionalne sigurnosti SAD-a i Rockfellerov štićenik, Henry Kissinger je Iran okarakterizirao kao veliku prijetnju SAD-u.

“Razvije li Iran nuklearno oružje ili dođe nadomak stvaranja nuklearnog oružja, to će samo po sebi poremetiti ravnotežu u regiji, bez obzira koliko umjerena vlast bila u Teheranu. To bi značilo da je Iran pokazao neposluh prema Vijeću sigurnosti i da je pobijedio Ameriku u ratu prijetnjama”, kazao je Kissinger.

Također pratimo vijesti o Sjevernoj Koreji i nuklearnom oružju od kojeg svi strahuju. Pentagon je naglasio kako Sjeverna Koreja predstavlja rastuću prijetnju za SAD zbog razvijanja raketa dugog dometa i nuklearnog oružja.

Kuba je odavno trn u oku SAD-a. Pritisci su stalni i neslaganja ne jenjavaju iako se u posljednje vrijeme odnosi poboljšavaju. U ožujku je američki predsjednik Obama postao prvi američki predsjednik, nakon 88 godina koji je kročio u tu zemlju. Par mjeseci nakon na Kubi, točnije u Havani, nakon 57 godina, otvoren je prvi od dva američka hotela, Four Points Sheraton Havana. Lice Kube se mijenja, definitivno.

Sirija je trenutačno ratna zona. ISIL i ostatak svijeta bore se za svoju nadmoć nad tom zemljom bogatom naftom.

Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta.

Osim bankarstvom Rothschildi se bave i osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom i brojnim drugim djelatnostima na svim kontinentima svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Kako prenosi The Wall Street Journal, Pentagon je izradio planove za raspoređivanje američkih vojnika, tenkova i drugih oklopnih vozila na neodređeno vrijeme uz istočne granice NATO saveza, a dodatna militarizacija Istočne Europe se pravda potrebom za ograničavanjem ruske agresije

Ovo će biti prvi takav razmještaj od kraja Hladnog rata.

Ovaj je plan Pentagon objavio prošle godine, kada su američki dužnosnici priopćili da žele povećati američku vojnu prisutnost u Istočnoj Europi, ali su neke zemlje članice NATO saveza “izrazile zabrinutost zbog ove takozvane američke predanosti da ih štiti, prije svega zbog intervencije ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini”.

Zamjenik američkog ministra obrane, Robert Work, rekao je kako bi novi plan mogao ublažiti takve brige zato što će se rasporediti najbolje i najmodernije američko oružje u tom dijelu Europe.

Do 2017. će se, prema planovima Pentagona, na istoku Europe dodatno rasporediti cijela oklopna brigada koja će imati 4 200 vojnika, 250 tenkova, samohodnih topova i drugih oklopnih vozila, 1 750 vojnih vozila na kotačima.

“Naši saveznici i partneri će imati više mogućnosti, jer će vidjeti češću prisutnost oklopnih brigada, kao i suvremene opreme raspoređene u njihovim zemljama”, rekao je general Philip Breedlove, zapovjednik savezničkih snaga u Europi.

Glavni cilj plana povećanja vojnog proračuna za operacije u Europi od strane Pentagona je “pokazati snažan i uravnotežen pristup prema NATO saveznicima zbog ruske agresije u na granicama Istočne Europe i drugim regijama”, rekao je Breedlove.

“Jedan od razloga za povećanje vojne prisutnosti je “zabrinutost jednog dijela NATO saveznika od mogućeg napada Rusije”, istaknuo je general Philip Breedlove.

Međutim, treba reći da je Pentagon izbjegao “tehnička” ograničenja za trajni razmještaj snaga u Europi, koje je zabranjeno glavnim ugovorom između Rusije i NATO saveza na način da će tri različite brigade biti raspoređene na temelju rotacije od devet mjeseci. Snage će se biti raspoređene u nekoliko zemalja u Istočnoj Europi i sudjelovat će u zajedničkim manevrima s nacionalnim vojskama zemalja domaćina.

Također, plan predviđa obnovu već postojeće vojne opreme u Europi, koja će se modernizirati i podijeliti savezničkim zemljama. Na kraju se predviđa da će najmanje jedna cijela moderna američka oklopna brigada biti stalno prisutna na istočnim granicama NATO saveza.

Rusija neće ostati bez odgovora na gomilanje snaga u blizini svojih granica. Ruski veleposlanik u NATO savezu, Vladimir Gruško, obećao je da će Rusija “odgovoriti na asimetričan način.”

“Nije Rusija ta koja se širi, nego NATO proširuje svoj teritorij i približava se Rusiji. Sada koristiti ovaj teritorij da projicira vojnu silu u našem smjeru”, rekao je Vladimir Gruško.

Unatoč ugovorima s Rusijom i činjenicom da se ovim stvara nova točka žarišta, opet u Europi, Bijela kuća je odobrila plan kada je prošlog mjeseca odobrila 3,4 milijarde dolara za takozvanu “Europsku inicijativu ohrabrenja” (European Reassurance Initiative), a detalji plana koji bi trebao započeti u veljači 2017. godine, dati će na razradu Pentagonu. Ovaj zahtjev još mora odobriti američki Kongres.

Pentagon je u početku rotirao oko 4 200 dodatnih vojnika u Europi od 2016. godine, uz ukupno 62 000 američkih vojnika već raspoređenih na Starom kontinentu.

Sada Pentagon ima za cilj rotirati dodatnu oklopnu brigadu svake godine i podijeliti 4 200 vojnika na šest država – Litvu, Estoniju, Latviju, Poljsku, Bugarsku i Rumunjsku. Kao i nova oprema, rotirajuće trupe bit će koncentrirane na istoku, a kretat će se po potrebi između ostalih članica NATO saveza zbog vježbi i drugih obuka.

General Ben Hodges, zapovjednik američke vojske za Europu, kaže da će se ovim planom stvoriti trajna prisutnost duž istočne granice NATO saveza.

Ruski dužnosnici su u utorak rekli kako Moskva pažljivo prati američki plan, kao i odluku da se rasporede stalne trupe u Istočnoj Europi. Službeni stav Rusije i dalje ostaje kako SAD i njegovi saveznici koriste lažne izgovore samo kako bi gomilali vojsku na ruskoj granici.

Ruski dužnosnici tvrde da se ovom odlukom krši “Temeljni akt NATO – Rusija” iz 1997. godine, prema kojem savez neće pozicionirati značajne, stalne borbene snage na ruskim granicama.

Budući da u dokumentu termin “značajne” nije jasno definiran, dužnosnici NATO saveza kažu da je ovaj broj trupa u skladu sa spomenutim aktom.

Prema ovom planu, starija vojna oprema će biti premještena u skladišta u Njemačkoj za renoviranje, a zatim će ići u baze diljem Njemačke, Nizozemske i Belgije. Zbog toga su dužnosnici Poljske i baltičkih zemalja zabrinuti da će samo mala količina opreme doći do istočnih saveznika.

“Ovo samo učvršćuje dvoslojni savez, stare Europe i nove Europe. Snage idu natrag u staru Europu i nema ničeg novog za novu Europu, a mi smo ti koji smo najviše izloženi prijetnji”, rekao je jedan diplomat iz Istočne Europe.

Američki dužnosnici kažu da će prema novom planu neke države možda imati više ili manje opreme u određenom trenutku, zato što će SAD konstantno rotirati vojne snage u Europi. Pa ipak, vojni dužnosnici ističu da će Europa na kraju imati jednu brigadu više najmodernije američke vojne opreme.

Nema sumnje da su u Washingtonu i Pentagonu “ozbiljni” kada je u pitanju sigurnost Europe, posebice zemalja koje graniče ili su blizu Rusiji, stoga bilo kojem upućenijem čitatelju nepotrebno tumačiti stvarne razloge ove odluke Pentagona i Bijele kuće.

S druge strane, Barack Obama se jednako ponaša i na Dalekom istoku, gdje se u završetku svog drugog mandata kao američki predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir odlučio dizati tenzije u Južnom kineskom moru.

SAD planiraju nove pomorske vježbe u blizini spornih otoka u Južnom kineskom moru, a manevri će se vjerojatno održati početkom ovog mjeseca, javlja Reuters.

U posljednjih nekoliko mjeseci su Sjedinjene Države provele više vježbe u obrani onoga što u Washingtonu nazivaju “slobodom plovidbe” i to uvijek u blizini spornih otoka. Dužnosnici američke mornarice su izjavili da planiraju i daljnje vježbe, koje će biti sve složenije.

Sve što je imao reći američki predsjednik Barack Obama bio je poziv Kini da mirno riješiti spor oko Južnog kineskog mora, iako s njim SAD nemaju nikakve veze i tamo su u “ulozi zaštite svojih saveznika”, otprilike kao u Istočnoj Europi.

Američka vojska je također razmatra prijedlog da zamijeni svoje mehanizirane desantne čamce LCM-8, koji su u službi još od rata u Vijetnamu. Ovo je prvo veliko stjecanje desantnih čamaca u proteklih petnaest godina. Mjera se smatra vitalnom za “povećanje sigurnosti vojske na obali Pacifika”, gdje će Pentagon povećati svoje pomorske ophodnje, te je poduzeti niz drugih mjera kako bi se suprotstavio sve većem utjecaju Kine.

U veljači je novinarka Cynthia McKinney podsjetila kako “SAD stalno šalju ratne brodove u područje Južnog kineskog mora, pozivajući se na svoje pravo slobodne plovidbe morima”. U siječnju je Washington je počeo provoditi pomorske i zračne “ophodnje” u Južnom kineskom moru, šaljući jedan od svojih ratnih brodova na udaljenost od dvanaest nautičkih milja od jednog otoka na koje pravo polaže Kina.

McKinney također tvrdi da će SAD nastaviti svoje vojne ophodnje u regiji, jer smatra da su one u skladu s međunarodnim pravom.

Na sve se oglasio i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je Obami poručio da se drži podalje od otočja Spratly, kojeg Kina smatra za svoj suvereni teritorij.

Xi Jinping je rekao da Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i ugrožavanje sigurnosti, a sve pod izgovorim slobode plovidbe u Južnom kineskom moru.

Kineska državna novinska agencija Xinhua je izvijestila da je kineski predsjednik Xi Jinping upozorio SAD zbog povrede kineskog suvereniteta.

Ovo je kineski predsjednik Obami otvoreno rekao za vrijeme njegove posjete s američkim predsjednikom na marginama sastanka na vrhu o nuklearnoj sigurnosti koji se održava u Washingtonu.

Kako prenosi agencija Xinhua, kineski predsjednik Xi Jinping je rekao kako Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i upozorio SAD da će štititi kineski suverenitet i u spornim vodama u Južnog kineskog mora. Xi Jinping je odbacio sve pokušaje da se međunarodni zakoni o slobodi plovidbe koriste kao povod da se potkopaju kineski interesi i nacionalna sigurnost.

“Kina na temelju međunarodnog prava poštuje i štiti slobodu zračne i pomorske plovidbe svim zemljama. U isto vrijeme, Peking neće prihvatiti nikakve radnje koje štete kineskom državnom suverenitetu i nacionalnim interesima pod izgovorom slobode plovidbe”, istaknuo je kineski predsjednik.

“Sjedinjene Američke Države se trebaju pridržavati svoje obveze kao strana koja nije u sporu Južnom kineskom moru i igrati konstruktivnu ulogu u osiguranju mira i stabilnosti u regiji”, rekao je Xi Jinping

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, prošlog mjeseca je optužio Washington za gomilanje vojne tehnike u Južnom kineskom moru i za militarizaciju voda u kojima provodi sporne ophodnje.

Južno kinesko more je postalo mjesto napetosti između Kine i Zapada općenito. Nekoliko analitičara je predložilo da SAD podrži i utječe na kineske susjede tako da oni ustanu protiv Kine, kako bi se lakše provela američka politika obuzdavanja “azijskog diva”.

Svake godine kroz Južno kinesko more prolazi 5 300 milijardi dolara trgovine, od čega samo na američku trgovinu otpada 1 200 milijardi dolara. Više od polovice svjetske godišnje pomorske trgovine i trećina cjelokupnog pomorskog prometa u svijetu prolazi kroz kineske vode.

Dakle, za zaključiti je da Pentagon i američka administracija stvaraju dva žarišta kojima žele pokazati svoju moć i da još uvijek vode prvu riječ u međunarodnim poslovima. Nesporno je da su SAD svjetska sila, ali je upitno mogu li se suočavati na dva fronta istovremeno, onom na istoku Europe protiv Rusije i na Dalekom istoku protiv Kine. Još prije desetak godina, kao i na početku Arapskih proljeća je to bilo zamislivo.

Međutim, takozvane “arapske revolucije” su prošle, ostavljajući za sobom u ruševinama nekada prosperitetne zemlje i dugotrajne oružane sukobe. Isto se pokušava i u Latinskoj Americi, a Washington i dalje uporno sve katastrofe u posljednjih deset godina objašnjava “narodnom željom za demokracijom”.

Međutim, povjerenje u slogane Bijele kuće je sve manje, barem u onih naroda koji nisu kapitulirali ranije. Ostatak svijeta počinje shvaćati da se Sjedinjene Države bore isključivo da zadrže kontrolu nad svojim kolonijama. A za glavni instrument kontrole su u financijskom smislu petrodolari, te stvaranje imaginarnih prijetnji u kojima će se američka vojska pojaviti kao spasitelj i zaštitnik nacionalnih interesa malih naroda.

Srećom, američki plan u Siriji nije uspio,a propao je i u Egiptu. Naravno, to ne znači da je Washington odustao od pokušaja vraćanja kontrole nad Bliskim istokom, jer “američki nacionalni interes” il, bolje rečeno, nacionalni interes Izraela mu ne dopušta da se opusti. No, to je područje interesa cijelog svijeta i SAD su izgubile ekskluzivno pravo krojenja bliskoistočne politike.

Tijekom posljednjih godina se zbog sirijske krize nekako zaboravila Libija. O obnovi ove zemlje na Zapadu više nitko ne govori i davno je zaboravljena.

Konačni cilj NATO saveza je ostvaren i Gaddafi je mrtav, a ostalo neka Libijci shvate sami. U Iraku situacija nije mnogo bolja, ali tamo barem postoje vlada i vojska. U Libiji danas možete snimati novi dio serijala “Mad Max”, budući da ima “predivan” pustinjski krajolik u kojem s horizonta nadiru terenska vozila sa strojnicama.

I iz nekog razloga, čim je postalo jasno da sirijski sukob ide ka mirnom rješenju, počela je pucnjava u Tripoliju. Sada su se tamo pojavile i neke vlade koje su tradicionalna imitacija “demokratskog procesa” i odmah je interveniralo francusko ministarstvo vanjskih poslova i nudi im se vojna pomoć. To je jasan dokaz da napetosti u ovom dijelu svijeta neće oslabiti, ali za razliku od Europe i Dalekog istoka, ovdje je za stvaranje kaosa zadužena Francuska.

Tu je i Latinska Amerika koja se prilično udaljila od Washingtona i bilo je potrebno učiniti nešto. To “nešto” je pokretanje institucionalnog državnog udara u Brazilu, gdje se pod izgovorom optužbi za korupciju žele ukloniti političari bliski predsjednici Dilmi Rousseff, ali prije svega nju samu. Čak je stvoreno i “Povjerenstvo za opoziv”.

Međutim, Brazilci su se odlučili mobilizirati i ne čekati što će im donijeti sudbina, poput Ukrajinaca ili Libijaca.

Proteklih tjedana je održano već nekoliko skupova u više brazilskih gradova, na kojima se ukupno okupljalo od preko milijun do stotina tisuća prosvjednika koji su dali potporu predsjednici Dilmi Rousseff. Washington djeluje na sličan način djeluje u Venezueli i drugim zemljama.

Što je zapravo američki interes? Očuvanje kolonijalnog carstva. Britanci su se u svoje vrijeme u to teškom pitanju oslanjali na moćnu flotu. Amerikanci imaju vojnu moć, ali im je oružje postalo sekundarno sredstvo, osim kada ga zavedenim narodima ne gurnu u ruke da se bore za njihove interese.

Ključno sredstvo Washingtona u tkanju ekonomske omče kojom davi svoje robove je još uvijek petrodolar. Uz sve priče o “suvremenom oružju”, “novoj floti”, “ophodnjama” i “motoriziranim brigadama”, to je sve što je ostalo od “Velike imperije”.

Petrodolar je bio rezultat dogovora kojeg su sklopili SAD i Saudijska Arabija 1974. i kada je Rijad je u prodaji nafte počeo prihvaćati samo američke dolare. Sjedinjene Države su se obogatile, a MMF je koristio ovo valutu za zajmove zemalja izvoznica nafte. Sporazum je pripremio Henry Kissinger, koji je u to vrijeme vodio američku vanjsku politiku.

1975. je sustav proširen na sve zemlje članice skupine OPEC. Na temelju kupnje i prodaje nafte se kontrolirala globalna ekonomija. Washington je sve konce držao u svojim rukama.

Dok svijet bude trebala nafta, ona će biti prodavana za dolare. Zemlje koje su morale zadovoljiti svoje potrebe za energijom su morale pronaći ili izmisliti dolare, a svijet je osuđen da ovisi o Sjedinjenim Američkim Državama i njihovoj valuti. S druge strane su SAD zadržale hegemoniju na svjetskom tržištu i utjecale na sve političke i ekonomske odluke.

Kao što se očekivalo, ovaj sustav nije bio postavljen za sve. Najveću korist su imali Saudijci i njihovi najbliži susjedi, koji su politiku uskladili s Washingtonom, čime su održavali i svoju poziciju u globalnom poslovanju s naftom.

No, u studenom 2000. godine Sadam Hussein je objavio svoju namjeru da neće prodavati naftu za dolare, nego za euro. Naime, 2001. godine je u optjecaj uvedena nova valuta Europske unije, koja sama po sebi predstavlja opasnost za Sjedinjene Države. Inicijativi Sadama se pridružila Malezija i neke druge azijske zemlje. Protiv nije bila ni Rusija, ali je nakon Jeljcinove liberalne “šok terapije” još uvijek bila slaba da utječe na međunarodne poslove.

Washington je shvatio prijetnju i pokrenuo neobjavljeni rat. U ožujku 2003. godine je pao režim Sadama Husseina, a Europa je sa svojim eurom nestala. Kapitulirala je i prihvatila ulogu “mlađeg brata” Sjedinjenih Američkih Država. No, Amerikanci ipak nisu mogli slaviti konačnu pobjedu i proglasiti “kraj povijesti”.

Inicijativa likvidiranog iračkog lidera, Sadama Husseina, pokazala se zaraznom. Naime, 2007. godine tadašnji iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je izrazio želju da ne prodaje naftu za dolare. Tada ga nitko nije podržao. No, već 2009. godine u bilateralnoj trgovini dolar napuštaju Kuba, Bolivija, Venezuela, Honduras, Nikaragva i Ekvador. Neki vjeruju da je Huga Chaveza upravo to i stajalo života.

2011. godine dolazi na red pukovnik Gaddafi, koji je predložio stvaranje jedne afričke zemlje s arapsko-crnačkom populacijom od 200 milijuna ljudi. Ideju stvaranja jedinstvene zlatne valute – “zlatnog dinara”, kojeg je, uz zajednicu afričkih zemalja, promovirao Gaddafi, podržale su brojne arapske države i gotovo sve zemlje u Africi. Protivnici ideje su bili Južna Afrika i, naravno, Arapska liga.

Međutim, iako u začecima, sama ideja Gaddafija je u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji izazvala pravu pomutnju. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je izjavio da “Libijci prijete financijskoj sigurnosti čovječanstva”. Libijski vođa nije slušao upozorenja, niti se obazirao na prijetnje. Rezultat je poznat. Gaddafi je ubijen, a u Libija danas vidimo samo ruševine i kaos.

Što se tiče Brazila, predsjednica Dilma Rousseff u okviru skupine BRICS aktivno promiče ideju napuštanja dolara u međusobnoj trgovini. Ništa manje nije aktivna Rusija s Kinom. Od 2014. godine Rusija za isporučeni plin prihvaća kineske juane, a njena valuta, rublja, koristi se u novoj Euroazijskoj ekonomskoj zajednici.

Za kraj spomenimo i Iran, koji danas, devet godina nakon Ahmadinedžada, donosi odluku ne samo da će naftu prodavati za euro, nego i da sva zamrznuta sredstva u dolarima želi natrag u eurima, što pojašnjava i bijes Washingtona i izmišljanje novih sankcija zbog iranskog balističkog programa, istog kakvog imaju brojne zemlje diljem svijeta.

Analitičari kažu da je ovo ozbiljan izazov za Washington i udar na carstvo petrodolara, a jednako misle i mnogi u Sjedinjenim Državama. Jasno je da su “ruska prijetnja” i “slobodna plovidba” samo izgovor kojim se prikriva strah od gubitka globalne hegemonije, koji je prisilio Pentagon, Bijelu kuću i Kongres da se, prije svega, potpunosti slože o militarizaciji istočnoeuropskih vazalskih država i Dalekog istoka, područja sukoba s dva “arhineprijatelja” američkog carstva – Rusije i Kine.

Uzme li s eu obzir jasan stav Rusije i Kine, a potom Irana, dijela zemalja Latinske Amerike, Egipta, Sirije i drugih, pitanje je hoće li ovaj potez polučiti željeni rezultat?
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Dr. Mark Christian, stručnjak za Muslimansko bratstvo, kaže da je trenutna migrantska kriza u Europi “vrlo organiziran događaj” koji je isplanirao Zapad kako bi svrgnuo predsjednika Bashar al-Asada u Siriji

“Sve se nakuplja kako bi stvari na Bliskom istoku mogle ubrzati. Svrha migranata je da Zapad osjeti bol”, rekao je on, prenosi yournewswire.com

Dr. Christian kaže da je glavni cilj migrantske krize da se SAD i Europa primoraju na uključenje u građanski rat u Siriji, da svrgnu predsjednika Bashar al-Asada i da ga zamijene vladom sunitskih muslimana.

“Nastavlja se takozvano Arapsko proljeće”, rekao je on. “Svi moraju osjetiti bol preko regrutacije za ISIS, obezglavljivanja, pa sve do slanja džihadista s izbjeglicama. Zapad mora dospjeti pod još veći pritisak”.

Christian je rekao da je pod američkim vodstvom, počevši od invazije Iraka od strane predsjednika George W. Busha, svaki sekularni muslimanski diktator na Bliskom istoku mora biti zamijenjen religioznim muslimanskim režimom.

U Iraku je svrgnut Sadam, a postavljene su šiitske mule. U Egiptu je Hosni Mubarak zamijenjen Muslimanskim bratstvom, što je zatim dovelo do vojnog prevrata. U Libiji je Moamer Gadafi ubijen i zamijenjen radikalnim Sunitima, a kaos nije zaobišao ni Jemen.

Jedini kamen spoticanja je Sirija, koja ima podršku Rusije i Irana i u koju sada pristiže ruska vojska s teškim naoružanjem.

Prije dvije godine, kada su američki predsjednik Obama i vlada Velike Britanije na čelu s David Cameronom pokušali intervenirati u građanskom ratu u Siriji, Kongres i Britanski parlament su bili neodlučni.

“Zato su dali zeleno svjetlo za poplavu izbjeglicama, kako bi Europa i Amerika osjetili bol. To se nije dogodilo spontano. U Europu ne dolaze žene i kršćani, već muslimani stari između 18 i 40 godina. Što kriza bude gora, to će Europa i Amerika sve više moliti svoju vlast da rješavaju stvari u Siriji i okončati sve to”, rekao je Christian.

U međuvremenu, predsjednik Obama je rekao da će primiti još 10.000 izbjeglica, a iscurila je i informacija da se planira primanje 85.000 migranata u fiskalnoj 2016. godini koja počinje od 1. listopada. Dakle, do 2017. godine, SAD bi mogao primiti i do 100.000 izbjeglica.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

New York Times je objavio članak u kojem je za “najhrabrijeg dječaka 21. stoljeća” proglasio unuka pokojnog predsjednika Iraka, Saddama Husseina. Ovo je njegova priča…

Ubio je 14 NATO vojnika, braneći svoj dom. Ovaj dječak po imenu Mustafa Hussein iz Iraka je četrnaestogodišnji unuk Sadama Husseina koji je bio i poslijednja osoba s oružjem u rukama tijekom invazije SAD-a na Irak.

On se čvrsto odupirao američkim specijalcima prilikom napada na vilu Navaf Sheik Zidan. U trenutku pogibije on je bio jedina živa osoba u kući, a pored njega su ležala beživotna tijela oca Kusaia, ujaka Udaja i tjelohranitelja Abdel-samle.

Prema iskazima američkih vojnika koji su bili uključeni u operaciju, kada su provalili u kuću, mladi Mustafa Hussein otvorio je na njih vatru iz mitraljeza, a američka jedinica od oko 400 vojnika koja je sudjelovala u opsadi vile od tog trenutka je bila blokirana.

Kada su mu pred očima amerikanci ubili oca i ujaka, dječak je uzvratio i ubio je 14 američkih marinaca.

Borba sa u unukom Sadama Husseina trajala je oko šest sati. Kada su Amerikanci ubili malog Mustafu, nisu mogli povjerovati da ih je toliko vremena držao jedan mali dječak.

Na kraju članka o Mustafi Huseinu novinar New York Timesa Robert Jeisk piše:

“Da smo mi imali nekoga kao što je ovaj dječak, izgradili bismo mu spomenik u svakom gradu. Svuda bi se pričalo o njegovoj hrabrosti, bio bi uzor za mlađe generacija, sada i u budućnosti – za sva vremena!”
 
(intermagazin.rs, pravda.rs,youtube/uredio:nsp)

Priča je uvijek ista: neka nacija nesretnim spletom okolnosti postane moćna, mnogo moćnija od ostalih, čime postaje dominantna. Međutim, svemu tome u jednom trenutku dođe kraj, a u međuvremenu ista ta supersila postaje korumpirana svojom moći

Kako se kraj približava, oni koji su zaslužni za kolaps carstva pribjegavaju svim vrstama očajničkih mjera – svih osim jedne: odbit će čak i uzeti u obzir činjenicu da se njihovom carstvu bliži kraj i da se trebaju pomiriti s tim.

Približavanje kraja može se vidjeti u rezultatima carstva koji su sve gori što se carstvo više trudi. Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je pomogla Njemačkoj i zapadnoj Europi da se ponovno izgrade.

Japan i Južna Koreja su također imale koristi od SAD. U Vijetnamu, Laosu i Kambodži, koji su ozbiljno uništeni od strane SAD, bilo je drugačije. Vijetnam je bio u potpunosti poražen, Kambodža je preživjela genocid, a neoborivi Laos, država koja je najviše bila bombardirana na cijelom svijetu, oporavio se sam od sebe.

Prvi Zaljevski rat je prošao još gore: u strahu od kopnene ofanzive u Iraku, SAD je pauzirala svoju politiku svrgavanja vlasti i instaliranja marionetskog režima, ostavljajući da sve stoji u zraku gotovo čitavo desetljeće. Kada je SAD konačno napao Irak, uspješno ubijajući brojne civile i uništile veći dio infrastrukture, ostavljajući od nekadašnje države samo leš.

Slični rezultati se mogu uočiti na mnogim mjestima gdje je SAD želio da se umiješa: Somalija, Libija, a nedavno i Jemen. Bolje da ne spominjemo Afganistan, pošto nijedno carstvo nije uspjelo ostvariti dobre rezultate tamo.

Dakle, trend je nepogrešiv: dok je na svom vrhuncu carstvo uništavalo kako bi ponovno izgradilo svijet prema sebi, pred kraj ono uništava samo radi uništenja, ostavljajući iza sebe leševe i ruševine.

Još jedan nepogrešivi trend je učinkovitost trošenja novca na “obranu” (odnosno u slučaju SAD na “napad”). Bogata vojska nekad može biti uspješna, ali i to se vremenom promijenilo. Ona poznata američka industrijska moć koja je bila evidentna za vrijeme Drugog svjetskog rata više nema. Sada je glavni cilj da se troši na vojsku, bez obzira na to što se time postiže.

Ono što se postiže jeste da najnoviji F-35 ne može letjeti. Najnoviji nosač aviona ne može lansirati zrakoplove bez da ih uništi ukoliko su opremljeni pomoćnim spremnicima potrebnim za borbene misije. Tehnološki najnaprednijeg AEGIS razarača može onesposobi nenaoružani ruski zrakoplov s opremom za elektroničko ratovanje.

Ipak, i bez obzira na to, Amerikanci vole svoje oružje i daju ga na sve strane kako bi pokazali potporu. Međutim, ova oružja često završe u pogrešnim rukama: ona koja su poklonjena Iraku su sada u rukama ISIS-a, ona koja su poklonjena ukrajinskim nacionalistima sada su prodana sirijskoj vladi, ona poklonjena Jemenu su sada u rukama Huta. Dakle, ni učinkovitost pretjeranog vojnog trošenja više nije ono što je bila.

Pošto strategija “uništavanja s ciljem stvaranja” više ne drži vodu, iako još uvijek postoji ambicija dominiranja svjetskom politikom, ono što ostaje je ubojstvo.

Glavni alat vanjske politike postao je političko ubojstvo: bilo da je u pitanju Sadam Hussein, Moamer Gadafi, ili Osama bin Laden, cilj je samo da oni budu ubijeni. Iako se obično cilja na vrh organizacije, cjelokupno stanovništvo mora snositi posljedice ubojstva.

Nedavno je general SAD u mirovini na televiziji rekao da je, radi preokreta situacije u Ukrajini, potrebno početi s ubijanjima Rusa. Rusi su u nevjerici slušali ove idiotarije, a zatim pokrenuli tužbu protiv njega. Sada ovaj general neće biti u mogućnosti putovati u mnoge države diljem svijeta jer bi mogao biti uhićen i odveden u Rusiju na suđenje.

Vidite, iako možda ne djeluje tako, ubijanje je ilegalno. Pozivanje na ubojstvo je također ilegalno. Amerikanci su sebi dali dozvolu da ubijaju iako nisu prvo pomislili da li imaju ovlasti za to. Može se očekivati ​​da će oni, kada jednom njihova moć zamre, postati deklasificirani s globalnih hegemona na proste ubojice.

Kako se carstvo urušava, oni rade svom stanovništvu isto što su činili drugima. Kada Amerikanci shvate tko je njihov pravi neprijatelj, neće im više biti potreban niti jedan drugi. Pravi “bumerang efekt”.

Međutim, to je samo početak. Sve će biše biti vojnika SAD na ulicama i u gradovima SAD, koji će širiti uništenje isto kao što su to činili u Iraku ili Afganistanu.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

• Kontrola Zvjezdana vrata će omogućiti tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju je Zemlji dozvoljavala vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.
• Što se tiče Sadam Husseina, kontrola nad Zvjezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca
• Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ono što slijedi je egzopolitička analiza dimenzija politike povijesnog vanzemaljskog prisustva koje se odnosi na Irak i Amerikom predvođen preventivni napad na režim Sadam Husseina.

Pri izvođenju ove analize, prvo ćemo prijeći dostupne dokaze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku; zatim ćemo primijeniti dokaze radi boljeg razumijevanja suvremene političke situacije u Iraku; onda ćemo analizirati motivacije glavnih političkih sudionika u preventivnom ratu protiv Iraka vođenog od strane SAD.

Što je dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku?

Najjače dostupan dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku potječe iz klinastog pisma koje izravno predstavlja vjerovanja i aktivnosti drevnih Sumerana čija je civilizacija osvanula preko noći 3800. godine prije nove ere. Većina priča u klinastom pismu odražava odnose Sumeraca s njihovim ‘bogovima’. Većina arheologa je na početku prihvatila da su ovo samo mitovi i nije im pridavala mnogo značaja umjesto da im da informacije o mitsko-religioznim vjerovanjima drevnih Sumerana.

Ovaj pogled je naišao na veliki izazov 1976. kada je znanstvenik, Zecharia Sitchin, stručnjak za sumersku kulturu, objavio prvu seriju knjiga svojih prijevoda tisuća sumerskih tablica s klinastim pismom. Umjesto interperetacije priča sa bogovima kao mitovima koji nisu imali empirijsku važnost, Sitchin je interpretirao tablice kao bukvalne opise događaja koji su se tada odvijali.

Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma su otkrili precizne informacije o raznim temama za koje on tvrdi da nisu bile moguće u civilizaciji koja je na početku svog razvitka bez prethodne civilizacije od koje je to mogla saznati.

Prema Sitchinu, Sumerci su posjedovali detaljno znanje o svim planetima u sunčevom sustavu, razumjeli precesiju ravnodnevice, ali i razumjeli složene medicinske procedure. Što se tiče toga odakle im ovo detaljno znanje, Sitchinovi prijevodi kažu da su Sumerani ostavili odgovor što im je bio najveći izvor.

Otkrili su u svojim tablicama da je svo njihovo znanje poteklo od rase vanzemaljskih posjetitelja ‘Anunakija’ (‘oni koji su iz raja na Zemlju došli’) koji Sumercima nisu bili samo učitelji, već su i imali veliku ulogu u stvaranju ljudske rase. Podrijetlo ove vanzemaljske rase je planeta po imenu Nibiru koja ima dugačak eliptičan put oko Sunca, a vraća se u sunčev sustav svakih 3.600 godina.

Kada je Sitchinov inovativni posao prvi put objavljen, podigao je veliku kontroverzu i intenzivne rasprave između onih koji su za ili protiv njegove glavne teze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Sumerana koje je odgovorno za početak sumerske civilizacije.

Među onima koji su odgovarali u korist Sitchinove teze našao se i popularni autor Erik von Däniken koji je i sam 1969. godine napisao bestseler, “Božje kočije”, koji je utvrdio povijesno postojanje izvanzemaljaca na različitim dijelovima planete.

Još jedan popularan autor, David Hatcher Childress, definira uz velike detalje vanzemaljsku tehnologiju koju su posjedovale drevne civilizacije u mnogim od svojih knjiga. Manje poznati autor William Henry je također objavio knjige koje podržavaju Sitchinovu tezu.

Radi podržavanja Sitchinove teze, mogi autori su tipično citirali Biblijske tekstove koji se odnose na ‘bogove’ koji su ostali na Zemlji kako bi imali kontakt sa čovječanstvom. Biblijski tekst koji je najviše puta citiran je apokrifna knjiga Enoha.

Dok je knjiga Enoha isključena u mnogim verzijama Starog zavjeta, neprikosnoveno je bila dio drevnog hebrejskog učenja i uključena je u etiopske i slavenske verzije Starog zavjeta. Knjiga Enoha opisuje pobunjeničku skupinu anđela po imenu ‘Nefili’ kojih je bilo 200, a koji su se nastanili na Zemlji i križali s ljudskom populacijom prije nego što su opozvani i kažnjeni od strane svojih nadređenih, ‘Elohima’.

Knjiga Enoha osigurava kontekstualne detalje za misteriozne stihove iz Knjige postanka koja opisuje vrijeme kada su se ‘sinovi bogova’, Nefili / Anunaki, križali s čovječanstvom i stvorili rasu divova / heroja koji su vladali ostatkom čovječanstva: “Nefili su bili na Zemlji tih dana, ali i kasnije, kada su sinovi Boga otišli k kćerima ljudi i podarili im djecu. Bili su heroji starih, ljudi slave”.

Podržavaoci Sitchinove teze kažu da je ovo dio biblijskog dokaza da je napredna vanzemaljska rasa doista postojala na Zemlji, imala dug kontakt sa čovječanstvom, ali i odigrala ulogu u kreiranju ljudske rase.

Postoji velika kontroverza o tome do koje mjere tako različita kolekcija dokaznih izvora može potkrijepiti Sitchinovu tezu.

Kako se povijesno prisustvo vanzemaljaca povezuje s politikom SAD u Iraku?

Jedan nezavisni arheolog koji diskutira o izravnoj vezi između drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumerana (južni Irak) i tadašnjeg fokusa SAD na režim Sadama Husseina je William Henry. Njegova glavna teza je da je u vrijeme Sumerana postojala tehnološka naprava koju on opisuje kao ‘Zvjezdana vrata’, koju su Anunaki’Nefilim koristili kako bi putovali do svoje domovine i nazad na Zemlju, ali i oko galaksije. Henry se oslanja na sljedeću scenu koju je Sitchin opisao u interpretaciji klinastog pisma jednog ritualnog teksta:

“Pronađeni su opisi koji prikazuju božija bića koja podbočavaju ulaz u hram i drže šipke na koje su pričvršćeni prstenoliki objekti. Nebeska priroda scene se ukazuje uključenjem simbola Sunca i Mjeseca … koji oslikavaju Enlila i Enkija podbočavajući prolaz kroz koji Anu veličanstveno prolazi.”

Umjesto jednostavne scene hrama koja uključuje glavnog Anunakija, Anua i njegova dva sina Enlila i Enkija, Henry tvrdi da navedena scena predstavlja uređaj za transportaciju korišten od strane Anua i drugih iz elite Anunakija. Ako je tako, onda je taj uređaj najvjerojatnije lociran u sumerskom gradu Uruk koji je bio osnivački grad sumerske civilizacije i dom Gilgameša iz poznatog Epa o Gilgamešu.

Sitchin i autori poput David Childressa koji diskutira razne tehnologije koje su koristili vanzemaljci i drevne civilizacije, propustili su značaj Zvjezdane kapije u svojim prijevodima gore navedenih tekstova i istragama o transportacija vanzemaljaca. Oboje su sudjelovali u konvencionalnoj paradigmi po kojoj se transport odvija vozilima na raketni pogon.

Sitchin se fokusira na svemirski brod na raketni pogon u svom opisu Anunakija i njihovih raznih putovanja na i sa Zemlje. U jednom od primjera je napisao: “Tekstovi otkrivaju da su njih 300 -” Anunaki iz raja “ili Igig – bili pravi astronauti koji su ostajali u svemirskom brodu bez da su zapravo sletjeli na Zemlju. Orbitirajući oko Zemlje, ovi svemirski brodovi su slali i primali šatlove sa Zemlje.”

Iz navednog se može zaključiti da su postojala dva oblika transporta korištena od strane Anunakija. Jedan je bio u obliku raketne tehnologije koja nam je poznata. Druga transportaciona tehnologija bila je Zvjezdana vrata koju je najvjerojatnije koristila samo ‘elita’ Anunakija.

Tako su Anunaki upravljali ispostavama na Zemlji i u svemiru kako bi održali svoju kontrolu planeta. Uzimajući strogu hijerarhiju vlasti, opisanu od strane Sitchina u njegovoj detaljnoj analizi Anunakija i njihovih odnosa s čovječanstvom, vjerojatno je da je Zvjezdana vrata poštovana i bila predmet klanjanja ostajućih Anunakija i ljudi koji su samo mogli promatrati njen rad, ali ne i da je sami koriste.

Tako je postojao ograničen broj Zvjezdanih vrata širom planete, dok je sumerska Zvjezdana vrata bila locirana u najvažnijem sumerskom gradu, drevnoj prijestolnici Uruk, domu drevnih kraljeva, koji je lociran u istočnom Iraku. Značajno, poslije 12 godina dosadnih iskopavanja, tim njemačkih istraživača je 2002. godine pronašao iskopine zakopanog grada Uruka.

Kartu “Zvjezdane kapije” možete naći na ovom linku: http://www.thelivingmoon.com/42stargate/04images/Iraq/iraq_airbase_lrg.jpg

Koristeći magnetometar koji može detektirati prisutnost objekata koje je napravio čovjek pod zemljom i moćan računalni sustav u Njemačkoj, njemački geofizičari su uspjeli mapiraju zakopane građevine drevne prijestolnice od 5,5 kilometara četvornih gdje je započeta sumerska civilizacija.

Važan događaj u sumerskim opisima Anunakija bio je posljednji odlazak sa planeta praćen kataklizmičkim događajima koji su kulminirali u razdoblju od 1800. do 1700. godine prije nove ere. Zaista, konvencionalni arheolozi podržavaju teoriju da je postojao kataklizmičan događaj u to vrijeme.

Ako su zapravo postojala dva vida transporta koje su koristili Anunaki, većina Anunakija su otišli koristeći raketne letjelice, dok su elitni Anunaki napustili Zemlju uz pomoć Zvjezdane kapije i zatvorili je. S obzirom na poštovanje koje je uživala Zvjezdana vrata, vjerojatno nije ostala nezaštićena u razdoblju između odlaska i reaktivacije s povratkom Anunakija po proročanstvu.

Veliki broj izvora opisuje sadašnje doba kao “prorečeni povratak bogova / Anunakija”. Pojam “prorečenog povratka” u kontekstu prethodnog prisustva Anunakija varira značenju prema trima različitim perspektivama.

Prva je bazirana jednostavna na ideji da će se bogovi ili Anunaki fizički vratiti da nastave vodeću ulogu utjecanja na ljudski život i predviđanja korištenja resursa planete.

Pri takvom scenariju, prvi val Anunakija bi došao kako bi stvorio pogodne uvjete za očekivani povratak elite Anunakija. Prema ovome bi prvi Anunaki morali vratiti i aktivirati Zvjezdanu kapiju koja je potrebna za povratak njohovih gospodara.

Ovo bi vjerojatno bilo najavljeno kao sveti događaj koji će proslaviti cijelo čovječanstvo. Autori Clive Prince i Lin Piknet, raspravljaju o tome da postoji očigledan lanac svjetskih događaja koji uključuje sudjelovanje ključnih religijskih i političkih sudionika, a koji spremaju čovječanstvo za ovakav dolazak.

Druga perspektiva o “povratku bogova / Anunakija” je povratak njihove matične planete Nibiru. Zaista, mnogo interesiranja su izazvale razne knjige i web stranice posvećeni temi povratka Nibirua, matičnog svijeta Anunakija. Mnogi autori citiraju razne astronomske dokaze koji podržavaju ideju o desetoj planeti za koju se dugo špekuliralo da utječe na orbite Urana i Neptuna još otkad je otkriveno da Pluton (otkriven 1930.) ne može izazvati takve smetnje. Kasnih sedamdesetih, dva astronoma iz Pomorskog opservatorija u SAD, Tom von Flandern i Richard Harrington, počeli su objavljivati ​​seriju radova koji podržavaju postojanje desete planete.

Najčešće citirana reference koja podržava postojanje desete planete koja je poznata, ali ne i javno objavljena, je serija novinskih objava astronomskog tima koji je tražio dio neba u kojem su Flandern i Harrington tvrdili da se nalazi deseta planeta. U prosincu 1983., glavni astronom zadužen za Infracrveni astronomski satelit (IRAS), dr. Gary Neugebauer, najavio je moguću potvrdu postojanja takve planete.

Nakon što je 6 velikih novina pokrilo objavu: “nebesko tijelo možda veličine … Jupitera i moguće … u dijelu sunčevog sustava pronađeno je u smjeru zviježđa Orion od strane orbitirajućeg teleskopa …”, objava je povučena i nastalo je zatišje o desetoj planeti. Počele su se širiti glasine o aktivnoj kampanji čiji je cilj bio da se potisnu informacije od strane tajnih vladinih organizacija.

Recimo, jedan od astronoma u Pomorskoj opservatoriju u SAD, dr Richard Harrington, javno je pričao i pisao o hipotetičkoj planeti Iks, što je doprinijelo njegovoj ranoj zagonetnoj smrti 1992. godine.

Treća perspektiva može se pronaći kod autora koji se baziraju na značaju nadolazećeg kraja majanskog ciklusa od 5.200 godina. Majanci su znali da se solarna ekliptična ravan poklapa sa galaktičkom ravninom na periodičnoj bazi. Ovo omogućava da intenzivnije kozmičke enrgije dođu do Zemlje iz srži galaksije. Tada dolazi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ljudske svijesti, tj. dijelovi mozga se uključuju ili isključuju, dok majanski ciklusi prolaze kroz svoje različite faze. Smatra se da je 2012. godina odgovarala kraju majanskog ciklusa i da je u njoj započelo Novo doba sa prosvetljenijim globalnim razmišljanjem i povećanim ljudskim potencijalom. Dakle, smatra se da bi samo čovječanstvo razvilo ‘bogovske’ moći koje će spontano postati dostupne velikom dijelu čovječanstva.

Neki autori opisuju nevjerojatne sposobnosti i psihičke moći povećanog broja djece diljem svijeta s promjenom DNK i specifičnim moćima koje drugi nemaju.

Sumirano, dostupne informacije o ‘prorečenom povratku bogova’ mogu se shvatiti kao važna prekretnica u rastu ljudske civilizacije. Povratak se može shvatiti doslovno ili metaforički. Unatoč kontroverzi o tome što točno ‘povratak’ podrazumijeva, ovi čimbenici koji se u velikoj mjeri odnose na političku situaciju u Iraku i preventivnu vojnu intervenciju SAD mogu biti identificirani i analizirani. Prvi faktor su Zvjezdana vrata, koja leže negdje u pustinji južnog Iraka.

Drugo, moguć je povratak desete planete koja bi značajno utjecala na svijet.

Na kraju, tu je potencijal za brzim porastom ljudske svijesti od 2012. godine.

Sadam Hussein je znao za moć “Zvjezdanih vrata”

Zvjezdana vrata u južnom Iraku će sudjelovati u tzv. ‘Povratku bogova’, onda je vrlo vjerojatno da tajne vladine organizacije u velikoj mjeri utjecati na administraciju SAD i da su svjesne postojanja i ključne uloge Zvjezdanih vrata.

Predsjednik Iraka, Sadam Hussein je vjerojatno također bio svjestan postojanja vratae o čemu se može suditi na temelju njegovih arhitektonskih projekata koji su namjeravali oživiti veličanstvenost rane mezopotamijske civilizacije.

Što je još značajnije, njegova dozvola njemačkim arheolozima da nastave iskopavanja na lokaciji sumerskog grada Uruka nakon detlajnog podzemnog planiranja, kaže da je on znao za mjesto gdje se nalaze vrata.

Ovo znanje je možda dio razloga zašto se njemačka vlada javno bunila preventivnom ratu SAD protiv Iraka.

Teza William Henryja je da su ovo pravi razlozi nastavljajućih vojnih sukoba u Iraku.

Kontrola Zvjezdane kapije, kao doodatak ostalim kapijama koje možda postoje u prijestolnicama drugih civilizacija poput Egipćana, Inka i Asteka bi vjerojatno tajnim vladinim organizacijama omogućila veću moć nad komunikacijom s vanzemaljskim rasama koje trenutno kontaktiraju planetu ili trebaju doći prema proročanstvu.

Ako ništa drugo, kontrola Zvjezdanih vrata bi omogućila tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.

Što se tiče Sadama Husseina, kontrola nad Zvezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnim ljudskim spasiocem.

Sitchinova teza o postojanju drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru i kombinirana s pojmom raznih transportnih uređaja opisanih od strane drugih autora, kao i arheološko iskopavanje prve sumerske prijestolnice Uruk 2002. Godine, daje potporu tezi William Henryja o Zvjezdanim vratima koja leži zakopana u pustinjama južnog Iraka.

Moguća tema rasprave je činjenica da su se i administracija predsjednika Busha i Husseinov režim borili za prevlast i kontrolu nad Zvezdanim vratima u ruševinama Uruka ili na nekoj drugoj lokaciji u Iraku, prije prorečenog povratka Anunakija.

Prevladavajuća objašnjenja Bushove administracije o predanosti iskorjenjivanju oružja za masovno uništenje, naftnim interesima i imperijalnim ambicijama se čini vjerojatnijim za one koji ne vjeruju da život postoji bilo gdje osim na Zemlji.

Suludo je vjerovati da u beskonačnom svemiru život postoji samo na Zemlji.

Postoje, međutim, važni dokazi koji daju dozu mogućnosti Henryjevoj tezi da su Zvjezdana vrata pravi fokus Bushove administracije. Prvi su mnogobrojna svjedočenja koja potvrđuju da su tajne vladine organizacije odgovorne za zataškavanje javnog saznanja o prisustvu vanzemaljaca i da one kontroliraju sve službene kontakte s vanzemaljskim rasama. Iz egzopolitička perspektive, zataškavanja podržavaju zaključak da postoji aktivno tajno suzbijanje saznanja o drevnom vanzemaljskom prisustvu.

Drugi važan dokaz je moćna diplomatska podrška Njemačke i Francuske Husseinovom režimu u odlaganju preventivnog vojnog napada. Podrška je bila toliko moćna da ih je američki tajnik obrane, Donald Rumsfeld s omalovažavanjem nazvao ‘Starom Europom’ u jednom intervjuu 2003. godine:

“Kada pričate o Europi, mislite na Njemačku i Francusku. Ja ne mislim, to je ‘stara Europa’. Ako pogledate NATO Europu danas, centar gravitacije se pomiče ka istoku i ima puno novih članica. Kada izbrojite sve članice NATO-a koje su nedavno primljene, ima ih oko 26, zar ne? Ipak, u pravu ste. Njemačka i Francuska su problem”.

Umjesto da se bori s administracijama u Njemačkoj i Francuskoj, Bushova administracija se odlučila na njihovu izolaciju od Iraka. Na primjer, administracija je ohrabrila vođe Španjolske, Portugala, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Poljske, Danske i Češke republike da napišu pismo Wall Street Journalu u kojem je pisalo “Irački režim i njihova oružja za masovno uništenje predstavljaju pravu prijetnju za svjetsku sigurnost”. Vjerojatno je da je postojalo razilaženje tajnih vladinih organizacija SAD i suparničkih organizacija u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji povodom tretiranja prisustva vanzemaljaca.

Treći važan dokaz su ponovljena iskopavanja njemačkih arheologa 2002. godine. S obzirom da političke tenzije u Iraku nisu opale do te godine, pretpostavlja se da postoje skriveni motivi za nešto što na prvi pogled djeluje kao najobičnije znanstveno iskopavanje.

Četvrti ključni dokaz bio je uništenje svemirskog šatla Columbia tijekom njegovog posljednjeg povratka 1. veljače 2003. godine. Jedan od članova posade je bio prvi Izraelac u svemiru, pukovnik Ijan Ramon. Uništenje Kolumbije se odigralo 16 minuta prije nego što će se spustiti.

U ovom slučaju sumnjivo je to što se ne zna kako je šatl uništen jer ni jedan sustav nije javljao ništa problematično. Događaj se desio pri samom povratku što inače nije nikada bio problem.

Nezvanično se saznaje da se sumnja da je shuttle uništio netko tko posjeduje vojne sposobnosti veće od bilo koje nacije ili terorističke skupine, a tko je želio poslati poruku u SAD.

Kada se sumiraju svi dokazi, dobiva se slučaj koji u velikoj mjeri podržava Henryjev tezu. Interpretacije motiva Bushove administracije za lansiranje preventivnog napada na Irak mogu se promatrati tek kao zagrebana površina pravih motiva. U dubini, vjerojatnije je da postoji velika nervoza tajnih vladinih organizacija zbog toga što bi se dogodilo ako bi Hussein, uz podršku europske vlade, ostvario pristup sumerskoj Zvjezdanoj kapiji i izvanzemaljskoj tehnologiji prisutnoj u zakopanom gradu Uruk. Njihov cilj je bio da prate i kontroliraju Zvjezdana vrata ali i vanzemaljske tehnologije koje se tamo nalaze.

Zaključak: Tajne službe nekoliko vlada imaju aktivnosti oko “Vrijemenskih vrata” u Iraku

Ako egzopolitička perspektiva točniji opis motivacija koje su vodile Bushovu administraciju ka preventivnom ratu u Iraku, onda se mogu načiniti sljedeći zaključci:

Prvo, kvalitetu dokaza koji potkrepljuju povijesno prisustvo vanzemaljaca i zataškavanje tajnih vladinih organizacija, ima značajan stupanj vjerojatnosti i uvjerljivosti.

Drugo, postoji potreba promoviranja objavljivanja zvaničnih vlasti povodom povijesnog vanzemaljskog prisustva i / ili predstojećeg povratka ovih vanzemaljaca.

Treće, dokazi kažu da tadašnje vojne pripreme za rat protiv Iraka nisu imale puno veze sa oružjem za masovno uništenje, ali su dizajnirane tako da osiguraju tajnim vladinim organizacijama SAD kontrolu informacija povodom povijesne i trenutne vanzemaljske prisutnosti.

Četvrto, dokazi tvrde da konflikt u Iraku i uništenje šatla Kolumbija maskiraju duboku borbu između frakcija tajnih vladinih organizacija koje su na početku i osmišljene da se bave vanzemaljskim prisustvom. Preporuča se da se javno objelodane ove organizacije i njihovi napori da poprate i odgovaraju na izvanzemaljsko prisustvo.

Konačna preporuka je da mora odrediti do koje mjere će se kongresnom i zakonodavni nadzor zahtijevati od organizacija kreiranih u različitim državama kako bi se bavile pitanjem prisutnosti vanzemaljaca, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i implikacijama o povratku vanzemaljaca.

Tvrdi se da je najbolji mehanizam odgovora na postojanje drevne vanzemaljske tehnologije u drevnoj sumerskoj prijestolnici Uruk, spremnost svjetskih vlada i odgovarajućih tajnih vladinih organizacija da dijele informacije i kontrolu vezanu za imovinu vanzemaljaca.

Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ljudski suverenitet je dakle upitan u momentu kada postoji prilika za brz preokret u evolucijskom razvoju ljudske svijesti. Na čovječanstvu je odlučiti kako ćemo odgovoriti na izazov koji predstavljaju tajne vladine organizacije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

John Titor je osoba koja se tijekom 2000. i 2001. godine pojavila na nekoliko internetskih foruma i predstavila kao putnik kroz vrijeme, te uskoro postala veliki hit i fenomen koji i dan danas zaokuplja pažnju ljudi.

Tvrdio je da je američki vojnik iz 2036. godine, iz vojne baze u Tampi na Floridi, koji je dobio zadatak se vratiti u 1975. godinu da bi uzeo IBM 5100 koji je bio neophodan za debugging računala zbog problema s UNIX sustavima koji će se iskusiti 2038.

Ovaj problem zaista postoji, ali je bio poznat samo malom broju ljudi početkom ovog stoljeća kada je Titor o tome pisao, a on je za misiju izabran jer je njegov djed bio izravno involviran u njegovo sklapanje i programiranje.

U 2000. godinu je svratio iz osobnih razloga, kako bi uzeo obiteljske fotografije koje su izgubljene u građanskom ratu koji je uslijedio. Tijekom svog boravka u našem vremenu ostavio je niz predikcija koje su i danas vrlo zanimljive, iako se nisu sve ostvarile; on sam je napomenuo da su to činjenice iz njegovog svijeta, koje se možda i ne ostvare u našoj liniji događaja, odnosno u našem paralelnom svemiru.

1. Razorni nuklearni Treći svjetski rat počinje 2015.

“Svjetski rat će 2015. godine ubiti skoro tri milijarde ljudi”. Veliki dio njegove priče se zasniva na preziru prema našoj generaciji koja nije ništa uradila ne bi li spriječila da do katastrofalnog rata dođe.

Da li danas postoje naznake da bi sljedeće godine doista mogao početi globalni konflikt? Građanski rat u Ukrajini i zaoštravanje odnosa između Rusije i Zapada, bliskoistočna kriza koja uvijek tinja, islamski kalifati koji niču kao gljive poslije kiše i koje drže trenutno ogromne dijelove svijeta … Postoji li šansa
da 2015. godine bude najgora u povijesti ljudske vrste?

2. Amerikanci su obmanom napali Irak

“Ništa od onoga što sam napisao neće biti iznenađenje. Sve je već pokrenuto prije deset, dvadeset, trideset godina. Jeste li stvarno iznenađeni da sada saznajete da Irak ima oružje za masovno uništavanje ili je to samo obmana koja sve treba natjerati da prihvate sljedeći rat?”

Titor je ovo napisao dvije godine prije početka rata u Iraku, i mnogo prije nego što se pokazalo da je Washington doista obmanuo svjetsku javnost te da Sadam Hussein nije imao oružje zbog koga je rat uopće i počeo.

3. Olimpijske igre 2008. će biti otkazane

“Kao rezultat mnogih konflikata, ne, neće biti službenih Olimpijskih igara poslije 2004. godine”. Ovo se nije ostvarilo, ali, da li se sjećate koliko je bilo blizu da se ne dogode? Neposredno prije početka igara došlo je do ogromnih prosvjeda u Tibetu s pozivima na povratak Dalaj Lame, i mnogi su se pitali da li će ovo dovesti do bojkota. Također, tijekom igara, došlo je do rata između Rusije i Gruzije oko Sjeverne Osetije na Kavkazu.

Međutim, ne zaboravite da je i sam Titor napomenuo da uvijek može doći do manjih odstupanja od povijesti njegovog svijeta, između 1-2,5 posto, koji mogu sve promjeniti.

4. IBM 5100 ima skrivene funkcije

“Mislite nešto pored pandemije ludih krava, velikih otkrića u fizici elementarnih čestica i nepoznatih funkcija 5100?” Skrivene funkcije računala IBM 5100, kao što smo već rekli, nisu bile poznate široj javnosti.

Titor se, navodno, vratio jer upravo ovaj kompjuter može riješiti problem koji će nastati 2038. godine s UNIX sustavima koji nastaje zbog načina na koji se računa vrijeme. Pošto ga računala mjere u sekundama, postoji limit koliko mogu izbroje; kada istroše sav prostor ovome namijenjen, mnogo problema će se pojaviti. UNIX sustavi konkretno imaće veliki problem 19. siječnja 2038. godine u 04:14:07 po našem vremenu, kada dođu do svog limita, datum će se vratiti na 1901.

Zanimljiv je spomen i pandemije kao i znanstvenih otkrića. “Neke vrlo zanimljive stvari će se dogoditi u CERN-u u bliskoj budućnosti”. CERN igra bitnu ulogu u Titorovoj priči.

5. Svemirski avion s problemom pregrijavanja

“Možete li mi reći kako ste riješili problem pregrijavanja na vašim svemirskim avionima?” Ovo je još jedna od njegovih izjava koje pobuđuju pažnju. Svemirski zrakoplov? Ako je pričao o šatlu, zašto nije napisao shuttle?
Za mnoge ovo predstavlja predikciju nesreće 2003. godine kada je eksplodirao space shuttle “Columbija”, do koje je došlo nakon što je djelić pjene začepio lijevo krilo tijekom polijetanja; kada je shuttle uletio ponovno u troposferu, pregrijani zrak je uletio u pokvareno krilo i doveo do njegove dezintegracije.

6. Rusija i Kina

“Rusija i Kina su oduvijek imali vrlo čudan odnos. Čak i vijesti koje sada gledam govore u prilog tome da će doći do sukoba zbog gomilanja oružja, graničnih sporova i prevelike populacije Kine. Zapad će postati vrlo nestabilan što će Kini dati samopouzdanje da se proširi”.

O ovome smo i mi pričali; ovo je stara ruska bojazan. Kina uskoro postaje svjetska sila broj jedan, a to što su sada saveznici s Kremljom malo znači ako se uzme u obzir kakvo blago leži u sibirskoj pustoši. “Kinezi su blizu toga da čovjeka pošalje u svemir. Neka vas ne iznenadi ako se to dogodi u bliskoj budućnosti “. Desilo se listopada 2003. godine.

7. Rastuće građansko nezadovoljstvo

“Uhićivati će i držati će u pritvoru ljude bez ikakvog pravnog procesa.” Jedan od bitnih stavki u Titorovim predviđanjima je uvećan broj unutarnjih konflikata koji će dovesti do građanskog rata u Americi u 2005. godini. Sada je 2014, a do toga još uvijek nije došlo. Međutim … Nemiri u Fergusonu, nemiri za vrijeme pokreta “Occupy Wall Street”, donošenje Patriotskog zakona koji omogućuje vladi da prati i privodi ljude na sličan način, legislatura koja se već dugo kuha a koja će uništiti internet kakav poznajemo i od njega napraviti totalitarni servis, itd.

Predvidio je i da će jedan od narednih američkih predsjednika pokušavati svim silama da bude novi Lincoln, u smislu da će pokušati ujediniti naciju, a mnogi u Americi ovo povezuju s Obamom.

“Rat se nije vodio zbog teritorija već zbog reda i prava. Mislili su da ljudi žele sigurnost umjesto slobode i pogriješili su. “

8. Priča o mnogo svjetova

“Teorija mnogo svjetova se izgleda lijepo uklapa u trenutnu teoriju struna. Nažalost, mi još uvijek nismo uspjeli da riješimo teoriju struna ali n-10 se čini kao najbolji model koji imamo u 2036. godini. Kao što vjerojatno znate, ‘velika jednadžba’ ne zahtijeva konačno rješenje da bismo mogli koristiti njezine manje dijelovi u primjeni “.

Činjenica je da je Steven Hawking promijenio mišljenje o prirodi crnih rupa i Hokingovoj radijaciji nedugo poslije ovih riječi.

Titor je također napisao: “Vremeplov je izmišljen 2034. godine. Ovo je posljedica izvjesnih uspješnih istraživanja u Fuzijskom reaktoru koji je omogućio znanstvenicima u CERN-u da proizvedu prvi svjetski singularni motor. Osnovni dizajn uključuje rotirajuće singularnosti unutar magnetskog polja. Mijenjajući brzinu i smjer rotacije možete ići kroz vrijeme naprijed i natrag. “

Ovo je išlo protiv onoga što je znanost u tom trenutku mislila; međutim, Hawking je 2004. godine promijenio svoju teoriju, i doveo je u sklad s Titorovim komentarima.

“Vjeruje se da se sve linije svijeta završavaju. Također se misli da paralelne linije svijeta koje se pojavljuju imaju iste krajeve samo u drugim vremenima.”

Posljednja otkrića u CERN-u sugeriraju da bi ovo moglo biti istina, pošto Higgsov Bozon male mase ukazuje na to da bi svemir mogao spontano eksplodirati.

Svaka linija svijeta je jedna točka koja se proteže u beskonačnost; međutim, neke linije mogu spontano da se završe, neovisno od drugih. Putovanje kroz vrijeme se odvija između tih linija. Prema tome, nema paradoksa, pošto će svaki putnik kroz vrijeme ući u potpuno drugačiji svemir. Ono što je Titor predvidio, a nije se dogodilo, dogodilo se u nekom drugom, paralelnom svemiru koji nije naš.

“Paradoks djeda je nemoguć. Što više, svaki paradoks je nemoguć. Model Everett Wheeler je točan. Svako moguće kvantno stanje, događaj, mogućnost i ishod su realni, izvjesni i događaju se. Šansa da se sve negdje u superverzumu događa su 100 posto.”

Ovaj model inače objašnjava čudno valovito ponašanje pojedinačnih čestica u eksperimentu s dva proreza, a tvrdi da se svaki mogući ishod događaja uvijek desi, i to diobom svemira na nove svemire, čime dobivamo beskonačan broj linija svijeta.

9. Što putovanje kroz vrijeme čini mogućim

“Javnost je obaviještena o postojanju vremeplova 2034. godine”. Mehanizmi putovanja kroz vrijeme biti će otkriveni u CERN-u, stvaranjem mikrosingularnosti ili minijaturnih crnih rupa. Titorov stroj je kreiran od strane General Electrica, i za nju je bio obučen, ali su se u vrijeme njegovog polaska pojavili noviji modeli, s preciznijim satovima i daleko većom zemljopisnom točnošću.

Zanimljivo je i to da je Titor bio zainteresiran za NLO, te je pitao svoje sugovornike više o tome. NLO nije bio riješen ni u njegovo vrijeme, a on sam je smatrao da bi oni mogli biti zapravo putnici iz daleko dalje budućnosti s daleko savršenijim strojevima.

Citat za kraj

“Kada dođe vrijeme da se moja predviđanja ostvare ona će se ili ostvariti ili neće. Ako se ostvare, vaša je sposobnost da procjenjujete svoje okruženje osakaćeni prihvaćanjem mene kao poznavatelja svih stvari. Ako sam pogriješio, onda je diskreditirano sve što sam rekao, a što vas je inače potaknulo da razmislite o svom svijetu. Ne želim ni jedno ni drugo.

Premda sam ovdje iz privatnih razloga, svejedno se nadam da ćete uzeti u obzir mogućnost putovanja kroz vrijeme. Možete promijeniti svoju liniju svijeta na bolje ili na gore baš kao i ja.”

Prema tome, John Titor, ako je zaista bio putnik kroz vrijeme, nije promijenio tijek svog vlastitog svemira time što je došao u naš; njegov i ovaj postoje odvojeno, a bili su jedno dok se u nekom vremenskom trenutku nisu razdvojili na odvojene dijelove. Međutim, i tijek ovog može biti promijenjen alteracijom prošlosti, ako to budemo željeli kada i ako razvijemo tehnologiju kretanja između svjetova.

Oni koji vjeruju u ovo neka istažuju rad John Titora, ostalima može izgledati kao jedna lijepa pričica koja nam otkriva dio budućnosti i pomaže nam u neisvjesnosti koju nam budućnost donosi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)