Među zemlje s najvećom stopom useljavanja u Njemačku spada Hrvatska iz koje se u Njemačku 2018. iselilo 57.724 građana

Broj stanovnika Njemačke je prošle godine na temelju useljavanja porastao za preko 400.000, a s 29.000 neto useljenih stanovnika državljani Hrvatske se nalaze na drugom mjestu, iza Rumunjske, kada je u pitanju useljavanje iz zemalja Europske unije, ali na drugom mjesto kada se usporedi broj stanovnika matične zemlje, javlja Savezni ured za statistiku u Wiesbadenu u utorak.

Prema popisu stanovnika 2003. godine, Rumunjska je imala 22 milijuna stavovnika.

“U Njemačku se u razdoblju između 1. 1. i 31. 12. 2018. uselilo 1,58 milijuna stanovnika, a istodobno se iselilo 1,18 milijuna, tako da je u Njemačkoj krajem 2018. kao posljedica migracija živjelo oko 400.000 osoba više nego na početku iste godine”, stoji u priopćenju Saveznog ureda za statistiku.

Najviše useljavaju Rumunji i Hrvati

Među zemlje s najvećom stopom useljavanja u Njemačku spada Hrvatska iz koje se u Njemačku 2018. iselilo 57.724 građana.

Istodobno se iz Njemačke iselilo 28.869 stanovnika, tako da se broj hrvatskih državljana koji žive u Njemačkoj u 2018. povećao za 28.855 te sada iznosi 395.665 građana.

Krajem 2017. u Njemačkoj je zabilježeno 367.900 stanovnika s hrvatskim državljanstvom, što je 27.765 manje nego krajem 2018. Krajem 2016. u Njemačkoj je živjelo 332.605 građana, što je 35.295 manje nego krajem 2017.

Od 2010., kada je u Njemačkoj živjelo 220.199 hrvatskih državljana, do 2018. broj građana Njemačke s hrvatskim državljanstvom se povećao za 175.466.

Pogledajte novi spot Bobe i Saše o iseljavanju iz Hrvatske:

(index.hr)

Poljoprivrednici u idiličnom ruralnom dijelu Rumunjske imali su što vidjeti kada su ih iznenada okružili američki vojnici, dok su oklopna vozila prolazila kroz poljoprivredna polja, uništavajući hektare usjeva

Očigledno u potpunom kaosu američke trupe su uz pomoć tenkova, Hummera i pješadijskog vozila Bradley prolazili kroz beskonačna polja pšenice, suncokreta i kukuruza u Stelnici, selu na Dunavu jugoistočno od Bukurešta.

Uništavanje polja u četvrtak ozbiljno je zapanjilo mještane, od kojih su neki uspjeli snimiti incident na kameri.

Zemljoposjednici su na lokalnoj internetskoj stranici o poljoprivrednim poslovima rekli da ih je to sve potpuno iznenadilo kada su prvi put vidjeli dim kako se diže preko polja, misleći da je došlo do požara.

No prizor vojnih vozila samo je još više zbunilo mještane, budući da su poljoprivrednici bili potpuno nesvjesni da su vozila dio planiranih vježbi NATO-a.

Ušli smo u prostor između tenkova, ali nas nisu primijetili. Prkosili su nam, išli su preko polja suncokreta, kukuruza, a zatim i žita.

Kada je rumunjska policija naposljetku stigla, rasvijetlili su situaciju.

Očigledno, Amerikanci su pomiješali svoje koordinate i završili na poljima farmera na putu za mjesto Bordušani, koje je nekih 10 kilometara sjeverno – na kojem se održava tjedan dana dugačka NATO vježba pod nazivom “Sabre Guardian 2019″.

Američka vojska priopćila je kako je njegova jedinica prešla preko privatnog poljoprivrednog zemljišta zbog “nepovoljnih vremenskih uvjeta”, prema lokalnim medijima.

Iako još uvijek nema procjene ukupne štete, izjava rumunjske vojne industrije pokazala je da su nevoljni vojnici uništili hektare usjeva. Lokalne vlasti već su započele proces traženja odštete.

Vježbe su usmjerene na poticanje multinacionalne vojne integracije između saveznika NATO-a u istočnoj Europi, te su među pola tuceta vježbi koje se trebaju održati tijekom ljeta u blizini ruske granice.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Je li Srbija napravila još jedan korak prema NATO-u ili se na to može gledati kao na korak unatrag od Rusije?

Naime, u Ateni je, pred šefom Glavnog stožera grčke vojske Evangelosom Apostolakisom, srpski ministar obrane Aleksandar Vulin potpisao pristupnicu borbenoj balkanskoj grupi EU HELBROC ili, kako se to još naziva, “Balkan Battlegroupu”, svojevrsnoj verziji snaga EU.

Toj vojnoj grupaciji, koju bi se zbog sastava moglo nazvati i “pravoslavnom vojnom alijansom”, pripadaju tri balkanske članice EU i NATO-a – Grčka, kao šef, te Bugarska i Rumunjska, zatim članica EU Cipar, ali i Ukrajina čije članstvo najviše iritira Rusiju.

Ukrajina ima napete odnose s Rusijom zbog aneksije Krima i secesionističke pobune u regiji Donbas. Podsjetimo, SAD i EU su zbog toga Rusiji uveli sankcije, a Srbija ih nije podržala, iako je pod stalnim pritiskom Bruxellesa da ih se pridržava.

Vojna neutralnost

Iako sadašnja srpska vlast propagira svoju “vojnu neutralnost”, odnosno nepripadanje niti jednom vojno-političkom bloku, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić i pred samim ruskim čelnikom Vladimirom Putinom daje časnu pionirsku da Srbija neće ući u NATO ni pod razno dok ih Rusija upozorava da to ne čine ni na javi, ni u snu, ipak se čini da Beograd u tome prilično vrda pa jedno govori, a drugo radi.

Doduše, trenutačno održavaju vojnu suradnju i s Rusijom i s NATO-om pa je tako u kolovozu pješački bataljun srpske vojske sudjelovao na NATO-ovim manevrima “Platinum Lion 17.2” u Bugarskoj, a istodobno su srpski vojnici bili na bojevu gađanju s Rusima na Baltiku. Stoga se i srpski mediji pitaju hoće li tako moći u nedogled.

Naime, Srbija je u dosta delikatnom položaju, u procijepu između “ljubavi prema Rusiji” i interesa oko euro(atlantskih) integracija. Može se reći da Srbija nije u NATO-u, ali je NATO u Srbiji. Tijekom posljednjih nekoliko godina Srbija je s NATO-om sudjelovala u čak 44 vojne vježbe na teritoriju zemalja članica, a s Rusima su na manevrima njihovi vojnici dijelili SDO u samo šest slučajeva.

Iduće godine Srbija će ugostiti zajedničku vježbu s NATO-ovim snagama za izvanredne situacije. Štoviše, Crna Gora, koja je nedavno postala punopravna članica NATO-a, ima sa sjeveroatlantskom alijansom manje sporazuma od Srbije. Osim toga, u sklopu Partnerstva za mir, čija je članica, Srbija je sudjelovala u 23 vojne vježbe. A od 2014. godine Srbija je dobila od NATO-a pomoć u vrijednosti od 12 milijuna dolara.

Nadalje, u veljači prošle godine Beograd je potpisao sporazum koji predstavnicima NATO-a u Srbiji daje diplomatski imunitet. Taj sporazum predviđa slobodno kretanje i imunitet za sve pripadnike NATO-a, prema Bečkoj konvenciji, a uz to su se sporazumjeli i o uzajamnoj razmjeni povjerljivih informacija.

Raketni sustavi

Nakon toga, evo već više od godinu i pol, Srbija zavlači Rusiju koja je odmah nakon toga zatražila da i članovi ruske vojne baze u Nišu dobiju potpuno ista prava i privilegije kao i njihovi kolege u NATO-u. Moskva pritišće, ali Beograd još uvijek to oteže, iako je opet pitanje – dokad.

Isto tako, već se mjesecima govori da će Rusija isporučiti Srbiji najmodernije MiG-ove 29, proturaketne sustave S-300, tenkove, artiljeriju i ostalo vojno blago, ali osim trijumfalnih bombastičnih naslova po srpskim proruskim medijima – od kojih su neki pod kontrolom Aleksandra Vučića – sve je još uvijek samo na obećanjima.

Rusi također pritišću da se riješi pitanje baze u Nišu na isti način kao i s NATO-om, pa to uvjetuju i popriličnim milijardama za investicijske programe, a premijer Dmitrij Medvedev u niskom je startu, samo čeka Vučićevu odluku kako bi u Beogradu i potpisao taj sporazum te donio vrijedne darove. A iz Bruxellesa i Washingtona upozoravaju predsjednika Vučića da to ne bi bila mudra odluka te da se ne bi baš dobro bodovalo.

No, samo dva dana prije pristupanja Srbije EU HELBROC-u Aleksandar Vulin bio je u posjetu stožeru Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), vojnom savezu koji okuplja Rusiju i još pet bivših republika SSSR-a: Armeniju, Kazahstan, Bjelorusiju, Tadžikistan i Kirgistan. Ondje se susreo s generalnim sekretarom ODKB-a Jurijem Hačaturovom, koji je bio i na inauguraciji Aleksandra Vučića.

I Sputnik skeptičan

U priopćenjima s tog susreta govori se o tome da će Srbija aktivizirati svoju suradnju s tom vojnom organizacijom. No, čak i ruski Sputnik piše kako je deklarirana neutralnost Srbije prilično labava, pa i populistička mjera srpskih vlasti.

Naime, kako kažu, u slučaju globalnog rata Srbija bi kao neutralna zemlja ostala izvan toga. A oni sumnjaju u tu mogućnost. Sputnik piše: “Srbija je siromašna zemlja, ona nema ni ekonomske baze, ni političku snagu i saveznike koji bi joj tu neutralnost mogli garantirati”.

Srbija je u okruženju NATO-ovih članica (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska) ili onih koje su već najavile da im je cilj pripadnost NATO-u (BiH i Makedonija) te Kosova koje je praktički njihova baza pa je pitanje koliko Beograd u takvoj situaciji može solirati.
 
(jutarnji.hr)

TVRDI DA ELEKTRONSKU POŠTU HILLARY CLINTON i DEMOKRATSKE STRANKE SAD NISU UKRALI “RUSKI HAKERI”

Suradnici glavnih američkih obavještajnih mreža – CIA, NSA ili State departmenta djeluju pod hakerskim nadimkom Guccifer 2.0, a upravo on je na sebe preuzeo odgovornost za upad u elektronsku poštu izbornog stožera Hillary Clinton i Nacionalnog komiteta Demokratske partije SAD.

Sa ovakvom tvrdnjom je – u intervjuu telekanal Fox News istupio poznati rumunjski haker Marcel Lazar Lehel (45), poznat kao Guccifer.

On u svojoj zemlji izdržava zatvorsku kaznu za upade u tuđu elektroničku poštu, uključujući i upad u e-poštu rivalke Donalda Trumpa na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima.

Rumunj je dodatno naveo i naglasio:

“Smatram da je Guccifer 2.0 insajderski posao. Guccifer 2.0 – to je cijela grupa u kojoj su momci iz State departmana, cyber-naredbe NSA i odjela CIA Vault 7. Ja se tim poslom bavim 15 godina, a to je moje razumijevanje situacije”.

On je na pitanja američke televizije odgovarao elektronički iz rumunjskog zatvora u kojem se nalazi. Još je dodao:

“Oni prave nešto od Guccifera 2.0. Momke iz State departmana nije tek tako zanimalo što mislim o mogućnosti da se pojavi Guccifer 2.0″.

On tvrdi da je elektronsko “poštanski sandučić”Hillary Clinton bilo napadan više puta poslije 2012-te i da su iza tih napada stajali hakeri iz Srbije, Ukrajine i Rusije:

“Njezin server su ‘skenirali’ mnogo prije mene. Tijekom 2012-te su to bile IP adrese u Beogradu, a 2013. su napadi dolazili sa IP-a u Ukrajini i Rusiji. Hoću reći da je netko pregledao, kopirao, pa ponovno pregledao i kopirao sve na serveru Hillary Clinton”.

Lazar je 2014. osuđen na sedam godina zatvora za upade u elektroničku poštu više poznatih rumunjskih osoba, među kojima je bio i bivši direktor Rumunjske službe za informacije Đorđe Majora.

U travnju prošle godine ga je Rumunjska izručila Sjedinjenim Državama, gdje je priznao da je izveo upade u “sandučiće” na socijalnim mrežama članova obitelji Georgea Busha Jr., bivših članova američkog vojnog stožera i više pripadnika Obamine administracije, uključujući Clintonovu.

U rujnu 2016. ga je sud američkog grada Aleksandrije osudio na 52 mjeseca zatvora.

U listopadu prošle godine je bio vraćen u Rumunjsku na daljnje izdržavanje kazne.
 

 
(fakti.org)

Politika parazitiranja na “suncu i moru”, odbijanje stranih investicija i drhtanje pred Ivicom Todorićem jer “zapošljava puno ljudi”, zakucali su Hrvatsku na dno Europske unije

Najnoviji podaci Eurostata o BDP-u po stanovniku pokazuju da nas je sustigla čak i Rumunjska, nekad vrlo siromašna zemlja, a po stvarnoj individualnoj potrošnji su nas čak i prestigli.

Hrvatska se prema podacima za 2016. nalazi na 59 posto prosjeka Europske unije BDP-a po stanovniku te se tako izjednačila s Rumunjskom, a lošija je jedino Bugarska.

Kada pogledamo podatke za prethodne godine, jasno je vidljivo da Rumunjska snažno napreduje, dok Hrvatska stagnira.

Rumunjska je 2013. i 2014. bila na 55 posto prosjeka, 2015. je skočila na 58 posto, da bi se sada izjednačila s Hrvatskom na 59 posto. Istovremeno, Hrvatska je 2013. i 2014. bila na 59 posto, 2015. je pala na 58. posto, da bi se prošle godine ponovno vratila na 59 posto.

Rumunji nas prestigli po individualnoj potrošnji

Što se tiče stvarne individualne potrošnje koja pokazuje blagostanje kućanstava – tu nas Rumunjska nije dostigla, već prestigla.

Tako je 2013. godine stvarna individualna potrošnja u Rumunjskoj bila na 54 posto prosjeka EU-a, da bi prošle godine dosegnula 63 posto.

S druge strane, Hrvatska je prošle godine bila na 59 posto, jednako kao i 2013. godine.

Hrvatska je zbog dubokih problema u funkcioniranje državne administracije koja koči svaki oblik ekonomske aktivnosti, dok istovremeno pogoduje politici bliskim pojedincima, bila u recesiji čak šest godina.

Kroz to vrijeme, umjesto da se napravi zaokret, smanje porezi i olakša poslovanje malim i srednjim poduzetnicima te otvore vrata stranim ulagačima, administracija se pravila kao da se ništa ne događa i natukla 70 milijardi kuna novog javnog duga.

Iako se sada situacija popravlja i ekonomija je u pozitivnoj fazi, rast nije posljedica uklanjanja barijera privatnom sektoru, niti zasluga ove ili one vlade, nego se isključivo može pripisati naporima privatnog sektora te povoljnim okolnostima u Europskoj uniji.

 
(index.hr)

Na međunarodnoj vojnoj vježbi “Saber Strike 2017″ u Republici Litvi sudjeluje i Kontingent pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske

Oko 25.000 vojnika iz SAD-a i još 23 zemlje sudjelovat će u velikoj vojnoj vježbi “Čuvar sablje” koja će se idući mjesec održati u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj.

Uz to, nekoliko američkih teških bombardera B-1B stiglo je u Veliku Britaniju kao potpora dvjema odvojenim multinacionalnim vježbama koje se održati na Baltiku i u drugim dijelovima Europe ovaj mjesec kako bi se poboljšala koordinacija među partnerskim zemljama.

Ovogodišnja vježba “Čuvar sablje” (Saber Guardian), koja se održava svake godine u crnomorskoj regiji od 2013., bit će veća od prethodnih, objavilo je Američko zapovjedništvo za Europu u Stuttgartu.

To će biti najveća od 18 vojnih vježbi u toj regiji ove godine i mogla bi povećati napetosti između Moskve i Washingtona.

Na međunarodnoj vojnoj vježbi “Saber Strike 2017″ u Republici Litvi sudjeluje i Kontingent pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s ukupno 59 pripadnika, od kojih je sedam žena.

Vježba “Saber Strike 2017″ jedna je od najvećih ovogodišnjih vježbi u organizaciji Američkog zapovjedništva za Europu US EUCOM.

Na vježbi sudjeluju snage iz 18 država članica NATO-a sa ukupno oko 10500 pripadnika, a održava se na području Litve, Latvije, Estonije i Poljske, priopćio je danas MORH.

Multinacionalnom bojnom za potporu koju čine Oružane snage RH, SAD-a i Norveške, zapovijeda brigadir Ivica Raguž, načelnik Odjela za planiranje Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga RH.
 
(vecernji.hr)

Članovi Komunističke partije blokirali su auto-put kako bi spriječili konvoj vojnih vozila Albanije na putu za vježbu NATO-a u Rumunjskoj

Deseci prosvjednika su više od četiri sata sprječavale da 19 vojnih vozila prođe naplatnu postaju na auto-putu u blizini sjevernog grčkog grada Kozanija.

Prosvjednici su sva druga vozila puštali da prođu, a imali su veliki transparent “NATO ubojice, idite kući”. Na kraju je albanski konvoj vojnih kamiona i autobusa napustio naplatnu postaju i za Rumunjsku zaobilaznim putem.

Oko 2.000 vojnika i više od 500 vozila sudjelovat u vojnim vježbama Saveza “NOUB džamp” (Otmjeni skok) na poligonu Çince u središnjoj Rumunjskoj.

Zemlje-sudionice su Velika Britanija, Njemačka, Nizozemska, Španjolska, Poljska, Norveška i Albanija.
 
(sputniknews.com)

Dođite u Hrvatsku, čak i neke druge zemlje “Nove Europe” poput Bugarske i Rumunjske. U centru metropola ćete vidjeti ljude kako šeću duž elitnih okupljališta, od restorana do restorana, od elitnih butika do caffe barova. No sve ovo je samo fasada, jer samo nekoliko desetaka kilometara dalje ćete vidjeti ruševne tvornice, vidjet ćete prostim okom vidljivo siromaštvo. Vidjet ćete kako je Europska unija slomila naše ekonomije i ljude koji uzalud pokušavaju naći posao

Ono što nećete vidjeti su sretni mladi ljudi, jer su neki od njih zemlju zbog posla napustili privremeno, a drugi zauvijek. Čini se da postoji sloboda govora i da je moguće kritizirati vladu, ali ne previše, dok je kritizirati poslodavca ravno samoubojstvu. Ako ikad, ne daj Bože, kažete nešto u prilog Rusije, otvoreno ili ne ćete dobiti etiketu špijuna, sudionika optuženog za sve smrtne grijehe.

Rekli su nam da Europska unija znači otvorene granice i da možemo slobodno odmarati po zapadnoj Europi, ali tko će ići? Iako je prema metodologiji Međunarodne organizacije za rad (ILO sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u prosincu iznosila 11,4 posto, to slatka laž službenih statistika Eurostata i vlade. U stvarnosti je nezaposlenost dvostruko veća i najmanje četvrtina radno sposobnog stanovništva ne može naći posao. Tko može raditi, granice su mu otvorene. Sretan put!

Ali, tko su oni koji odlaze? Možda menadžeri, tehnolozi i inženjeri? Ne, odnosno, njih ih je vrlo malo. To su radnici koji peru posuđe po restoranima, rade na gradilištima i njeguju umiruće bogate Europljane po zapadu. Radnici migranti! To je ono što nam je dala Europska unija, sposobnost da bez vize radimo kao nekvalificirana radna snaga.

Da, otišli smo u EU, ali Europska unija nikako da dođe do nas. Još uvijek imamo iste korumpirane vlade, iste korumpirane dužnosnike, a dobili smo i stroge propise, pravila i metodologije Europske unije.

Mi smo uništeni i slomljeni od strane EU, ali se to pravdalo kao nužne privremene nedaće tranzicije. Bruxelles nam daje  neke poticaje za razvoj, a što se događa s novcem, nitko ne zna. Sav novac završava u džepovima državnih dužnosnika, pa čak i ako se negdje potroši, to su uvijek “njihovi” projekti.

Nesposobne vlade dobivaju kredite od Međunarodnog monetarnog fonda ili se zadužuju na tržištima kapitala “po povoljnim uvjetima”. Kako to divno zvuči, iako se uvijek lukavo prešućuju diktati nove ekonomske politike, što su uvijek  strogi uvjeti koji u konačnici uništavaju gospodarstvo zemlje.

Mirovinska reforma u Hrvatskoj, zbog koje smo dobili pohvale iz MMF-a i Svjetske banke, prošla je neopaženo, a oni koji su rođeni nakon 1962. će imati mirovinu da s njom neće preživjeti ni deset dana u mjesecu, ako je uopće dožive.

Ranije je cijela industrija sustavno uništena privatizirano je sve što je vrijedilo, a ostatak je izrezan u staro željezo. Poljoprivreda je potpuno uništena, kao i sustav visokog obrazovanja. Sada imamo masu nekakvih sveučilišta na kojima se za mito izdaju diplome visokog obrazovanja. Sve što možemo ponuditi za izvoz je jeftini nekvalificirani rad.

Bijela kuga i depopulacija prijeti da uništi neke zemlje. Bugara danas ima jedva 9 milijuna, dok u Hrvatskoj službeno živi 4,2 milijuna ljudi, iako demografi upozoravaju da bi stvarna brojka mogla biti 3,8 milijuna. Mladi parovi više ne žele imati djecu. Tko može taj bježi i ostavlja djecu roditeljima, čime se stvara generacijski jaz. Dijelu mladih ljudi koji rade na Zapadu djecu podižu djedovi i bake. Djeca ne vide svoje roditelje i  to je također cijena ulaska u EU.

Željeli smo drugačiji život, ali nije ispalo tako, iako sami sebi još uvijek ne želimo priznati da smo okrutno prevareni. Utrčali smo bezglavo u EU, bez pitanja i vjerovali smo zapadnoj propagandi. Nadali smo se da ćemo ulaskom u EU živjeti bolje, ali nam je život postao nepodnošljiv!

Ulazak u EU je bio koristan za šaku tajkuna, koji su već ranije kao lešinari nacionalnu ekonomiju doveli do ruba bankrota. Uski krug ljudi živi na visokoj nozi, a većina na rubu egzistencije. A kada se bogati nađu u problemima, onda se metodom Superhika namaknu sredstva po modelu uzmi siromašnima, imaju malo, ali ih je puno, pa se taj novac preusmjeri onima koji su preveliki da bi propali.

Primjer Agrokor, “too big to fail”, stoga će se već nekako naći model kojim spasiti gazdu kako bi se sačuvao, jer prema nekim izvorima kompanija čini 15% hrvatskog gospodarstva, a prema odvjetnicima Todorića iz Jutarnjeg lista 3,3%, što opet nije malo. Vjerujte u brojku koju hoćete, ali će tranzicija i ulazak u Europsku uniju dovesti do toga da ćemo mi spašavati posrnulog diva, jer u suprotnom slučaju „neće biti novca za mirovina, kao što je svojevremeno zaprijetila Vesna Pusić da će se dogoditi ako na referendumu glasamo protiv ulaska u EU.

Sada, kada nam je Bruxelles “velikodušno” dao priliku da nam mirovinske fondove preuzmu privatne tvrtke, svi koji su rođeni 1962. godine i kasnije imat će 27 posto niže mirovine, a znatnije smanjenje javnih izdataka počelo bi od 2027. godine jer će uz državu mirovine u većem broju početi isplaćivati i privatni mirovinski fondovi.

Izađimo iz Hrvatske na trenutak. U ožujku 2013 se fotograf, planinar i politički aktivist Plamen Goranov (36) javnim činom samožrtvovanja zapalio ispred općine Varna. U znak protesta protiv siromaštva, korupcije, nepravde i nebrige vlasti. Ako već njegova zemlja umre, zašto bi on živio? Ova smrt nije bila jedina. Kasnije je još petero ljudi učinilo isto, među njima otac petero djece, Venceslav Vasilev (53), koji je izgubio je posao, a ovršitelji su mu oduzeli obiteljsko imanje zbog komunalnog duga od 219 eura za vodu. Kada se zapalio, nezaposleni Trajan Petrov je imao samo 26 godina.

“Ovo se nikada nije dogodilo u povijesti Bugarske! Mi smo kršćanska zemlje i ne poznajemo radikalizam i fundamentalizam. Samožrtvovanje ljudi je nešto neočekivano i šokantno. Za sve kršćane je političko samoubojstvo neprihvatljivo. A mi ne sumnjamo da su ova samoubojstva  politička. Ako se netko želi ubiti, ima dosta drugih bezbolnijih načina. Kada se samožrtvuje, čovjek ne umire odjednom, nego prethode tjedni mučenja i agonije”, ogorčeno piše legenda bugarskog novinarstva Valerij Naidenov.

Što se dogodilo ne samo s Bugarskom, nekoć plodnom i prosperitetnu zemljom? Što se s nama gdje listu suicida pune nezaposleni, branitelji, siromašni i napušteni?

Netko će reći da po statistikama živimo bolje od barem 150 zemalja na svijetu. Koga briga za statistike, ako u siječnju dobijete račun za grijanje i struju dva puta veći od mirovine. Nakon toga su Bugari izašli na ulicu, jer je prazan hladnjak pobijedio propagandu. Političari i elita žive u svom svijetu i vjeruju da je ljude moguće nahraniti govorima o “europskim demokratskim vrijednostima”. Ali to nije tako.

Onda se tu i tamo pojave izljevi gnjeva i ljudi izađu na ulice. Dođu na prosvjed, ali ne kao građani koji imaju jasne vrijednosti i ciljeve, nego kao ogorčeni potrošači. Mašu, viču i na kraju se umore. Na kraju postoji sam jedan izlaz –pobjeći!

Zanimljiv je vic koji možda još nije došao do Hrvatske, ali bi bio aktualan: “Postoje dva načina za izlazak iz krize – Terminal 1 i Terminal 2 u zračnoj luci.” Mladi, talentirani i tvrdoglavi spakuju stvari i bježe bez osvrtanja, ostavljajući starce da umru u selima. Dijelovi Hrvatske su doslovno raseljeni, a državni vrh lije krokodilske suze i podsjeća nas kako je nekada Slavonija hranila cijelu Hrvatsku i dobar dio bivše države, te kako su za vrijeme velike gladi u Hercegovini slavonski seljaci usvajali tisuće hercegovačke djece i spasili ih od sigurne smrti.

Danas Slavonija nalikuje na područje Černobila. Točni podaci o iseljavanju se kriju, ali su Hrvatsku napustile desetine, ako ne i stotine tisuća ljudi.

Ekonomska kriza se poklopila sa strašnom demografskom katastrofom, a da vlada nije u stanju izraditi jasnu srednjoročnu strategiju demografske obnove. Možda bi i htjela, ali ne smije. Neki tvrde da će do 2050. ili 2060. godine, potpuno nevažno, broj stanovnika u Hrvatskoj pasti ispod 3 milijuna ljudi. Ovo su prilično točne procjene, ako uzmemo broj rođenih, umrlih i iseljenih. Gori od nas su samo Estonci i Litva, ako se ne varam. Ova zemlja se nikada nije suočila s ovakvim kolapsom u svih 1300 godina povijesti, bez obzira u kojoj državnoj zajednici i monarhiji.

Što je još gore, demografsku i ekonomsku krizu prati moralno propadanje. Društvo je sada puno pokvarenije nego u doba bilo koje okupacije, kada su ljudi bili ujedinjeni idejom borbe za oslobođenje.

I što još žele od nas?  Imali smo nekoliko stoljeća austro-ugarskog i turskog jarma, na što smo se već bili navikli. Onda u došli Prvi svjetski rat i Kraljevina Srbija i oslobodili nas, ali očekivanja nisu bila ispunjena. Kasnije smo u inat Srbima pjevali u zboru s Nijemcima i Talijanima, koji su pred najezdom Crvene armije i Titovih partizana pobjegli i poručili nam da se snalazimo kako znamo. Onda je došla Titova Jugoslavija koja se 1990. “oslobodila sama sebe”.

Kakva nam može biti naša budućnost? U redu, živimo dan po dan, što i nije loše, obzirom da cijelu povijest, ako izuzmemo nekoliko svijetlih primjera, sjedimo i čekamo da nas netko spasi. Ali kako smo došli u ovu situaciju?

Mnogi će reći da je bio rat, da su drugi napredovali dok smo mi pet godina ratovali, pa pet godina obnavljali porušeno i kakve sve ne isprike. Laž. Bili smo pijuni na geopolitičkoj šahovskoj ploči i kada je propao Sovjetski Savez pobjedonosne, hladne i željne oči su gledale kako se dograbiti kapitala. S ratom i bez njega bi kolaps željezne zavjese otvorio put dominaciji svjetske oligarhije pod izgovorom “globalizacije” i ” slobodnog tržišta”.

Vlasnici multinacionalnih korporacija su trljali ruke od radosti i pred njima se otvorio ogroman i bespomoćan teritorij u kojem su ljude ispranog mozga pokorili s naivnim parolama o demokraciji, slobodama i pravima čovjeka.

Plan oligarhije je zapravo bio vrlo jednostavan, kao svi planovi ranijih osvajača. Osvojeno područje iskoristi, poniziti, uništiti, isisati sve iz njega, a za stanovništvo stvoriti stanje permanentnog ropstva. Plan je bio jednostavan, ali su metode bile puno suptilnije, a nije bilo nikoga da se svemu suprotstavi.

Ranih ’90-ih i kasnije su zemlje bivšeg Istočnog bloka i bivše Jugoslavije, koja nije bila njegov dio, preplavili američki ekonomski savjetnici i konzultanti. Baš kao Pinochetovi “Chicago Boysi“, skupina ekonomista obučena od strane američkog Ministarstva gospodarstva  na sveučilištu u Chicagu kod  Miltona Friedmana i Arnolda Harbergera. Bili su dobro obrazovani, uljudni i besprijekorno odjeveni ljudi, prema njihovim stavovima nepokolebljive pristaše slobodarske desnice.

Međutim, sloboda u ekonomiji je jedna od najnehumanijih teorija koja negira socijalnu državu, kao i bilo kakve državne intervencije u gospodarstvu. U stvari, to je neka vrsta ekonomskog darvinizma. Neka u slobodnoj konkurenciji preživje jaki, a slabe će se protjerati među horde beskućnika.

Možda tek sada razumijemo razmjere takozvanog slobodnog tržišta i europskih normi i pravila. Država bi trebala odustati od financiranja zdravstva, obrazovanja, a porezni i mirovinski fondovi trebaju biti privatni. Ako sami ne odvajate novac za preživljavanje u starosti, onda krivite sami sebe. Ako ste siromašni i bolesni, sjedite i plačite na ulazu neke dobrotvorne ustanove. Vaša djeca su samo vaš problem i ne tražite od države da se brine za njih.

U “pristojnim” zemljama zapadne Europe s jakim socijalnim politikama se ljudi s ovakvim idejama nisu smjeli n približiti javnoj upravi, jer bi ih odmah pregazili ratoborni sindikati, ali su u bivšim socijalističkim zemljama dočekani sa svim počastima. Plaćalo im se za savjete, a lokalni političari su pred njima ustajali na stražnje noge, začarani frazama o “reformi tržišta”.

Posljedica svega je da su zapade kompanije u bescjenje pokupovale doslovno sve strateške sektore. Jedno se vrijeme od tog novca čak živjelo dobro, ali je kasnije sve došlo na naplatu. Naravno prodaja nacionalne imovine se neminovno odrazila na BDP i prihode stanovništva. A kako su samo svi bili sretni zbog “stranih ulaganja”. INA – MOL je ogledni primjer te sreće, T-Com da ne spominjemo i tako dalje unedogled.

Osim toga, ovi su emisari podučili naše dužnosnike kako je za demokraciju dobro da vlada novac poreznih obveznika troši na prozapadne nevladine organizacije. Na kraju smo se pretvorili u koloniju pod političkom kontrolom Europske unije.

No, imamo predivne mogućnosti. Na primjer, možemo napraviti salatu i sve kupiti u supermarketu preko puta. Turske ili jordanske “plastične” rajčice “paprika” iz Nizozemske i Makedonije, luk iz Kine i sir iz Francuske sira.  Omjer uvoza i izvoza voća i povrća je katastrofalan, a mi bagerima zakopavamo tone mandarina, dok rakiju pečemo krišom u podrumima, kao Al Capone. Proizvodnja alkohola u privatnom sektoru je strogo regulirana i vjerojatno će u dogledno vrijeme biti zabranjena, a stara izreka kaže da je selo bez rakije, kao selo bez crkve.

Dobro, zašto smo pristali na kapitulaciju. Veliku su ulogu odigrali mediji i takozvani think-tankovi koji se financira od strane američkih, a dijelom i europskih fondova. Sve ove institucije dopunjavaju jedna drugu, a zajednički moto i nit vodilja im je – demokracija. Tako imamo zakladu ovu ili onu, zaklade za demokratske studije i institute za liberalne strategije, koji nikada ne otkrivaju prave ciljeve.

Ljudi žive u njihovo u zatočeništvu i postali su žrtveni pijun na šahovskoj ploči. Mi služimo interesima drugih i kvarimo odnose s onima s kojima možemo raditi na obostranu korist. No, naši europski i američki prijatelji nas tapšu po ramenu i govore: “Bravo, dečki! Imate demokraciju! “. No, što znači ta demokracija? To nije vladavina naroda, nego moć “demokrata”.
 
(logicno.com)

JAVNO POZVAO AMBASADORE AMERIKE I RUMUNIJE U DA MU SE NE MIJEŠAJU U POSAO

Predsjednik Moldavije Igor Dodon javno je zatražio od veleposlanika Sjedinjenih Država i Rumunjske – Jamesa Petita i Danijela Jonice – da se ne miješaju u njegovo djelovanje na položaju šefa države.

Dodon im je ovo poručio odgovarajući na pismo te dvojice diplomata, u kojem su izrazili zabrinutost time što je on – kao vrhovni zapovjednik – zabranio moldavskim vojnicima i časnicima da sudjeluju u vježbi NATO koja je počela 20. veljače, a završit će 1. ožujka rumunjskom vojnom centru Smirdan.

Njih dvojica su potpisala zajedničko pismo, a moldavski predsjednik im je zato i odgovorio jednim pismom.

Inače, Petit i Jonice su Dodona otvoreno optužili da se “ne drži prijateljski”.

Još su ocijenili da “moldavska vojske zbog toga neće imati potrebne pripreme”.

Dodali su i da Dodonova odluka nije u skladu sa “obvezama i naporima koje SAD i Rumunjska čine za institucionalne kapacitete moldavskih državnih ustanova”.

Dodon je ambasadorski tandem podsjetio da je Moldavija neovisna i suverena država i poručio mu:

“Molim da Predsjednika (Moldavije) ne učite kako treba postupati, pogotovo povodom njegovih ustavnih ovlasti. Ne vjerujem da u zemljama koje (u Kišinjevu) predstavljate neki veleposlanik može komentirati poteze šefa države, pogotovo povodom dislokacije Oružanih snaga. Baš bih volio vidjeti reakciju Bijele kuće ili dvorca Cotroceni na slične komentare, primjerice, veleposlanika Moldavije”.

Po svom Ustavu, Moldavija je država s neutralnim statusom.

Prema anketama, većina njezinih građana je protiv ulaska zemlje u NATO. Unatoč tome, Chisinau još od 1994. surađuje sa savezom u okvirima “plana individualnog partnerstva”.

Krajem studenog 2016-te, moldavski premijer Pavel Filip i glavni tajnik NATO, Jens Stoltenberg, potpisali su sporazum o otvaranju u Kišinjevu “ureda za vezu” NATO.

Moldavski parlament ga je ratificirao prije nego što je Dodon izabran za predsjednika države.

NATO planira taj ured otvoriti u lipnju, ali Dodon traži da od toga odustane.

On je to 7. veljače – za vrijeme razgovora u Bruxellesu sa zamjenicom glavnog tajnika saveza Rose Getemiler – zatražio u potpuno otvorenoj formi da NATO poštuje neutralnost njegove zemlje.

Dodon je prošlog tjedna ukazom zabranio sudjelovanje moldavskih vojnika u vježbi zemalja NATO u Rumunjskoj “Platinski orao” (Platinum Eagle), u kojoj sudjeluju vojne snage iz SAD, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije, Slovenije i Ukrajine.
 
(fakti.org)

Stotine tisuća prosvjednika su preuzeli ulice u gradovima Rumunjske u pokušaju puča kojeg je organizirao George Soros s ciljem svrgavanja demokratski većinski izabrane rumunjske vlade

Usred kaotičnih nemira diljem Rumunjska, Rumunji su bili spremni za šesti dan prosvjeda u nedjelju pod krinkom zahtijeva da prisile svoju vladu da riješi državnu korupciju – unatoč činjenici da je predsjednik već obećao da će to učiniti.

Prema Alex Balanu, predsjedniku Sindikata Banatskih Rumunja, prosvjedi se financirani i organizirani od strane George Sorosa u nastojanju da potakne nasilje i rušenje demokratski izabrane vlasti, kako bi se instalirao globalistički režim, piše Fort-russ.

Sljedeća službena izjava gospodina Balana dolazi u svojstvu predsjednika Saveza Banatskih Rumunja:

Nedavni masovni prosvjedi u Rumunjskoj, gdje se okupilo oko 300.000 ljudi, bili su pod pokroviteljstvom i u organizaciji Sorosevih Nevladinih Organizacija (NVO) u Rumunjskoj i opozicijske političke stranke USR koju financira George Soros.

Prosvjede je podržao i pohvalio javno priznati mason, “njemački” predsjednik Rumunjske, Klaus Iohanis, koji je poticao nasilje i pozvao na revoluciju.

Ova varalica i pobijedio je na namještenim izborima, on je protiv rumunjskih interesa i poziva na tzv. europeizaciju Rumunjske.

Njihov izgovor za nerede su bili zakoni i reforme sudstva koje je donijela nova socijalistička vlada – zakoni o amnestiji koji bi zaustavili politički progon patriotskih antiglobalističkih političara u Rumunjskoj, a koje su provodili CIA i antikorupcijska agencija DNA financirana od strane Sorosa.

Oni štite interese multinacionalnih kompanija, i procesuiraju nacionaliste i lažno ih optužuju.

Trenutna Socijalistička PSD vlada je izabrana nadmoćnom većinom glasova u prosincu, sa više od 50% glasova, zbog svojih obećanja da će zaustaviti daljnju prodaju rumunjskih resursa strancima, provesti anti MMF stav, provesti euroskeptične stavove, povećati mirovine, smanjiti poreze itd

Opozicijska stranka USR koju financira Soros koja je organizirala masovne prosvjede, osvojila je samo 8% glasova na izborima. Oni regrutiraju mlade obmanute ljude preko interneta, a njihov cilj je bio da zauzmu zgradu parlamenta i preuzmu vlast. Oni su otvoreno pozvali na linč državnih službenika objavljivanjem njihove adrese i telefonskih brojeve na internetu.

Da oni nisu bili poraženi od strane hrabrih policijskih snaga u Bukureštu jučer, oni bi postavili šatore i druge strukture u središtu Bukurešta, na trga Victoria, a svi znamo gdje to vodi. Sjećate li se Ukrajine i Grčke?

Mi, Rumunji osuđujemo Sorosev prosvjed i mi činimo većinu Rumunja u Rumunjskoj i diljem svijeta u našoj dijaspori koji podržavaju našu vladu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com