Današnja djeca imaju više tehnologije na raspolaganju nego bilo koja generacija prije njih, i to je pomalo dvosjekli mač

Neki bi se roditelji mogli iznenaditi koliko je širok raspon dostupnih obrazovnih aplikacija koje tvrde da će u djeci potaknuti akademske vještine, ali to se neće dogoditi ako djeca ne usavrše vještine pisanja… rukom, naravno.

Studija koju je provela Zaklada “Heart of England Foundation NHS Trust” utvrdila je da se mala djeca upisuju u školu bez snage ruku i spretnosti koja je potrebna za držanje olovke zbog rasprostranjenog prekomjernog korištenja tableta i telefona osjetljivih na dodir.

Mogućnost držanja i pomicanja olovke zahtijeva snažnu kontrolu nad finim mišićima u prstima, a djeca koja neprekidno koriste zaslone uređaja osjetljivih na dodir nemaju priliku razviti te osnovne vještine.

Roditelji nemogu nikoga kriviti već sami sebe, prema britanskim pedijatarima. Mnogim roditeljima lakše je “parkirati” svoju djecu ispred iPad-a nego da ih potaknu da se igraju igračkama i grade nešto ili da sudjeluju u drugim aktivnostima koje izgrađuju mišiće ruku poput bojanja.

Jedna je majka ispričala Guardianu kako ju je sinova škola kontaktirala jer je njezin sin “uhvatio svoju olovku kako špiljski čovjek koji drži štap”.

Nije bio u mogućnosti da dobije privilan stisak prstiju ruke, i šestogodišnjak sada pohađa tjedni radni tretman da razvije snagu u prstima da bi napokon mogao držati olovku i potpisati se.

Rekla je kako žali što mu je pružila toliko tehnologije za igru, a nedovoljno tradicionalnih igračaka, i ona kaže da je sada postala vrlo stroga prema pristupu tehnologiji kod kuće.

To je priča koja se počela prečesto događati, dok pedijatrijski profesionalni terapeut Mellissa Prunty izvještava da je broj djece koja kasni u pisanju porastao zbog velike upotrebe tehnologije.

Ograničavanje vremena pred zaslonom ima mnoge prednosti

Čak i ako vaše dijete uspije držati olovku pravilno, postoje i drugi razlozi da mu se ograniči vrijeme ispred zaslona.

Razvojni stručnjaci upozoravaju da eksplozija upotrebe tableta (iPad) i mobilnih telefona šteti društvenom i tjelesnom razvoju djece.

Raste broj djece – uključujući i neke mlađe od četiri godine starosti – koja se tretiraju zbog kompulzivno ovisničkog ponašanja nakon izlaganja internetu i digitalnim uređajima od rođenja. Osim toga, vrijeme ispred zaslona povezano je s odgodom početka govora kod djece.

Korištenje mobilnih uređaja također je čimbenik epidemije dječje pretilosti. Broj djece koja su pretila, deset je puta veći nego prije samo četiri desetljeća, a broj pretile djece diljem planete sada prelazi 124 milijuna.

Iako je loša prehrana dio jednadžbe, nedovoljna vježba također igra važnu ulogu, jer djeca troše više vremena zalijepljena svojim tabletima nego što to provode vani u igri.

Porast kratkovidnosti posljednjih godina pripisuje se i djeci koja troše previše vremena gledajući u ekrane i ne provode dovoljno vremena na otvorenom.

Istraživanja pokazuju da djeca koja žive u urbanim sredinama imaju dvostruko veću vjerojatnost da će biti miopijska kao i ona koja žive u ruralnim područjima.

Američka akademija oftalmologa kaže da provođenje više vremena na otvorenom može smanjiti šanse za razvoj kratkovidnosti kod djece. U jednoj studiji, svaki dodatni sat kojeg je dijete provelo na otvorenom svaki tjedan smanjilo je rizik od kratkovidnosti za 2 posto.

Ne samo da današnjoj tehnološki-opsjednutoj djeci nedostaju fine motoričke vještine i vrrijeme provedeno na otvorenom, oni su također izloženi opasnim Wi-Fi zračenju i propuštaju priliku za stvaranje društvenih veza.

Govoreći na godišnjoj konferenciji Udruge učitelja i predavača, profesor Colin Kinney izjavio je: “Razgovarao sam s brojnim učiteljima koji su zabrinuti zbog sve većeg broja mladih učenika koji mogu raditi na zaslonu, ali nemaju nikakvih manipulativnih sposobnosti da se igraju sa građevnim blokovima ili slično, ili učenika koji se ne mogu družiti s drugim učenicima, ali čiji roditelji ponosno govore o njihovoj sposobnosti da koriste tablet ili smartphone.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Internet ‘detektivi’ su nedavno otkrili neobjavljenu knjigu Adolf Hitlera, napisanu 1928. godine, koja nosi misteriozni naziv „Novi svjetski poredak”

Samo dva primjerka od 200 stranica rukopisa su izvorno izrađena, a samo jedan od njih nikada nije javno objavljen.

Ovo predstavlja Hitlerovu drugu knjigu, pisanu samo nekoliko godina nakon što je napisao poznati Mein Kampf.

Pod strogom tajnom Hitlerovog naloga, dokument je stavljen u sklonište protiv zračnih napada 1935. godine, gdje je ostao sve dok ga nije otkrio američki časnik u 1945.

Autentičnost ove knjige je potvrdio Josef Berg (bivši zaposlenik nacističke izdavačke kuće Eher Verlag) i Telford Taylor (bivši brigadni general USAR i glavni savjetnik na suđenjima u Nürnbergu za ratne zločine), koji je nakon analize rukopisa, napomenuo:

„Ako Hitlerova knjiga iz 1928. čita bez pozadine u godinama koje su slijedile, to bi trebalo zanimati samo ne znanstvenike, već i opće čitateljstvo.”

Knjigu možete pročitati OVDJE.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jedan od Isaac Newtonovih alkemijskih rukopisa iz 17. stoljeća, koji je zadržan desetljećima u privatnoj zbirci, otkriva recept za materijal koji bi mogao biti korak ka stvaranju mitskog Kamena mudraca

Alkemičari su vjerovali da Kamen mudraca posjeduje magična svojstva, pa čak i da može pomoći ljudima da postanu besmrtni.

Rukopis je na jednoj aukciji kupila Zaklada Chemical Heritage iz Philadelphije, a ovaj rukom pisani dokument sadrži upute za stvaranje “filozofske” žive koje je Newton kopirao iz teksta drugog poznatog alkemičara. James Voelkel, kustos rijetkih knjiga ove zaklade navodi kako je ovaj rukopis od posebne važnost jer prikazuje dio alkemijskih aktivnosti Isaaca Newtona.

Sve do 18. stoljeća, alkemičari su vjerovali da se od nekih metala mogu dobiti drugi, cjenjeniji metali, poput zlata. Razvili su široku simboliku i napisali brojne rukopise u tajnim kodovima, kao dio razrađenog procesa kako bi spriječili one koji su bili nedostojni njihovih uzvišenih ciljeva. Treba reći da su rani alkemijski eksperimenti potakli razvoj moderne kemije.

Izrada filozofske žive je bio samo jedan od koraka u alkemijskim procesima, a to je korak, kako su vjerovali alkemičari, potreban da se olovo transformira zlato, ali napravi i Kamen mudraca koji bi pomogao ljudima da postanu besmrtni. Zbog toga je to bila najviše tražena tvar u alkemiji.

Voelkel navodi kako je Newtonov recept za filozofsku živu izvorno napisao američki kemičar George Starkey koji je studirao na Sveučilištu Harvard, a u Englesku se preselio 1650. kako bi radio s eminentnim kemičarima tog doba. Radio je s Robertom Boyleom, jednim od Newtonovih suvremenika.

Starkey je objavljivao pod pseudonimom Eirenaeus Filaleta, što mu je omogućavalo da drugim kemičarima kontrolira pristup svojim eksperimentima. Voelkel zaključuje kao ovaj rukopis povezuje Newtonovu alkemijsku praksu s Georgom Starkeyom.

Iako povjesničari ne mogu reći je li Newton provodio Starkeyeve alkemijske eksperimente, Voelkel smatra da je to vrlo vjerojatno. U stvari, Newton je pravio bilješke i ispravio pogrešku u izvornom tekstu, a na poleđini rukopisa je zapisao jedan od svojih eksperimenata za destilaciju olovne rude.

Povjesničari procjenjuju da iako je Newton najpoznatiji po svojoj studiji gravitacije i zakonima gibanja, on je također napisao jako puno alkemijskih bilješki. Na žalost, većina njegovih rukopisa je prodana od strane njegovih potomaka, pa su se mnogi našli u rukama privatnih kolekcionara. Srećom, neki od njih su darovani ili prodani javnim ustanovama, a tako je i ova zaklada došla do ovog rukopisa koji će biti dostupan na intermetskoj stranici.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Windows 10 operativni sustav, iako je najnovija novost u nizu, treba napomenuti da se njegova djelatnost na računalu ne može pobijediti. Windows 10 koristi uređaj koji može prati

Što se tiče sigurnosti Windowsa 10, pojavljuje se puno pitanja. U svijetu su se stvorila dva tabora, oni koji vjeruju u sigurnost ovog sustava i drugi koji znaju što ovaj sustav radi računalu.

Donosimo vam sažetak činjenica o sigurnosti operativnog sustava Windows 10, nad kojima polemizira čitav svijet:

1. Snima tipkanje i vaš rukopis

Bez obzira koji program koristite. Sve aktivnosti na tipkovnici na razini operacijskog sustava prikupljaju i šalju podatke svakih 30 minuta na Microsoftov poslužitelj. Tvrtka Microsoft je opravdala takvo špijuniranje kroz izgovor da je potrebno poboljšati prediktivni sustav.

Također se kune da definitivno to nisu podaci osjetljive prirode, te da se ukoliko se dođe do takvih podataka, oni se uklanjaju. Dobra vijest je da je to moguće onemogućili.

2. Praćenje vaše lokacije

Imena Wi-Fi mreža koje su dostupne u Windows 10 se generiraju i šalju svakih 30 minuta. Kritičari tvrde da ovo omogućuje tvrtki da prati fizičko kretanje ljudi u roku od nekoliko metara. Microsoft je to objasnio da im takav način praćenja treba za za Bing tražilicu i da to može dati relevantnije informacije. Što to znači za korisnike? Microsoft zna vašu kućnu adresu. Ako imate mobilni uređaj radi na Windows 10, Microsoft zna sva mjesta koje posjećujete.

3. Snimanje putem mikrofona

Mikrofon u Windows 10 je pokrenut i radi cijelo vrijeme. Prema Microsoftu, to je potrebno za obavljanje usluga glasovnog pomoćnika Cortana, ali je kasnije postalo jasno da, iako je glasovni pomoćnik isključen, mikrofon je bio uključen. Snimljeni glas korisnika akumulira određeni dio podataka koji se naknadno šalje na Microsoft poslužitelj.

4. Telemetrija

Telemetrija Windows 10 je fantastična zbog svojih potencijalno opasnih svojstava koje su skrivene ili programirane. Telemetrijski prijenos podataka daju Microsoftu o informacije o vašim aktivnostima. Microsoft vidi u svojim instaliranim programima, kako oni rade, koliko memorije aplikacije troše, fragmenti memorije i još mnogo toga.

5. Piratstvo

Windows 10 gleda na imena korisnikovih datoteka i uspoređuje ih stalno sa ažuriranom listom piratskih programa. Ako nađe nešto, odmah šalje Microsoftu povratnu informaciju. Informacije o  anti-plagijatskoj politici Windowsa 10 su poznate već dugo vremena. Može se, međutim, pretpostaviti da je fokus stavljen na borbu protiv krivotvorenih igara. Sada je očito glavni cilj spriječiti da korisnici preuzimaju datoteke piratskih kopija američkih filmova i televizijskih serija.

6. Kamera i snimanje

Neki Windows 10 korisnici su primjetili da nakon prve aktivacije sustava u kratko vrijeme se upalila i kamera. Istraživanja pokazuju da Windows 10 nakon prvog uključenja kamere šalju preko interneta na njihove servere oko 35 MB podataka.

S obzirom da su svi podaci poslani na Microsoftove poslužitelje kodirani, postoji jednostavan način da točno saznate što su poslali. Varijanta da je Microsoft uslikao vaše lice preko vaše web kamere za američku službu nacionalne sigurnosti, također nije isključena.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Pismo u detalje govori o monumentalnom razdoblju kasnog vremena života aktiviste – tačnije vrijeme njegovog hodočašća u Meku 1964. (hadž), godinu prije atentata na njega u New Yorku 1965. godine

Jedno nedavno otkriveno pismo navodno rukopisa Malcolma X iz 1964. godine, opisuje rasizam tog vremena kao “neizlječivu rak ranu”, koja muči Ameriku.

Preprodavac povijesnih rukopisa i pisama iz Los Angelesa ujedno i vlasnik portala “Momentsintime”, dobio je šest-stranica pisma, koje je navodno napisao aktivista za ljudska prava. Pismo je dato na licitaciju u nedjelju za cijenu od nevjerovatnih 1,25 miliona $.

Gary Zimet, predsjednik i vlasnik kompanije i njenog portala “Momentsintime”, zaprimio je pismo sa nepoznate adrese. Pismo je pronađeno u skladištu ormarića u Bronxu, New York.

“Pismo je izvanredno”, rekao je Gary Zimet. “Nisam ga još prodao, ali sam siguran da je to samo pitanje vremena.”

Pismo u detalje govori o monumentalnom razdoblju kasnog vremena života aktivista – tačnije vrijeme njegovog hodočašća u Meku 1964. (hadž), godinu prije atentata na njega u New Yorku 1965. godine.

Na početku pisma Malcolm X opisuje svoje iskustvo sa hadža kao “najvažniji događaj u životu svih muslimana”, i dalje objašnjava zašto je njegovo iskustvo sa hadža bilo toliko zanimljivo.

Također u pismu Malcolm X predlaže rješenje za američku rasnu dilemu. Tekst pisma posebno je važan za čitanje iz prizme današnjeg vremena, u trenutku kada se Amerika još uvijek bori sa rasizmom. Malcolm X ovako piše:

“Ako bi američki bijelci mogli prihvatiti islam, ako bi mogli prihvatiti vjeru u jednoga Boga (tewhid) onda bi mogli iskreno prihvatiti i jedinstvo ljudi, zatim trebaju prestati dijeliti druge prema različitosti njihove boje kože.” I danas dok se rasizam u Americi širi kao neizlječiva rak rana, svaki Amerikanac koji razmišlja, trebao bi lijek tražiti u islamu kao već dokazanom rješenju za problem rasne dileme.

Američki crnac ne bi trebao biti kriv za svoj rasni “animozitet” jer mu je to samo reakcija ili odbrambeni mehanizam koji se nalazi u podsvijesti njegovog intelekta zbog toga što je prisiljen da tako reaguje protiv rasizma kojeg svjesno prakticiraju američki bijelci (rasizam pokrenut protiv crnaca u Americi).

Međutim, američka luda opsesija rasizmom vodi Ameriku na put samoubilačkog i sve bližeg ponora, na put ka samom dnu, te stoga vjerujem da će mlađe generacije bijelaca, na koledžima i univerzitetima, sve manje sputavati inteligenciju koja će pisati “grafite na zidu” i u islamu vidjeti duhovni spas te tako natjerati starije generacije da im se pridruže. “

U vezi sa legitimnošću ovog pisma, Zaheer Ali, povjeničar koji je radio kao voditelj projekta Malcolm X na Univerzitetu Kolumbija, kaže da je ovo pismo vjerojatno napisao Malcolm X.

“Na temelju svega što sam vidio, rukopisa i konteksta, ne mogu sa 100% sigurnošću potvrditi, ali ovo pismo je napisao Malcolm X”, rekao je za The Huffington Post. “Sadržaj je dosljedan, ovo nije ništa neuobičajeno. Malcolm X je bio vrlo plodonosan.”

Zaheer Ali objasnio je da je hadž imao veliki uticaj na Malcolma X i da je često slao pisma kao način prenošenja njegovih poruka.

Međutim, Ali ne vjeruje da bi ovo pismo trebalo biti na prodaju. “Mislim da se ne može određivati cijena ovom pismu”, objasnio je on.

“Iako je ovo njegova lična prepiska, namjera mu je bila da poruka bude dostupna javnosti.”

Bez obzira na to, Ali vjeruje u poruku pisma koja je upućena svim rasama i religijama, posebno je dobro došla u današnjem vremenu u kojem živimo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(thebosniatimes.ba/uredio:nsp)

“Voynichev rukopis”, tako nazvan po trgovcu rabljenim knjigama Wilfrid Voynicha, koji je tvrdio da ga je otkrio 1912. u Italiji, već dugo opsjeda kriptografiju. Je li u pitanju prava misterija koju treba riješiti, ili samo vješta i detaljno izvedena prijevara?

Ovaj rukopis koji se čuva u Beineckeovoj bilioteci rijetkih knjiga i rukopisa na Sveučilištu Yale, zagonetan je u toj mjeri da “Da Vincijev kod” spram njega izgleda kao najobičnija igrarija: u pitanju je knjiga koju nitko ne može pročitati, na jeziku koji ne postoji , ilustrirana slikama biljaka i stvorenja kakvih na našoj planeti nisu viđeni.

U meki pergament i staru slonovaču uvezano je 240 bogato ilustriranih stranica, a ilustracije djeluju kao nešto iz Tolkienovog svijeta vilenjaka, ili pak kao priviđenje koje je bi eventualno imao maštovit pjesnik na teškim drogama: čudne biljke, želatinozna stvorenja, skupina nagih dama blijede kože koje se kupaju u jezeru – ili spuštaju niz vodeni tobogan?

Tijekom godina, opsjedala je bezbroj stručnjaka koji su o njoj razvili bezbroj teorija, kako znanstvenih, tako i onih sasvim otkačenih:

Moja omiljena teorija je da je u pitanju ilustrirani dnevnik vanzemaljca tinejdžera, greškom zaboravljen na Zemlji – u šali kaže Ray Clemens, kustos Beineckeove knjižnice.

Šala, međutim, možda i nije na mjestu, jer su neki od najbrilijantnijih umova proveli desetljeća pokušavajući dešifrirati ovu neveliku knjižicu, veličine prosječnih džepnih izdanja, povezanu u kvalitetni pergament.

Jedan od njih je bio i Amerikanac William Friedman, jedan od najvećih kriptografa 20. stoljeća i tvorac NSA – institucije koju je tako popularnom učinio Edward Snowden. On se oko manuskripta trudio čitavih 30 godina, a teorije su se u međuvremenu samo umnožavale.

Jedan umirovljeni botaničar nedavno je iznio tvrdnju da su neke od prikazanih biljaka porijeklom iz srednje Amerike, dok je britanski stručnjak za primijenjenu lingvistiku kao senzaciju objavio vijest da mu je pošlo za rukom da prevede 10 riječi.

Jednako brojni su, međutim, i oni koji vjeruju da je u pitanju samo vješt, gotovo savršen i uzuzetno maštovit falsifikat.

Misterija poljskog trgovca

Jedno od općih mjesta povijesti falsifikata je, naime, ono kada trgovac rijetkim knjigama “otkriva” neki prethodnio nepoznat rukopis, te je utoliko najsumnjiviji sam Voynich, Poljak iz Litve, koja je u to vrijeme bila dio ruskog carstva.

Rođen 1865, kraće vrijeme je zbog revolucionarnih aktivnosti proveo u Sibiru, a nakon toga je preko Mandžurje pobjegao za London. Tu je otvorio prodavaonicu polovnih klnjiga, koja je postala stjecište političkih izbjeglica. Među njima je bio i ruski imigrant koji je kasnije uzeo ime Sidney Riley, a potomstvu je ostao poznat kao kao avanturist i obavještajac s nadimkom “Špijunski as”.

Voynich je bio poznat upravo po svom “rijetkom daru” otkriti dotad nepoznate rukopise, a poznato je i da je u svoje vrijeme nabavio veliku količnu pergamenta, kao i da je iz dana provedenih na Moskovskom Sveučilištu raspolagao znanjem iz kemije potrebnim za rekonstruiranje srednjovjekovnih pigmenata i tinte.

Potvrde iz knjižnice njegovog misterioznog prijatelja, obavještajca Sidney Rileya, pokazuju, pak, da je u svoje vrijeme u knjižnici Britanskog muzeja proučavao literaturu o drevnim vrstama tinte.

Sve to, međutim, nije dovoljno da potvrdi teoriju o falsifikatu – bar dok ne budu urađene forenzičke analize tinte i pigmenata kojima je rukopis načinjen. Za sad, naime, postoji samo analiza pergamenta pomoću izotopa ugljika, koja pokazuje da fino obrađena koža potječe iz 15. stoljeća.

O knjizi…

Voynichev rukopis (manuskript) je misteriozna ilustrirana knjiga nepoznatog sadržaja, a napisao ju je prije nekih 600 godina nepoznati autor na nepoznatom jeziku

Od njena otkrića 1914., ova knjiga bila je objekt intenzivnog proučavanja od strane mnogih kriptografa, uključujući neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih kriptografa. Nitko od njih nije uspio dešifrirati niti jednu jedinu riječ knjige. Knjiga je postala sveti gral kriptografa i povjesničara.

Knjiga je dobila naziv po američkom trgovcu knjigama, poljsko-litvanskog podrijetla Wilfrid M. Voynich, koji ju je pronašao 1912.
 

 
Nepoznati autor je nepoznatim pismom napisao rukopis na 272 stranice. Tekst je pisan ptičjim perom, s lijeva na desno, a autor je koristio abecedu koja je imala 20-30 distinktivnih znakova. Analizirajući kvalitetu pisanja (brzinu, trud i krivulje), potrvđeno je da je autor pisao s lakoćom, tj. nije koristio nikakve reference za pisanje, što upućuje na to da je misteriozni pismo autoru bilo blisko.

Nakon prvog spomena rukopisa u 17.stoljeću prošlo je 200 godina tišine kada ju je od jezuita otkupio Wilfrid Voynich. Nakon pronalska kroz ruke još nekoliko nasljednika, misteriozni je rukopis završio u posjedu sveučilišta Yale.

Misteriozni rukopis

Ilustrirani Voynich rukopis, djelo nepoznatog autora pisano nepoznatim pismom predstavlja neriješenu misteriju kriptografije i povijesti unatoč brojnim naporima stručnjaka. Do sada je jedino otkriveno karbonskim datiranjem kako potječe s početka 15. stoljeća, dok je sam sadržaj i svrha ovog rukopisa i dalje velika nepoznanica.

Rukopis ima 240 stranica, no pretpostavlja se da ih je bilo bar 270.

U tekstu nisu vidljive greške ili ispravke, a stil pisanja je takav da se čini kako se ne radi o kodiranom tekstu. Rukopis sadrži više od 170 000 znakova koji su grupirani u oko 35 000 skupina koje čine “riječi”.

Čini se da struktura tih riječi slijedi fonološke ili pravopisne zakone, na primjer, pojedini znakovi se pojavljuju u svakoj riječi, poput samoglasnika, a neki znakovi nikada ne slijede druge. Distribucija slova u riječi je također prilično neobična – neki znakovi se pojavljuju samo na početku riječi, neki tek na kraju, a neki uvijek u središnjem dijelu. U rukopisu se pojavljuje i nekoliko latiničnih riječi, za koje nije poznato jesu li dio izvornog teksta ili su naknadno dodani.

Budući da se pismo ne može odgonetnuti, tekst se prema ilustracijama dijeli na šest skupina – biljni, astronomski, biološki, kozmološki, farmaceutski i dio sa “savjetima” u kojem nema ilustracija već je tekst podijeljen na male paragrafe koji su označeni s malom zvjezdicom na lijevoj margini.

U biljnom dijelu su na svakoj stranici prikazane jedna ili dvije biljke, uz popratni tekst, a niti jedan od crteža biljaka se ne može ne dvosmisleno identificirati.

Astronomski dio sadrži kružne dijagrame, neki od njih su sa suncem, mjesecom i zvijezdama, a namjena im je vjerojatno astronomska ili astrološka. Jedna serija od 12 dijagrama prikazuje konvencionalne simbole zodijačke konstelacije. Svaki od njih ima 30 ženskih figura raspoređenih u dva ili više koncentričnih krugova.

Biološki dio čini gusto ispisan kontinuirani tekst, mjestimice s brojkama, a uglavnom prikazuje male gole žene koje nose krune, kupaju se u bazenima ili kacama koje su povezane mrežom cijevi.

Kozmološki dio ima kružne dijagrame, ali opskurne prirode, a farmaceutski dio sadrži crteže dijelova biljke i predmete koji bi mogli pripadati toj struci.

Opći dojam je da je rukopis trebao poslužiti kao farmakopeja ili se odnosi na teme srednjovjekovne medicine. Međutim, zagonetni detalji ilustracija su utjecali na mnoge teorije o podrijetlu knjige i sadržaju teksta, kao i na moguću svrhu. Cijeli rukopis je dostupan online i možete ga prelistati ovdje.

Prvi potvrđeni vlasnik rukopisa je bio alkemičar Georg Baresch koji je poslao kopiju rukopisa kriptologu Athanasiusu Kircheru, koji je imao uspjeha u dešifriranju. Pismo koje je Baresch uputio Kircheru 1639. godine prvi je sačuvani dokument u kojem se spominje misteriozni rukopis.

Kircher se zainteresirao i tražio je da mu pošalje original, što je Baresch odbio. Nakon njegove smrti, rukopis je naslijedio njegov prijatelj Johannes Marcus, rektor praškog univerziteta, koji je Kircheru poslao original s popratnim pismom 1666. godine. O knjizi sljedećih 200 godina nema zapisa, ali po svemu sudeći rukopis je s ostalom Kircherovom korespodencijom pohranjen u knjižnici tadašnjeg sveučilišta Collegio Romano u Rimu. Vjerojatno je tamo ostao sve do kada su postrojbe Viktora Emanuela II osvojile grad 1870. godine. Nova talijanska vlada je oduzela mnogo toga Crkvi, pa i spomenutu knjižnicu.

Isusovci su potajno prebacili sve knjige sa sveučilišta u privatne knjižnice, a Voynich rukopis je prebačen u Villu Mondragone, seosku palaču van Rima koja je bila u vlasništvu Isusovaca. Oko 1912. Collegio Romano odlučio je prodati nekoliko knjiga zbog oskudice, a Wilfrid Voynich je kupio 30 knjiga i među njima i tajanstveni rukopis koji je po njemu dobio ime. Sljedećih sedam godina pokušao je zainteresirati znanstvenike koji bi dešifrirali knjigu, no bez uspjeha.

Nakon njegove smrti, rukopis nasljeđuje njegova udovica koja je nakon svoje smrti rukopis ostavila prijateljici Anne Nill, a ona je pak 1961.prodala rukopis antikvaru Hansu P. Krausu. Kako on nije mogao pronaći kupca za rukopis, poklonio ga je sveučilištu Yale 1969. godine, gdje se i danas nalazi.

Autorske zasluge rukopisa su pridavane nekolicini osoba, između ostalog, Marcus u pismu iz 1666., navodi da je prema tvrdnjama njegovog prijatelja autor rukopisa bio franjevac i znanstvenik Roger Bacon. Marcus se ogradio od te tvrdnje, no Voynich ju je ozbiljno uzeo u obzir te je činio sve kako bi tu tezu potvrdio. Pretpostavka da je Roger Bacon autor vodila je Voynicha do zaključka kako je osoba koja je prodala rukopis Rudolfu bila matematičar i astrolog John Dee, koji je djelovao na dvoru kraljice Elizabete I. Dee i suradnik Edward Kelley živjeli su u drevnoj Bohemiji neko vrijeme i nadali su se prodati svoje usluge caru, te je moguće da su upravo oni napisali taj rad i širili glasine da je to Baconovo izvorno djelo u nadi da će ga kasnije prodati.

Neki su zasluge autorstva pridavali samom Voynichu, međutim, mnogi dokazi opovrgavaju tu činjenicu. Zatim, na dnu prve stranice rukopisa pojavilo se i ime “Jacobj à Tepenece”, a to bi mogao biti Jakub Hořčický od Tepenec, također poznat po svom latinskom nazivu Jacobus Sinapius. On je bio osobni liječnik i kustos botaničkih vrtova Rudolfa II. Voynich, i mnogi drugi ljudi su zbog toga zaključili da je Jacobus bio vlasnik rukopisa prije Barescha. Ovo ime je još uvijek vidljivo pod UV svjetlom, no ne odgovara originalnom potpisu. Moguće je stoga da je sam potpis dodan kasnije iz nepoznatih razloga. Postoji još nekoliko teorija o mogućim autorima, no za sada, još uvijek nije ništa dokazano.

Jedino što je dokazano, osim starosti rukopisa jest i da tekst sadrži značajke pravog jezika, odnosno, znanstvenici Montemurro i Zanette su istraživanjem došli do spoznaje da se rukopis statistički pridržava ligvističkih pravila. Prema njima, rukopis slijedi Zipfov zakon, koji drži da će se najčešće ponavljana riječ prirodnog jezika pojaviti oko dva puta onoliko koliko druga najčešća riječ i tri puta koliko treća najčešća riječ i tako dalje.

Ističu da nasumične simboličke sekvence ne pokazuju isti obrazac stoga isključuju mogućnost da se radi o prijevari. Naravno, ne slažu se svi s ovim tvrdnjama da se radi o izgubljenom jeziku ili do sada neotkrivenom kodiranom pismu. Nitko ne zna zaista što piše u tekstu, no obzirom da se rukopis bavi nizom tema koje se mogu odnositi na alkemiju te da potječe iz doba kada je alkemija bila popularna, moguće je da je pismo kodirano kako bi se sakrila tajna znanja. Bilo kako bilo, ovaj će rukopis i dalje intrigirati znatiželjnu javnost jednako kao i stručnjake.
 

 
(blic.rs,nexsus-svjetlost.com,youtube/uredio:NSP)