Jugoslavija je bila na putu da napravi nuklearnu bombu, ali je to onemogućilo predratno stanje siromaštva

Božidar Matić je bio jugoslavenski ministar znanosti, odnosno predsjednik Saveznog komiteta za znanost i tehnologiju u Vladi Branka Mikulića.

Dok se o prvom nuklearnom programu, koji je počeo poslije Drugoga svjetskog rata, ponešto zna, za program iz 1980-ih čuli su tek malobrojni pojedinci.

Kako piše Jutarnji list, u drugom jugoslavenskom nuklearnom programu, navodno kodnog imena “Sutjeska”, važnu ulogu igrao je sarajevski “Energoinvest”.

Karijera Božidara Matića bila je neraskidivo vezana za tu tvrtku na čijem je čelu bio od 1989. do 1993. godine.

“Kad je počeo nuklearni program u ‘Energoinvestu’, nisam u to bio upućen. Saznao sam to na čudan način kad sam se 1985. godine vratio u ‘Energoinvest’ nakon što sam četiri godine bio rektor Univerziteta u Sarajevu. Postavili su me tada za potpredsjednika za istraživanje i razvoj.

‘Energoinvest’ je imao 11 istraživačkih centara, od kojih je šest bilo, prema ondašnjoj kvalifikaciji, na razini instituta. Iako sam prije bio direktor jednog od tih instituta i surađivao s ostalima, odlučio sam da obiđem svaki od instituta kako bih se bliže upoznao s time što se radi”, priča Matić za Jutarnji list.

Kako je naveo, u jedan dio zgrade ITEN-a, Instituta za termotehniku ​​i nuklearnu tehniku, nisu ga pustili.

“Rekli su mi: ‘Ovdje se radi jedan projekt. Prema ugovoru, projekt ne može vidjeti nitko osim onih koji imaju dozvolu za to’”, kaža Matić.

Priznao je da nije dočekao da dobije pristup tajnom projektu u ITEN-u, jer ga je Branko Mikulić, tadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, pozvao u Beograd.

Ipak, kao savezni ministar znanosti vremenom je saznao o jugoslavenskom nuklearnom programu, ali, kako to kaže, iz “druge ruke”.

Jugoslavija je 1980-ih razvijala dva paralelna programa: program A bio je usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B bio je usmjeren na civilnu upotrebu nuklearne energije. U svemu tome je važnu ulogu igrao “Energoinvest”.

“JNA je sve ugovarala s ‘Energoinvestom’, koji je zatim sklapao ugovore s ostalim institutima, uključujući ITEN. Sve je to bilo u najvećoj tajnosti”, pojasnio mi je Matić.

U Zagrebu je program A bio posebno usmjeren na razvoj neutronske komponente bombe. Grupa sastavljena od desetak fizičara, elektroinženjera i tehničara iz Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) bila je izravno uključena u projekt. Samo su dvojica od njih znali pravu svrhu projekta na kojem rade.

U siječnju 1988. godine je njemački magazin “Der Spiegel” objavio kako je Ruđeru Boškoviću uz financijsku podršku sarajevskog “Energoinvesta” povjerena prerada nuklearnog otpada.

Iako je u tome članku pogrešno navedeno što se u sklopu tajnog projekta radilo u Zagrebu, točno je navedena važna uloga “Energoinvesta”.

“‘Energoinvest’ je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije”, pojasnio je Matić.

Matić je Jutarnjem listu govorio o važnom sastanku u Vladi Jugoslavije 1988. godine.

“Sad počinje najčudnija stvar. Jednoga dana zove mene Branko Mikulić i kaže: ‘Daj, molim te, dođi na jedan delikatan sastanak, Ukinut ćemo nuklearni program. Znaš li što o tome?’. Kažem ja: ‘Nešto sam načuo’. Na to će meni Branko: ‘Ne može to Jugoslavija raditi, mi moramo ići u gospodarsku reformu, nuklearni program je fantazija iz nekih drugih vremena. A ja to moram reći i Generalštabu’”, prisjetio se Matić, dodavši da je otišao na famozni sastanak.

Kako kaže, kada je tamo došao iznenadilo ga je njihov civilizirani pristup kad im je Branko rekao da Jugoslavija odustaje od nuklearne bombe da bi se kasnije na sastanku raspravljalo o praktičnim problemima napuštanja tajnog nuklearnog programa.

“Gašenje nuklearnog programa imalo je pozitivan učinak na realizaciju Strategije tehnološkog razvoja Jugoslavije. Oko 1,5 posto tadašnjeg jugoslavenskog BDP-a je išlo u istraživanje i razvoj: 0,5 posto kroz SIZ-ove, 0,5 posto kroz poduzeća, a 0,5 posto kroz tzv. ‘Matićev fond’. To je i danas san niza europskih zemalja “, kaže Matić.

Na konstataciju kako mnogi misle da je jugoslavenski nuklearni program bio samo blef i da zemlja poput Jugoslavije nije mogla napraviti nuklearnu bombu Matić kaže:

“Kako se samo varaju! To je potpuno pogrešno. Nije to bio blef, nego ozbiljan program razvoja nuklearne bombe”, zaključuje on.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

INTERVJU: DRAGAN KUKAVICA,

VELIKI MAJSTOR VELIKE LOŽE HRVATSKE

Dragan Kukavica osnivač je i utemeljitelj Velike lože Hrvatske Slobodnih zidara. Obnašao je skoro sve dužnosti u VLH, a sada je Veliki majstor Velike lože Hrvatske 1991.

Iz bogatog životopisa treba istaknuti da je diplomirao na Kemijsko-tehnološkom fakultetu i dobitnik je nagrade Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni rad studenta koji je radio na Institutu Ruđer Bošković.

Ideja Slobodnih zidara je da se radom na samima sebi izgrađujemo i na taj način djelujemo u društvu da postajemo bolji, moralniji, odgovorniji.

Nakon što je volontirao na Institutu Ruđer Bošković, zapošljava se na Kemijsko-tehnološkom fakultetu kao asistent 1979. Nakon toga prelazi u Istraživački institut Pliva. Magistrirao je iz područja tehničkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, a osim toga studirao je i filozofiju na Filozofskom fakultetu. Osnovao je i privatnu tvrtku Kemograf koja je proizvodila dezinficijense i grafička sredstva gdje je obavljao poslove predsjednika uprave. Nakon toga kupuje kao jedini vlasnik tvrtku Horus koja ima optičku djelatnost i bavi se proizvodnjom biocida te je zastupnik multinacionalne kompanije Arch Chemical i pokriva Hrvatsku, BiH i Makedoniju. Osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatsko-američkog društva, jednog od najvećih društava takvog tipa u Hrvatskoj.

madeIN: Što je slobodno zidarstvo, odakle vuče korijene i kakva je slobodnozidarska tradicija u Hrvatskoj?

Dragan Kukavica: Slobodno zidarstvo je dio ljudske povijesti koji možemo bolje razumjeti ako ga smjestimo u povijesni, društveni i kulturni kontekst. Ne možemo ga jednodimenzionalno definirati, ali mogli bismo reći da je slobodno zidarstvo moralno-etička zajednica slobodnih ljudi na dobrom glasu koja otvara cijeli spektar propitkivanja, moralnih, etičkih, filozofskih, teoloških promišljanja o temeljnim načelima etike i morala s jedne strane i prakse koju prakticiramo u svakodnevnom životu s druge. Slobodno zidarstvo je međunarodni pokret humanističkog opredjeljenja koji se slobodnim zidarima prenosi u njihovim ložama putem ritualnih radnji. U poštovanju prema ljudskom dostojanstvu, slobodni zidari se zalažu za toleranciju, slobodan razvoj ličnosti, dobročinstvo i opću ljubav prema ljudima. U tom smislu ono se obraća pojedincu da ga tom duhu pouči.

Slobodno zidarstvo ne može se objasniti, već se mora doživjeti jer počiva na unutrašnjem doživljaju svakog posvećenog. Počiva na onome koji ulazi u ložu i na onome što sa sobom donosi u bratstvo – razmišljanju, radnjama i osjećajima ili, kao što brat Goethe opisuje taj naš cilj s dvije riječi: razmišljati i činiti. Tako će svaki slobodni zidar imati svoje mišljenje o bratstvu do kojeg je došao na subjektivan način i to je ta tajna koju svaki za sebe otkriva. Tradicija slobodnog zidarstva u Hrvatskoj je duga i ima svoje početke s osnivanjem spekulativnog slobodnog zidarstva u svijetu mada je u povijesti Hrvatske slobodno zidarstvo imalo diskontinuitet u svom organiziranom djelovanju.

MI: Jesu li masoni postojali i aktivno djelovali u bivšoj Jugoslaviji? Ako nisu, kada počinje obnova i u kakvim se okolnostima ona odvija?

DK: Za bivše Jugoslavije cijelo vrijeme postojao je organizirani rad slobodnih zidara u Hrvatskoj. Zabranjen im je rad početkom Drugog svjetskog rata kada je većina slobodnih zidara uhićena i odvedena u logor Gradiška i Jasenovac. Obnovljeno slobodno zidarstvo u Hrvatskoj počelo je s radom nakon uvođenja slobodnih izbora u Jugoslaviji i posebno stvaranjem slobodne i nezavisne Hrvatske kad je stvorena Velika loža Hrvatske.

MI: Iz kojih je zemalja stizala potpora za obnovu?

DK: Iz Austrije i SAD-a.

MI: Ako je taj proces trajao paralelno s burnim političkim događajima, jesu li to bili odvojeni procesi ili su se iz najrazličitijih razloga ispreplitali?

DK: Slobodno zidarstvo kao organizacija ne bavi se aktivno politikom i ne zauzima političke stavove. Zauzimaju se za načela poput Deklaracije o ljudskim pravima i za trodiobu vlasti kao opće civilizacijsko pitanje.

MI: Koja je prva loža obnovljena, kakav je bio odnos s politikom i crkvom te kada službeno počinje djelovati Velika loža Hrvatske?

DK: Prvo je stvorena Deputatska loža Illyria, mješovita loža Slovenije, Hrvatske i Austrije pod jurisdikcijom Velike lože Austrije, i stvorene su pretpostavke za unošenje svjetla u Hrvatskoj tako da su osposobljene tri lože od braće iz Hrvatske i nazivaju se loža Hrvatska vila, loža Grof Ivan Drašković i loža Tri svjetla te je uneseno svjetlo od Velike lože Austrije. Neke posebne odnose s politikom i crkvom nismo imali.

MI: U kojim gradovima danas djeluju lože, koliko je masona u RH i kojim društvenim slojevima pripadaju?

DK: Postoje lože u Rijeci, Istri, Varaždinu i Zagrebu i ima više od 300 članova. Npr. 1940. godine ih je bilo više od 2000 u Hrvatskoj, a s približno istim brojem stanovnika u Virginiji postoji više od 2000 loža i preko 30.000 članova. U Hrvatskoj ima najviše sveučilišnih nastavnika među slobodnim zidarima.

MI: Kakav je odnos slobodnih zidara s crkvom?

DK: S dijelom članova Biskupske konferencije mogli bismo reći da su odnosi korektni i postoji uvažavanje s obje strane. Zalažući se za načela i djelovanja koja su opće dobro, gradimo mostove na onom što imamo slično u poslanju. Ono što nas razdvaja nije predmet rasprava i ignoriranja. S Vatikanom direktno nemamo kontakata. Mislim da ima puno prostora, uz više tolerancije i uvažavanja, da se otvori dijalog u dobroj namjeri za opću korist. Velik dio problema u odnosima vidim u nepoznavanju jednih i drugih i mislim da se, kad postoji dobra volja, može puno više učiniti.

MI: Vrlo često se baš masoni povezuju s tajnim centrima moći, teorijama zavjera, upravljanjem ključnim povijesnim događajima iza scene. Koliko istine ima u tome i jesu li masoni organizacija koja upravlja svijetom?

DK: VLH je zauzela stav koji zastupa niz loža u Europi i svijetu – da vodeće političare koji obnašaju izvršne političke funkcije ne primamo u članstvo dok obnašaju svoje funkcije. Ako tijekom vremena pojedini članovi postanu nosioci izvršnih funkcija u politici, to toleriramo i članova koji su obnašali takve funkcije imamo. Oni su obični članovi VLH s ništa većim ili manjim obvezama i utjecajem unutar VLH. Pokušavamo se ravnati načelima o ljudskim i moralnim vrijednostima kod prijema, a ne time koliko je netko utjecajan u društvu s pozicije moći.

MI: Zauzimaju li slobodni zidari ključne društvene položaje u RH?

DK: Ne.

MI: Kako se uopće postaje slobodni zidar i tko to može postati?

DK: Slobodni zidar se postaje na prijedlog člana VLH koji ima stupanj majstora i koji je jamac novom članu. Kada kandidat prođe proceduru, tako da nitko iz lože nema primjedbi na njegovo primanje i dva informatora iz lože daju pozitivno mišljenje, pristupa se balotaži, tj. tajnom glasovanju – članovi lože ubacuju bijelu kuglicu ako se slažu da kandidat bude primljen ili crnu kuglicu ako kandidat ne može biti primljen. Naravno, balotaža mora biti svijetla, tj. svi članovi lože moraju baciti bijelu kuglicu. Članovi ostalih loža preko svoga starješine i VM VLH mogu imati primjedbu na kandidaturu člana kojeg se prima i takav se slučaj raspravi sa VM VLH ako se starješine ne usuglase oko primanja. Kandidat i budući član treba biti (a mi se svesrdno zalažemo) muškarac na dobrom glasu i preferiraju se njegove moralne kvalitete.

MI: Ulaze li među vas i karijeristi, ljudi koji misle da će kroz vas ostvariti ambicije i je li to opasnost po imidž društva? Kako se nosite s tim?

DK: Na žalost, i takvi zalutaju među nas, no kad vide da preko slobodnih zidara ne mogu realizirati neke ciljeve koje mi smatramo da nisu u duhu onog zbog čega smo slobodni zidari, onda sami odu, a one koji su uporniji u tim nakanama i ne prilagode se našim sadržajima u djelovanju, zamolimo da odu, tj. da se pokriju.

MI: Zašto je masonstvo tajna organizacija i kako u skladu s tim možete promicati svoje ideje?

DK: Bolje je rečeno da masonstvo nije tajna organizacija, nego da se bavi tajnama jer svugdje u svijetu slobodni zidari su legalna udruženja koja se registriraju po važećim zakonima i propisima u zemlji u kojoj djeluju i to je jedan od temeljnih uvjeta da vas ostale velike lože priznaju i da vas Velika loža Engleske isto prizna. Ideja slobodnih zidara je da se radom na samima sebi izgrađujemo i na taj način djelujemo u društvu da postajemo bolji, moralniji, odgovorniji. Slobodni zidari žele se razvijati na dobrobit sebe i društva u kojem jesu, uvažavajući i obvezujući se poštivanju Deklaracije o pravima čovjeka, o toleranciji i ostalim vrijednosnim razlozima koje su općeljudski prihvaćeni kao moralne vrijednosti čovječanstva. Smisao je prije svega rad na sebi u duhu tih vrijednosti, no koliko se to uspijeva, uvijek je za raspravu i analizu.

MI: Možete li odgajati cijelu naciju prema vlastitim duhovnim stavovima?

DK: Ne. To je pretenciozan zahtjev, ali smo dio karike koja uz obitelj, crkvu, društvo potpomaže općem boljitku zasnovanom na univerzalnim vrijednostima morala i etike.

MI: Mogu li masoni javno istupati kao masoni, imaju li se pravo takvima predstavljati i postoje li sankcije za one koji prekinu zavjet šutnje?

DK: U ime organizacije VLH može prema javnosti nastupati jedino Veliki meštar VLH ili po njemu ovlašteni član VLH. Svaki član može za sebe reći da je mason i u svoje ime nastupati u javnosti, ali pri tome ne smije govoriti imena drugih članova VLH i ne smije govoriti o ritualima koji su više anakronizam nego neka tajna jer ima niz objavljenih knjiga s ritualima koje možete pročitati ili vidjeti na internetu.

MI: Kakva je povezanost sa slobodnim zidarima u svijetu i je li bilo akcija u kojima ste ili u kojima ćete pomagati Hrvatskoj da što bezbolnije prođe integrativne procese?

DK: Postoji niz službenih kontakata između velikih loža koje su priznate i regularne, no svaka velika loža je samostalna i ne postoje nikakve obvezujuće odluke, mišljenja ili stavovi od drugih velikih loža. Integrativni procesi kao ulazak u EU i slično su stvar usvajanja standarda i načina ponašanja cijele države, a ne stvar lobiranja ovakvih ili onakvih, ali članovi VLH po svojem habitusu sigurno dijele vrijednosti europske civilizacije i povijesti pa kao pojedinci djeluju na te procese kao aktivni članovi na svom radnom mjestu, u svojoj obitelji, u društvu.

MI: U kojem će se pravcu slobodno zidarstvo razvijati i kakva je budućnost masonstva?

DK: Naspram ove svjetske krize koja je kriza civilizacije, što može uraditi institucija kao slobodno zidarstvo? Blago rečeno – ništa, pogotovo ako se od nje očekuje neka vrsta čuda i magičnog riješenja. Slobodno zidarstvo poput crkve ili neke druge humanitarne organizacije našeg društva može pomoći u suzbijanju neravnoteže i zla kojim je ojađeno čovječanstvo, kao ljudi dobrih namjera i dobre vjere svjesni slabosti sredstava i značajnih teškoća s kojima se sudaramo.

Da bi se promijenio život, najprije treba nastojati da se promijeni mentalitet ljudi i probude njihove savjesti, potičući ih na razmišljanje, ohrabrujući im pokušaje i dajući potporu tom naporu i volji da ga se ostvari. Ono što može slobodno zidarstvo ponuditi čovjeku, to su određen prostor i alati, određeno mjesto i metode. Mjesto je loža pravedna i savršena, svjetovno i duhovno mjesto smješteno u prostoru i vremenu, mjesto gdje se sreću ljudi koje su držali udaljene jedne od drugih uvjeti života, religiozna uvjerenja i politički stavovi, ideološki sistemi, nacionalnosti i klase, umjesto pravog dijaloga koji podrazumijeva priznanje da u svakom čovjeku postoje sloboda i razum.

Svaki dijalog podrazumijeva recipročnu toleranciju, a toga u svijetu osjetno manjka. Slobodno zidarstvo ne može se nametati ljudima, dati definitivne i cjelovite odgovore, ali ono poziva na istraživanje i traganje za saznanjem i ljubavlju za osvajanje mudrosti. Ordo ab Haos – Fiat lux. Ta pitanja i mnoštvo drugih u traženju odgovora i puteva bila su aktualna kako u prošlosti, također će biti i u budućnosti pa će slobodno zidarstvo činiti prilagodbe da promišlja, traži puteve i odgovore kako je i do sada činilo, što mu daje vanvremensku dimenziju i time vidim opstojanost i u budućnosti kao ideji i organizaciji.

MI: Često se može čuti kako su masonski krugovi bili protiv samostalne hrvatske države i da su na tome aktivno radili.

DK: Masonske organizacije ne djeluju na takav način i takve tvrdnje, blago rečeno, nisu istinite i spadaju u niz predrasuda koje postoje o slobodnom zidarstvu

MI: Je li vaš rad humanitaran, možete li govoriti o nekim konkretnim akcijama i zašto se oko tog dijela šuti?

DK: Jedan od važnijih načina djelovanja slobodnih zidara je humanitarnost i pomaganje ljudima u potrebi. Bilo je niz nevelikih humanitarnih akcija, primjetnih naročito prema djeci, no smatramo da pomoć dolazi iz srca i želje da pomognemo i mislimo da od toga ne treba raditi marketing.

MI: Kakva je klima prema masonima u Hrvatskoj?

DK: Postoji, mogli bismo reći, pravilo da je odnos prema slobodnom zidarstvu indikator odnosa društva prema demokraciji i mogli bismo reći da je, što je situacija u nekoj zemlji bolja, to povoljniji odnos prema slobodnim zidarima. Takav period je najplodonosniji za društvo i za slobodne zidare, a kad u nekom društvu ili državi stagnira cjelokupna situacija, imamo stavove koji se plasiraju u javnosti da su masoni krivi za sve, od toga da nogometna reprezentacija nije otišla na svjetsko prvenstvo pa do pada standarda, recesije, svinjske gripe ili ne znam čega još, ali mašta radi.
 
 
(madein.hr/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12253"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

INTERVJU: Mr. DRAGAN HAZLER

Predsjednik HAZUD-a, ugledni farmaceut te kreator brojnih novih lijekova, objašnjava kako se umjetno stvorenim bolestima, stresom i siromaštvom provodi podmukli genocid, obrazlaže način na koji se protiv te globalističke pošasti treba boriti, te otkriva kako članovi HAZUD-a namjeravaju pomoći Hrvatskoj da ozdravi.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori nedavno je ustrojila Razred za spas ljudskog roda, čiji će zadatak biti djelovanje protiv ‘podmuklog genocida’ kojega, prema mišljenju mnogih članova Akademije, provode pojedinci i skupine koje možemo svesti pod zajednički nazivnik: ‘globalisti’. Povod je to za razgovor s Draganom Hazlerom, predsjednikom HAZUD-a, ali i uglednim farmaceutom i biokemičarom koji je godinama radio u Znanstveno-istraživalačkom institutu farmaceutske tvrtke Novartis, te koji i iz vlastitog iskustva zna kako pojedini farmaceuti, ali i drugi moćnici, ‘liječeći’ ljude, ustvari truju populaciju i smanjuju broj pripadnika ljudske vrste.

Tvrdite da ‘svjetski globalisti’ provode podmukli genocid putem aidsa, virusologije, modificirane i kemijskim otrovima zagađene hrane, metodama proizvodnje straha i stresa… Možete li tu tvrdnju malo pojasniti?

Jasno je da je riječ o podmuklom genocidu. Dokazuju to brojni primjeri ‘širenja demokracije’ kroz ratove, neokolonijalizma, bankarskog i trgovačkog monopola, zapostavljanja proizvodnog rada, sijanja straha i stresa kroz nesigurnost u zaposlenju i gubitku osnovnih sredstava za život, kreditnog zaduženja kojim se ljude dovodi u nemilost kreditnog ropstva… Za vjerovati je, osim toga, da brojne kancerogene i druge bolesti kao i nove varijante virusnih bolesti, potječu iz laboratorija. Mislim tu prije svega na AIDS, kravlje ludilo, te razne vrste gripe za koje se unaprijed stvaraju cjepiva. Dodajmo tome još brojne otrovne insekticide, fungicide, pesticidi i druga zaštitna kemijska sredstva protiv korova, kao i stimulatotore plodnosti u poljodjelstvu, koji se talože u plodinama, u zemlji, u vodama i u zraku. U hrvatskoj poljoprivredi upotrebljava se 12 vrlo otrovnih kemijskih sredstava. Dio tih otrova konzumiraju ljudi i životinje što nije bez posljedica, pa se s pravom može govoriti o podmuklom genocidu.

Imate li, kao farmaceut i biokemičar koji je radio u Novartisu, dokaze za tu tvrdnju?

- Radeći četvrt stoljeća kao farmaceutski i biokemijski znanstvenik i istraživač, neotehnolog i kreator brojnih novih lijekova i aplikacionih metoda, znam da je stvaranje i ispitivanje novih lijekova svih oblika vrlo dugotrajan posao. Nastajanje lijeka traje desetak, pa i više godina. Pitam se, stoga, kako je moguće da se u jesen najavi jedan oblik nove gripe, a već u zimu se prodaje i primjenjuje cjepivo protiv te gripe?! Bit će, dakle, da su u pravu oni koji govore da je serum protiv planirane gripe proizveden nekoliko godina ranije, da bi se gripa posijala čim je lijek spreman za upotrebu.

Koji je cilj ‘podmuklog genocida’?

- To znaju samo globalisti, a mi potencijalne žrtve pretpostavljamo da strahuju od buma populacije u svijetu, napose u zaostaloj Africi. Zato primjenjuju razne metode podmuklog genocida, da bi usporili natalitet.

Je li se moguće boriti protiv tih vladara iz sjene’?

- Borba protiv globalista i globalizacije je vrlo problematična i teška jer narod kojeg su globalizatori osiromašili, se nada da će mu biti bolje. Kao primjer možemo navesti slučaj odnosa Hrvata prema Europskoj Uniji. Narod se nada boljitku u Europskoj Uniji pa glasuje za nju, iako će mu zasigurno biti lošije u EU, nego je sada.

Gdje će biti sjedište HAZUD-ovog ‘Razreda za spas ljudskog roda’?

- Sjedište Razreda, koji je već u oblikovanju, bi trebalo biti u Zagrebu. Osim akademika dr. Emila Čića, prof. dr. Ante Lauca, dr. Srećka Sladoljeva, prof. dr. Zvonimira Šeparovića, dr. Petra Vučića… očekuje se jaka podrška Hrvatske stranke zelenih, Vjerana Piršica, Hrvatske ženske stranke preporoda, Nade Landeke, Vedrane Milas…

Kako u Hrvatskoj akademiji znanosti u dijaspori gledate na probleme u Hrvatskoj i na činjenicu da sve dublje klizimo u dužničko ropstvo?

- Na opće stanje u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori gleda izmiješano: skeptično, pesimistično i optimistično. Stanje shvaćamo kao dijagnozu, za koju istovremeno tražimo terapiju. U nju vjerujemo i ona nas hrani optimizmom. Hrvatski ljudi se, dakle, trebaju primiti proizvodnog i infrastrukturnog rada i ne čekati otvaranje radnih mjesta od krajnje nesposobnih struktura u sva tri oblika vlasti. Treba zaustaviti rasprodaju hrvatskih dobara, ukinuti daljnje zaduživanje, radom stvarati sredstva za život i iz turističke zarade vraćati inozemne dugove.

Hrvatski zemljoradnici i stočari (mljekari) bi trebali preuzeti švicarski model, primjerice Migros: Od brazde do police u trgovinama i od kravljeg vimena do prodaje na malo sve je umreženo u isti konzorcij. U Hrvatskoj je suprotno: proizvođač prodaje kilogram pšenice po 1,30 kuna, da bi na kraju lanca, kad se namire svi profiteri, potrošač kruh od 70 dekagrama plaćao čak oko 8 kuna. Prema sadašnjem stanju trebalo bi u Hrvatskoj ustrojiti Vladu spasa od najsposobnijih ljudi bez obzira na stranačku pripadnost… Aktualna je vlada, prema svim pokazateljima, najlošija u Hrvatskoj od 1991. do danas.

Kako komentirate činjenicu da Hrvati nestaju, odnosno da se sva manje djece rađa, dok u isto vrijeme mnogi odlaze u inozemstvo?

- Trend slabog nataliteta u Hrvatskoj i enormno visoki odlazak mladih Hrvatica i Hrvata u inozemstvo je krajnje zabrinjavajući i ulaskom Hrvatske u EU demografsko stanje će se još pogoršati. Postoji prilično dobro rješenje tog problema, a to je useljenje Hrvata u Hrvatsku iz zemalja u kojima je životni standard niži nego u Hrvatskoj, odnosno iz Južne Amerike.

Brojni Hrvati iz dijaspore bi se rado vratili u Hrvatsku, ali Hrvatska im to namjerno otežava. Primjera za to ima mnogo: U prošlogodišnjem popisu stanovništva, ispušteni su u popisivanju Hrvati u dijaspori; glasovanje u dijaspori je jako otežano birokratskim metodama i udaljenošću biračkih mjesta; Hrvatska nema ministarstvo za dijasporu; medijska povezanost Hrvatske s dijasporom je na najnižoj maćehinskoj razini u usporedbi s drugim državama. Hrvatska djeca gledaju dječje emisije na Srpskoj televiziji koja emitira 24-satni program za Srbe u dijaspori. HTV hrani svoje gledatelje primitivnim sapunicama i američkom revolver-kulturom i hvali se da ima najveću gledanost u ‘Regiji’. Sadašnji premijer Zoran Milanović je prije ‘kukurikanja’ promukao u svojim govorima za ukidanje raznih prava Hrvatima u dijaspori…

Zbog čega su hrvatski znanstvenici u domovini i članovi HAZU-a toliko nezainteresirani za stanje u zemlji?

- U komentiranje nezainteresiranosti HAZU odnosno bivše JAZU je nezahvalno ulaziti. U HAZU, ili bivšem JAZU i u SDP-u je zadržana najukorjenjenija Jugoslavija. Uzmimo samo jezikoslovlje. Gotovo svi istaknutiji jezikoslovci su članovi HAZU (bivše JAZU), a Hrvatski narod se kroz njih služi nametnutim Vukovim i Srtossmayerovim – Daničićevim izgovorom i pravopisom. Hrvatska ima najbolji pravopis u Europi – Gajev korienski pravopis na etimologijskim osnovama, kojeg Srbi i hrvatski jezikoslovci, njihovi pripuzi, nazivaju ustaškim, pa je prema tome Ljudevit Gaj ustaša iz 1831. godine kad je stvorio taj pravopis. U opću pasivnost HAZU je teško ulaziti. Možda je tome glavni razlog što su akademici stari ljudi. HAZU (bivši JAZU) nema mladih znanstvenika. Zar o tome ne govori podatak da od 25 vrhunskih mladih hrvatskih znanstvenika u CERN-u nijedan nije član HAZU. HAZU bi trebala ustrojiti dvije razine: razinu besmrtnika, bivših znanstvenika, stručnjaka i umjetnika… i razinu mladih dokazanih i perspektivnih znanstvenika s međunarodnim priznanjem. HAZU ili bivši JAZU nema uopće Razred za Hrvate u dijaspori.

Kome je u interesu uništenje Hrvatske?

- Odgovor je kratak, jasan i točan: Marksistima i Masonima je u interesu uništenje Hrvatske. Marx je umro, ali marksizam u svojim brojnim smjernicama živi u Europi. Marx je ostavio svoje zapise, u kojima stoji da Hrvate treba uništiti. Marksizam je pokazao svoje lice u Bleiburgu, u Jazovkama, u Dravogradu, u Teznu, u Hudoj Jami, u Kočevju, u Macelju… u dvjesto masovnih grobnica po Sloveniji i oko 1500 masovnih hrvatskih grobnica diljem Hrvatske i još toliko po Bosni i Hercegovini Masoni su antikatolici, a Hrvatska je pretežno katolička, pa je jasno da im je Hrvatska trn u oku.

Što učiniti da se totalni ‘potop’ Hrvatske spriječi?

- Treba gospodarski, kulturno, pošteno i domoljubno odgajati hrvatski narod. Hrvatska je jedina država u Europi u kojoj nema u školi predmeta o državnom i nacionalnom domoljublju. U Švicarskoj se počinje s domoljubljem već u vrtićima. U gospodarstvu, proizvodnom radu i u kulturi nas je komunizam osakatio, ulijenio i usmjerio u: ‘Snađi se druže!’ ili ‘Ne možeš me tako malo platiti, koliko ću ja malo raditi!’ Vrhunac nasljeđa iz komunizma jest: ‘Kruha i igara!’

Što Hrvatska akademija znanosti u dijaspori čini ili kani učiniti da se stanje u domovini popravi?

- Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori poduzima brojne pothvate da se stanje u Hrvatskoj popravi. Naš proglas jest: Akademija u politici i iznad politike – treba spasiti Hrvatsku, probuditi i unaprijediti sve relevantne faktore. Na tom putu HAZUD osniva sastavnice u velikim hrvatskim gradovima i u Bosni i Hercegovini. Radi se na učlanjenju istaknutih znanstvenica – Hrvatica i odgovarajućih Hrvata u HAZUD-D (D-D = domovine i dijaspore). U uspješnoj fazi je elektroničko umrežavanje hrvatskih znanstvenih, stručnih i umjetničkih umova u dijaspori i domovini – državi Hrvata. Židovi su u Babilonskom progonu oko 500 godina prije Isusa osnivali akademije, da ih spase od asimilacije, a mi Hrvati u dijaspori osnivamo Akademije da spasimo domovinu – državu Hrvatsku za hrvatski narod, koji će tu sretno i zadovoljno živjeti kao gospodar svoga na svome.

Kakav je odnos HAZUD-a sa vlastima u Hrvatskoj, a kakav s HAZU?

- Odnos državnih vlasti prema HAZUD-u je tolerantan, ali još uvijek je na snazi Zakon o zabrani uporabe sintagme ‘Hrvatska akademija…’ Taj zakon nema ingerenciju na HAZUD izvan Hrvatske. Spomenuta sintagma je rezervirana samo za HAZU odnosno bivši JAZU. Odnos s HAZU ili bivšim JAZU jest vrlo skroman, no znatan broj članova HAZU su i akademici u HAZUD-u.

Zbog čega je važno povezati Hrvatsku sa svojim iseljenicima?

- Prema popisu stanovništva, kojeg su proveli američki Hrvati, u čitavoj dijaspori živi 4,7 milijuna Hrvata s potomcima, koji su svjesni svog hrvatskog bića. Od povezanosti s tako velikom dijasporom država Hrvatska bi mogla imati goleme koristi. Volja postoji kod Hrvata u dijaspori, ali je treba probuditi i u Hrvatskoj.

Možete li na kraju reći i koju riječ o sebi?

Školovao sam se u Hrvatskoj, gdje sam završio Farmaceutski fakultet. Specijalizaciju sam radio na Institutu Ruđer Bošković. U Švicarskoj sam nastavio školovanje na Postdiplomskom studiju na ETH u Zürichu. Tu sam se intenzivno družio s hrvatskim nobelovcima dr. Lavoslavom Ružičkom i. dr. Vladimirom Prelogom. Korespondentni Biokemijski fakultet, dva stupnja i specijalizaciju završio sam u Cincinnati-u u SAD-u, a praktikum u Baselu.

Radeći u Pharma Forschung & Entwicklung Institutu u SANDOZ/NOVARTISU (u slobodnom prijevodu: u Znanstveno-istraživalačkom institutu) završio sam 25 GSIA postdiplomskih studija – svake radne godine po jedan 6-mjesečni, u kojima sam sudjelovao kao slušatelj i kao predavač.

Bio sam 20 godina profesor u industrijskoj školi za tehničare i laborante. U znanstveno-istraživalačkom radu na polju novih lijekova, novih tehnologija, novih aplikacijskih metoda i norma za Švicarsku i Europsku farmakopeju uz moje ime je vezano oko 500 znanstvenih radova, među kojima su brojni patenti. Participator sam u stvaranju Sandimuna bez kojega nema uspješne transplantacije organa.

Na ideji osnivanja HAZUD-a udružili smo se dr. Lavoslav Ružička i ja već 1973. godine. Pripreme i savladavanje YUGO prepreka išle su teško i sporo. Ružička je umro, a ja sam tek 25. ožujka 1978. okupio 28 istaknutih hrvatskih intelektualaca i zajedno smo osnovali HAZUD.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9872"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]