Rosalind Franklin nije bila osobito omiljena među znanstvenicima. Muške kolege su je nazivali “Mračnom lady”

…navodno zato što je bila odbojna i nepristupačna, ali je danas teško reći da li je ovakav opis zaista odgovarao njenom karakteru, ili je bio posljedica patrijarhalnih predrasuda. Jedno je, međutim, sigurno: živjela je u sjeni tih muškaraca.

Rođena u Londonu 1920. godine, Rosalind je pohađala Žensku školu Svetog Pavla (St. Paul ‘s Girls School) – jednu od malobrojnih obrazovnih ustanova u zemlji u kojima su ženska djeca učila kemiju i fiziku.

Rosalind Franklin (1920. – 1958.) rođena je kao jedno od petero djece u obitelji bogatih i uglednih londonskih Židova. Devet godina mlađa Jenifer svoje se sestre sjeća kao vrlo inteligentne djevojčice koja je umjesto lutki, preferirala čitanje, fotografiranje, crtanje i izradu predmeta. Poslije je taj talent koristila u izradi vlastitih molekularnih modela i opreme.

U 15. godini odlučila je postati znanstvenicom, no kada je 1938. položila prijamni ispit na Cambridgeu, došlo je do obiteljske svađe. Njezin otac Elis, u javnosti poznat kao veliki dobrotvor, nije bio poklonik ženske emancipacije te je u prvi tren odbio kćeri platiti školarinu.

No, Rosalind se nije predala te je 1941. godine diplomirala, a zatim 1945. doktorirala fizikalnu kemiju. Tada se počela baviti rendgenskom kristalografijom velikih bioloških molekula, a 1947. godine otišla je u Pariz, grad koji se neraskidivo veže i uz drugu znanstvenu heroinu, Mariju Sklodowsku-Curie. Tri pariške godine bile su sretno razdoblje u životu i radu Rosalind Franklin koja je čak razmišljala o tome da ostane živjeti u Francuskoj.

No, poslušavši profesionalni savjet kolegice, kasnije nobelovke Dorothy Hodgkin, o znanstvenim perspektivama u Engleskoj, koje su bile bolje nego u Francuskoj, ali i pod pritiskom obitelji, Rosalind Franklin se 1950. godine vratila u London. Pridružila se skupini znanstvenika na King’s Collegeu, koji su se bavili istraživanjem velikih molekula.

Postigla je izvanredan uspjeh u tim predmetima i već sa 15 godina je znala da želi postati znanstvenica.

Otac ju je pokušavao odvratiti od toga, znajući da joj, kao ženi, neće biti lako. Međutim, Rosalind nije dozvolila da je bilo tko pokoleba. Godine 1938. primljena je na Sveučilište Cambridge, gdje je studirala kemiju.

Nakon što je diplomirala, počela je raditi u Britanskom udruženju za istraživanje eksploatacije ugljena. U tom trenutku Drugi svjetski rat je bio u punom zamahu i ona je po svaku cijenu željela pridonijeti ratnim naporima.

Njezina istraživanja fizičke strukture ugljena bila su neophodni za razvoj gas-maski, koje su podijeljene britanskim vojnicima i donijela su joj titulu doktora kemije.

Godine 1946, Rosalind se preselila u Pariz, gdje je radila za Jaques Meringa – kristalografiju koji je putem rendgenske strukturne analize utvrđivao raspored atoma u tvarima. Ovdje je naučila mnoge tehnike koje će joj koristiti u kasnijim otkrićima.

Rosalind Franklin je prva napravila fotografije vlakana DNK

Pet godina kasnije, ponuđeno joj je mjesto znanstvenog suradnika na Odjelu za biofiziku Kings koledža u Londonu, gdje je zamjenjivala Morrisa Volkinsa. Kada se vratio, on je mislio da je primljena kao njegov asistent. Bio je to loš početak vrlo teškog odnosa.

Unatoč zategnutoj atmosferi u laboratoriju, Rosalind je nadmašila očekivanja. Zajedno s Raymondom Goslingom napravila je fotografije vlakana DNK. Struktura DNA je bila misterija, koju su Morris i dvojica njegovih kolega – Frensis Krik i James Watson – godinama pokušavali riješiti. Rosalind i Raymondu je za to bila dovoljna samo jedna fotografija, jednostavnog naziva “Foto 51″.

Rak maternice

Kako je za Franklin atmosfera na King’s Collegeu postala neizdrživa, ona je u ožujku 1953. godine odlučila otići. “Naša crna dama odlazi idući tjedan”, poručio je Wilkins u pismu Cricku, izrugujući se kolegici. Rosalind Franklin zatim je prešla na Birkbeck College gdje je istraživala virus mozaika duhana.

Tijekom 1956. godine putovala je diljem SAD-a gdje se zaljubila u jednog znanstvenika. No, veza nije dugo potrajala jer je Franklin već tada osjećala rane simptome raka jajnika zbog čega se vratila u Veliku Britaniju.

Umrla je 1958. godine, a obiteljski novac koji je naslijedila oporučno je ostavila u dobrotvorne svrhe.

Tragična priča o Rosalind Franklin dobila je nastavak nakon njezine smrti. Najprije su 1962. godine Watson, Crick i Wilkins dobili Nobelovu nagradu za medicinu, a kako se priznanje ne dodjeljuje posthumno, Franklin je izostavljena. No, skandal je izbio 1968. godine kada je James Watson objavio knjigu “Dvostruka uzvojnica” u kojoj je posprdno pisao o Rosalind Franklin nazivajući je Rosy, iako je tako nisu zvali ni najbolji prijatelji.

Ništa manje podrugljiv nije bio ni prema svom kolegi Francisu Cricku kojega je u knjizi predstavio kao sporednu osobu i pričljivog hvalisavca. Ta je knjiga zauvijek zahladila odnose između Cricka i Watsona koji od toga vremena nosi i stigmu muškog šovinista.

“‘Dvostruka uzvojnica’ je jedna od najčitanijih popularno-znanstvenih knjiga ikad napisanih. No, ta knjiga donosi uvredljiv portret moje sestre Rosalind. To je izazvalo veliki gnjev u našoj obitelji i čak postalo upozorenje mladim djevojkama koje su razmišljale o znanstvenoj karijeri s kakvim će se problemima susretati” piše Jenifer Glynn.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(blic.rs/uredio:NSP)