Današnji roditelji, staratelji i učitelji često imaju oprečne stavove o tome kako odgojiti sretnu i uspješnu djecu

Više češće nego rjeđe, oni su rastrgani između toga da budu previše strogi ili previše popustljivi dopuštajući djeci njihovu neovisnost. Međutim, dva istaknuta profesora su istaknula da su današnja djeca odgajana na način sličan kako se rukuje računalom.

Prema mišljenju stručnjaka, ovih dana se od djece očekuje da razmišljaju i razgovaraju poput računala. Djeca su podvrgnuta pritiscima zbog dobrih ocjena u školi i izbacivanja činjenica u sekundi – bez, čini se, stvarnog razumijevanja onoga što oni govore.

Kao rezultat toga, to kompromitira daleko važnije aspekte podizanje djeteta, što uključuje socijalne interakcije, odnosa, i sukladnosti u zajednici.

Nova knjiga pod naslovom “Postati briljantan: Što nam znanost govori o podizanju uspješne djece” (Becoming Brilliant: What Science Tells Us About Raising Successful Children) naglašava taj problem i nudi održiva rješenja za ovaj naizgled robotski način razmišljanja među današnjom djecom.

Koautor knige je profesor Kathy Hirsh-Pasek sa Sveučilišta Temple i dugogodišnji suradnik Roberta Golinkoffa sa Sveučilišta u Delawareu. Prema profesoru Hirsh-Paseku, današni uvjeti učenja djece funkcioniraju kao klimatske promjene. Ona je naglasila da ako ne zauzmu pravi stav, to može prisiliti djecu da teško izdrže u nepredvidivom okruženje u budućnosti.

U svojoj knjizi, autori su razgovarali o važnosti šest stavki kod odgoja djece – suradnja, komunikacija, sadržaj, kritičko razmišljanje, kreativne inovacije i povjerenje – u podizanju današnje djece u uspješne, društvene pojedinace u narednim godinama.

Definiranje šest stavki za uspješnu djecu

Autori su istakli važnost da se roditelji i djeca usredotoče na šest stavki kako bi poboljšali roditeljstvo i istodobno poticali društvene odnose među današnjom djecom.

1. Suradnja – profesorica Hirsh-Pasek definira suradnju kao slaganje s drugima ili kontroliranje vlastitih impulsa, kako ne bi povrijedili druge. Prema autorima, suradnja ostaje sama srž roditeljstva. Oni su naglasili da sve što dijete radi u školi ili kod kuće se uvijek treba temeljiti na suradnji.

2. Komunikacija – Autori napominju da je komunikacija sljedeća, te su istaknuli da to podrazumijeva govorenje, pisanje, čitanje i slušanje. Poticanje djece da pitaju sve više i komuniciraju sve više, i to može pomoći poboljšati njihove šanse za uspjeh.

3. Sadržaj – Prema stručnjacima, sadržaj se u velikoj mjeri temelji na komunikaciji, kao što dijete ne može ništa naučiti bez komunikacije.

4. Kritičko razmišljanje – Ovaj aspekt, pak, ovisi o sadržaju. Autori su naglasili da djeca neće biti u mogućnosti vršiti navigaciju kroz hrpe informacija, ako sadržaj nije lako dostupnan.

5. Kreativne inovacije – Stručnjaci napominju da ovaj aspekt zahtijeva znanje. Autori su također naglasili na pravilo 10.000 sati, u kojem se navodi da netko mora znati nešto dovoljno dobro da bi stvorio ili razvio nešto drugo.

6. Povjerenje – Prema riječima stručnjaka, roditelji, nastavnici i skrbnici trebaju imati povjerenje da bi naučili djecu sigurnim rizicima u životu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ne tako davno, više od 60.000 ljudi sterilizirano je u Sjedinjenim Američkim Državama na temelju zakona eugenike

Većina tih operacija izvedena je prije šezdesetih godina prošlog stoljeća kod takozvanih “mentalno oboljelih” i “mentalno zaostalih”.

Nedavno obavljeno istraživanje bacilo je novo svjetlo na to mračno razdoblje američke povijesti.

Početkom 20. stoljeća diljem SAD liječnici, zakonodavci i društveni reformatori bili su bliski programu sve većeg broja eugeničkih pokreta koji su udruženim snagama pokušavali ozakoniti sterilizaciju pojedinih ljudi.

Takvi propisi bili su motivirani surovim teorijama o nasljeđivanju određenih stanja i osobina, pa čak i kriminaliteta i seksualnih devijacija.

Mnogi zagovornici sterilizacije smatrali su da je potpuno neophodno uvesti reproduktivnu politiku kojom bi “nepodobni” bili lišeni prava na roditeljstvo i kako bi društvo bilo zaštićeno od njihovih štetnih gena.

S današnje točke gledišta, to je u najmanju ruku neetična medicinska i zakonodavna praksa, ali su između 1907. i 1937. čak 32 američke države donijele zakone koji su omogućavali zabranu produžetka loze onima koji su “nepodobni”.

Najveći broj sterilizacija obavljen je od kraja tridesetih do početka četrdesetih, a tek početkom sedamdesetih ponovno je preispitana opravdanost takvih zakona.

Prema nedavnom istraživanju koje su proveli stručnjaci Sveučilišta u Michiganu i koje je obuhvatilo analizu zdravstvenih kartona 19.995 osoba koje su sterilizirane, otkriveno je da su među njima najčešće bile mlade žene proglašene promiskuitetnim, sinovi i kćeri meksičkih, talijanskih i japanskih imigranata roditelja koji nisu bili u stanju se brinuti o njemu, ali i muškraci i žene koji se nisu uklapali u seksualne norme.

Preliminarna statistička analiza demonstrira da je tijekom vrhunca ovog pokreta, bilo 3,5 puta više pacijenata sa španjolskim prezimenom, nego ostalih.

Iako je zakon o sterilizaciji napušten 1979, u Americi je do nedavno bila dopuštena sterilizacija zatvorenika, doduše, prema strogom setu kriterija. Međutim, između 2006. i 2010. 146 zatvorenice u dva kalifornijska zatvora sterilizirane su bez ispunjavanja tih kriterija, a barem još trideset je imalo problematičan proces davanja pristanka na zahvat.

U većini slučajeva bile su to Afroamerikanke i Latinoamerikanke. Liječnik koji je bio odgovoran za većinu tih operacija je u duhu kolega iz tridesetih godina rekao da se tim zahvatom državi uštedjelo mnogo novca “u usporedbi s tim koliko bi koštala njega neželjene djece, ukoliko bi se i dalje razmnožavale”.

Priču o ovim slučajevima razotkrio je novinar Centra za istraživačko novinarstvo 2013. što je konačno dovelo do zabrane sterilizacije u kalifornijskim zatvorima.

Ova otkrića demonstriraju da čak i u doba bioetike i svijesti o neetičnim medicinskim eksperimentima, ljudi nisu imuni na ostavštinu prošlosti.
 
(b92.net,huffingtonpost.com/uredio:NSP)

Američke klinike za “planirano” roditeljstvo koje su financirane od države su napokon dobile po prstima. Ovakvih klinika u Americi ima preko 500

Iako je o video uratcima koji prikazuju da djelatnici klinika ‘Planned Parenthood’ preprodaju dijelove tijela i organe tek abortirane dječice, brujao svijet, taj isti svijet se potpuno utišao kada su na red došle ‘posljedice’ po jednu od najvećih industrija smrti u svijetu.

Industrije koja promovira i ubija djecu diljem planeta a potom dodatno zarađuje na prodaji organa.

Iako je po nekoj logici cijeli planet trebao biti ujedinjen u zaštiti života i njegova dostojanstva to se ipak nije zbilo.

Mediji su naprosto prešućivali daljni razvoj ove situacije, a reklamirali su se moćnici poput Hilary Clinton i Barack Obame koji su unatoč tome što je ova organizacija ‘uhvaćena’ u zastrašujućem zločinu, blagoslovio njihov rad ali i zlodjela koji čine.

Također, u velikoj mjeri od svjetkih medija je i prešućena vijest da je američki Senat srušio ovu industriju smrti. Naime, Senat je donio odluku o prestanku financiranja Planned Parenthooda, najvećeg američkog lanca klinika za abortus, nakon što je ranije Centar za medicinski napredak objavio niz snimki u kojem razotkriva da je Planned Parenthood uključen u ilegalno trgovanje organima abortirane djece.

Međutim, iako bi tek sada svijet trebao biti na nogama, slaviti i pokazati što misli o ovoj pohvalnoj odluci američkog Senata, čini se da se Planned Parethood oslanja na tišinu medija kao i na veto Baracka Obame koji je već najavio da će poništiti odluku Senata i tako potvrditi demokraciju u kojoj živimo.

Jedan čovjek očito zapeo u službi zla, stavit će veto na spas organizacije koja ubija nerođenu djecu i sve to u velikoj medijskoj tišini? Di su sad mediji? Di su sad organizacije za ljudska prava? UN? Demokracija? Nema ničega….. samo puka tišina besmisla i krikovi života koji i dalje čekaju vaš glas, glas rođenih!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)