Prema novom zakonu koji je tek stupio na snagu u New Yorku, djeci koja nisu bila cijepljena na temelju izuzeća zbog vjerskih osnov više neće biti dopušteno pohađati javne osnovne škole u državi

Novi zakon, donesen u lipnju, a stupio je na snagu u petak, a roditeljima necijepljene djece je dan rok od 14 dana od početka školske godine kako bi pokazali da su poduzeli korake kako bi svojoj djeci omogućili barem prvu dozu imunizacije koja odgovara njihovoj dobi.

To se odnosi na cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR).

Nekoliko drugih država, uključujući Kaliforniju, Maine, Mississippi i Zapadnu Virdžiniju, nedavno su poduzele dodatni korak u uklanjanju izuzeća od cijepljenja za bilo šta drugo osim medicinske potrebe, u pokušaju suzbijanja najgoreg epidemije ospica koje je Amerika doživjela u zadnjih 25 godina.

Od više od 1.241 slučaja u 31 američkoj saveznoj državi koje su Centri za kontrolu bolesti (CDC) potvrdili od rujna 2019. godine, otprilike 83 posto je bilo je u New Yorku.

Epidemija je nesrazmjerno utjecala na ortodoksnu židovsku zajednicu.

Njujorške škole za koje se utvrdi da prekrše pravilo isključenja necijepljene djece suočavaju se s novčanom kaznom do 2.000 dolara po prekršaju.

Zakon još treba saslušati Vrhovni sud u New Yorku, međutim, politika provedbe ovog zakona može ostati na snazi dok se spor nastavlja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Njemačka vlada prihvatila je u četvrtak prijedlog ministra zdravstva Jensa Spahna o uvođenju obaveznog cijepljenja protiv ospica, a koji predviđa stroge kazne za one koji se ne budu pridržavali novog zakona

Prema usvojenom zakonu, djeca u Njemačkoj morat će ubuduće biti u potpunosti cijepljena protiv ospica prije upisa u jaslice ili vrtić. Obavezno cijepljenje uvedeno je i za sve osobe zaposlene u tim ustanovama, kao i u smještajima za izbjeglice.

Zakon o obaveznom cijepljenju bi, ističu agencije, trebao stupiti na snagu idućeg ožujka, a djeca koja nisu cijepljena bit će odbijena prilikom upisa u jaslice ili vrtić.

Roditelji koji odbijaju cijepljenje svoje djece, dodaje se, mogu biti novčano kažnjeni do 2500 eura.

Od obaveznog cijepljenja bit će isključene samo one osobe koje iz medicinskih razloga ne podnose cjepiva te svi oni koji su rođeni prije 1970. godine jer su, prema istraživanjima, ranije preležali ospice i samim time stekli imunitet.

Njemački stručnjaci duže su vrijeme ukazivali na nisku stopu cijepljenosti građana jer je za iskorjenjivanje ove bolesti potrebno da 95 posto stanovništva bude cijepljeno.

Cijepljenje je u Njemačkoj do sada bilo dobrovoljno, ali stopa procijepljenosti je godinama u padu, uz istodobni porast broja slučajeva oboljelih od ospica. Novi zakon, inače, predviđa pojačane akcije cijepljenja protiv drugih bolesti, poput tetanusa, difterije i hripavca.

Za ova cjepiva nije predviđeno uvođenje obveze cijepljenja, ali će se kroz razne akcije, poput besplatnih cijepljenja u školama i ustanovama, proširiti ponuda. Troškove ovih akcija trebale bi podijeliti država i blagajne zdravstvenog osiguranja.

(tportal.hr)

Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, poznat samo kao ADHD, karakterizira poteškoća pri održavanja pozornosti i kontrole kompulzivnog ponašanja kod djece

U SAD-u se ADHD često dijagnosticira kod djece i njime se upravlja lijekovima.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko 9,4 posto američke djece u dobi od dvije do 17 godina ima ADHD – to znači da se oko 6,1 milijuna djece liječi lijekovima kao što su stimulansi i antidepresivi.

S druge strane, u Francuskoj, gdje je ADHD klasificiran na drugi način, kliničari su došli do uspjeha u upravljanju simptomima ADHD-a u djetinjstvu kroz holistički pristup.

U usporedbi sa SAD-om, manje od 0,5 posto djece u Francuskoj ima dijagnozu tog poremećaja. Zašto je to tako?

Psihosocijalni pristup naspram farmaceutskog pristupa

Klinički psihijatri u SAD-u smatraju ADHD biološkim poremećajem s biološkim uzrocima, pa je preferirani tretman za takvu djecu uz pomoć psihostimulanasa.

Međutim, U Francuskoj umjesto da se ADHD klasificira kao biološka disfunkcija i patologizira ono što je normalno ponašanje u djetinjstvu, kliničari se odlučuju baviti temeljnim uzrocima djetetovog ponašanja – ne samo i u mozgu nego i u društvenom kontekstu.

Stoga su njihove preferirane metode liječenja psihoterapija i obiteljsko savjetovanje.

Američki psihijatri koriste Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) kako bi klasificirali emocionalne probleme u djetinjstvu, dok francuski psihijatri koriste vlastiti sustav pod nazivom Francuska klasifikacija za mentalne poremećaje djece i adolescenata (skraćeno CFTMEA na francuskom).

CFTMEA se prvenstveno fokusira na psihosocijalne uzroke dječjih simptoma, ali DSM zanemaruje te uzroke i potiče liječenje.

To navodi američke kliničare da dijagnosticiraju ADHD u velikom broju slučajeva i propisuju farmaceutsku intervenciju.

Osim razmatranja čimbenika u okruženju simptomatske djece, francuski holistički pristup također omogućuje kliničarima da razmotre prehrambene uzroke koji utječu također na ponašanje.

Konkretno, namirnice koje sadrže umjetne boje, određene konzervanse i alergene mogu uzrokovati simptome ADHD-a kod djece. Potpuno svjesni da prehrambene intervencije ponekad mogu pomoći u rješavanju djetetovih problema u ponašanju, francuski kliničari radije rade ne samo s djecom, nego i sa roditeljima. To minimizira dijagnozu ADHD-a kod francuske djece.

Francuska djeca se općenito bolje ponašaju od američke djece, a za to bi mogle biti odgovorne različite roditeljske filozofije u SAD-u i Francuskoj.

Francuski roditelji vjeruju u postavljanje pravila i ograničenja, te ih primjenjuju od rođenja njihove djece.

Oni su također stroži od američkih roditelja, pogotovo kada je riječ o hrani. Na primjer, francuski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da jedu grickalice kad god to žele.

Umjesto toga, oni ih uče strpljivo čekati na obroke i ograničiti vrijeme obroka na samo četiri određena doba dana.

Prema Pameli Druckerman, američkoj novinarki i autorici knjige “Bringing up Bebe”, francuski roditelji vjeruju da disciplina u obliku dosljednog nametnutih ograničenja čini djecom sigurnijom.

Oni također vjeruju da ta ograničenja čine da se dijete osjećaju sretnije. Ukoliko kažete “ne” svojoj djeci i provodite pravilnu disciplinu, roditelji mogu podučavati svoju djecu samokontroli.

Djeci koja se uče u samokontroli rano u životu ne trebaju lijekovi za kontroliranje svog ponašanja. To može biti još jedan razlog zašto holistički pristup dobro djeluje na francusku djecu i zašto je dijagnoza ADHD-a u Francuskoj vrlo oskudna.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Medicinska policijska država je živa i aktivna u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je još jedan korumpirani sudac donio odluku da Farmaceutska industrija, a ne Mi, ljudi, odlučuju kako da se najbolje brinete za sebe i svoju obitelj

Trogodišnji Noa McAdams s Floride je jedna od najnovijih žrtava ovog neprekidnog napada na zdravstvenu slobodu, budući da je sada prisiljen protiv želja roditelja da se podvrgne kemoterapiji za rak kojeg više nema.

Malom Noi je prvi put dijagnosticirana limfoblastična leukemija još u travnju, nakon čega su se njegovi roditelji složili da će ga liječiti kemoterapijom – što je bila odluka na koju je država prisilila roditelje, jer su ga roditelji prvotno željeli liječiti altarnativom… vitaminima, dijetama protiv raka i medicinskim kanabisom.

Nakon samo dva kruga kemoterapije, naknadna dijagnoza pokazala je da je kod dječaka rak nestao, što je navelo roditelje da zaustave kemoterapiju i nastave s prirodnim liječenjem koji su prvotno namjeravali – odluku koja je u potpunosti bila u okviru njihovih prava kao bioloških roditelja i zakonskih skrbnika.

No, dječja bolnica Johns Hopkinsa u Tampi, gdje je Noa primio dvija runde kemoterapije, nije bila previše zadovoljna što su Noini roditelji imali hrabrosti donositi vlastite samostalne medicinske odluke za svog sina.

Ti samozvani medicinski gazde su reagirali kao odgovor na to “upozorenje o ugroženom djetetu” i poslali policijske službenike kako bi pronašli obitelj i uhitili malog Nou, kojeg su potom oteli od njegovih roditelja.

Noini roditelji su mu željeli dati tretmane izlječenja poput kanabisa, ali Florida ih je prisilila na smrtonosni otrov

Na neki način, državna medicinska policijska država je smatrala da su Noini roditelji počinili “medicinsko zanemarivanje”, što prema odredbama zakona o Floridi sud može intervenirati i nadjačati njihove medicinske želje za njihovo dijete.

Sutkinja okruga Hillsborough, Caroline Tesche Arkin, je stoga u potpunosti iskoristila ovu neustavnu odredbu, odlučivši da mali Noa mora nastaviti s kemoterapijom – iako više nema leukemiju, prema istim medicinskim “stručnjacima” koji sada progone njega i njegovu obitelj – iako opet s druge strane dopuštaju Noi da dobije i “alternativne” tretmane koje žele njegovi roditelji.

“Samo smo sretni što dijete koristi alternativni tretman, kako bi se borio protiv nuspojava kemoterapije i te da bi se maksimalno pomoglo izliječenju leukemiju u tijelu” – izjavio je Mike Minardi, odvjetnik Noahove obitelji.

Neustavna tiranija države Floride je uz sve to još i “traumatizirala” malog Nou, kažu roditelji. Ništa od toga nije bilo lako za obitelj – a pogotovo za malog Nou, čiji roditelji kažu da je on sada “traumatiziran” – ne samo zato što je odveden od roditelja i stavljen u pritvor od treće strane bez ikakvog razloga, nego i zbog samih tretmana kemoterapije, koji uzimaju ogroman danak na njegovom tijelu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kako možete spriječiti da se ovo događa? Jednostavno je. Bacite svoj televizor kroz prozor!

Serija “13 razloga zašto” govori o tinejdžerici koja je ostavila 13 snimaka u kojima objašnjava zašto se odlučila na samoubojstvo.

Prema studiji provedenoj u SAD-u, od travnja 2017. godine broj samoubojstava među djecom u dobi od 10 do 17 godina u porastu je za jednu trećinu, a taj porast dogodio se nakon što je Netflix počeo s prikazivanjem serije “13 razloga zašto”.

Tvorci studije iz Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) objavili su kako zbog ograničenih podataka ne mogu pronaći izravnu vezu s porastom broja samoubojstava i serije, ali kako je od travnja do prosinca 2017. godine zabilježeno čak 195 samoubojstava djece u dobi od 10 do 17 godina više u odnosu na prethodne godine. Većinu samoubojstava počinili su dječaci.

Iz NIH-a su o rezultatima svoje studije u koju je bilo uključeno nekoliko sveučilišta, bolnica i Nacionalni institut za mentalno zdravlje napisali kako “bi morala služiti kao podsjetnik kako bi trebalo voditi računa o mogućim neželjenim posljedicama prikazivanja samoubojstva kao i poziv industriji zabave i medijima da koriste najbolja dostupna iskustva kada se bave tom temom”.

Uznemireni roditelji

Serija “13 razloga zašto” govori o tinejdžerici koja je ostavila 13 snimaka u kojima objašnjava zašto se odlučila na samoubojstvo. U posljednjoj sceni prve sezone glavna je junakinja prikazana kako si reže vene u kadi. Taj je kadar uznemirio roditelje i zdravstvene radnike pa je Netflix morao postaviti dodatno upozorenje za gledatelje.

Druga sezona je započela s emitiranjem u svibnju prošle godine, a Netflix je naručio i snimanje treće sezone.

“Ovo je osobito važna tema i vrlo naporno radimo na tome da joj pristupimo odgovorno”, izjavio je glasnogovornik Netflixa dodavši kako su rezultati NIH-ove studije u suprotnosti s onima do kojih su došli istraživači u Pennsylvaniji.

Prema toj studiji osobe u dobi između 18 i 29 godina koje su gledale seriju “13 razloga zašto” rjeđe prijavljuju samoubilačke misli od onih koje nisu gledale seriju.

Izvršni direktor Netflixa Reed Hastings prošle je godine branio nastavak snimanja serije riječima:

“To je vrlo popularna i uspješna serija, radnja je sugestivna i kontroverzna, ali nitko je ne mora gledati.”

(index.hr)

Svaki novi roditelj osjeća određenu mjeru tjeskobe vezano za svoje novorođenče. Bebe ne dolaze s uputama za uporabu, te oni brinu da je beba dobro nahranjena, sigurna i sretna

Iz tog razloga, mnoge obitelji u ranim danima roditeljstva dobivaju pomoć od svojih roditelja, rođaka ili drugih, kako se mala obitelj polako privikava na novu rutinu. Na kraju krajeva, u roku od nekoliko tjedana, briga o bebi je jednostavna, laka i prirodna i unatoč nedostatku uputa, roditelji to već znaju raditi.

Ono što roditelji ne trebaju, kad odvedu djecu iz bolnice, je neželjeno uplitanje i nadzor vlade. Pa ipak, upravo je to ono čemu guvernerica Oregona Kate Brown teži.

Brownin najnoviji predloženi zakon uključuje Senatski prijedlog zakona 526, koji nalaže da zdravstvena služba u Oregonu hitno „prouči ovlaštene pružatelje zdravstvenih usluga u kućnim posjetama“.

U pokušaju ubrzavanja prijedloga zakona, zakonodavci su ga označili kao „hitan“ i kojem je potrebno hitno izglasavanje. do kraja godine. 18 sponzora zakona tvrdi da jeon “neophodan za neposredno očuvanje javnog mira, zdravlja i sigurnosti”.

Što je Senatski zakon 526?

U suštini, Zakon broj 526 bi odredio da svaka obitelj s novorođenčetom prima posjete zaduženih zdravstvenih radnika u radnim danima u tjednu nakon što dijete dođe kući iz bolnice.

Dnevnik Beaver Valley Times je objasnio ovaj zakon:

“Kada program bude završen, svaki novi roditelj – to uključuje i one koji su posvojili dijete – primio bi niz od dva ili tri posjeta od strane zdravstvenog radnika poput medicinske sestre ili nekoga drugog.

Posjete bi mogle uključivati osnovne zdravstvene preglede za bebe; povezivanje roditelja sa liječnicima primarne zdravstvene zaštite, povezivanje s drugim uslugama, i koordiniranje bezbrojnih imunizacija u djetinjstvu koje bebe trebaju primiti (cijepljenje).

Na prvi pogled, ovo se može činiti kao dobra ideja, način da roditelji dobiju pomoć i podršku od brižnih medicinskih stručnjaka koji mogu pomoći u ublažavanju stresa tih ranih tjedana kod novorođenčeta. U stvarnosti, međutim, zakon nije ništa više od načina da vlada dobije rani pristup i kontrolu nad djecom.

To je zapravo potvrda vlade o nedostatku povjerenja u sposobnosti roditelja da se brinu za vlastitu djecu i način na koji djeca mogu brzo pasti pod budno oko Velikog brata. Ovo je vrlo pametan način da vlada osigura da bebe prime “bezbrojne imunizacije u djetinjstvu” za koje smatraju da su potrebne, ali kojima se mnogi roditelji protive.

Iako zagovornici prijedloga zakona insistiraju da će ova vrsta nadzora brzo odrediti koja se djeca zanemaruju i zlostavljaju kako bi ih se moglo ukloniti iz kuće i dobiti potrebnu pomoć, u stvarnosti ništa ne može biti dalje od istine ta izjava.

Kao što je izvijestio PJ Media, djeca u sustavu udomiteljstva u Oregonu zlostavljana su dvostruko češće od ostatka nacije. Jasno je da država ne može voditi brigu o ranjivoj djeci koja su već pod njezinom brigom, pa zašto bi htjela preuzeti nadzor još 40.000 djece rođene svake godine?

Očito je da ovaj zakon nije ništa drugo nego tajno prikriveni pokušaj praćenja i kontrole roditelja i stjecanje ranog pristupa djeci, kako bi se oni mogli uklopiti u “sustav”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Iako je problem izraženiji kod muške populacije, primjećuje se i da djevojke iz iste dobne skupine također nerado napuštaju obiteljsko gnijezdo

U jednom zagrebačkom kafiću na rubu grada odigrala se prije nekoliko tjedana urnebesna scena. Gospodin u kasnim šezdesetima sjedio je uz svoje piće u društvu prijatelja kada mu je, nešto iza 22 sata, zazvonio mobitel. Nakon nekoliko uobičajenih “da” i “ne”, muškarac je, vidjelo se, počeo blago gubiti živce.

“Ali mama, ja imam 68 godina i penzioner sam isto kao i ti! Ne možeš me zvati kad ću doći kući”, rekao je muškarac u slušalicu. Iako duhovita, ova anegdota vrlo dobro ocrtava stanje stvari u Hrvatskoj koja je prva u Europskoj Uniji po broju muškaraca koji i dalje žive kod roditelja.

Prema podacima Eurostata, čak 93,1 posto mladih muškaraca u dobi od 16 do 29 godina i dalje živi s roditeljima. Slijedi Slovačka (89,2 posto), Italija (88,3 posto) i Malta (87 posto).

Goleme razlike među zemljama

Iako je problem izraženiji kod muške populacije, primjećuje se i da djevojke iz iste dobne skupine također nerado napuštaju obiteljsko gnijezdo. Iako tu nismo na prvom mjestu jer nas je za 0,1 posto ‘prešišala’ Malta, zavidnih 82,3 posto djevojaka i dalje živi u obiteljskoj kući.

Logično, postoci su najviši među tinejdžerima, no da postoji dublji društveni problem pokazuje i detaljnija analiza onih koji ostaju kod kuće u starijoj dobnoj skupini.

Tako čak 75,4 podto mladih u dobi od 25-29 godina i dalje živi kod kuće, a to je uglavnom doba kad su već završili srednjoškolsko pa i visoko obrazovanje.

S druge strane, najniža stopa mladih koji žive s roditeljima bilježi se u Noirveškoj – 40,8 posto muškaraca i 30,1 posto žena, a kada mladi uđu u dobnu skupinu od 25-29 godina, njih samo devet posto u Norveškoj i dalje živi s roditeljima.

Pojedini stručnjaci fenomen opisuju, naročito kod muške populacije, kao “sindrom Petra Pana”, dječaka koji odbija odrasti, no tu se uglavnom radi o osobama koje strahuju od obaveza i odgovornosti. U ovom slučaju to vjerojatno nije jedini razlog, već su to i ekonomski razlozi zbog kojih je mladima sve teže zasnovati samostalan život.

Potvrđuje to priča Zagrepčanina Ivana Nekića koji i sa 28 godina i dalje živi u roditeljskom domu. Magistrirao je novinarstvo i ubrzo dobio posao ali plaća mu je, kaže, nedovoljna za samostalan život i to je jedini razlog zašto ne iseli iz obiteljskog stana.

- Naravno da bih volio osamostaliti se, ali to trenutno nije moguće. Plaća mi je takva da bih, uz zagrebačke cijene najma stanova, jedva preživljavao, doslovce ne znam kako bih krpao kraj s krajem. Ovo nije idealna situacija, ali trenutno ne vidim što drugo učiniti – kaže Ivan.

Dodaje da mnogo njegovih vršnjaka proživljava isti problem, a uglavnom je riječ o onima koji su rođeni u Zagrebu.

“Ne bih volio doživjeti starost s roditeljima”

- Prijatelji koji su iz drugih sredina došli su ovdje studirati pa su i nastavili samostalno živjeti jer bi tu pronašli posao. Zagrepčani se, pak, rjeđe odlučuju na iseljenje iz roditeljskog doma. Naprosto im nije logično trošiti na podstanarstvo ako već imaju gdje živjeti – objašnjava naš sugovornik.

Kroz smijeh kaže i da život s roditeljima ima svojih prednosti.

- Uvijek imaš skuhan ručak i oprano rublje. Ali, sad ozbiljno, nadam se da će mi se situacija na poslu u idućih nekoliko godina promijeniti i da ću si moći priuštiti samostalni život jer doista ne bih volio doživjeti duboku starost s roditeljima. Kada sada prijateljima kažem da živim s roditeljima to još nije tako čudno, ali kako godine budu išle sigurno će postati – zaključuje Ivan.

Izvanredni profesor sa odsjeka za sociologiju Dragan Bagić kaže za Jutarnji kako vidi najmanje tri uzroka ovakve situacije u Hrvatskoj, u odnosu na ostatak Europe.

- Velik broj mladih u našoj zemlji studira dulje od prosjeka i to je svakako jedan od faktora koji su doveli do ovih podataka. Zatim je tu i struktura stambenog fonda u Hrvatskoj. Većina ljudi živi u privatnim kućama koje su tako zamišljene i kvadraturom omogućavaju višečlane, proširene obitelji. A treći je uzrok sigurno pitanje tržišta rada, slabije mogućnosti zapošljavanja mladih, a onda i slabija mogućnost osamostaljivanja – kaže bagić upućujući na još jedan problem koji mlade dugo zadržava u obiteljskim kućama.

- U Hrvatskoj nema uređenog sustava najma, a način i cijena stjecanja vlastite nekretnine vrlo su nepovoljni i to je jedan od glavnih razloga zašto smo na vrhu Europe po ovom pitanju – kaže.

U skladu s ovim podacima je i činjenica da se u Hrvatskoj ljudi na prvo dijete odlučju sve kasnije, no za sociologa Bagića to nije glavni razlog demografskog pada.

(jutarnji.hr)

Farmaceutske kompanije su očajne zbog pada profita koji je nastao porastom svjesnosti građana čija se djeca cijepe više nego ikada

Polovica roditelja u Hrvatskoj ne zna da infekcija humanim papiloma virusom (HPV) može uzrokovati šest vrsta raka, a svaki treći ne zna da je cijepljenje protiv HPV-a besplatno, istaknuto je na predstavljanju rezultata istraživanja o stavovima i informiranosti roditelja o spolnom zdravlju te rizicima HPV infekcije.

Petina roditelja misli kako cjepiva mogu uzrokovati autizam.

U zagrebačkom Centru za zdravlje mladih rezultate istraživanja predstavili su pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo Vjekoslav Jeleč, predsjednica Povjerenstva Grada Zagreba za prevenciju infekcije HPV-om i drugih spolno prenosivih bolesti Mirna Šitum, koji su u listopadu 2018. godine proveli istraživanje, te voditeljica Odjela za praćenje i unapređenje zdravlja školske djece i mladih Dijana Mayer.

Ne znaju za besplatno cijepljenje

Rezultati istraživanja na reprezentativnom uzorku od 500 obitelji pokazali su da polovina roditelja u Hrvatskoj ne zna da infekcija HPV-om može uzrokovati šest vrsta raka. Svaki treći roditelj nikada nije ni čuo da je u Hrvatskoj dostupno besplatno cijepljenje za učenike i učenice osmih razreda osnovne škole, iako je ta usluga u Hrvatskoj dostupna od 2015. godine, a u Gradu Zagrebu od 2007. godine, kazala je Mayer.

U Hrvatskoj od raka vrata maternice, kojemu je uzrok HPV, godišnje oboli 300 žena, a svaki dan jedna žena umre od posljedica te bolesti, kazala je Mayer te istaknula kako se cijepljenje protiv HPV-a preporučuje radi smanjenja rizika od infekcije te njezinih štetnih posljedica

“Još uvijek imamo nisku procijepljenost dječaka i djevojčica u Hrvatskoj – u samo 23 posto obitelji s djecom starijom od 14 godina postoji barem jedno cijepljeno dijete”, kazao je Jeleč.

Petina misli kako mogu uzrokovati autizam

Prema istraživanju, trećina roditelja u Hrvatskoj smatra kako je dostupno cjepivo upitne kvalitete, a petina kako cjepiva mogu uzrokovati autizam.

“U društvu je pitanje cijepljenja postalo kontroverzno, iako je u slučaju raka vrata maternice jasno da izlječenje od te bolesti ovisi o cijepljenju”, komentirao je Jeleč.

O spolnom zdravlju svoje djece tek 27 posto roditelja razgovara sa stručnjakom, 42 posto roditelja o tome se informira s prijateljima i poznanicima, dok 41 posto očeva nema saznanja o spolnom zdravlju svoje djece.

“Informiranost je ključna pri donošenju odluke o cijepljenju”, kazala je Šitum te je dodala kako se “mora nastaviti sa sustavnom edukacijom unutar školskih i zdravstvenih ustanova”.

(index.hr)

“Odbili smo kemoterapiju jer je preagresivna za devetogodišnjaka. Prije osam godina majku su mi liječili kemoterapijom koja ju je ubila. Između kemoterapije i bojnog otrova stoji znak jednakosti, stoga smo, kao roditelji, odlučili isprobati sve prije kemoterapije”

Hana Budinski (40) iz Omišlja i Viktor Brnobić (43) iz Kostrene nepravomoćno su proglašeni krivima da su kao roditelji grubo povrijedili prava svog djeteta i uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje. Nisu osuđeni za smrt djeteta jer sud nije prihvatio inkriminaciju iz optužnice da je bolest brzo napredovala zbog neliječenja.

Zbog povrede djetetovih prava majka djeteta osuđena je na godinu dana bezuvjetnog zatvora, dok je ocu izrečena kazna od godinu i pol dana zatvora, javlja Novi list.

Podsjetimo, radi se o slučaju koji je prije tri godine šokirao Rijeku. Devetogodišnji sin Budinski i Brnobića umro je u mukama nakon što su ga roditelji odbili liječiti u bolnici te ga odveli nadriliječnicima.

Nisu dopustili kemoterapiju

Cijela priča počela je početkom rujna 2015. godine, u subotu ujutro. Dječak je preminuo u bolnici u Rijeci svega mjesec dana nakon što mu je dijagnosticiran agresivni non-Hodgkinov limfom. Otac dječaka za Index je priznao da nije dopustio da se njegov sin podvrgne kemoterapiji, no tvrdi da su on i supruga učinili sve kako bi mu pomogli drugim metodama liječenja te za smrt svog djeteta krivi liječnike na onkološkom odjelu.

“Odbili smo kemoterapiju jer je preagresivna za devetogodišnjaka. Prije osam godina majku su mi liječili kemoterapijom koja ju je ubila. Između kemoterapije i bojnog otrova stoji znak jednakosti, stoga smo, kao roditelji, odlučili isprobati sve prije kemoterapije, ona je biznis koji liječi samo 2,7 posto ljudi u svijetu, dok 97,3 posto ubija. Postoje i druge terapije koje nisu alternativne nego ih propisuju liječnici u Švicarskoj, na Islandu, u Norveškoj, Meksiku itd., no Hrvatska za njih nema interesa jer tu nema profita kao kod kemoterapije kod koje liječnik na svaku pikicu dobije 10 posto”, kazao je za Index tada Viktor Brnobić, otac preminulog dječaka.

“Dok smo liječili dijete, trebali smo mir i intimu, no imali smo susjede demone koji su stalno zvali policiju i socijalnu službu te su nam i po dva puta dnevno dolazili na vrata”, dodao je.

Dječaka su, tvrdi, liječili prirodnim putem, kapima od biljaka i voćnim sokovima isprobavajući sve, vezano za liječenje karcinoma, što je u posljednjih 100 godina, kako kaže, otkriveno i skriveno od očiju javnosti.

Odveli su ga i u bolnicu u Aviano gdje su im, tvrdi otac dječaka, dali drugu dijagnozu i rekli da njihov sin boluje od leukemije.

Na vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice

Tereti ih se da su od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine u Rijeci, a nakon što su liječnici u bolnici utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfoma te unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine.

Optuženi su da su na izričito vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice te mu onemogućili potrebnu dijagnostičku obradu i liječenje hematološko-onkoloških bolesnika, kao i uskratili pravo na liječenje.

Uslijed toga je došlo do brzog napredovanja i širenja zloćudne bolesti po svim vitalnim organima.

Majka preminulog dječaka se preudala i prije godinu dana rodila dječaka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

(index.hr)

Lezbijski par, roditelji dječaka, dobili su pravo da ga registriraju u Poljskoj kao svoje dijete, odlučio je visoki sud donijevši odluku bez presedana u toj katoličkoj zemlji gdje je istospolni brak ilegalan

Taj je slučaj prvo došao pred lokalnu administraciju 2015. kada je jedna Poljakinja zatražila registraciju svog sina, rođenog u Londonu 2014., kako bi dobio poljski rodni list, objavio je list Rzeczpospolita.

Poljakinja i njezina partnerica registrirane su kao roditelji dječaka u Britaniji, ali je lokalna administracija u Poljskoj odbacila njihov zahtjev.

Dužnosnik Vrhovnog administrativnog suda u četvrtak je potvrdio za Reuters da je sud odlučio u korist lezbijskog para. Pisana izjava bit će izdana kasnije u četvrtak.

Poljski mediji su objavili da je ta presuda prva takve vrste u Poljskoj gdje je istospolni brak ilegalan i homoseksualci imaju manja prava nego u mnogim drugim europskim zemljama.

“Ova odluka će otvoriti nove pravne mogućnosti za homoseksualne roditelje… Ona povećava sigurnost obitelji koje odaberu živjeti dijelom u Poljskoj a dijelom u inozemstvu”, rekao je Pawel Knut, odvjetnik poljske organizacije za prava homoseksualaca – Kampanje protiv homofobije.

(dnevno.hr)