Slučaj o kojem smo izvještavali u Zapadnoj Kanadi ponovno je pogoršao situaciju, budući da je Vrhovni sud Britanske Kolumbije nedavno donio odluku da roditelji koji odbiju upotrijebiti “ispravne” rodne zamjenice koje je odabralo njihovo “transrodno dijete” mogu se smatrati krivima za počinjenje “obiteljskog nasilja”

Sutkinja Francesca Marzari izdala je službeni nalog za zaštitu djece u tom smislu, navodeći da će otac kojeg sudovi nazivaju “Clark” zbog svoje privatnosti i zaštite biti odmah uhićen ako na bilo koji način pokuša “uvjeriti” svoju biološki zdravu kćer “Maxine” da “napusti liječenje zbog rodne disforije.”

“Clark” će također biti uhićen ako bude nazivao “Maxine” ili po njezinu rodnom imenu, ili “kao djevojčica ili ženskim zamjenicama”, ili “izravno kao osobu trećeg spola”„.

Policajci iz Britanske Kolumbije ne moraju čak ni dobiti pravni nalog kako bi uhitili “Clarka” za bilo koju od tih “povreda”, kako je Marzari odredila da se njegovo uhićenje može dogoditi “odmah” i “bez naloga” od strane bilo kojeg policajca “koji ima razumne i vjerojatne razloge” da provede svoju odluku protiv loše upotrebljenog roditeljskog prava.

Kanadska vlada sada ima više ovlasti nad djecom nego njihovi roditelji

Pokazujući ideološki motiviranu prirodu sudske odluke, detaljna izvješća otkrivaju da je ona posebno utemeljena na “Clarkovom” odbijanju da prizna želju svoje biološke kćeri za zamjenom spola tijekom ne samo privatnih interakcija, nego i javnih.

Prema Jeremiah Keenanu sa portala The Federalist, čini se da je sutkinja Marzari emocionalno uzbuđena zbog “Clarkove” “kontinuirane spremnosti da pruži intervjue medijima … u kojima identificira Maxine kao djevojčicu, koristi žensko ime za nju… i izražavajući svoje protivljenje terapijama koje je njegova kćerka Maxine odabrala – iako je “Maxine” maloljetno dijete koje je još uvijek pod vodstvom i autoritetom svojih roditelja.

Drugim riječima, sutkinja Marzari očito ne poštuje od Boga imenovan autoritet kojeg kanadski roditelji s pravom imaju nad svojom djecom.

Ona također vjeruje da vladini dužnosnici poput nje, kad god postanu osobno “uvrijeđeni” time što roditelji odluče odgajati vlastitu djecu, mogu jednostavno premostiti volju tih roditelja i poštivati odluke maloljetne djece.

U ovom slučaju, maloljetno dijete može “birati” odluke koje će im promijeniti život što će trajno utjecati na njihov život. A samo zato što ju je pokušala zaštititi od toga da krene tim pogrešnim putem, roditelji ovog maloljetnog djeteta sada su suočeni s gnjevom sutkinje Marzari, koji je preuzela ulogu tiranskog uzurpatora protiv njihovog roditeljskog autoriteta.

“Maxinin” otac upozorava da će njegovu kćerku hormonske injekcije koje je odobrila država – vjerojatno ubiti.

“Njezine kosti će prestati rasti, njezin mozak će prestati razvijati … i neće postati dječak”, dodao je.

“Vlada je preuzela moja roditeljska prava”, žali se on. “Koriste moju kćerku Maxinu kao da je zamorac u eksperimentu … Da li će bolnica za djecu u Britanskoj Kolumbiji biti tamo za pet godina kad ona možda bude odbijala i željela promijeniti svoj muški identitet?” Ne neće. Nije ih briga. Žele što veći broj takvih slučajeva.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Francuske škole zamijenit će riječi ‘majka’ i ‘otac’ sa ‘Roditelj 1′ i ‘Roditelj 2′ nakon izmjene zakona koji je prošlog tjedna prošao kroz francuski parlament

Nova konvencija navodno je usmjerena na ukidanje diskriminacije istospolnih roditelja, ali kritičari tvrde da ona “dehumanizira” roditeljstvo i može dovesti do rasprava o tome tko se klasificira kao ‘roditelj’.

Amandman, usvojen u utorak kao dio šireg plana za izgradnju takozvane “škole povjerenja”, također će provesti obvezno pohađanje škole za sve trogodišnjake.

“Ovaj amandman nastoji ukorijeniti zakonsku raznolikost dječje obitelji u administrativnim obrascima koji se podnose u školi”, rekla je Valerie Petit, zastupnica u većinskoj REM stranci predsjednika Emmanuela Macrona.

“Imamo obitelji koje se suočavaju sa krpeljima zaglavljenim u prilično staromodnim društvenim i obiteljskim modelima. Za nas je ovaj zakon mjerilo društvene jednakosti.”

“Već sam napisala da sam posebno šokirana i iznenađena ‘kontroverzama’ oko fomi roditelja, majke – oca” – objavio ja ne Twitteru bivši izraelsko-francuski novinar Julien Bahloul, rekavši da je i on istospolni roditelj.

“Majka i otac su roditelji, ništa uvredljivo u tome. U Telavivu su se ovi izrazi davno promijenili bez ikakvih problema.”

Prijedlog za uklanjanje izraza “majka” i “otac” u korist inkluzivnijeg, nespecifičnog jezika vezanog uz spol, prisutan je od rasprave održane 2013. prije legalizacije istospolnih brakova.

“Kada čujem kako ljudi kažu da je to staromodan model, podsjetio bih ljude da je danas među građanima oko 95 posto supružnika muškaraca i žena” – izjavio je francuski konzervativni zastupnik Xavier Breton o najnovijem amandmanu. Kolega konzervativac Fabien Di Filippo osudio je novi zakon kao “zastrašujuću ideologiju”.

Međutim, ne samo da konzervativci dovode u pitanje učinkovitost novog zakonodavstva. Alexandre Urwicz, predsjednik AFDH-a, francuske udruge istospolnih roditelja, brine se da bi zakonodavstvo moglo stvoriti “roditeljsku hijerarhiju”.

“Tko je ‘roditelj broj 1′ i tko je ‘roditelj broj 2′?” – pita on, dodajući da se umjesto toga mogu koristiti manje kontroverzni izrazi “otac, majka i zakonski zastupnik”.

Amandman može odbaciti većina u francuskom Senatu, ali će se potom vratiti u francusku Narodnu skupštinu na daljnje razmatranje.

Debata oko novog zakona bijesni na francuskom Twitteru. No ima i drugačijih stajališta. “Moj suprug i ja pokušavamo odlučiti tko je roditelj 1, a tko je roditelj 2″ – našalio se jedan korisnik Twittera.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Talijanske gay i lezbijske grupe kritizirale su Papine komentare

Papa Franjo poručio je na povratku iz Irske u Italiju da bi se roditelji homoseksualne djece trebali moliti i možda za djecu potražiti psihijatrijsku pomoć, objavila je u ponedjeljak agencija DPA

“U kojoj se godini problem javlja? To je bitno. Jedna je stvar kada se pojavi kod djece, kada postoji puno stvari koje možete učiniti, s psihijatrijom ili … vidjeti kakve su stvari”, rekao je Papa novinarima u zrakoplovu.

Druga je stvar kada se homoseksualizam manifestira “nakon 20 godina”, dodao je.

Novinar je upitao Papu što bi trebao učiniti otac homoseksualnog djeteta, na što je papa Franjo odgovorio: “Rekao bih da je prva stvar molitva. Ne osuđujte, već razgovarajte, shvatite i dajte sinu ili kćeri prostora”.

Nereagiranje na taj problem bilo bi loše roditeljstvo, rekao je Papa.

“Ignoriranje sina ili kćeri s homoseksualnim sklonostima pokazuje manjak očinstva ili majčinstva”, kazao je, dodajući da roditelji ne smiju “otjerati” svoju djecu.

Talijanske gay i lezbijske grupe kritizirale su Papine komentare.

“Pričanje o psihijatriji dovodi katoličke roditelje do vjerovanja kako je psihijatrijom moguće izliječiti homoseksualnost”, rekao je Fabrizio Marrazzo iz grupe za podršku “Gay Hotline”, prenosi ANSA.

“Homoseksualnost nije bolest, već prirodna varijanta ljudskog ponašanja i kao takva treba biti prihvaćena i poštovana”, dodao je Marrazzo.
 
(jutarnji.hr)

KRETANJE NIZBRDO: SADA JE TAKVIH SAMO 51 POSTO, A 1970. JE TAJ POSTOTAK BIO – ČAK 92 POSTO

Počevši od 70-ih godina, prihodi mladih Amerikanaca padaju u usporedbi s onim što zarađuju njihovi roditelji i tu tendenciju ne može preokrenuti ni ekonomski rast.

Do ovakvog zaključka su došli ekonomisti i sociolozi sa Stanforda, Harvarda i Sveučilišta Kalifornije “Berkeley”. A namjera im je bila da utvrde: koliko je danas realan i privlačan “amerčki san”.

Radi toga su proanalizirali prihode 30-godišnjaka – od 70-ih godina prošlog stoljeća do danas. I, usporedili su ih s prihodima njihovih roditelja u vrijeme kada su oni imali (u prosjeku) po 30 godina.

Utvrdili su da je 1970. čak 92 posto 30-godišnjih Amerikanaca zarađivalo više nego njihovi roditelji u njihovim (tadašnjim) godinama. A da je 2014. u toj situaciji bio samo 51 posto tridesetogodišnjaka. Znači 2017. godine još manje, puno manje.

Postotak mladih koji zarađuju više od svojih roditelja u istom uzrastu smanjio se od 1970. do 1992. na 58 posto. Potom se oko 2002. stabilizirao, da bi ubrzo opet krenuo naniže …

Pretpostavka američkih istraživača glasi: “Prihodi srednje klase u SAD ostali su na istoj razini i vjerojatno je djeci zato teže uspiju i nadmaše roditelje”.

Međutim, najveći pad imaju prihodi muškaraca: prije dvije godine je samo 41 posto 30-godišnjih muškaraca zarađivao više od svojih očeva u svojim godinama.

Istraživači spomenutih američkih sveučilišta zaključuju i popominju: samo rast prihoda od 6 posto godišnje – i to korigiranih za razinu inflacije – može postupno dovesti do nekadašnjeg stanja da prihodi skoro sve djece budu veći od prihoda roditelja.

Problem je što u cijelom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata u SAD nije bilo takvog rasta prihoda.

Zato isti istraživači upozoravaju da ni rast od 3,8 posto godišnje – koji obećava Donald Trump – neće postotak onih koji zarađuju više od roditelja podići sa 51 na 62 posto.

Probleme dodatno zaoštrava izrazita tendencija preraspodjele nacionalnog bogatstva u korist bogatih.
 
(fakti.org)

Rođeno je prvo dijete troje roditelja zahvaljujući tehnici oplodnje koja omogućuje poboljšanje genskog koda kako dijete ne bi naslijedilo defektni mitohondrij, objavio je časopis New Scientist

Petomjesečni dječačić nosi uobičajeni DNK svojih roditelja – majke i oca, te komadićak genskog koda donora.

Američki liječnici poduzeli su dosad neviđeni korak kako bi osigurali da dječaćić ne naslijedi defektni mitohondrij svoje majke.

Stručnjaci ističu da se ovim pothvatom otvara novo razdoblje u medicini te će se odsada moći pomoći drugim obiteljima s defektnim mitohondrijima.

No upozoravaju da su potrebne stroge provjere te nove i kontroverzne tehnologije, nazvane mitohondrijska donacija.

Mitohondriji su sićušne strukture unutar citoplazme gotovo svake stanice živih organizama, oni su generatori energije i topline koja se stvara u biokemijskim procesima.

Neke žene nose gene defektnih mitohondrija i to mogu prenijeti na svoju djecu.

Znanstvenici su razradili niz načina kako bi riješili taj problem.

Američka ekipa koja je putovala u Meksiko kako bi izvela postupak jer u toj zemlji nema zakona koji bi to zabranio, koristila se metodom koja popravlja mitohondrij u jajašcu majke prije nego se izvede oplodnja in-vitro očevom spermom.

Tako su uzeli majčino jajašce s oštećenim mitohondrijom i i jajašce donorice sa zdravim mitohondrijem. Većina genskog materijala bila je uklonjena iz oba jajašca. U sljedećoj fazi majčin genski materijal usađen je u jajašce donorice koje zatim može biti oplođeno očevom spermom.
 
(index.hr)

Iako je većina liječnika i roditelja za obavezno cijepljenje, onih koji su protiv toga sve je više

O koristima i opasnostima od cjepiva, kao io novom Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kojim su predviđene visoke novčane kazne i oštre sankcije za roditelje koji ne cijepe djecu, razgovarali smo s epidemiologom Zoranom Radovanovićem i predstavnicom građanske inicijative za neobaveznu cijepljenje Snježanom Terzić.

Doktore Radovanoviću, kako ocjenjujete činjenicu da je protivnika obvezne cijepljenja sve više i da su sve glasniji?

To je počelo na zapadu prije nekih 15 godina. Tamo, međutim, pokreti protiv cijepljenja jenjavaju, oni su se opametili poslije epidemija koje su potpuno okrenule javno mnijenje. To i nije čudno s obzirom na izvanredne uspjehe koje je postigla cijepljenje.

Revolucionarna metoda koja je izmijenila način na koji živimo i koja je iskorijenila bolesti od kojih se strahovalo i od kojih se umiralo. Radno aktivni liječnici nikada se nisu susreli sa slučajevima difterije, dječje paralize i mnogim drugim ozbiljnim bolestima.

Onda smo, međutim, došli do apsurdne situacije, nema bolesti, pa se ljudi pitaju čemu uopće cijepljenje. Ali ako prestanete s cijepljenjem, nastaje ršum i to se pokazalo toliko puta. Da nema cjepiva, recimo, godišnje bi u svijetu bilo 500.000 paraliziranih ljudi.

Kod nas u velikoj Jugoslaviji je 1960. godine, prije nego što je uvedeno cjepivo protiv dječje paralize, bilo 1.600 paralizirane djece godišnje, od kojih je 94 umrlo. Slijedeće godine, kada smo počeli cijepljenje, broj paraliziranih je pao oko 100 i onda je dramatično padao.

Kada je riječ o građanskoj inicijativi protiv cijepljenja, gospođo Terzić, koje biste argumente izdvojili kao ključne? Zašto cijepljenje ne bi trebala biti obavezna?

Ja se prije svega ne slažem ni sa čim što je dr Radovanović rekao. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti je protivustavan jer Ustav jamči fizički i psihički integritet.

Srbija je također potpisnica Nirnberškog kodeksa, koji predviđa da nam nitko ne može dati bilo kakav lijek, terapiju, ili preventivnu mjeru bez naše suglasnosti. Također je interesantno da SZO djeluje samo po principu preporuke po pitanju cijepljenja. Dakle, nijedna zemlja na svijetu nije u obvezi cjepiva uvrsti kao obvezne, već je uređenje kalendara imunizacije prepušteno svakoj državi.

Ja kao roditelj ne mogu pristati da budem ucijenjena time da moram platiti kaznu. Zanima me i zašto se zalažete da budu sankcionirani liječnici čije se profesionalno mišljenje ne slaže s vašim?

Zašto se prijeti doktorima ako njihova praksa pokazuje sasvim drugu sliku. Ako dr Aleksandar Radojević iz Čačka kaže da je od 100 pacijenata koje je liječio od tuberkuloze 90 posto njih cijepljeno protiv tuberkuloze, o čemu onda pričamo. To što su nestale bolesti ima veze s unapređenjem života ljudi, većom higijenom itd.

Doktore Radovanoviću, postoje li dokazi da su cjepiva opasne iu kojoj mjeri su štetne? Konkretno, da li je dokazano da MMR cjepivo izaziva autizam?

Postoje dokazi da ne izaziva autizam. Prije 18 godina jedan liječnik je dobio skoro 18.000 funti da plasira jedan jako nesolidan članak.

Pokazalo se da je krivotvorio podatke, izbačen je iz liječničke komore i trajno mu je zabranjeno da se bavi liječničkim poslom. Međutim, od tada postoji ta fama o navodnoj vezi autizma i cijepljenja. Napravljena su ozbiljna ispitivanja u svijetu. Spominje se više od 14 milijuna djece koja su uspoređivana i nije dokazana nikakva povezanost.

Snježana, da li se prikriva istina o cjepivima?

Apsolutno. Cijela poanta je u tome da farmacija zarađuje ogromnu količinu novca na tom pronalasku, kako oni kažu, 21. stoljeća. Postoje dokazi i studije koji pokazuju što su u stvari cjepiva.

Čak se i američki Kongres izjasnio da su cjepiva nesigurne. A te iste cjepiva se u svim vojnim dokumentima vode kao biološko oružje, pa sad vi razmislite da li ćete djetetu dati nešto za što nema nikakvih garancija.

Proizvođač cjepiva je izuzet od odgovornosti, od tužbe u slučaju štete nanesene pacijentima. To je Vlada Srbije na čelu s ministarstvom potpisala s “Novartisom”, koji je ušao u “Torlak” i koji nam daje cjepiva.

Odgovornost ne snosi ni liječnik, a roditelji čija su djeca oštećena poslije cjepiva prepušteni su sami sebi. Mene kao roditelja nikada nijedan liječnik nije upozorio da se mome djetetu može dogoditi bilo što loše od cijepljenja, a sada od mene traže da im slijepo vjerujem.

Ruska studija iz 2009. godine pokazuje suprotno od onog što se službeno tvrdi. Dokazano je da je cijepljeno dijete opasno za svoju okolinu i da mora biti izolirano, spavati u zasebnom krevetu, jesti zasebnim priborom jer se desio slučaj da se otac cijepljenog djeteta preko stolice zarazio virusom iz cjepiva i sada ima posljedice.

Cijeli intevju poslušajte OVDJE!
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Roditelj bi sve učinili za djecu, pogotovo kad su bolesna, no mnogi se pitaju nije li ovaj otac otišao predaleko

O kanabisu se sve više govori kao o ozbiljnom lijeku, te ga sve više ljudi koristi u liječenju zlokobnih bolesti, iako to tek rijetki znanstvenici potvrđuju, a većina se i dalje protivi korištenju tog “prirodnog lijeka”.

Ova vrsta liječenje dokazala je na brojnim primjerima pozitivne rezultate, i to kod ljudi koji su izgubili sve druge nade, premda im često prijeti kazna zbog korištenja tog, u mnogim dijelovima svijeta još uvijek ilegalnog, pomagala.

Kao i većina roditelja koja bi sve učinila za spas svojeg djeteta, tako je i Australac Adam Koessler odlučio isprobati što god može kako bi pomogao svojoj teško bolesnoj dvogodišnjoj kćeri u uznapredovaloj fazi karcinoma, te kako bi joj barem malo smanjio muke.

Koessler je odlučio davati medicinsko ulje kanabisa kćeri kojoj je dijagnosticiran neuroblastom u četvrtoj fazi, a kod koje kemoterapija nije polučila nikakav uspjeh. Počeo joj je davati male doze i tvrdi da je odmah primijetio sjajne učinke.

“Njezino malo tijelo, iscrpljeno rakom, ponovno je živnulo. Gotovo istog trena joj se poboljšala kvaliteta života, povratila joj se normalna boja kože, oči su joj svjetlucale… Bili smo uvjereni, nakon što smo vidjeli ove rezultate, da je moguće i potpuno ozdravljenje”, izjavio je Koessler.

No bolnica je o svemu obavijestila policiju, pa je Koessler brzo uhićen zbog posjedovanja “opasnih droga” koje je davao maloljetnici.

Nakon što je oslobođen, zabranjen mu je pristup kćeri, koja mu je oduzeta, te ne smije više ni na koji način odlučivati o njezinom daljnjem liječenju.

Koessler se doduše nije predao, nego svakodnevno pokušava kćeri dostaviti organska jela, iako u tome ne uspijeva, te je na Change.org-u pokrenuta peticija (koju je dosad potpisalo više od 200.000 ljudi iz cijelog svijeta) kako bi mu se omogućilo da se ponovno skrbi za kćer, unatoč ponovnim uhićenjima.

Potpišite i vi peticiju na ovom LINKU, i pomozite mu da mu se kćer vrati.
 
(express.hr/uredio:NSP)

Roditelj ste? Razmislite dva puta prije nego svoje dijete učite služenju, i to ne bilo kome, već najvećem zlu!

Animirani film koji je zaludio svu djecu svijeta, nije tako benigan kako to misle djeca, ali i njihovi roditelji! Zlo koje se skriva iza tog filma jako je predvidivo, zbog toga čudi nerealna ‘opsjednutost’ djece koja su posve luda za crtićem, koji zbog njihove ludosti osvaja milijarde i milijarde, što dolara, tako i nevinih dječjih srca.

U Hrvatskoj su prijevodi ovog filma nerealni i smiješni, dok izvorno ime ovih filmova otkriva puno više od onoga što otkrivaju hrvatski nazivi koji zapravo, nemaju veze s vezom. Naime, riječ Minions u Hrvatskoj je prevedena kao – MALCI -, iako je stvarni prijevod zapravo – PODANICI/SLUGE.

Naziv filma DESPICABLE ME, 1 i 2, u Hrvatskoj je preveden kao – Gru je ukrao Mjesec i Gru na super tajnom zadatku, dok je stvarni prijevod zapravo – PREZIRI ME 1 i 2.

Gledajući ove filmove nikako nisam mogla shvatiti zašto gotovo svako dijete na ovom planetu želi biti PODANIK i to nekoga tko se naziva Super Villain, a što u prijevodu znači – ZLIKOVAC, odnosno najveće zlo. Možda se odgovor krije u produkcijskoj kući koja je radila ovaj film, a riječ je o kući naziva ILLUMINATI ENTERTAINMENT, a čije ime govori samo za sebe!

Ova serija animiranih filmova doslovno je zaludila planetu, prvi dio filma zaradio je nevjerojatnih 543 milijuna dolara, dok je drugi dio zaradio 970 milijuna dolara i nadmašio sve rekorde. Naravno, zarađuje se masno na svim popratnim materijalima, torbama, odjeći, tabletima, igrama, lutkama, i svemu što dječji svijet može zamisliti. No, u čemu je fora?

Svatko tko je gledao i prvi dio, u nekoliko minuta može primijetiti o čemu se radi. U filmu imate prikazanog velikog zlikovca i njegove podanike koji se vesele zlu, koji se vesele krađi, koji plješću i skandiraju na grijeh. Ako si samo zamislimo da djeca danas žele biti Minionsi, odnosno podanici, jasno je vidljivo da tu nešto ne štima s plodovima ovog filma. Kao prvo, zašto se djecu uči da je dobro biti podanik zlikovca, a drugo, zašto se djecu uči da je dobro i smiješno, biti zao? Evo o čemu se radi.

Sotona u ovo vrijeme žudi za djecom, jer današnja djeca, djeca su novog doba i upravo od njih Novi svjetski poredak tražit će dvije stvari, podanost i zlo! Biblija u nekoliko navrata spominje đavla i njegove podanike! Nije slučajnost da se film koji je prošlog mjeseca zaposjeo sva kina svijeta zove MINIONS odnosno sluga ili podanik. Poruka ovog animiranog filma izuzetno je loša za djecu. Pogledajte samo plakat za promociju filma na kojemu je prikazan Gru i njegovi podanici.

Na vrhu plakata jasno je napisano; Kad svijet zatreba heroja, zvat će zlotvora/zlikovca! Villain = zlotvor/najveće zlo!

I nakon prvih par minuta prvog filma jasno je da je ovdje riječ o Antikristu, a da su ovi planetarno popularni filmovi namijenjeni kako bi pripremili djecu svijeta za vladavinu Antikrista, na sluganstvo i uživanje u grijehu. Jer, što drugo znači (pogotovo dječjem mozgu) – kad svijet bude trebao heroja zvat će zlikovca??? Kakva je to poruka?

Ono što se događa iza kulisa, posve je nevjerojatno. Iluminati, čije ime nosi i produkcijska kuća ovog filma priprema djecu na dolazak najveće zvijeri, Antikrista koji se u 2. Solunjanima opisuje ovako: ‘Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer, ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja…’

Ako samo malo pogledamo film vidjet ćemo da je Gru, čovjek bezakonja, sin propasti koji uzdiže sebe iznad dobra, Boga i sve svetinje, dok su sluge ono što će Antikrist tražiti od ljudi budućnosti! Oni će biti bezimeni, bezlični (bez ikakvih ljudskih posebnosti) sluge kojima je jedini značaj da im netko naređuje, baš kao što su predstavljeni Minionsi koji su ništa drugo doli običnih pomoćnika zla.

Najgore od svega je to što su Iluminati i pravi podanici zla, ovim animiranim filmovima postigli, ono što su htjeli! Medijima, reklamama i skupom propagandom predstavili su apsolutno zlo kao smiješno i kao dobro, pa su djeca jako zavolila podanike kao i njihovu nestašnost u zlu! Djeca su jako zavolila bezimena, bezlična, sluganska lica koja služe zlu, i to je opasno. Djeca su zbunjena, jer ih uče da je zlo, dobro.

U 3. nastavku filma koji je izašao prošlog mjeseca, naziva MINIONS, koji opisuje kako zapravo postati podanik zla, sve je rečeno, pa je tako jasno rečeno i što će se sve dogoditi s ljudima kada Antikrist dođe!

Na Wikipediji je to opisano ovako: ‘Pripravnici (ljudi) ispituju se jesu li kvalificirani da budu sluge – MINIONSI. Oni su upitani jesu li u potpunosti spremni prihvatiti tu zadaću, a nakon što pristanu dobiju svoje 3D naočale. Nakon toga uči ih se da pokušaju biti zli, te da se koriste glasom zlog klauna!

Tu je i ZAP pištolj (mikro čip) koji pretvara ljude u sluge, a zanimljivo je da sluge moraju proći i skener koji eliminira sve ljudsko u njima, da se ne bi što ljudsko provuklo. Glavni pomoćnik zlikovca Gru, je dr. Nefario, a prijevod ovog imena također znači, grješan i zao.

Dakle, ovdje je jasno opisan proces priklanjanja Antikristu! Prvo se traži želja i slobodna volja, (iz filma je vidljivo da želja dolazi zbog moći uživanja u grijehu, kao npr. što više ukrademo to smo sretniji zlikovci), nakon čega dolazi čipiranje, kao i potpuno brisanje ljudskosti, odnosno dobra iz čovjeka. I tako se postaje bezimeni, bezlični sluga zla. Tako čovjek postaje Minions! I sad vi imate milijune djece širom svijeta koji već sada žele proči ovaj proces kako bi na trenutak bili Minionsi? Nevjerojatno, jer kad odrastu, služenje zlu neće im biti strano, a to i je krajnji cilj ovog animiranog serijala!

Zanimljivo je zapravo kako je sve istinito prikazano, a zastrašujuća je činjenica da su djeca toliko uzljubila zlo i sluge zla preko ovog animiranog filma! Jer, baš kako je Hollywood primjerice uveo homoseksualnost kroz komedije i smiješne filmove, tako se sada djeca na smiješan način pripremaju na dolazak Antikrista!

Jedan vjeroučitelj u SAD-u zgrožen ovim animiranim serijalom, pokušao je djeci objasniti da je zlo uvijek zlo čak i onda kada je prikazano kao dobro, a nakon slikanja na satu vjeronauka dobio je mnoštvo crteža na kojima je naslikan križ, a pored njega Minions, kao jednako važan ili važniji od Krista, i to ga je rastužilo, jer je shvatio da njegove riječi za razliku od masovne propagande ne dopiru do djece.

‘Zar je moguće da roditelji dopuštaju da se zlo na taj perfidan način uvlači u dječja srca, dječje umove? Molimo ljudi, jer ako je istina prikazana kroz ove filmove, nije dobro, i ono što se sprema zaposjest će sve narode i sve ljude, a djeca kojoj je ovaj film prikazan, djeca su od koje će se tražiti sluganstvo, na što će mnogi, učeni od malih nogu naposlijetku i pristati,’napisao je vjeroučitelj na svom blogu.

Roditelj ste? Razmislite dva puta prije nego svoje dijete učite služenju, i to ne bilo kome, već najvećem zlu!

P.S. Odmah nakon izlaska filma, na španjolskim blogovima, pojavila se fotografija (naslovna članka) koja navodno prikazuje nacističke eksperimente nad djecom za vrijeme II. svjetskog rata, koji neodoljivo sliče – MINIONSIMA – Malcima (na hrv.). No, ubrzo nakon toga fotografija je demantirana, dok se istina ne može demantirati. Ne možemo se ne zapitati je li ovaj animirani film eksperiment nad djecom svijeta, s obzirom na to da djeca svijeta odjednom luduju za zlom? Možda ipak ima nešto u tim ‘nazi Minionsima!’
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Da cijepljenje nije obavezno, više od polovice ispitanih Hrvata ne bi cijepilo svoju djecu. Taj zabrinjavajući podatak otkrilo je istraživanje Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Zagrebu

Čak 20,1 posto je reklo da uopće ne bi cijepilo djecu da ne mora, a 37,8 ne bi djecu cijepilo s nekim cjepivima.

Istraživanje, provedeno na uzorku od 833 roditelja ili budućih roditelja, je pokazalo da oni nerealno procjenjuju vlastito znanje o cjepivima, odnosno precjenjuju ga. Izvori informacija su im mahom internet, portali i forumi, a povjerenje u stručne izvore informacija je relativno nisko.

“Opasno je ne znati, a biti uvjeren da znaš. Naročito kad se radi o tako važnim odlukama”, rekla je voditeljica istraživanja dr. sc. Anita Lauri Korajlija. Dodaje da istraživanje pokazuje da pod hitno treba napraviti kampanju koja će objasniti koristi obaveznog cijepljenja.

Devet posto roditelja priznalo je da svoju djecu ne cijepe iako članak 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da će se roditelj, odnosno skrbnik koji odbije cijepiti dijete kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2000 kuna. U tom slučaju liječnici bi trebali prijaviti odbijanje cijepljenja Sanitarnoj inspekciji.

Zanimljivo je da iako je 85% posto roditelja primilo sva obavezna cjepiva, samo njih 62% posto je svoju djecu cijepilo sa svim obaveznim cjepivima. Dodatna preporučena cjepiva je primilo tek 18 posto djece.

Većina i dalje misli da neka cjepiva uzrokuju autizam

Razlog necijepljenja je kod većine, 69,6 posto osobna odluka, 24, 2 posto nije cijepilo zbog djetetovih trenutnih bolesti, a 19 posto roditelja je pedijatar preporučio odgodu. Na cijepljenje djece nije otišlo jer “nisu imali vremena” 4,1 posto građana.

Samo polovica ispitanika misli da je cijepljenje dobar način zaštite pučanstva. Uz cjepivo ima negativno iskustvo 17 posto, 26 i pozitivno i negativno, a 48 samo pozitivno.

Čak 57,5 posto ispitanika misli da cijepljenje može dovesti do bolesti, a 56,7 da liječnici daju previše nepotrebnih cjepiva.

Nevjerojatno je da unatoč brojnim novim istraživanjima 69,5 posto ljudi još uvijek ne zna da cjepiva ne uzrokuju autizam, a 87,6 posto misli da davanje nekoliko cjepiva istovremeno povećava rizik od nuspojava i može preopteretiti imuni sustav što je također neistina.

Nova hrvatska studija provedena je lani na internetu, uglavnom na stranicama i forumima koji okupljaju roditelje. Autori su u istraživanju pokušali napraviti psihički profil roditelja različitih stavova.

Negativne stavove imaju oni s lošijim znanjem ili sa kritičkim razmišljanjem

Tako su zaključili da negativne stavove imaju oni s lošijim znanjem, negativnijim iskustvima skloniji teorijama zavjere i alternativnim životnim stilovima. Pozitivne stavove imaju oni s boljim znanjem, koji vjeruju da je zdravlje pod kontrolom medicine, a ne da ovisi samo o pojedincu.

Necijepljenje malog broja ljudi neće dovesti do nikakvih značajnih posljedica jer će biti zaštićeni činjenicom da se većina ljudi cijepila, ali sve znatnijim povećanjem broja odbijanja cijepljenja povećava se i rizik za širenje epidemija koje su sve donedavno bile gotovo u potpunosti iskorijenjene, smatraju liječnici.

“Opasnost je nevidljiva, ali postoji. Struka se ponaša elitistički smatrajući da građani znaju sve o cijepljenju što očito nije istina. Medicina mora približiti ljudima zašto je cijepljenje važno za sve nas”, zaključuje Anita Lauri Korajlija, kojoj su u ispitivanju pomogle studentice Marina Čović, Melita Galinec, Iva Ivanković, Ozana Olujić, Jana Radić, Sabina Stepić i Nikolina Šaravanja.
 

 
(index,youtube.com/uredio:nsp)

Vi ste se možda već pitali, “zbog čega normalni roditelj pri zdravoj pameti ne bi želio da njegovo djete ne ide u školu?” Ne bi se čudili da nam zakuca Agencija Dječje Skrbi na vrata radi ovakve izjave. Nije bilo tako davno da smo izbjegavali pisati ovakav članak, ali njezin autor je nepodobni roditelj.

No razlog zašto škola i fakultet ne može biti najbolji izbor otkriva drugu stranu priče kojoj većina roditelja ne želi obično biti izložena.

Moram navesti unaprijed da ako se naša djeca žele baviti profesijom koja zahtijeva faks, naravno mi ćemo potaknuti i podržati ih da slijede svoje snove. Međutim, oni će sigurno saznati posljedice u odnosu na prednosti.

Prvo,  istražimo tradicionalni put koji je ukorijenjen u svima nama.

Napravite domaću zadaću. Priskrbite dobre ocjene. Idete na dobar faks. Dobijete posao. Radite 45+ godina da bi isplatili sve dugove. Štedite za fakultet svoje djece i svoju mirovinu. Igrate po pravilima. Uspjeh će biti vaš.

Zvuči poznato?

Mi smo svi čuli ovu mantru od obitelji, učitelja, poslodavaca i na TV-u, kao da je to jedini put uspjeha kojeg društvo osigurava. Za mnoge, kako se gospodarstvo pogoršava taj mit se ponavlja sve glasnije. “Trebamo više obrazovanih koji će se natjecati na sve slabijem tržištu rada”, kaže društvo. No, je li to stvarno istina s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju?

Ja razumijem da će za neke ljude faksu biti nužan korak u ostvarivanju svojih snova. Na primjer, onima koji žele postati certificirani liječnici u SAD-u, te moraju učiti na American Medical Association odobrenom sveučilištu.

Ali prvo bi se trebali pitati “zašto” oni žele biti liječnici.

Zato da bi pomogli ljudima? Da bi imali lijep prihod? Da bi imali prestiž u obitelji i među vršnjacima? Bilo bi dobro da razmisle, ako postanu liječnici da je to najbolji način za postizanje svojih ciljeva. Dakako, mora postojati i drugi načini da se pomogne ljudima, priskrbiti si dobar novac, i steći poštovanje od najmilijih bez stvaranja četvrt milijuna dolara duga prije nego krene rani vijek, zar ne?

Bilo kako bilo, fakultet može biti potreban za neke da bi ostvariti svoje snove. No, budimo sigurni da naša djeca znaju da postoje drugi putevi, drugi inovativni načini da postignu svoje ciljeve, a pogotovo drugi načini da potroše 4-8 najboljih godina svog života.

Evo osam razloga zašto fakultet neće biti uskoro popularan u našem društvu:

1. On je Zastario

Zašto su studentu medicinske skrbi potrebne još četiri godine škole engleskog jezika ili algebre? Isto tako, zašto bi ekonomski smjer morao imati potrebu za anatomijom i fiziologijom? Znam, znam, natrag prema škola-uči-djecu-da-misle argumentu. Ili možda “dobro zaokružena” škola misli? Vi to ne bi trebali “kupiti”. Nakon 13 godina školovanja prije faksa, većina ispitanika izvan stupanja specijalizacije, čini se da imaju gubitak vremena i novca.

Osim toga, svijet se mijenja svjetlosnom brzinom, ali se obrazovni sustav i dalje kreće puževim tempom. Na eksponencijalna stopa promjena u znanosti i tehnologiji, od kada netko odradi 4-6 godina fakulteta, ono što su bili prisiljeni naučiti u prvih par godina je najvjerojatnije zastarjelo, zahtijeva još više školovanja. Koja prijevara!

Štoviše, sa smartphone-a i interneta, sva svjetska znanja su doslovno na dlanu naše ruke. Usput, napredno znanje nije više ograničeno unutar cigle i morta sveučilišnih zidova.

2. Strašno Tržište Rada

U ovoj lošoj gospodarskoj klimi gdje je američko tržište rada stupilo u dužu sušu, diplomanatima se više ne jamči posao. U stvari, samo 53% nedavno diplomiranih sveučilišnih diplomanata u SAD-u imaju puno radno vrijeme. A čak je i globalna nezaposlenost mladih obilježena kao “krizna”.

Prema New York Timesu analiza nedavnih brojeva nezaposlenosti :

Stopa zaposlenosti za nove diplomanate je oštro pala u posljednje dvije godine. Štoviše, samo polovica radnih mjesta se popunila od tih novih diplomanata koja zahtijevaju fakultetsku diplomu, oživljavljavajući raspravu o tome da li se visokoškolstvo ‘isplati’ nakon svega.

Dakle, mit o tome da djeca moraju pohađati koledž i dobiti posao je dokazan krivim. Mladima je danas potrebno više od standardnog obrazovanja da se istaknu u navali diplomanata.

3. Previsoki trošak

Trošak koji ide na fakultet u odnosu na prednosti čine ga strašnom investicijom. Poduzetnik James Altucher analizira brojeve prilično točno:

Prosječna cijena školarine iznosi oko 16.000 $ godišnje. Plus pretpostavljenih 10.000 dolara životnih troškova, knjige, itd. 26.000 $ godišnje do ukupno potpune cijene od 104.000 $ u razdoblju od 4 godine. Neki ljudi odluče ići na skuplji privatni faksu, a neki ljudi odluče ići na malo jeftiniji javni faks, ali to je prosjek. Također, velika je pretpostavka da je to samo na 4 godine. Prema Zavodu za školstvo, samo 54% studenata dodiplomskog studija završi u roku od 6 godina. Dakle, za 46% ili neće diplomirati, ili treba skoro 10 godina da diplomiraju, ovo je strašno ulaganje. No, pretpostavimo da su vaša djeca sjajna prvoj polovici studija, koji završavaju u roku od šest godina (ili nadamo se u roku od četiri).

Je li to isplativo? Prvo, pogledajmo to potpuno iz monetarne perspektive. Tijekom života, prema CollegeBoard-u, diplomom se može očekivati ​​da će se zaraditi 800.000 $ više nego njegov kolega koji nije išao na fakultet. 800.000 $ je velika razlika, zar ne?

Ako uzmem 104.000 $, i uložim ga na štednom računu koji je imao prihod kamate od 5% godišnje, završio bih sa dodatnih 1,4 milijuna dolara dolara tijekom 50 godina. 600.000 $ više. 600.000 $ je velik dodatni novac na kojeg bi 18-godišnjak mogao gledati u svojoj mirovini. Također mislim da je 800.000 $ gore citirana cifra previsoka. Sada većina motivirane djece koja imaju interes i resurse da idu na fakultet i mislim da je to jedini način, ako žele dobar posao. Ako su se ta ista djeca odlučila ne ići na fakultet moje mišljenje je da bi se brzo zatvorio taj jaz od 800.000 $ razlike onih sa fakultetom i bez njega.

Nema se puno toga za reći. To je loša investicija za roditelje, a studentski krediti se čine financijski neodgovornim kao teret koji ćete postaviti na svoju djecu prije nego što počnu svoj profesionalni život.

4. Dug Ropstva

Kako troškovi života dalje nadmašuju plaću, teško da je dovoljno samo da preživite iz tjedna u tjedan, a kamoli financijski planirati unaprijed. Kada mladi počnu svoje odrasle živote opterećeni stotinama tisuća duga, to gotovo jamči da će biti zaključani u životu ropstva duga. Drugim riječima, oni će biti zarobljeni u radu bez obzira na to da li posao može platiti ovu obvezu i  suprotno od njihovih strasti. Dodaj na to sve još i pritisak proizvedenog prestiža “posjedovanja” kuću, lijepog automobila, započeti obitelji ili se oblačiti na određeni način, vi će te pokušati sve gubeći svoj život da bi platili za te stvari.

Nisam siguran da je ovo bio dio izvornog američkog sna (ili sna pravog kapitalističkog društva), ali, nažalost, neosporno ono što će mladi diplomant postati. Sigurno, postoji više načina provedbe ispunjavanja našeg ograničenog vremena na ovoj planeti nego trčati čitav život za istim kao hrčak u kotaču.

5. Znanje je Besplatno

Važno je naglasiti razliku između škole i znanja. Te stvari ne idu ruku pod ruku. Mnogi ljudi idu na fakultet i nikada nisu dobili korisno znanje, i mnogi ljudi koji nikada ne pohađaju školu su neki od najmudrijih i najuspješnijih ljudi u svijetu.

U 1700-tima, znanje bilo ograničeno na one sa sredstvima za kupnju knjiga, ili onima koji bi mogli priuštiti da šalju svoju djecu u školu (najviše djece je ostalo doma da bi radilo na obiteljskom dobru). Ben Franklin je shvatio da je cilj imati jednake uvjete u društvu, svatko mora imati pristup znanju. Dakle, on je osnovao prvu javnu knjižnicu u Americi (koji je kasnije postalo Sveučilište Pennsylvania). Sada kada Internet djeluje kao globalna open-source knjižnica i daruje znanje, svatko ima sposobnost da uči o tome što ih najviše interesira i to besplatno.

Ne morate trošiti novac samo da bi dobili komad papira rekavši da ste “službeno stekli znanje”. Što je cilj? komad papira, ili stvarno znanja? Ako je znanje, kako se nadamo da bi trebalo biti, onda fakultet više nije najučinkovitiji način da dođete do tog cilja.

6. Potraćena Mladež

Za sve one koji su rekli da su imali najbolje vrijeem u životu na faksu, pitamo se, “Ne biste li se mogli napiti i koketiraju sa suprotnim spolom bez faksa?” Mi smo vjerojatno imali najbolje vrijeme naših života jer smo bili mladi, zdravi, bezbrižni i to je bio prvi put da smo bili izvan naše roditeljske kontrole. Fakultet se samo dogodio da se mjesto gdje smo živjeli ovo iskustvo. Ali to je visoka cijena koju trebate platiti, jer se svi od tih čimbenika ne mijenjaju u nedostatku fakulteta.

Nadalje, koliko vas je otišlo na studij čisto iz obveze? Moji roditelji mi nikada nisu dali tu mogućnost, iako, u retrospektivi, nisam bio dovoljno zreo da cijenim svoj precijenjeno obrazovanje. Tek kasnije u životu kad sam znao što želim biti, počeo sam cijeniti školu.

U tim nevjerojatnim godinama života, prelazak od djeteta do odrasle osobe, zamislite što bi se moglo postići ili doživjeti da niste zaključani u domu iz obveze. Konačno, fakulteti će uvijek biti tu za vašu djecu, bez obzira kada i ako se odluče ići.

7. Ograničeni Životni Izbor

Mnogi ljudi koje smo susreli kažu da su zavidni našem životu punom stalnog putovanja, ali oni se osjećaju previše zarobljeni od strane financijskih obveza pokušavajući živjeti alternativnim načinom života. To je rezultat ciklusa duga ropstva kojeg smo objasnili ranije, koji počinje sa studentskim kreditima. Zbog dugova nastalih dok ste faksu, i niz drugih razloga, mnogi mladi završe ograničavajući svoje mogućnosti u životu. Nama se obično govorilo suprotno, ali jednom kada student dostigne neki srupanj on može osjećati obvezu da se nastavi ta karijera, čak i ako ona pada u nemilost s njima. Većina djece obično ne znaju što žele, se 18 godina.

Život bi trebao biti skup iskustava, a ne skup sjajnog nakita koji ne znači ništa na našim životnim putevima. Ako tražimo život izvan poslovičnog okvira – život putovanja, strasti, avantura, samostalnosti – onda društveni pritisci i fakulteti postaju dužnički zatvor koji nas zaključava u uskom rasponu iskustva.

8. Bezbroj Alternativa

To je druga strana priče koju roditelji ne bi smjeli vidjeti, ili čak i razmišljati o tome za njihovu djecu. Prvo, ona počinje sa željom za svoje dijete, koja je daleko važnija od društvenog uspjeha – a to je sreća! To se može postići samo ako dopustimo da naša djeca žive u svojoj strasti. Uostalom, to je njihov život kojeg oni izrađuju, a mi bi trebali vidjeti naš posao kao vodič kako bi ih slijediti vlastiti put, a ne da diktira neke društvene fantazije.

Čak su naši roditelji još uvijek ogorčeni da smo odustali od tradicionalne definicije uspjeha da bi krenuli u potjeru za alternativnim načinom života kod kuće i opsežnog avanturizma.

Dakle, ono što je alternativo dostupno umjesto da ide na fakultet? Prvo, možete uzeti online tečajeve putem OpenCourseware ili bilo kojeg drugog tečaja ako želite trošiti kredite. Možete mogu naučiti vještinu postavši učenik. Možete volontirati za dobrotvorne svrhe ili čak za velike tvrtke kako bi saznali više o tome kako su te organizacije rada funkcioniraju.

Možete putovati i prihvatiti poslove koji se nađu na putu (ili ESL učiti engleski u inozemstvu). Možete pokrenuti posao, neprofitnu organizaciju, ili osnovati blog. Možete naći mentora ili postati samouki stručnjak u bilo kojem polju. Možete stvoriti nešto lijepo, umjetnost, glazbu, obrt ručnog rada, napisati knjigu, ili graditi nešto. Ovaj popis je beskrajan, a vi mladi će te dobiti veliko znanje sa svakim od tih primjera i još mnogo toga.

Konačno, vi možete prihvatiti honorarni posao i uživati ​​u svojoj bezbrižnoj mladosti dok ne otkrijete svoju strast. Moramo prestati pretpostavljati da je “nedostatak smjera” jednak neuspjehu. Mi smo dobili ovaj život, i on ne bi trebao biti uzaludan trošen na aktivnost koje drugi očekuju od nas da učinimo.

U ovom trenutku, naša djeca uče ono što ih zanima, i to je bitno njihove živote. Mi svi učimo bolje kada smo inspirirani. I mi imamo veliko povjerenje u ovom pristupu da će ih bolje pripremiti za život. Svemir ima čudan način daje ljudima ono što oni žele. Nažalost, većina ljudi su previše zauzeti gunđanjem o njihovoj situaciji, a da čak ne žele definirati što žele.

U zaključku, učimo našu djecu ono što oni vole. Sreća je daleko važnija od bilo kojeg statusnog simbola ili plaće, bez obzira što tko misli. No san je prevelik da bi se postigao. Fakultet-posao put je samo jedan način za postizanje određenih ciljeva među mnoštvom drugih možda i prosperitetnijih iskustava.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(mag.Alfred Bošković/uredio: nsp, youtube.com/uredio: nsp)