Masovnom ubojici

Unatoč tome što je naredio pokolj desetke tisuća ljudi u svojoj zemlji, predsjednik Zimbabvea je okrunjen za ambasadora dobre volje od strane ravnatelja WHO-a Tedros Ghebreyesusa u petak.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pozvala se u subotu na napore uložene u Zimbabveu protiv pušenja i protiv nezaraznih bolesti kako bi opravdala imenovanje predsjednika Roberat Mugabea ambasadorom dobre volje WHO-a, što je odluka koja je izazivala popriličan šok širom svijeta.

Specijalizirana UN-ova organizacija, WHO, koju od srpnja vodi bivši etiopski ministar zdravlja Tedros Adhanom Ghebreyesus pozvala je Mugabea (93) da bude ambasador dobre volje i pomogne u borbi protiv bolesti poput srčanog udara i astme u Africi.

Tedros, koji je podrijetlom Etiopljanin koji je postao prvi afrički generalni direktor WHO ove godine, rekao je da bi Mugabe mogao koristiti svoju ulogu da „utječe na situaciju u svojoj regiji.”

Glasnogovornica WHO-a je potvrdila komentare Associated Press-a u petak.

U svom govoru, Tedros je opisao Zimbabve kao „zemlju koja je stvila univerzalnu zdravstvenu zaštitu i promicanje zdravlja u središte svoje politike kako bi osigurala zdravstvenu skrb za sve građane.”

Dvadesetak organizacija – uključujući Svjetsku kardiološku federaciju, Akciju protiv pušenja i istraživanje raka iz Britanije – objavilo je ovu izjavu te su se obrušili na imenovanje, rekavši kako su zdravstveni dužnosnici “šokirani i duboko zabrinuti” zbog njegove “duge povijesti kršenja ljudskih prava”.

Organizacije su izjavile da su zabrinute u svezi Tedrosa, šefa Svjetske zdravstvene organizacije, no bez uspjeha.

Južna afrička država je nekada bila poznata kao uspješna i prosperitetna. No, u 2008., humanitarne udruge i “Liječnici za ljudska prava” su objavili izvještaj koji dokumentira propuste u zdravstvenom sustavu Zimbabvea, rekavši da je Mugabeova politika dovela do umjetno stvorene krize.

„Vlada Roberta Mugabea je uzrokovala dramatični pad najosnovnijih potreba stanovništva puput pristupa hrani, čistoj vodi, osnovnim sanitarijama i zdravstvenoj zaštiti”, zaključile su udruge. „Mugabeov režim koristi sva sredstva na raspolaganju, uključujući i politiziranja zdravstvenog sektora, kako bi se održao na vlasti”.

U izvješću se navodi da je Mugabeova politika dovela izravno do „zatvaranja bolnica i klinika, zatvaranja medicinskih škola i batinanju zdravstvenih radnika.”

SAD su 2003. godine nametnuli ciljane sankcije, zabranu putovanja i zamrzavanje imovine bliskih Mugabeovih suradnika, navodeći da je njegova vlada zlouporabila prava i provela izborne prijevare.

Ujedinjeni narodi obično odabiru slavne osobe kao ambasadore kako bi privukli pozornost na pitanja koja su zabrinjavajuća, no oni imaju vrlo malo stvarne moći.

Prošle je godine je UN odustao od imenovanja superheroja žene pod imenomWonder Woman kao ambasadorice, koja bi “osnaživala djevojke i žene”, nakon što je ta odluka o imenovanju izazvala val kritika.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

VELEPOSLANSTVO AMERIKE JE SAOPĆILO DA SE U TOJ ZEMLJI I DALJE POGORŠAVA SITUACIJA SA LJUDSKIM PRAVIMA, ZIMBABVEU TREBA MALO “DEMOKRACIJE”

Državni vrh Zimbabvea oštro je kritizirao američke diplomate nakon što je veleposlanstvo SAD u toj afričkoj zemlji ocijenila da se u njoj “pogoršava situacija s ljudskim pravima”.

Na sličan način je započinjala okupacija Libije, Iraka, i ostalih država u kojima je zatim izvršena američka invazija.

Sasvim precizno, veleposlanstvo Sjedinjenih Država je objavilo da se u Zimbabveu “nastavlja pogoršavanje stanja u području ljudskih prava”.

Povod je bilo uhićenje lokalnog pastora Ivena Mavarire, koji po socijalnim mrežama organizira “protiestni pokret protiv vlasti”.

Priopćenje veleposlanstva potpisao je veleposlanik Hari K. Tomas-mlađi.

Uslijedila je izjava Georgea Caramba, glasnogovornika predsjednika Zmbabvea, koji je amerčkog veleposlanika nazvao “reliktom užasne epohe”. A imao je u vidu konfliktne odnose između administracije Baracka Obame i šefa svoje države Robert Mugabea.

Govoreći u ime Mugabea, Caramba je Thomasu-mlađem bez ikakvog uvijanja poručio:

“On misli da nam može zapovijedati. Neka ide i objesi se o prvo drvo banane “.

Caramba je naglasio da službeni Harare, što znači – i Mugabe, čekaju “signal od nove administracije Sjedinjenih Država”.

Ovako s američkim veleposlanicima trenutno razgovara još samo predsjednik Filipina.
 
(fakti.org)

Robert Mugabe, lider oporbene stranke, vlada Zibabweom 35 godina od kada je naslijedio prvog predsjednika zemlje Canaana Bananu. Postao je poznat i ugledan tijekom 1970-ih kao vođa ZANU-a (The Zimbabwe African National Union)

Kada je Zimbabwe 1980. godine stekao nezavisnost, iako kontroverzna ličnost, Mugabe je u Africi smatran herojem koji se izborio za samostalnost ove države. Još je od 1990. godine manipulacijama pokušao izigrati sve one koji nisu u njegovoj partiji.

Ubojstva, napadi i teror nad svima koji ne podržavaju Mugabea započinju 2000. godine. Napadana su imanja bijelaca koji su podržavali opoziciju (MDC – Pokret za demokratske promjene), te je započet krvavi slijed ubojstava prvo bijelaca, a potom i crnačkih aktivista i radnika.

Navedeni je krvavi pir praćen masovnim oduzimanjem zemlje od bogatih bijelaca. Međutim, pitanje je li Robert Mugabe diktator ili ne, nije u vezi s eksproprijacijom zemlje, već s njegovim odnosom prema crnom stanovništvu. SAD, Europa i Velika Britanija optužuju Mugabeovu administraciju da je korumpirana, da loše vodi državu i financije, te da ugrožava ljudska prava.

Zimbabweu ekonomska kriza nije strana

U 2008. je godini Zimbabwe pretrpio hiperinflaciju koja je u jednom trenutku dovela do rasta cijena prije nego što je vlada odbacila svoju valutu rand u korist dolara. Između 2009. i 2011. godine, rast BDP-a u prosjeku je iznosio 7,3%, što je Zimbabwe napravio jednom od najbrže rastućih ekonomija.

S druge strane, službeni dug Zimababwea u travnju je prošle godine iznosio 7 milijardi $ i 200% BDP-a, dok se do kraja godine popeo na 11 milijardi $. Očajnički je bilo potrebno da dođe do politike privlačenja izravnih stranih investicija. Službeno, novčana pomoć iz inozemstva prošle godine obogatila ekonomiju za otprilike 837 milijuna dolara, ali se mnogi slažu da je stvarna brojka dvostruko veća što je povećalo nacionalnu proizvodnju za više od 10%.

Međutim, ekonomski je stres toliko težak da po prvi put, u više od deset godina, postoji realna mogućnost političkih promjena u zemlji. Nagli pad standarda, slaba proizvodnja, vanjski dug zemlje, kao i neadekvatna unutarnja politika, razlozi su zašto je zemlja koja je bila jedna od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, danas na rubu kolapsa. Vrijednost je randa pala za 15% u odnosu na dolar u ovoj godini. U Južnoj Africi 3 milijuna stanovnika Zimbabwea radi zarađujući novac koji gubi svoju vrijednost na tržištu.

Ekonomija Zimbabwea uglavnom je utemeljena na poljoprovrednoj proizvodnji i, zbog kolonijalne politike, kao iu većini drugih afričkih zemalja, ostala je nerazvijena. Mugabe, čovjek koji je nekada smatran herojem, danas se smatra “diktatorom i tiraninom”, a njegov je režim okarakteriziran kao “tamno doba”.

Vlada Zimbabwea u ovom je trenutku suočena s problemima u gospodarstvu, dok teži popraviti napredak u razvoju tržišne privrede. Sankcije koje su uvele MMF, EU i Ministarstvo financija SAD-a utjecale su na vladu Zimbabwea, usmjerenu na zamrzavanje 200 računa i imovina koje su povezane s Mugabeovu režimom. Ipak, teška vremena prisiljavaju vladu da donese teške i potencijalno opasne odluke. Sada je Zimbabwe “zalutao na putu”: ne može posuditi novac niti ga ispisati. Odbacivanjem svoje valute, Zimbabve je izgubio ne samo kontrolu nad monetarnom politikom, nego i važan amortizer ekonomskog razvitka. Ako zemlja želi koristiti valutu druge zemlje, ona mora zaraditi gotovinu kroz izvoz, ulaganja ili novčane pošiljke.

Upletenost u rat u Demokratskoj Republici Kongo dovela je do odljeva stotina milijuna dolara iz gospodarstva. Podrška MMF-a uskraćena je zbog neplaćanja dugova i nepridržavanja programa reformi i probijanja proračuna. S druge strane, ni prirodne prilike nisu ništa pogodnije za razvoj gospodarstva. Dominantna strategija u svijetu jeste globalizacija čiji je cilj pretvoriti svijet u jedno globalno tržište. Taj se proces još uvijek odvija pod kontrolom SAD-a i institucija koje su pod utjecajem SAD-a, kao što su MMF, Svjetska banka, NATO i političko-ekonomske grupacije razvijenih zemalja.

Ova je kriza posebno aktualna uglavnom zbog toga što je vlada odgovorala na svaku prethodnu krizu sužavanjem mogućnosti. 1990-ih, kada su bili suočeni s dužničkom krizom, Mugabe je proglasio bankrot. 2000-ih je Mugabe nastavio sa sve većim tiskanjem novčanica, što je dovelo do hiperinflacije, a kasnije i do odbacivanja valute Zimbabwea. Ekonomija je potpuno krahirala.

Prema kritičarima, Mugabeova loša ekonomska politika dovela je do kaosa u zemlji. Zimbabve je danas zemlja s najvećom inflacijom u svijetu. Zemlja je u političkoj izolaciji i bez perspektive. Mugabe nije priznao izborne rezultate nekoliko puta te je spletkama održavao sebe i svoju partiju na vlasti.

Kroz povijest, hiperinflacije se nisu događale isključivo zbog povećanja novčane mase nego zbog neuobičajenih vanjskih faktora. Primarni uzroci su drastičan pad proizvodnje, korupcija, promjene režima, ustupanje monetarne suverenosti i gubitak rata.

Iako se hiperinflacija najčešće smatra monetarnim problemom, eksplozivni je rast novčane mase uglavnom posljedica navedenih čimbenika. Zaključno, treba reći da loše upravljanje resursima i financijama države može uništiti bilo koju ekonomiju. Mudro upravljanje korištenjem fiskalnih mogućnosti koje pruža monetarni sustav može ići u smjeru ostvarivanja pune zaposlenosti, socijalne pravednosti i održavanja stabilnosti cijena.
 
(poslovnisvijet.ba,youtube/uredio:nsp)