Leeja je Lincoln prvo zvao na stranu Unije. Bio je protiv rata, ali se priključio Jugu

Upravitelj američke udruge povjesničara (American Historical Association), profesor James Grossman, kazao je kako izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa da se rušenjem spomenika uništavaju povijest i kultura pokazuje da on ne vidi razliku između povijesti i memorije. Uklanjanjem spomenika ne mijenja se povijest, već način na koji je povijest zapamćena, kazao je Grossman.

Prema mišljenju Johna Fabiana Witta, profesora povijesti sa sveučilišta Yale, prosvjedi krajnje desnice u Charlottesvilleu u Virginiji koja se protivi rušenju spomenika generalu vojske Konfederacije Robertu E. Leeju, i Trumpove izjave mogu imati suprotni učinak od onoga kojem se nadaju skupine tzv. boraca za nadmoć bijelaca.

Washington 316, a Lee 63

Sada je srušena statua Roberta E. Leeja. Uočio sam da će biti srušena i ona Thomasa Stonewalla Jacksona. Pitam se kada će doći na red George Washington. Možda sljedeći tjedan? A ona Thomasa Jeffersona kasnije – kazao je Trump uspoređujući generale secesionističke Konfederacije koja je branila rasističke zakone s dvojicom (prvim i trećim) predsjednika SAD-a zato što su i oni imali robove.

Profesorica povijesti na Harvardu Annette Gordon-Reed za New York Times objasnila je ključnu razliku između Washingtona i Jeffersona s jedne strane i Jacksona i Leeja s druge. Washington i Jefferson su bili “nesavršeni ljudi” koji su pripomogli stvaranju Sjedinjenih Država, a druga dvojica (Jackson i Lee) su u povijesnim knjigama jer su se borili za razbijanje Sjedinjenih Država i prije svega za zadržavanje robovlasničkog zakona.

Da, i prvi predsjednik SAD-a George Washington imao je svoje robove, kao i mnogi oci utemeljitelji SAD-a te bogati posjednici toga doba. Washington je prve robove kupio kada je imao 11 godina i s vremenom postao je vlasnik 316 robova. Kada je izabran za predsjednika SAD-a (od 1789. do 1797.), u New York je sa sobom poveo i sedam robova.

Država Pennsylvania počela je postupno od 1780. ukidati ropstvo. Najprije je donesen zakon po kojem oni koji izbivaju iz Pennsylvanije šest mjeseci ne smiju zadržati robove. Da bi izbjegao taj zakon, Washington je svaka tri mjeseca rotirao svoje robove.

No i to je bilo protuzakonito, ali Washington nije bio nikada kažnjen. Ipak, on je bio jedini među ocima utemeljiteljima SAD-a i vlasnicima robova koji se zalagao za njihovu emancipaciju, ali tijekom života nije oslobodio nijednog svoga roba. No, zatražio je da svi njegovi robovi budu oslobođeni nakon smrti njegove žene Marthe koja je umrla 1802.

Afroamerikanac Dred Scott imao je 46 godina kada je 1846. od sudstva SAD-a zatražio da bude oslobođen od ropstva nakon što je umro njegov vlasnik. Vrhovni sud zaključio je da Scott nije građanin Amerike jer je rob. Odluka je izglasana sa sedam glasova “za” i dva “protiv”.

Sudac Vrhovnog suda koji je presudio da robovi nisu američki državljani i da to neće nikada postati bio je Roger Brooke Taney, čiji se spomenici sada također uklanjaju. I ta presuda bila je jedan od razloga za izbijanje Američkoga građanskog rata od 1861. do 1865. nakon kojeg je službeno ukinuto ropstvo. No, od ukidanja ropstva do stvarne emancipacije Afroamerikanaca trebat će proći stoljeće, a i sada ima država u kojima je jasno izražen rasizam.

Glavni zapovjednik snaga Konfederacije u građanskom ratu bio je general Robert E. Lee (1807.-1870.). Karijeru je započeo u vojsci SAD-a, ali je tijekom građanskog rata prešao na stranu Konfederacije. Imao je velikog uspjeha u bitkama.

Njegova se jedinica zvala Armija Južne Virginije i bila je najbolja u sastavu snaga Konfederacije pa je Lee postao i vrhovni zapovjednik svih južnjačkih snaga. Postao je nekom vrstom živuće legende. Poslije građanskog rata djelovao je na pomirenju te je osnovao sveučilište, koje je zatim dobilo i njegovo ime.

Kao pripadnik aristokracije u državi Virginiji, Lee je bio u kontaktu s robovima. No, tek se 1846. doznalo da je bio vlasnik šest robova. Tada je u Rockbridgeu (Virginia) registrirao da će ropkinja Nancy i njezina djeca dobiti određena prava u slučaju njegove smrti.

Zauzimao se za amnestiju

Kada je njegov svekar, George Washington Parke Custis, u listopadu 1857. umro, Lee je preko žene naslijedio 63 roba, muškarce, žene i djecu. No u svojoj oporuci Custis je izrazio želju da njegovi nasljednici oslobode robove u roku od najviše pet godina od njegove smrti.

No, Lee je, kao izvršitelj oporuke, morao platiti i dugove koje je imao njekov svekar, pa je robove tijekom pet godina angažirao da rade na poljima svojih susjeda u Virginiji gdje se tražila radna snaga. Troje robova, Wesley Norris, njegova sestra Mary i njihov bratić, pokušali su pobjeći prema sjeveru, ali su uhićeni na granici s Pennsylvanijom i vraćeni.

Lee ih je bičevao, prema izjavi Norrisa u jednom intervjuu 1866. Lee je braću Norris poslao raditi na gradnji željezničke pruge u Richmondu. Wesley Norris postao je slobodan 1863. Ostali Leejevi robovi su oslobođeni pet godina nakon smrti njegova svekra.

Uoči Američkoga građanskog rata, u travnju 1861., predsjednik SAD-a Abraham Lincoln, preko svog ratnog tajnika Simona Camerona, ponudio je Leeju zapovjedništvo nad snagama Unije. Lee je, zapravo, bio protiv odcjepljenja. U pismu 1861. je o ratu govorio kao da je to “ništa drugo nego revolucija i izdaja napora otaca utemeljitelja”. Ipak bio je vezan za svoju Virginiju i prešao je u redove Konfederacije.

Najprije je bio na čelu svih snaga Virginije, a zatim prvi među petoricom generala Konfederacije. Lee ipak nije htio odjenuti oznake generala Konfederacije, jer, kako je kazao, bio je pukovnik vojske SAD-a. Rekao je da će nositi samo zvjezdice pukovnika, a onda u miru, poslije rata, bude li promaknut u generala vojske Konfederacije, dodat će zvjezdice.

Prvog i jedinog predsjednika Konfederacije, Jeffersona Davisa, Lee je upoznao u vrijeme pohađanja vojne akademije West Point. Lee je postao i vojni savjetnik predsjednika Jeffersona Davisa, koji je umro 1889., dakle više od 20 godine poslije građanskog rata.

Spomenik Davisu podignut je u lipnju 1907. u Richmondu. Poslije građanskog rata, general Lee zauzimao se za amnestiranje boraca. Obrazac sa zahtjevom uputio je državnom tajniku Williamu H. Sewardu, koji je mislio da je to kopija, a da je pravi obrazac upućen drugdje, te nije ništa poduzeo. Tek desetak godina kasnije taj je obrazac pronađen u ladici stola državnog tajnika, a Lee, pošto nije dobio odgovor, smatrao je da si je država uzela pravo da njega i ostale južnjake progoni u budućnosti.

Njegov primjer da zatraži amenstiju kasnije su ponovili drugi vojnici i časnici južnjačke vojske i zatražili povrat prava kao građani SAD-a. No, tek je 1975. američki predsjednik Gerald Ford proglasio posmrtni oprost južnjacima, a Kongres SAD-a im je retroaktivno vratio puno državljanstvo.

Lee je sa ženom živio u obiteljskoj kući od prije rata, Custis-Lee Mansion. Snage Unije su kuću konfiscirale i sada je ona dijelom groblja u Arlingtonu (Arlington National Cementery). Prethodno su sudovi potvrdili kako je do zapljene došlo nelegalno i da zgrada treba biti vraćena Leejevu sinu.

Država se uspjela dogovoriti sa sinom. General Lee bio je predsjednik Washington Collegea (danas Washington and Lee University) u Lexingtonu u državi Virginiji, od listopada 1865. U pet godina je tu malu opću školu pretvorio u jedno od glavnih američkih učilišta za ekonomiju, trgovinu, novinarstvo i španjolski jezik.

No, general Robert E. Lee u povijesnim knjigama ostao je onaj koji se borio na strani države koja nije htjela ukinuti robovlasničke zakone. Spomenici Leeju podizani su od 1884. sve do današnjih dana. Ima jedanaest značajnijih spomenika generalu Leeju, koji bi sada mogli završiti kao onaj u Charlottesvilleu čije su rušenje branili i članovi Ku Klux Klana.
 
(vecernji.hr)