Ima nekoliko bitnijih stvari koje se vode kao kontroverzne i tabu, kao što je koncept anarhije. On uvijek ostavlja loš okus u ustima ljudi zbog u velikoj mjeri psihološkog uvjetovanja, rasuđivanja unatrag, dimne zavjese i zrcaljenja političke propagande.

No, što je Voltaire genijalno predložio “Da biste saznali tko vlada nad vama, jednostavno saznajte koga se ne smije kritizirati.”

Objašnjavajući što je uistinu anarhija, možemo posredno završiti u kritiziranju snagu vlasti, otkrivajući da car nije samo gol, već nesiguran i slab prema terminu slobode muškaraca i žena. Ovdje su četiri stvari koje ne žele da znate o anarhiji.

# 1. Anarhija ≠ kaos

“Anarhija ne znači izvan kontrole; ona znači izvan njihove kontrole” – Jim Dodge

Anarhija nije jednaka kaosu. Anarhija je prirodni redoslijed ljudskih bića od pamtivijeka. Postoji razlog zašto su plemenska i prirodno temeljena društva preživjela u kušnjama i nevoljama milijuna godina evolucije, jer su bila upravljana na zdrav način: kroz prirodnu anarhiju. To su zapravo hijerarhijska i državom-vođena društva koja su bila u uređenju jednakom kaosu. Sve se svodi na pitanje moći.

Evo kako. Hijerarhijska i državom upravljana društva su centralizirane institucije koje imaju monopol na uporabu nasilja. Ova velika koncentracija moći privlači određenu vrstu lidera: političare koje žude za moći. A budući da je “vlast sklona korumpiranoj i apsolutnoj moći koja kvari apsolutno”, onda takva vlast gotovo uvijek dovodi do rata. Takvi ratovi, naravno, dovode do više snage, i tako se začarani krug nastavlja, održavajući snagu Vlasti kontinuirano na vlasti.

To ne znači da su anarhična društva nemaju hijerarhiju, oni jednostavno imaju znatno manju hijerarhiju. No, čak i anarhična društva s hijerarhijama su manje vjerojatna da će monopolizirati moć, jer su projektirana na takav način da nikada skupina ne dođe do točke koncentriranih centara moći. Ona su projektirana tako da divljaci, ili čak skupine divljaka, se ne mogu popeti na vlast. Provjere i stanja svojstvena unutar anarhičnih sustava, uz polarizirajući učinak samouprave, održava zdravu ravnotežu unutar društva.

Kada dođe do toga, anarhisti su miroljubivi ljudi koji samo žele da sami upravljaju. Anarhizam ne podrazumijeva nihilizam. Anarhizam podrazumijeva samo pridržavanje i poštivanje, prirodnog poredetka stvari: zdravo poštovanje prema nepredvidljivostima i vjerojatnostima u svemiru, povezanosti prirode i goleme raznolikosti biosfere, te holističko uključivanje čovječanstva kao društvenog bića s velikim ovlastima koje, time, zahtijeva još veću količinu odgovornost. Reći da je anarhija jedina koja dovodi do kaosa nije samo neznanje o prirodnom svijetu, već i nepoznavanje prirode i ljudskog stanja kao takvog.

# 2. Anarhija = Sloboda

“Vi ne postajete u potpunosti slobodni izbjegavajući biti kao rob; također vam je potrebno izbjeći postati gospodar” – Naseem Nicholas Taleb

Jednostavno rečeno, anarhija preferira opasnu slobodu tijekom mirnog ropstva. Ona voli neugodnu istinu preko udobnih laži. Ona više voli bol znanja nad blaženstvom neznanja.

Kao što je napisao  Bhagavadgita:

“Bolje živjeti na prosjakovom kruhu s onima koji vole živjeti. Nego kušati njihovu krv u bogatim gozbama i osjećajem krivnje preživjeti.”

Čest argument protiv anarhije je da nema vlast. No, društvo bez vlade nije nužno društva bez vlasti. Stvarno, ne postoji takva stvar kao društvo bez vlasti. Društvo bez osjećaja za red je oksimoronsko, to nije “društvo” uopće. Društvo (grupa ljudi koji se slažu da žive međusobno) koje omogućava svojim ljudima da sami upravljaju – je anarhističko društvo.

Skupina ljudi koja smije sama upravljati sobom je slobodno društvo (anarhija). Skupina ljudi koja ne smije sama upravljati je neslobodnim društvo (tiranija). Pitanje je, koji tip društva je bolji: sloboda ili tiranija. Većina razumnih ljudi će izabrati slobodu. A sloboda je, po prirodi, bez reda. Kako je H.L.Mencken napisao:

“Ja vjerujem da bilo koji čovjek koji uzima slobodu drugoga u svoje okrilje je dužan da postane tiranin, a da bilo koji čovjek koji daje svoju slobodu, dakako u blagoj mjeri, je dužan da postane rob. “

# 3. Anarhija ≠ Ropstvo

Ljudi su pod lažnom idejom da je država benigna institucija koja zadovoljava njihove potrebe za vodstvom. Ali zapravo, država nije ništa više od maligne institucije prisilne vlasti koja zadovoljava svoju potrebu za moći. To je dominacija, a ne vodstvo.

Činjenica da građani-ovce glasaju i nešto s time postižu je samo dimna zavjesa i zrcalo, iluzija slobode, ali zapravo nije sama sloboda. Važno je imati na umu da anarhisti ne odbacuju sve ovlasti, samo ono što je nezdravo i nepravedno. Anarhisti nemaju problema s pravilima, već s vladarima. Kako je i Simone de Beauvoir napisala, “Sloboda koja je zainteresirana samo za negiranje slobode mora biti odbačena.”

Ako su ljudska bića najinteligentnije životinje na planeti zašto onda moramo plaćati druge ljude da misle za nas, dok oni robijaju za nas? Niti jedna druga životinja nije toliko glupa da to učini, vjerojatno zato što nema drugih životinja koje su toliko glupe da izmisle takva stvar kao novac. Stavimo to na stranu, ali trenutno ekonomsko ropstvo ovjekovječeno od strane države je bez presedana u povijesti čovječanstva.

Živimo u autoritarnom društvu kojeg većina od nas nije ni svjesna, jer smo bili uvjetovani da ga prihvatimo. Nama se svakodnevno propovijeda preko propagandiziranih reklama s jedne strane i polarizirne dvostranačke politike s druge: prilagodi se, kupite ovo, bojte se “drugih”, morate biti odobreni od strane drugih, budite manji nego što jeste. Ispada da su najbolji robovi oni koji ni ne znaju da su robovi. Kao što Naseem Nicholas Taleb piše:

“Oni koji ne misle da je zaposlenost sustavno ropstvo su ili slijepi ili su zaposleni.”

# 4. Anarhija = Harmonija

“Naši vrsta treba i zaslužuje građanstvo s budnim mislima i osnovno razumijevanje o tome kako svijet funkcionira.” – Carl Sagan

Kao što je Nietzsche je napisao, “Ubermensch je smisao na zemlji … Ja vas molim, braćo, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji vam govore o zagrobnoj nadi” – stoji da je anarhija način na koji zemlja sama vlada, onda je i način na koji čovječanstvo treba da se upravlja. To je moć Nietzscheovog Ubermensch-a: odgovornost za zemlju i prirodni poredak stvari. To bi trebalo biti dužnost jednog anarhista – da ograniči takvu moć. Jedino što spriječava anarhista i njegovu odgovornost je dimna zavjesa i ogledalo države.

Država perpetuira razdvajanje psihe i svemira. Ona diže na visinu čovječanstvo od same prirode. To nas odvaja od prirodnog poretka stvari, tako da država može održati svoju moć nad nama. Jedan od načina na koji država održava moć nad nama je tvrdnjom da je ljudska priroda sama po sebi korumpirana i stoga mora biti regulirana.

Ali ljudska priroda nije fiksna. Ona se mijenja u skladu sa svojom okolinom. Ideja da su ljudi prirodno zla i pohlepna stvorenja po defaultu je potpuna farsa. Ako živimo u okruženju u kojem se održava militarizacija, nasilje, pohlepa i glad za moći, onda ćemo se ponašati militarizirano, nasilno, pohlepno i gladno moći na razne načine. Ako živimo u okruženju suosjećanja, empatije, ljubavi i prestiža, onda ćemo se ponašati u suosjećajno, empatično, puno ljubavi. To je uistinu tako jednostavno. Dokazano je kroz vrijeme u svim kulturama svijeta koje su se temeljile na prirodi.

Najteži dio je gledati objektivno kroz sav taj nered. Biti istinski slobodan je i vrlo lako i vrlo teško. Ali, ako možemo zadržati naš moralni kompas usmjeren na načelima slobode, mira, ljubavi i etike uzajamnosti, onda će taj kompas pokazati put, pravi sjever, prema pravom slobodnom društvu. On će otkriti društvo koje čuva moralnu zlatnu sredinu i srednji put, za razliku od nemoralnog društva i državne politike koju guši pohlepa. Tada će se razotkriti društvo koje ilustrira zlatni rez u prirodi, za razliku od državnog izvlaštenja prirode i kulture.

Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.

Legendarni citat Jean Jacques Rousseau-a da je ‘čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima’ već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ‘roba’ od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset točaka koje su dobar putokaz u osvješćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati sukladno hrvatskoj situaciji.

Opstrukcija glasanja – Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka

U situaciji kada je očigledno da se cijela politička scena pokušava polarizirati na svega dvije opcije, jasno je da već godinama ne postoje ‘lijevi’ ili ‘desni’. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom odgoju, GMO-u i sličnim kontroverzama. Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, Zakona o referendumu ili regionalne podjele gdje samo rijetki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred(post)izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da sukladno Ustavu uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti. Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, suradnja s interesnim skupinama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vrijedi trošiti ni riječi – dovoljno je samo provesti usporedbe sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske iskaznice stranaka da uvidimo kako je svim strankama ‘uhljebljivanje’ najvažniji forte.

Bijeg od trenutnog monetarnog sustava – Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje

Parole ‘novac je dug’ i ‘dužničko ropstvo’ postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još od Wilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije točno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti ovisi o signalima s Wall Street-a, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira ovisnost građana o takvom sustavu. Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Sachs ostvaruju kontroverzne oklade na razne sustave, a odgovornost je većinski bila samo financijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga nitko nije ‘zapalio’ ostaje pitanje – gdje? Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju ‘kulturu nerada’. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.

Pacifizam – Ne postoje ‘preventivni udari’ i ‘ratovi za mir’

Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoobrana. Ideje o ‘preventivnim ratovima za mir’ dolaze iz distopijskih klasika poput Orwellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane ’1984′ gdje novogovor uključuje brojne druge kontradikcije. Hrvatska je bez prijeko potrebnog ‘vox populi’ sustava zvanog referendum pohrlila u NATO gdje potpomaže ovakve ‘mirovne misije’, a u međuvremenu se suočava s optužbama šverca oružja u Siriju (što pojašnjava famozne Tomato kartice među pobunjenicima od prije par mjeseci). Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slijepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba ‘diktatora Al-Assada’ i ‘demokratski nastrojene oporbe’, u Egiptu nije provedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz europsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Afganistan nema prave veze s Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tijela u more nije muslimanski običaj… Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako poduzeti poteze protiv suradnje s očigledno ekspanzionističkom politikom Zapada.

Prirodna prehrana – Otrovi su svuda oko nas

Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni – nevjerojatno, ali statistički istinito, unatoč uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, umjetne boje – sve je to samo jedan dio puno veće cjeline. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih nitko ne odgovara, već dapače, interesne skupine ostvaruju nikad veće profite. Nekada ‘teorije zavjere’, danas ‘normalne’ činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.

Moral – Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod

‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokracija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alat vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz ‘dlaku’ krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete. Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njezini građani sve bi trebalo funkcionirati po jednostavnom postulatu – nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahnemo rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.

Kritičko razmišljanje – Vlasnik medija je vladajuća elita

U Hrvatskoj je oduvijek uvriježeno mišljenje kako ukoliko nešto nije na televiziji automatski nije vrijedno ni pozornosti. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već desetljećima ubiru plodove. Kreiranje javnog mnijenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj mjeri se Hrvati lako polariziraju, bilo zbog ‘partizana i ustaša’, ‘vjernika i ateista’, ‘domoljuba i komunista’, ‘znanstvenika i vjernika’ itd. Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe ili jahte i tamo ispijaju skupocjena vina s vladajućom strukturom, to nije ‘teorija zavjere’ već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organiziraju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško povjerovati da dr. Mengele svojedobno nije bio u pravu kada je izjavio: ‘Što vas više lažemo, vi manje vjerujete u to’.

Neosuđivanje – Neistomišljenici nisu neprijatelji

Duboke podjele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije – jeste li primijetili kako svaki puta kada se treba nešto iznimno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča? Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamjernog. Dezinformatori manipuliraju egom pojedinaca na način da im otežavaju promjene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagiramo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svatko mora shvatiti kako neprijatelj nije susjed koji podržava Dinamo/Hajduk, HDZ/SDP ili crkvu/zdravstveni odgoj nego onaj tko je lansirao tu podjelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist – suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada netko drži s visine drži sve konce u rukama.

Postojanje šire slike – Interes nije uvijek nužno ‘teorija zavjere’

Etiketiranje u ‘teoretičare zavjere’ vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsjetimo, urota, zavjera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dviju ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg povjerenja. Ukoliko promatramo definiciju teško je ne vjerovati u globalnu zavjeru. Važno se prisjetiti i da su nekada teoretičari zavjere ‘okrugle Zemlje’ bili spaljivani od strane znanstvenika vezanih uz ‘ravnu ploču’, a posebno je zanimljivo primijetiti kako je po dežurnim ‘pragmaticima’ nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog ‘Novog svjetskog poretka’ dok je kod nas apsolutno svima jasno da ‘naši političari u potpunosti ovise o interesnim skupinama i vlastitoj korupciji’. Da smo naivci, pomislili bi da su svjetske političke ikone ‘sveci’, no kada vidimo Berlusconija i ekipu onda nam je jasno kako usporedba snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svjetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a prije svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve ‘nebuloze’.

Ritualna pozadina – Postoje čudne ezoterijske prakse elite

Nebitno vjerujete li u duhovnu pozadinu svijeta ili ne, bitno je da ‘oni’ vjeruju. Tako su brojni blagdani svih religija prilagođeni onim babilonskim i poganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd.), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava pred Molokom, velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu. Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i sotonizma, slični događaji već desetljećima potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije ‘ludost’. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Snaga je u ljudima, ne u eliti

Mišljenje da je glas građana ‘nebitan’, da se ‘ionako ništa ne može promijeniti’ i da su ‘ljudi inferiorni pred političarima’ u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svatko jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam ‘EU pomoći da napredujemo’ potpuno deplasirani populizam i klasična ‘navlakuša’. Svatko se sam prvo mora odlučiti i identificirati sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Ovih dana svjedoci smo senzacionalističkih tekstova u svim dnevnim novinama o tome kako je Državna sigurnost manipulirala javnom scenom “u višem interesu”. Iako umirovljeni udbaš, koji tvrdi da se bavio manipulacijom poznatih glazbenika i pop i rok grupa, zadnjih dvadeset godina s otkrićem ovih “istina”, kao i da ne ulijeva povjerenje svojim općim intelektualnim kapacitetom i načinom prezentacije ove priče, ostaje neugodan dojam “već viđenog”.

Naime iz brojnih objavljenih dokumenata temeljem Zakona o slobodi informiranja u SAD, poznato je da je MK-ULTRA program kontrole uma stvarnost i da su psihijatri koji su radili za CIA i mornaričku obavještajnu službu, koristeći morbidne tehnike, čiji je tvorac bio zloglasni Josef Mengele u nacističkoj Njemačkoj, protiv volje uključenih u ove eksperimente, stvorili ljudske robote čije su ponašanje kontrolirali i usmjeravali u razne svrhe. Iako su ovi programi, započeti u vrijeme hladnog rata, tobože okončani sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj mračni dio američke povijesti nije završen. On traje danas, pod drugim kodiranim imenima i na moderniji način. Matrica je ostala ista pa je zato moguće prepoznati aktere ovih “modela” ponašanja.

Koincidencija ili nešto jače?

Činjenica je da je omiljeno polje djelovanja glazbena i filmska industrija, a vrhunski umjetnici, njihovi menadžeri i producenti, često su umiješani u organizirani kriminal, trgovinu drogom, ubojstva, prostituciju, dječju pornografiju, crnu magiju … Interesantno je da su mnogi potjecali iz vojnih obitelji i imali veze sa vojnom obavještajnom službom. Upravo od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ovih primjera je bilo više nego što bi se smatralo koincidencijom.

Jim Morrison, kultni pjevač grupe “Doors”, bio je sin admirala američke mornarice Georgea Stephena Morrisona. Jim je uglavnom odrastao po američkim bazama i u djetinjstvu ga je otac konstantno maltretirao.

Frank Zappa, sin Francisa Zape, matematičara i kemičara koji je radio u vojnim tvornicama, iako je bio slavan glazbenik, ikona hipi pokreta, zapravo je bio konzervativan čovjek, simpatizer američke politike u Vijetnamskom ratu. Frank se oženio Adelaide Gail Slotman, iz familije u kojoj je tradicionalno bilo dosta pomorskih časnika, uključujući njenog oca koji je cijeli radni vijek proveo na tajnim istraživačkim projektima nuklearnog oružja.

John Phillips, osnivač grupe “Mamas and Papas” bio je sin umirovljenog časnika marinaca, kapetana Andrew Phillipsa. Kao dijete bio je učenik elitnih vojnih škola u Washingtonu, a kasnije se upisao u prestižnu Pomorsku akademiju u Annapolisu. Interesantno je da je u srednjoj školi za djecu vojnih osoba u gradu Aleksandriji, Virginiji, upoznao buduću članicu svoje skupine, Cass Elliot, “Mamu Kes”. U tu istu školu samo kasnije, išao je i Jim Morrison, što je samo koincidencija. Ako mislite da se ovdje koincidencija iscrpljuju, čitajte dalje …

Robovi programa “Monarh”

Jedna od najvećih tajni Iluminata jeste način i moć da istraže i iskoriste genealošle linije robova na programima kontrole uma. Opsežna dokumentacija o svakoj osobi u programu brižljivo se čuva i pristup ovim dosjeima je privilegija samo malog broja vrhunskih “upravljača”. Razlozi su višestruki. Prvi i najočigledniji jeste da se traumom i programiranjem robovi kontrole uma odvajaju od svog pravog podrijetla, stvarnog života, pravih sadržaja, i programiraju za zadatke i poslove koje su im namijenili njihovi programeri. Svaki rob iz programa Monarh postoji u novostvorenoj realnosti, a kako se kroz nju kreće ovisi od programera.

Ono čemu svaki (normalan) čovjek teži, robu iz programa je uskraćeno. Ako je programirana osoba ocijenjena kao netko tko želi moć, ona joj je prvo oduzeta do točke raspada, a onda joj je data nad drugim osobama, robovima kojima će upravljati. Rob se premješta iz svoje prave obitelji još kao beba ili malo dijete, i daju mu se lažni roditelji, obično višegeneracijska okultna loza i obitelji koje će ih formirati u ono što im je namijenjeno.

Da bi rob ispunjavao zadatke za koje je programiran, potpuno mu se ograničava sloboda kretanja (otuda su djeca vojnih lica koja žive u bazama idealna za programiranje), uskraćuje im se obavljanje najprostijih aktivnosti kako bi u potpunosti bili zavisni od svojih kontrolora.

Poznati su slučajevi da mnogi robovi iz programa nikada nisu napisali nijedan ček, što je u Americi gotovo nezamislivo. Mnogi nisu vozili kola, nisu gledali televiziju, ukoliko nije na programu neki film Walt Disneya koji je inače korišten za programiranje. Nekim robovima je dozvoljeno da voze automobil, ali samo u ograničenim uvjetima jer im je osjećah za pravac i prostor skinut iz uma tijekom programiranja. Robovi programa Monarh, kao što su bile Marilyn Monroe i Loretta Lynn, vodile su strogo kontroliran život i nije im bilo dozvoljeno da voze automobile. Loretti je to bilo dozvoljeno samo ponekad, i to na ranču na kojem je živjela.

U sjeni glamura

Lena Pepitone objavila je 1979. svoja sjećanja na rad u kući Marilyn Monroe, gdje je angažirana listopada mjeseca 1957. i upravo zato što nije bila jedan od kontrolora robova, njen iskaz je koliko potresan, toliko i vjerodostojan. Iz ove knjige donosimo nekoliko ulomaka kako biste shvatili kakav je život programiranog roba iz programa Monarh…

Marilyn Monroe bila je siroče i tijekom djetinjstva postala je žrtva programa koji su provodili Iluminati / CIA i njihovi partneri iz vrhova vlasti, koji su istovremeno bili i korisnici robova. Prije nego što je postala glumica, Marilyn je bila striptizeta, a jedan od njenih poznatih programera – kontrolora bio je Anton Szandor LaVey, osnivač crkve Sotone u Americi. Kada su programeri i sustav stvoren u Hollywoodu od nje napravili zvijezdu, pomislili biste da je Marilyn Monroe živjela glamurozno, kako se pretpostavlja da zvijezde žive.

To nije točno. Živjela je u New Yorku, na 13. katu u zgradi 13E Saton Place. To jeste bogataški kraj, ali rob živi drugačije. Evo nekoliko ulomaka iz knjige Lene Pepitone koji će vam sve pojasniti:

“Ogledala od poda do stropa su bila posvuda. Čak i stol za ručanje u blagovaonici, u produžetku dnevne sobe, je imao ploču koja je bila ogledalo “. (Str. 16)

U programiranju robova programa Monarh, ogledala se veoma često koriste. U mozgu programirane osobe stvorene su nebrojene slike i rob ih u svom umu vidi kao tisuće ogledala. Pošto Marilyn kao rob nije imala osobni identitet, dekorirala je stan onako kako je njen um izgledao iznutra – kao tisuće ogledala.

“Merilyn-kina spavaća soba definitivno nije bila kraljičina odaja … Bila je to mala, kvadratna soba, prepuna namještaja. Na zidovima nije bilo slika, samo ogledala. Njezini kontrolori bili su nemilosrdni. Iako je bila slavna, živjela je kao rob. Nije joj bio dozvoljen ni minimum samopouzdanja izvan onoga za što je bila programirana. “(Str.25)”

“May je konačno uspjela pozvati vozača kako bi odvezao Marilyn … Bila je zatočenik, nije nigdje išla po svojoj volji, uvijek ju je netko morao odvesti. “(str. 29)

“Prije svega, njezin život bio je nevjerojatno monoton. Sastanci s doktorom (kasnije sam saznala da su to bili psihijatri) i lekcije glume bile su sve aktivnosti o kojima je trebalo voditi računa. Većinu vremena provodila je u svojoj maloj spavaćoj sobi … Marilyn je izlazila iz kuće samo da bi se program obnavljao. Za ostale stvari, bila je zakopana u stanu kao stvar. “(Str. 32)

“Nije imala čak ni televizor, nikada nije slušala radio. Bilo joj je uskraćeno sve što bi predstavljalo kontakt s vanjskim svijetom kako program kontrole ne bi bio narušen. Bila je prvi “predsjednički model” kome je stvoren javni život i nije smjelo biti propusta. “(Str. 33)” Pošto Merilin nije imala prave prijatelje, skoncentrirala se na sebe. Nije imala prave prijatelje oko nje su uglavnom bili programeri i oni koji su je koristili kroz program. Iz toga se nije mogla sama otrgnuti. “(Str.43)

“Smiju mi ​​se. Što sam ja? … Ništa … prostitutka. Negdje u trenucima lucidnosti shvaćala je da nikome nije stalo do nje, da je njen život nevažan, da je samo stvar koju koriste. “(Str.71)” Ne uzimajte mi bebu! Tako su mi oduzeli bebu … nikada je više nisam vidjela. “(Str.77)

Pošto je rodila zdravu bebu, ona joj je oduzeta i nikada je više nije vidjela. Moguće je da je žrtvovana u nekom ritualu, koji su se dešavali po Marilyninom saznanju ali je bila previše uplašena da pita. Marilyn je ostala bez bebe upravo u bolnici gdje je dio njenog programiranja obavljen. Vidi se iz pitanja da je njen bol bio upravo samo gubitak djeteta a ne neki drugi. Žrtve programiranja proživljavaju strašne fizičke torture kako bi se kroz programiranje izazvao sindrom višestruke ličnosti i svaka će biti programirana za drugačiju aktivnost.

Otpornost i neosjetljivost na fizički bol je također dio programiranja. “Našla sam Marilyn u maloj sobi bez lijepog pogleda na okolinu. Djelovalo je vrlo depresivno, posebno što nije bilo nijednog cvijeta ili nekog znaka u sobi da su je posjetili prijatelji koji su mislili na nju. “(Str 135)

Komentar nije potreban, rob nema pravo na radost ili bilo koji znak topline. “Marilyn skoro svakodnevno posjećuje psihijatre … Bila je pod strogom kontrolom iz nekog razloga.” (Str. 137) “Frank … je stavio dvije predivne smaragdne naušnice na njene uši.” (Str. 202). Frank Sinatra je bio jedan od mnogih kontrolora korisnih robova iz programa MONARH. Smaragdno zelena boja, i svi predmeti te boje, često se koriste u programiranju preko “Čarobnjaka iz Oza”, koja je jedna od temeljnih knjiga za programiranje djece.

Iz ovog kuta, sudbina Marilyn Monroe zaista je bila tragična. Da li je pripadala krugu Crnih udovica, smrtonosnih, neodoljivih zavodnica na programu Monarh? Vjerojatno. Njezina volja nije postojala, nije mogla oduprijeti onima koji su je programirali, ni onima koji su je koristili. A o metodama ucjena, ugrožavanja života kako bi se prihvatilo sve što se od roba traži … saznat ćete više čitajući dalje…

Robovi Programa MONARH 2 dio.

Seksualne usluge, šverc droge, ubojstva i vrbovanje – samo su mali dio razrađenih “tehnika” koje, u pokušaju da dođu do prevlasti na globalnoj razini, koriste najmoćnije špijunske organizacije.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, CIA je kroz program “MKUltra Mind Control” izazvala veliko zanimanje za prostitutke, ne samo kroz obuku i pripreme za seksualne robove, već i za špijunske aktivnosti, prijenos droge i raznih informacija koje se nisu smjele slati već prenijeti isključivo usmeno , kompromitiranje uglednih osoba radi daljeg ucjenjivanja, zaključno sa obukom za atentate.

Oformljeni su stručni timovi koji su na znanstvenoj osnovi morali odgovoriti što ih “stavlja u funkciju”, kako ih obučiti u zavođenju i špijunaži, na koji način ih kontrolirati, kako se zaštititi da informacije “kasnije” ne procure na pogrešnom mjestu i, na kraju, kako “umiroviti” osobe kojima je “rok upotrebe” istekao.

Najsurovije ucjene

Iako zvuči surovo, CIA je bez dileme, kao i FBI i Edgar Hoover, ušla u ovu “znanstvenu djelatnost” i vodila detaljna dosjea o seksualnim sklonostima poželjnih ciljeva, ljudi koje je trebalo uplesti u mrežu “crnih udovica”, kako su kodirano nazivali obučene “seksualne operativke”. Ova prljava vještina dovedena je do razine rafinirane vještine, skoro umjetnosti, kako se vidi u brojnim filmovima od kojih su najtipičniji oni o James Bondu, agentu 007.

U njima se britanski agent bavi zavođenjem kako bi došao do onoga što mu treba i to je postao dio njegovog “šarma”. A da ne govorimo kako protivnička stana pokušava isto, međutim, Bondov seksualni šarm je jači, pa on po pravilu “pobjeđuje”.

Naravno da je na prvom mjestu ucenjena buduća operativka. Robinji iz programa Monarh se dozvoljava da ima djecu kako bi kasnije bila učinkovito ucjenjena pa joj se prijeti da će njezina djeca postati dio programa, ili biti prodana sotonističkim sektama i psihopatama njihovih rituala. Ovo je ucjena koja uvijek daje željeni rezultat jer se robinjama vrlo plastično prikazati što se događa s onima koji ne surađuju i kako prolaze njihova djeca.

Većinu sekti za kontrolu uma vode opasni programeri “gurui” i u takvim uvjetima programiranje djece počinje u trećoj godini njihovog života u vrijeme kad je moguća verbalna komunikacija. Njima se kaže da im je u tijelo usađena bomba i da će je, ukoliko ne budu slušali naređenja, programer aktivirati.

Alter umjesto pokojnika

Takozvani Monarh Beta, model seksualne robinje, vrhunski je obučena zavodnica ali postoji i “dodatak”: njezin kontrolor može aktivirati i jednu od “alternativnih” osoba iz njenog programiranog uma i taj “alter” kako ih nazivaju, savršeno imitiraju mrtvu osobu, ali su joj vitalne funkcije svedene na minimum. Uspaničenoj “žrtvi” se pomogne da se “leša” oslobodi, ali je krug ucjene otvoren. Opasnija faza je da se žrtva uvuče u seksualne aktivnosti koje se snimaju, što je naročito učinkovito, ako je riječ o uglednoj, javnoj ličnosti na javnoj funkciji u politici, biznisu, sportu.

Porno filmska industrija se skoro isključivo bazira na “glumcima i glumicama” koje su na programu Monarh. S jedne strane, njihov rad je besplatan, djeluju “stručno” i uvjerljivo, postaju poznati u kontekstu onih koji su zainteresirani za ove teme i filmove, ubacuju ih u svijet poznatih ličnosti iz glazbe, filma i sporta što otvara mogućnosti za ucjenjivanje umiješanih ličnosti.

Tipičan primjer je poznati glumac romantičnih komedija Hugh Grant kome se “slučajno” desila prostitutka u automobilu, a pošto je odbio platiti “njenu” ucjenu, slučaj je dospio u medije kao svojevrsna kazna i opomena drugima koji se budu našli u sličnoj situaciji.

Medicinski logori smrti

Jedna od najučinkovitijih prijetnji seksualnim robovima jeste da će ih poslati u psihijatrijske klinike ukoliko budu pravili probleme svojim kontrolorima ili pokušaju da se otrgnu iz programa. Poznati su mnogi slučajevi “pacijenata” sa klinika koje vode obavještajne službe; oni su ostavljeni na milost i nemilost medicinskom osoblju. Tu nema vanjske kontrole, ni zakonske ni medicinske; “pacijenti” su u “medicinskom logoru” najstrašnijeg tipa, a discipliniranje bolesnika, reprogramiranje, tortura i smrt se primjenjuju na njima a da se za to nikome ne odgovara.

Davanje opasnih medikamenata melarila, torazina ili stelazina uobičajena je stvar. Medicinska sestra Nadin Skola, koja je radila u jednoj ovakvoj bolnici, u svojoj knjizi “Čuvar ključeva” (“Keeper of the Keys”, F & J Publishing Corp 1976) opisuje strahote kojima je bila svjedok.

Robovi na dopunskoj obuci se traumatiziraju do krajnjih granica kako bi im se um otvorio i “produbljeni” program se spustio u netaknute dijelove mozga gdje se stvaraju novi “alteri” za nove funkcije. Robovi se ili potapaju u kade pune leda i tu drže do granice smrti, ili im se na “stari” način daju elektrošokovi dok se mentalno potpuno ne rastroje.

Oni koji ne izdrže i umru, sahranjuju se tajnim bolničkim grobljima bez ikakvih oznaka u dosjeima iz kojih bi se pronašlo tko su bili. Po riječima medicinske sestre Nadin, polovica pacijenata u mentalnim institucijama su šizofrenici.

Veliki postotak ovih “šizofreničara” su u stvari bili robovi čiji je program završio, “pukao” i koji su eliminirani i ostavljeni da traju do svog fizičkog kraja. Koliko je ljudi – ne zna se, ali se zna da ih je mnogo; neki eksperti tvrde da je riječ o tisućama njih. Ovo je čak prihvatljivija varijanta od fizičke likvidacije koja je namijenjena većini robova.

To je bio slučaj sa Cathleen O’Brien, seksualnom robinjom najviše klase, “predsjedničkim modelom”, koja je svoje usluge pružala u Bijeloj kući i ostalim državnim institucijama. U posljednjoj fazi rada, kada je došla u tridesete godine života – a tada se “radni vijek” robova bliži kraju – prebacili su je na poslove prenošenja droge za CIA. U jednoj takvoj isporuci, kada je ruksak s drogom donijela na određeno mjesto, u napušteni luna-park vođena intuicijom koja joj je spasila život, ostavila je ruksak i sakrila se u labirintu parka.

U zakazano vrijeme, pojavio se helikopter iz kojeg je izašla “veza”, agent CIA koji je trebao preuzeti drogu. Iz helikoptera je izašao naoružan puškom, uzeo ruksak, dozivao Caty da se s njom “vidi”, ali pošto ona nije izlazila iz svog skrovišta, helikopter je uskoro odletio. Ovo je bio jasan signal Cathleen O’Brien da se mora spasiti i ona je jedan od rijetkih bjegunaca iz programa Monarh koja je poslije deprogramiranja i po povratku sjećanja opisala je svoj strašni život robinje.
Mnoge moderne glazbene zvijezde proizvode video spotove sa aluzijama na Monarh kontrolu uma, uključujući Miss Monroe, Lady Gaga, Jessie J., Britney Spears, Christina Aguilera itd.
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12210"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]