Stalno zabrinutost za vaše financije može izazvati stres

Da biste poboljšali mentalno zdravlje, rezultati studije sugeriraju da ljudi naporno rade kako biste podmirili svoje dugove i umanjili anksioznost.

Studija je objavljena u Zborniku Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država, a uključivalo je istraživače iz istraživačkog centra za socijalne usluge na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru (NUS).

Za ovu su studiju znanstvenici anketirali 200 sudionika s niskim primanjima.

Istraživanje je uključivalo pitanja o vještinama i anksioznost svojevoljnih odluka prije i nakon što su uspjeli djelomično podmiriti svoje dugove.

Rezultati sugeriraju da je otplata duga pomogla u smanjenju “mentalnog opterećenja siromašnih” koje su ih priječile u donošenju boljih odluka.

Dug i mentalno zdravlje

Volonterima je odobrena otplata duga u iznosu od najmanje 5.000 singapurskih dolara, što je približno jednako tri mjesečna prihoda po kućanstvu koji su se sastojali od novaca za podmirivanje dijela njihovih komunalnih računa, komunalnih dugovanja i hipoteka.

Istraživači su svim volonterima dali istu svotu duga za otplatu duga, ali nisu svi imali iste razine duga – neki su sudionici imali više duga nakon dobrotvorne donacije.

Volonteri su zatim upućeni na anketu koja je mjerila njihovu anksioznost, kognitivno funkcioniranje i financijsko odlučivanje.

Istraživanje su proveli prije nego što su dobili novac za smanjenje dugovanja i tri mjeseca nakon što su djelomično podmirili dugove.

Znanstvenici su otkrili da su prosječne stope pogrešaka volontera u testovima kognitivnih sposobnosti smanjene sa 17 posto na samo 4 posto nakon što su djelomično podmirili dugove.

Volonteri koji su u početku prijavili generalne anksiozne poremećaje smanjili su brojnost 78 posto prije otplate duga na 53 posto nakon otplate duga.

Istraživači su također pronašli da je “negativno razmišljanje o budućnosti”, također palo sa 44 posto na 33 posto.

Nalazi su pokazali kako su “veći porezi” također negativno utjecali na mentalno zdravlje i sposobnosti donošenja odluka pojedinaca koji imaju veliki dug.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kroz fanatizam cijepljenja koji se sada pretvorio u opasni liberalan medicinski kult, pravo je osvježenje čuti da medicinska struka osuđuje opasnu ideju obveznog cijepljenja

Nedavno je Udruga američkih liječnika i kirurga (AAPS) – organizacija koja podržava cjepiva općenito – javno osudila provedbu obvezne primjene cijepljenja, jasno navodeći da ne postoje “rigorozna sigurnosna testiranja” koja dokazuju sigurnost cjepiva.

Cijela izjava AAPS-a je vrlo osvježavajuća i teži prosvjetljenju medicinske struke. Izjavu ćemo ukratko objaviti, i dok ovo čitate, imajte na umu da je AAPS organizacija koja se zalaže za cijepljenje, ali AAPS još uvijek poštuje temeljni koncept informiranog pristanka.

Dok su se gotovo svi ostali u medicinskom sustavu pretvorili u bezumne zombije koji zahtijevaju cijepljenje koje nastoji ubrizgati opasne tvari u ljude protiv njihove volje, AAPS nas podsjeća da još uvijek postoje neki promišljeni pojedinci u “kultu cijepljenja” koji prihvaćaju važnost javnog obrazovanje i slobode izbora.

Evo njihove potpune izjave:

Za: Pododbor za nadzor i istrage, Odbor za energetiku i gospodarstvo

Senatski odbor za zdravstvo, obrazovanje, rad i mirovine

Re: Izjava o federalnim cjepivnim zakonima

26. veljače 2019.

Udruga američkih liječnika i kirurga (AAPS) snažno se protivi upletanju savezne države u medicinske odluke, uključujući i propisana cjepiva.

Nakon što su u potpunosti obaviješteni o rizicima i koristima medicinskog postupka, pacijenti imaju pravo odbiti ili prihvatiti taj postupak. Reguliranje medicinske prakse je državna funkcija, a ne federalna.

Vladino odlučivanje o odlukama pacijenata ili roditelja o prihvaćanju lijekova ili drugih medicinskih intervencija ozbiljan je upad u slobodu pojedinca, autonomiju i odluke roditelja o odgoju djece.

Opasnost za javno zdravlje je opravdana zbog politike obveznog cijepljenja. Ali koliko je prijetnje potrebno da bi se opravdalo prisiljavanje ljudi da prihvate rizike koje nameće vlada? Regulatori mogu intervenirati kako bi zaštitili javnost od rizika nuspojava.

Koji je rizik od smrti, raka ili sakaćenja zbog cjepiva? Ne postoje rigorozne studije sigurnosti i dovoljno testiranja koji bi potvrdili znatno niži rizik od komplikacija od cjepiva. Takve bi studije zahtijevale dovoljan broj ispitanika, dugo trajanje istraživanja (godine, a ne dane), necijepljene kontrolne skupine (“placebo” mora biti doista neaktivan, kao što je fiziološka otopina, a ne adjuvant ili namijenjeni antigen), i razmatranje svih nepovoljnih zdravstvenih stanja (uključujući poremećaje u razvoju).

Cjepiva su nužno rizična i to priznaju Vrhovni sud SAD-a i Kongres. Program kompenzacije ozljeda od nuspojava cijepljenja platio je oko 4 milijarde dolara odštete građanima Amerike, a za naplatu kompenzacije moraju se nadvladati velike prepreke. Šteta može biti toliko razorna da bi većina ljudi radije vratila svoje prijašenje zdravlje nego primila višemilijunsku odštetu.

Omjer rizika i koristi varira s učestalošću i težinom bolesti, sigurnošću cjepiva i pojedinim čimbenicima pacijenta. Njih mora ocjenjivati​pacijent i liječnik, a ne državna agencija.

Ospice su popularna prijetnja zdravlju ljudi koje se koriste za poticanje obaveznog cijepljenja i vjerojatno najveća prijetnja dolazi od bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom jer je vrlo zarazna. Postoje povremena izbijanja epidemije, obično počevši od zaraženog pojedinca koji je došao negdje izvan SAD-a.

Većina, ali ne svi ljudi koji dobiju ospice su cijepljeni. Gotovo se svi potpuno oporave, s robusnim, doživotnim imunitetom. Posljednje žrtve od ospica u SAD-u dogodile su se 2015., prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Jesu li potencijalne komplikacije kod ospica, uključujući smrt kod osoba koje se ne mogu cijepiti zbog nedostatka imuniteta, opravdanje za ukidanje prava svih Amerikanaca i uspostavljanje presedana za još veća ograničenja našeg prava na davanje – ili uskraćivanje – pristanka na medicinske intervencije? Očito ne.

Mnoge ozbiljne komplikacije pratile su cijepljenje MMR cjepivom, a te nuspojave su navedene i u priloženom listu proizvođača, iako uzročna veza možda nije dokazana. Prema izvješću organizacije Cochrane Collaboration iz 2012., “dizajn i izvješćivanje o ishodima istraživanja sigurnosti MMR cjepiva, i prije i nakon marketinga, u velikoj su mjeri neadekvatni” ( navodi Nacionalni informacijski centar za cjepivo).

#Zagovaratelji obaveznog cijepljenja često tvrde da je potrebno 95%-tna stopa imunizacije kako bi se postigao imunitet stada. Međutim, Mary Holland i Chase Zachary iz sveučilišta NYU School of Law tvrde u Oregon Law Reviewu, da je cjeloviti imunitet stada i iskorjenjivanje ospica je nedostižan, te je bolji cilj djelovanje stada i kontrola bolesti. Najbolji ishod bi bio, tvrde oni, kroz informirani pristanak, otvorenije komunikacije i tržišni pristup.

Čak i bez obzira na negativne učinke cjepiva, rezultati gotovo univerzalnog cijepljenja nisu bili potpuno pozitivni. Ospice kada se dogode, su četiri do pet puta opasnije nego u vremenima prije cijepljenja, prema radu Lancet Infectious Diseases, zbog promijenjene dobne raspodjele: više odraslih, čiji je imunitet na bazi cjepiva oslabio, i više beba, koje više ne primaju pasivni imunitet od svoje majke kako bi se zaštitili tijekom najranjivijeg razdoblja.

Ospice su uznemirujući problem, a cjelovitije, prisilno cijepljenje vjerojatno ga neće riješiti. Bolje javnozdravstvene mjere – ranije otkrivanje, pronalaženje kontakata i izolacija, učinkovitije i sigurnije cjepivo je potrebno za učinkovito liječenje.

U međuvremenu, oni koji se odluče ne cijepiti se, sada mogu to učiniti kada krene epidemija, ili mogu biti izolirani. Imunosupresirani pacijenti mogu se odlučiti za izolaciju u svakom slučaju jer cijepljeni ljudi također mogu prenijeti ospice čak i ako nisu bolesni.

AAPS predstavlja tisuće liječnika u svim specijaliziranim liječničkim praksama diljem zemlje. Osnovan je 1943. godine radi zaštite privatne medicine i odnosa pacijent-liječnik.

S poštovanjem,

Jane M. Orient, MD, izvršni direktor
Udruga američkih liječnika i kirurga

Novi-Svjetski-Poredak.com

Prehrana puna slatke hrane i pića sadrži loše ugljikohidrate koji vas mogu udebljati i povećati rizik od raznih zdravstvenih problema

Prema studiji, loši ugljikohidrati također promiču rast stanica raka.

Što su to loši ugljikohidrati?

Loši ugljikohidrati su prerađena hrana i slatka pića. Različite studije su utvrdile da su te namirnice povezane s značajno većim rizikom razvoja raka. U međuvremenu, dobri ugljikohidrati u svježem voću i povrću sprječavaju rak.

Ostale namirnice koje dokazano imaju loše ugljikohidrate uključuju:

Kolači, keksi i kolači – Ovi deserti su često puni šećera i rafinirane pšenice.

Slatkiši i čokolade – umjesto mliječne čokolade odaberite visokokvalitetnu tamnu čokoladu.

Voćni sokovi – Voćni sokovi mogu imati slične metaboličke učinke kao i slatka pića.

Sladoled – Većina vrsta sladoleda je puna šećera.

Slatko gazirano piće – Uključuje sokove poput Coca-Cole i Pepsija.

Bijeli kruh – Ova vrsta kruha ima rafinirane ugljikohidrate koji su siromašni hranjivim tvarima.

Izbjegavajte većinu komercijalno dostupnog bijelog kruha.

Vaše tijelo treba dobre ugljikohidrate

Tijelu su potrebni dobri ugljikohidrati jer vaše stanice i tkiva pretvaraju glukozu iz hrane u korisnu energiju. Zdravi ugljikohidrati potiču rad važnih organa i sustava poput mozga, središnjeg živčanog sustava, srca, bubrega i mišića.

Ali za razliku od dobrih ugljikohidrata, loši ugljikohidrati preplavljuju vaše tijelo viškom glukoze koja se pohranjuje kao masnoća. Kada je vaša prehrana puna loših ugljikohidrata, vaše tijelo postaje sve povoljnije tlo za rast stanica raka.

Ova studija, koja je povezivala loše ugljikohidrate s rakom prostate i drugim vrstama raka, upućivala je na zdravstvene podatke istraživanja koje je pratilo više od 3000 ljudi od 1970-ih godina.

Podaci su organizirali hranu koju su sudionici konzumirali prema glikemijskom indeksu i glikemijskom opterećenju, koji mjeri kvalitetu ugljikohidrata na temelju njihovog utjecaja na razinu šećera u krvi.

Hrana koju su sudionici konzumirali zatim je uspoređena s rezultatima pojave raka kod pacijenata. Prema nalazima studije, pojedinci koji su konzumirali najviše hrane sa visokim glikemijskim indeksom su imali nevjerojatnih 88 posto šanse za razvoj raka prostate.

Istraživači su također otkrili da konzumiranje hrane pune nezdravih ugljikohidrata “značajno povećava rizik od raka prostate”, koji je drugi vodeći uzrok smrti kod muškaraca kod stanja povezanih s rakom.

Rezultati istraživanja također su otkrili da su ljudi koji su konzumirali slatka pića, kao što su gazirani sokovi i zaslađeni sokovi, imali tri puta veću vjerojatnost za razvoj raka prostate. Oni koji su konzumirali mnogo prerađene hrane, kao što su sendviči s mesom, pakirani burgeri i pizze, imali su dvostruko veći rizik razvoja raka prostate.

Šećerna pića su potvrđena kao najgora loša hrana sa lošim ugljikohidratima koja je danas povezana s povećanim rizikom od raka, te se smatra glavnim uzrokom epidemije dijabetesa i pretilosti u SAD-u.

U istoj studiji, istraživači su primijetili da su sudionici koji su slijedili prehranu koja sadrži namirnice s niskim glikemijskim indeksom kao što su svježe voće, mahunarke, povrće bez škroba (osim kukuruza i krumpira) i cjelovite žitarice, su imali 67 posto manji rizik od razvoja rak dojke. Potrošnja mahunarki također je bila povezana s prevencijom raka, i 32 posto manjim rizikom od razvoja raka dojke, debelog crijeva i prostate.

Ako želite održati cjelokupno zdravlje i smanjiti rizik od razvoja različitih vrsta raka, redovito vježbajte, izbjegavajte loše ugljikohidrate i slijedite zdravu prehranu punu hranjivih namirnica i dobrih ugljikohidrata.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako još uvijek jedete procesiranu hranu, najnovija studija u časopicu British Medical Journalu trebala bi biti dovoljna da vas odmakne od ove opasne navike

To je zato što su francuski istraživači otkrili da se veliki porast broja umrlih od raka se može povezati sa popularnošću procesirane hrane poput gaziranih pića, slatkih žitarica i gotovih jela.

Ultraprocesirana hrana napunjena je kemijskim aditivima i daleko je od domaćeg kuhanja. Što više te hrane jedete, veći je rizik dobivanja bilo koje vrste raka. Vjeruje se da je to zbog velike količine šećera u tim namirnicama, kao i zbog niskog sadržaja vlakana i vitamina.

Osim toga, postupci koji se koriste u proizvodnji i kemikalije i aditivi koji se koriste za poboljšanje okusa i produljenje roka trajanja, pridonose riziku. Na primjer, obrada hrane stvara kancerogene spojeve poput policikličkih aromatskih ugljikovodika i akrilamida.

Glavna autorica studije, Dr. Mathilde Tourier, rekla je: “Svi proizvodi imaju aditive za hranu, svi imaju spojeve koji su nastali tijekom obrade i zagrijavanje proizvoda i imaju spojeve koji bi mogli doći iz same ambalaže”.

Što više jedete procesuiranu hranu, veći je rizik od raka

Da bi došli do takvog otkrića, istraživači sa Sveučilišta Sorbonne u Francuskoj proučavali su prehrambene dnevnike 105.000 odraslih pojedinaca i rangirali ih prema količini procesuirane hrane koju su jeli.

Na primjer, gornja četvrtina uzorka u prosjeku je imala 32 posto procesuirane hrane u svojem jelovniku. Ova skupina imala je 23 posto veću vjerojatnost razvoja raka bilo koje vrste tijekom sljedećih pet godina od ljudi u donjoj četvrtini uzorka koji su jeli samo 8 posto procesuirane hrane.

Sve u svemu, otkrili su da je porast udjela visoko procesuirane hrane u prehrani osobe povezan sa više od 10 posto većim rizikom od bilo kojeg raka i specifično raka dojke.

Iako su ove namirnice loše za svakoga, one su posebno opasne za sredovječne žene u smislu rizika od raka dojke. Žene u gornjoj četvrtini uzorka imaju 38 posto veće vjerojatnosti da će imati karcinom dojke u postmenopauzi i 27 posto veću vjerojatnost da će dobiti karcinom dojke u premenopauzalnoj dobi, ovisno o njihovoj dobi.

Rizik od raka prostate nije bio zamijećen, ali rizik od raka debelog crijeva je bio 23 posto veći u ovoj skupini.

Procjena 3.300 različitih prehrambenih proizvoda otkrila je da je najčešći tip procesuirane hrane slatki proizvodi, koji su činili 26% hrane koja je bila u ovoj kategoriji. Gazirana pića čine jednu petinu tih namirnica, a žitarice za doručak iznosile su 16 posto.

Istraživanje je također uspoređivalo 19 europskih zemalja s obzirom na njihovu procesuiranu prehranu. Velika Britanija je na vrhu popisa sa gotovo 51 posto procesuirane hrane koju kupuju kućanstva, a samo 14,2 posto hrane kupljene u Francuskoj odgovara ovoj definiciji.

U međuvremenu manje obrađena hrana nije imale veze s rakom. To uključuje hranu kao što su sirevi, konzervirano povrće, tjestenina i svježi kruh koji nije pakiran. Oni koji su uglavnom jeli neobrađenu i svježu hranu – kao što su povrće, voće, grah i riba – imali su manji rizik od raka.

Namirnice koje treba izbjegavati

Hrana koja se smatraju iznimno procesuirana uključuje kruh, prerađeno meso, čips, slatkiše, gazirana pića, mesne okruglice, instant rezanci, instant juhe i smrznuti obroci.

Stručnjaci sugeriraju izbjegavanje hrane koja ima više od 15 grama šećera, 5 grama zasićenih masnoća ili 1,5 grama soli po 100 grama.

Naravno, zapravo je situacija mnogo jednostavnija od toga. Uopće ne morate provjeravati brojeve niti čitati oznake jer najzdravija hrana neće imati ni popise sastojaka.

Teško ćete se hraniti krivo ako se pridržavate organskih proizvoda i cjelovite hrane. Vježbanje i održavanje zdrave tjelesne težine može dodatno smanjiti rizik od raka.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kad je Centar za zdravstvenu ekologiju objavio ove rezultate testiranja koji pokazuju da kompanija Pepsi namjerno prikriva prisutnost visoke razine 4-Metilimidazola u svojim popularnim bezalkoholnih pića u 2013. godini, Pepsi je odbio potvrditi prisutnost tog spoja u svojim pića i činjenicu da je spoj opasan

4-Metilimidazol je spoj koji nastaje u proizvodnji karamel boje, koja je kancerogena. Riječ je o kemijskoj supstanci koja se javlja pri termičkoj obradi karamela u procesu bojanja ovih sokova koju je Kalifornija 2012. godine stavila na popis kancerogenih tvari. U SAD-u pod sastojici piše samo “karamel boja”

Upozorenje potrošačima

U Kaliforniji je tada donesen i zakon prema kojem je proizvođačima pića naloženo da na proizvode koji sadrže više do 29 mikrograma supstance 4-MEI mora stajati i znak upozorenja.

U jeku te kapanje Coca-Cola je smanjila količine 4-metilimidazola, no istraživanje koje je proveo Consumer Reports pokazuje da je problem u tome što U SAD-u nije propisana maksimalna dozvoljena količina te supstance, a autori istraživanja tražili su da se na razini federacije upravo to učini.

U istraživanje su uključili 81 vrstu osvježavajućih pića, a limenke su kupili u Kaliforniji i državi New York.

I dok je u limenkama Coca-Cole pronađeno manje od pet mikrograma, u limenkama Pepsija bilo je oko 43,5 mikrograma, a na njima nema znaka upozorenja da proizvod sadrži kancerogenu tvar.

Još je gora situacija, kažu autori istraživanja, što su u limenkama Pepsija kupljenima u New Yorku pronađeno čak 174 mikrograma supstance.

Umjerenost je ključ?

Pozivajući se na studiju provedenu 2007. godine koja je otkrila vezu između supstance 4-MEI i pojave raka kod miševa, apeliraju da se na razini države uvede maksimalna dozvoljena količina te supstance i to kao preporučenu dnevu količinu od 3 mikgorgama po danu.

Nakon objave ovog istraživanja javila se i Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), koja je u sojoj povijesti donosila dosta kontraverznih zakona.

Bojilo na bazi karamele koje se koristi u proizvodnji slatkih gaziranih pića poput Coca-cole i Pepsi nije opasno po zdravlje, priopćili su uz opasku da oni već desetljećima proučavaju upotrebu karamela kao začina i bojila no da su spremni napraviti novu analizu učinka po zdravlje.

Liječnici koji su se javili kako bi komentirali istraživanje kažu pak da zasad nema direktnog dokaza da ta kemikalija izravno utječe na zdravlje ljudi.

Znanstvenici tek trebaju otkriti kako je 4-MEI utjecao na razvoj tumora pluća kod miševa. To ne znači da rizik ne postoji, nego da o tome još uvijek ne znamo dovoljno.

Liječnik Richard Besser za ABC News kazao je pak da nije dobro piti puno gaziranih sokova no ipak “Ako ponekad popijete koje osvježavajuće piće, neće se dogoditi ništa loše”.
 

 
(vecernji.hr)

Današnje društvo koje je ušlo u duboku krizu ne nudi omladini puno izbora i nade. Američka autorica i učiteljica na Moody Bible Institute u Chicagu Kelli Worrall piše o stvarima koje je trebala znati u svojim dvadestima, a sada ih želi prenijeti mladima

Njezin suprug Peter i ona rade s dvadesetogodišnjacima i mislimo da su predivni. Kad razgovaraju s njima često ih pitaju: “Koji je najvažniji savjet koji biste nam dali?” A oni ih nikada ne odgovore dobro. Glavom im prolazi mnoštvo misli i nikako se ne mogu odlučiti koja bi od njih bila najvažnija. Umjesto toga oni zamuckuju i pokušavaju reći nešto smisleno. Stoga, ovo je za sve one koji su mi ikad postavili to pitanje i bili razočarani odgovorom.

Evo dvadeset stvari koje sam trebala znati u svojim dvadesetima:

1. Oprezno ispitajte svoj temelj

Radi se o vašem pogledu na svijet. Dobro promislite o onome što cijenite i što vjerujete o Bogu i čovjeku i istini i stvarnosti. Usvojite to, jer će utjecati na svaku vašu odluku. Život će vas bacati na sve strane, a vi želite ublažiti svaki pad.

2. Tražite ozdravljenje

Nemojte misliti da je trauma vašeg djetinjstva ostala u prošlosti. Ona lagano vrije ispod površine. Iznenadit će vas koliko može uskipjeti i usisati vas. Za iscjeljivanje tih dubokih rana ponekad je potrebno čitanje knjiga ili traženje savjeta. (Nemojte se bojati ili sramiti tražiti pomoć.)

3. Ostanite poučljivi

Točnije, nađite mentora — roditelja, učitelja, duhovnog vođu. Ili jednostavno osobu koja živi onako kako biste vi željeli živjeti. Provodite vrijeme s njom. Gledajte, slušajte i učite. I, najvažnije, budite drugačiji zahvaljujući tome.

4. Oprezno birajte svoju zajednicu

Vaši prijatelji će oblikovati vaš život. Oni će ili otežati vaš rast ili će vas poticati. A kad nađete dobre prijatelje, zadržite ih. Oni su kao zlato. Cijenite ih. Ulažite u njih. Potičite i vi njih. Budite onakav prijatelj kakvog biste željeli imati.

5. Hranite se

Hranite svoje tijelo, svoj um, a osobito svoju dušu. Kada vaša duša gladuje vi nemate jasan pogled. Zato naučite kakva vam je vrsta ‘prehrane’ potrebna? Hobi? Dugo trčanje? Umjetnički projekt? Druženje s prijateljem? Ovo je individualna stvar i važno je da shvatite što vas ispunjava.

6. Usvojite dobre navike

Kao što je američka spisateljica Annie Dillard rekla: “Onako kako provodimo svoje dane, tako provodimo i svoje živote.” Zato nemojte čekati sutra kako biste rano ustali. Idite u krevet na vrijeme, dovoljno vježbajte, štedite novac itd. Vaš sadašnji stil života određuje kakva ćete osoba postati.

7. Naučite se odmoriti

Iako bi ovo moglo spadati pod “Prisvojite dobre navike,” mislim da odmor zaslužuje vlastitu točku. Grozna sam u tome. I to se vuče još od mojih dvadesetih — kad sam bila sama, usamljena i više nesigurna. I da mi ne bude dosadno, punila bih dane i noći obvezama. Svake godine sve više. Zato bih sada sebi kao dvadesetogodišnjakinji rekla da nije dobro imati puno obveza. Tvoja se vrijednost ne mjeri popisom tvojih obaveza.

8. Ozbiljno shvatite grijeh

Ne postoji nešto kao “izvući ću se”. Čak i ako vas “ne otkriju”. Iako je milosrđe ogromno i oproštenje besplatno, grijeh ipak ostavlja mrlju. I mrlja će se nedvojbeno širiti dalje i dublje nego što ste u početku mogli vidjeti.

9. Budite strpljivi

Naučite dobro čekati. Navikli ste dobivati stvari odmah i na zahtjev. Ali u životu neće biti uvijek tako. Ni Bog tako ne djeluje. Njegovo vrijeme nije kao naše. Međutim On je uvijek u pravu. On ne žuri. I nikad ne odgađa. Umjesto toga, On otkriva pažljivo pripremljen plan i savršeno vrijeme koje će Ga proslaviti. (Više o tome kasnije.)

10. Ne brinite se

Briga je gubitak vremena, energije i emocija. Briga će vas svezati u čvor. Držati vas budnima noću. Učiniti vas čangrizavima i ludima. Ništa dobroga nikada ne dolazi od toga. Briga je strah za budućnost, i brigom se ništa ne mijenja. Zato umjesto da brinete, ovaj čas donesite najbolje odluke. To je sve što možete učiniti. Tako neka bude.

11. Procijenite svoje osjećaje

Emocije su lukave i mogu donijeti nevolju. Često izviru iz naše potisnute traume. Npr., recimo da vaš muž kaže nešto o vašem blogu. Možda misli bezazleno, čak pozitivno. Ali (pretpostavimo) vi to drugačije čujete. I odmah se osjećate ugroženo, defenzivno, povrijeđeno. Sve vaše (pretpostavljene) nesigurnosti u tom trenu izviru na površinu. Možete im se prepustiti, djelovati u skladu s njima i povrijediti ga. Ili možete učiniti bolju stvar i ne prepustiti se osjećajima.

12. Prilagodite svoja očekivanja

Toliko se naših razočaranja i frustracija — ljudima, životom— događa jer pretpostavljamo da bi život trebao ići u smjeru u kojem mi želimo. Još se uvijek sjećam jednog petka navečer kad sam naučila ovu lekciju. Vozila sam se s posla kući mrmljajući nad svojim očekivanjima za vikend, i već sam postala frustrirana znajući da se ona neće ispuniti. Zato sam ih odlučila promijeniti. Tako jednostavno. Svjesno sam odlučila promijeniti svoja očekivanja za taj vikend. I samo sam jednu novu stvar isplanirala: “Voli Petera jako.” To sam mogla učiniti. I nipošto nisam bila razočarana.

13. Riskirajte

Hrabro pođite u nepoznato. Izvan vaše zone ugode. Kao što me mudar prijatelj savjetovao kada smo pokušavali odlučiti hoćemo li posvojiti našeg, sada već posvojenog, sina Daryla: “Učini ono što nećeš požaliti.”

14. Prihvatite bol

Iako nitko ne želi iskusiti bol, vi hoćete. Ne budite šokirani. Ne bježite od nje. Ne ignorirajte ju. Ne borite se protiv nje. Neka gori. Neka istopi vaše srce. Ali nikada ne strahujte da vas je Bog prepustio plamenu. On je tamo. Njegova prisutnost je nepokolebljiva. On vas vodi i oslobađa nečistoća. Ne kažnjava vas. Čisti vas.

15. Shvatite da se vaš život ne vrti oko vas

Stalno sam si recitirala ovu „mantru“ kad sam bila pred velikim projektom i bojala se ishoda. Hoću li uspjeti ili neću? Hoće li moja reputacija porasti ili pasti? “Ne radi se o meni. ” Neprestano sam to ponavljala. Još uvijek ponavljam. Prihvaćanjem ovoga, pritisak će nestati.

16. Čuvajte perspektivu vječnosti

Mislite o nadi, tom naslijeđu koje “nikad neće nestati ili se pokvariti”. Ona je “u nebu za nas”. Jer ste u njoj “ispunjeni neizrecivom radošću”. Peter (apostol Petar, ne moj suprug) je to rekao bolje nego što bih ja ikada mogla. Pa neka ostane na tome.

17. Prigrlite milost

Prihvatite ju otvorenih ruku i srca. Čvrsto ju držite dok se ne upije u vašu dušu. Tada ju pustite. Dijelite ju dalje. Vašoj obitelji, prijateljima, Crkvi. Kad sam imala dvadesetak godina moja se crkva raspadala. Svećenik je otišao. Vodstvo se nije moglo složiti i zajednici je prijetio raspad. Bila sam razočarana i kritična. Sve sam ih sudila. Bili su mi odvratni. Ali takav stav ne pomaže nikome, i nije na vama da sudite. Umjesto toga budite kanal milosti.

18. Živite voljeni

Probudite se svako jutro i — prije nego što stavite noge na pod — neka vaš um i srce prihvate činjenicu da vas Stvoritelj svemira strastveno voli, potpuno, bezuvjetno i vječno. Ništa nije važnije od ovoga. Ova jedna istina može promijeniti apsolutno sve.

19. Nikako nemojte raditi još jedan minival

(Digresija. Trebao mi je još jedan broj da dođem do 20. Ali, zaista, ova točka zaslužuje da se spomene. Zar ne? Prilično sam sigurna da ste već razmišljali o tome.)

20. Konačno, pripremite se na iznenađenje

Vaš život može ići putom koji ste vi zamislili. Ili vas može odvesti na mjesta o kojima niste sanjali. Bez obzira na to, čvrsto se držite jer Bog će učiniti čuda.
 
(bitno.net, youtube.com/uredio: nsp)

Svijet se može doista činiti zbrkanim, njegovi su ljudi zbunjeni i uplašeni van svake pameti. Postoji vrlo malo stvari nad kojima imamo kontrolu, osim usmjeravanja vlastitih života.

Možete i zaslužujete definirati životnu svrhu koja vodi vaše korake, bez obzira na to što se događa oko vas. U najmanju ruku, ništa ne može zaustaviti definiciju vaše svrhe – i ona se ne može narušiti kroz razmišljanje o tome.

Bez obzira na vašu dob, osjećaj vam daje osjećaj da ste živi – život je svrha i ona može pomoći da živite dulje, pokazalo je istraživanje objavljeno u Psychological Science.

A dobra vijest je … nije bitno kada ćete pronaći tu svrhu.

Voditelj istraživanja Patrick Hill Sveučilišta Carleton u Kanadi, zaključio je:

Naši rezultati ukazuju na činjenicu da je pronalaženje smjera za život, i postavljanje prvenstvenog cilja za ono što želite postići, vam može pomoći da zapravo živite duže, bez obzira kada ste pronašli svoju svrhu. Tako da kada netko ranije pronađe smisao za život, postoji mogućnost da se ranije ovi zaštitni učinci mogu dogoditi.

Neke ranije studije utvrdile su je da pronalaženje svrhe u životu spustilo rizik od prerane smrti, ali voditelj istraživanja Patrick Hill se pitao da li prednost i benificije svrhe varira tijekom vremena, kao što se događa kroz različitie razvojne periode ili nakon važnih životnih prijelaza.

On i njegov kolega Nicholas Turiano sa Sveučilišta Rochester Medicinskog Centra istražili su, koristeći dostupne podatke iz srednjovječnih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama kroz MIDUS istraživanje koje je sadržavalo više od 6000 sudionika. Usredotočili su se na one ljude koji su izvijestili da imaju svrhu u životu (npr., “Neki ljudi besciljno lutaju kroz život, ali ja nisam jedan od njih”).

Tijekom 14-godišnjeg razdoblja praćenja predstavljeni u podacima MIDUS studije, 569 sudionika je umrlo (oko 9% ispitanika). Oni koji su umrli prema podacima su imali manju svrhu u životu ili nisu uopće imali svrhu, te manje pozitivnih odnosa nego oni koji su dalj živjeli.

Svrha u životu dosljedno predviđa manji rizik od smrti u cijelom životnom vijeku, pokazujući istu korist i za mlade ljude, sredovječne i starije sudionike tijekom perioda praćenja u sklopu istraživanja.

Dosljedni rezultati su objašnjeni od strane Patrick Hilla:

Ima mnogo razloga vjerovati da imati svrhovit život može pomoći u zaštiti starije osobe više nego mlađih. Na primjer, odrasli možda trebaju više osjećaj smjera, nakon što su napustili radna mjesta i izgubio taj izvor organiziranja njihovih svakodnevnih događaja. Osim toga, više je vjerojatno da će se stariji ljudi suočiti s rizikom smrti od mlađih osoba.

Kako bi pokazali da svrha predviđa duži život za mlađe i starije ljude je podjednako prilično zanimljiva, a naglašava moć izgrađivanja. Ovi nalazi upućuju na to da postoji nešto jedinstveno u pronalaženju svrhe koja kako izgleda vodi do veće dugovječnosti.

Sada su istraživači željeli znati postoji li veza između životne svrhe i provođenja zdravijeg života. Može li se to dodatno računati za dugovječnost? A, osim što bi produžili životni vijek, htjeli bi vidjeti da li životna svrha ima i druge učinke na život osobe.

Prije dvije godine, slično istraživanje pokazalo je da je životna svrha mogla zaštititi ljude od negativnih promjena u mozgu koji se vide u obliku Alzheimerove bolesti. Dakle, čini se da su biološki učinci životne svrhu katalogizirale najmanje dvije studije.

Vratimo se na istraživanje dr. Turianoa od prije. On je koristio iste podatke od 6000 sudionika MIDUS studije. Rekapitulacijom je otkrio da visoko obrazovanje nije imalo nikakve veze s dužim životom. Zanimljivo, no drugačije istraživanje je pokazalo da je vjerovanje u “usmjeravanje svojeg broda”, da tako kažemo, dovelo do boljeg fizičkog stanja i kondicije u starijih ljudi.

Da li ljudi uzimaju dovoljno vremena da shvate i razvijaju taj poziv prema svrsi života? Mislimo da treba vremena da ljudi razmisle o svojoj svrsi, ali ne predugo.

Sve u svemu, činjenica je da svaka osoba, duboko u sebi, doista ne zna! Možda je samo svrha u tome da radimo više od onoga za što ste strastveni i stavite “svoju životnu misao vodilju” u riječi na papir kao podsjetnik.

Možete li mi reći: Imate li životni cilj i kako ste ga pronašli? Je li to napravilo vaš život boljim?

 
 
(preveo:mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Vaš stari prijatelj mozak ima oko 100 milijardi neurona koji svi zajedno rade kako biste vi mogli da razmišljate, volite, primjećujete stvari i ponekad se nervirate. Često se nervirate! Pored toga što je nevjerovatan rezultat evolucije, uz to je i priličan psihički umarač.

Da, baš tako. Vaš mozak ima običaj da bude vaš najveći neprijatelj! Evo ih – pet načina na koji će vas taj sadistički smarač učiniti što jadnijima čim mu se ukaže prilika.

5. Loše stvari oko vas

Vaš mozak bolje pamti loše stvari, a uz to mnogo bolje prepoznaje ljuta od sretnih lica. Stvar je u tome da mozak traži potencijalne prijetnje oko vas. Nekad davno, to je bila razlika između toga da li ćete biti pojedeni ili ćete uloviti večeru. Sretna okolnost je da se sve mijenja kako starite. Možda će vas boljeti kosti, ali ćete makar pronaći dobrotu u ljudima.

4. Negativne misli

Što se više trudite da potisnete negativne misli, bit će vam još gore. Stvar je u tome što naš mozak nema sistemsko rješenje za brisanje loših misli. Jedini način da provjerite da li o nečemu razmišljate je da razmišljate o tome. A to baš i nije ono što ste htjeli. Otkriveno je i da ljudi koji mnogo brinu imaju značajno aktivniji mozak od onih koji su opušteni. A to će onda potrošiti njihovu energiju i mozak neće moći da se pozabavi problemima i na kraju je zaista veća šansa da se njima i dogode loše stvari. Prokletnik jedan!

3. Tuga je kao droga

Kada nam se nešto loše dogodi, stalno ćemo neko vreme razmišljati o tome i često kroz tužne filmove, knjige i muziku mazohistički uživati u patnji. Naš mozak se iz nekog razloga stalno vraća svojim mračnim mislima. Tajna je u lučenju hormona, na koje je mozak vrlo slab i zapravo se brzo navuče na njih, što nas sve na ovaj ili onaj način čini adrenalinskim ovisnicima.

2. Bolje nesretan nego neizvjestan

Kako starite, mozak će biti sve manje spreman da preuzima rizike. Zamka vašeg mozga je to da će radije odabrati tugu i nesreću nego neizvjesnu situaciju. A onda nećete ni primijetiti i brzo ćete se plašiti svake promjene, pa čak i one koja je sasvim izvjesno dobra za vas. Bizarno? Veoma! Ali mnogi ljudi se suočavaju sa ovakvim izazovima svakodnevno. Razmislite o tome da li ste možda nekad raskinuli zato što ste se plašili šta će biti, a ne zato što je stvarno bilo loše u toj vezi. Eto, vidite…

1. Sreća zahtijeva napor

Još je Sigmund Freud rekao da je nesreća naše uobičajeno stanje. Za sreću se ipak morate potruditi.

Ali niste vi krivi, pazite koliko je lako da upadnete u zamku! Sigurno ste maštali o tome da se odmorite od svega i ne radite baš ništa. Zašto? Zato što često radite stvari koje zapravo ne volite. A šta je suprotno? Da ne radite ništa? Netočno! Suprotno je da radite stvari koje volite i slobodno se zahvalite vašem mozgu na ovoj prijevari.

Sjećate se kada smo rekli da je vaš mozak pravi psihički umarač? E, sad vam je jasno!
 
(radiosarajevo.ba/uredio: nsp)

Nekoliko isto kao i jedno gazirano piće dnevno može povećati rizik od leukemije kod muškaraca i žena, i za multipli mijelom i Ne-Hodgkin limfom kod muškaraca, pokazalo je najduže mega-istraživanje ikada o aspartamu kao uzroku raka kod ljudi.

ASPARTAM -  je IZMET mutirane genentski modificirane GM bakterije Ecoli, koja se uzgaja na hranjivoj podlozi za koju se upotrebljava otpadna voda iz kanalizacije. Da li ste čuli za proizvod  “Aspartam za djecu”?

Važno je napomenuti da je to najopsežnija, dugoročna studija ikad završena na ovoj temi, tako da ima veću težinu od ostalih posljednjih istraživanja koja su pokazala da aspartam ne pokazuje rizik. Zabrinjavajuće, to također može otvoriti vrata za daljnje slične nalaze na drugim vrstama raka u budućim istraživanjima.

Najtemeljitija studija ikada na aspartamu – obrađeno je je preko 2.000.000 ljudskih godina

Za ovu studiju, istraživači su prospektivno analizirali podatke iz Nurses Health Study i Health Professionals Follow-Up Studija za 22-godišnje razdoblje. Ukupno 77.218 žena i 47.810 muškaraca su bili uključeni u istraživanje, za podatke od ukupno 2.278.396 osobnih-godina. Osim veličinom, što čini ovu studiju superiornijom u odnosu na druge posljednje studije je temeljitost s kojom je ocjenjen unos aspartama.

Svake dvije godine, sudionici su dobili detaljni prehrambeni upitnik, a njihova prehrana se pregledavala svake četiri godine. Prethodne studije koje nisu našle vezu sa rakom, su samo procjenjivali unos Aspartama sudionika u jednom vremenskom trenutku, koji bi mogao biti jedan od glavnih slabosti koje utječu na njihovu točnost.

Jedno gazirano piće Light na dan povećava leukemiju, multipli mijelom i non-Hodgkin limfom

Kombinirani rezultati ove nove studije su pokazali da samo jedno od 12 fl oz. limenka (355 ml) dijetno gazirano piće svakodnevno vodi prema:

- 42 % posto većem riziku od leukemije u muškaraca i žena (zajednička analiza)
- 102 % posto većem riziku od multipli mijeloma (u muškaraca samo)
- 31 % posto većem riziku od Ne-Hodgkin limfom-a (u muškaraca samo)

Ovi rezultati su temeljeni na multi-promjenjivom relativnom modelu rizika, i svi su u usporedbi sa sudionicima koji nisu pili dijetno gazirano piće. Nepoznato je zašto samo muškarci piju, veće količine dijetalnih gaziranih pića, no pokazalo je povećani rizik od multipli mijeloma i non-Hodgkin limfoma. Imajte na umu da je dijetno piće najveći prehrambeni izvor aspartama (do sada) u SAD-u svake godine Amerikanci troše ukupno oko 5250 tona aspartama, od čega se oko 86 % posto (4.500 tona) nalazi u prehrambenim gaziranim pićima.

Potvrda prethodno visoko kvalitetnog istraživanja na životinjama

Ovo novo istraživanje pokazuje važnost kvalitete istraživanja. Većina posljednjih studija koji ne pokazuju nikakvu vezu između aspartama i raka, su kritizirani jer previše kratko traju i previše su netočni u procjeni dugoročnog unosa Aspartama. Ova nova studija rješava oba od tih pitanja.

Činjenica je da to što pokazuje pozitivnu vezu s rakom ne bi trebalo čuditi, jer je prethodno najbolje u klasi istraživanje učinjeno na životinjama (900 štakora kroz cijeli njihov životni vijek) pokazao zapanjujuće slične rezultate natrag u 2006. godini: aspartam znatno povećava rizik za limfoma i leukemije kod oba spola – mužjaka i ženki.

Više zabrinjava nastavak mega-istraživanja, koja je započeto sa izloženošću Aspartamu štakora u fetalnom stadiju. Povećani rizici limfoma i leukemije su potvrđeni, a ovaj put su ženke štakora također pokazale značajno povećanje stope raka dojke. To postavlja ključno pitanje: hoće li buduće kvalitetne studije otkriti poveznice na druge vrste raka u kojima je aspartam umiješan kao uzrok (mozak, dojke, prostata, itd.)?

Sve je sada više razloga nego ikad da se u potpunosti izbjegne aspartam u našoj svakodnevnoj prehrani. Za one koji su u iskušenju da se vrate šećernim gaziranim pićima kao “zdravim” alternativama, ova studija je isto tako imala iznenađujuće nalaz: ako muškarci konzumiraju jedno ili više šećerom zaslađeno gazirano piće dnevno, postoji povećanje od 66 % za dobivanje Ne-Hodgkin limfoma (čak i gore nego za dijetno gazirano piće puno aspartama). Možda je najzdravije “gazirano piće”, …. čista voda.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com