Najznačajniji cilj biotehnološke industrije su djeca i omladina.

Alister Crowley, sotonist, mason i operativac Iluminata, o djeci je rekao sljedeće: “Dajte mi ih prije osme, jer poslije je kasno.” Oni žele uništiti djecu mentalno, emocionalno, fizički i udarno što je ranije moguće, kako bi ih doživotno “zaključali” u Mjesečevu matricu i diskonektirali ih od slobodne svijesti.

Evo poražavajuće statistike – jedno na desetoro američke djece prima lijek ritalin, koji izaziva promjene svijesti, a jedno drugo istraživanje kaže da se to događa kod 1 na 8 djece. Napraviti ćemo malu pauzu da uzmete dah. ŠTO? Ritalin je derivat kokaina! Evo još nekih nevjerojatnih brojki: liječnici u Velikoj Britaniji su 1993. godine izdali 3.500 recepata za ritalin; do 1996. godine već ih je bilo 26.500; 2006. godine britanski Nacionalni zdravstveni servis (ne uključujući privatnu praksu) izdao je 250.000 recepata, a 2007. godine brojka je dostigla 461.000. Rast je bio toliki da je čak i jedan vladin predstavnik rekao da bi ga trebalo malo obuzdati.

Omladinu drogirati!

Uz ritalin, napravljeni su i drugi slični lijekovi kako bi se udovoljilo opsesiji, kao i proračunatom zlokobnom planu, da mlade treba drogirati.

Među njima su: aderal, koncerta, metadat CD, ritalin, fokalin i stratera (atomoksetin). Kao što i pretpostavljate i tvrtka Eli Lily, koja se dovodi u vezu sa obitelji Bush, je umiješana u to. Još jedan lijek koji se daje djeci je risperdal koji se upotrebljavao da bi se od političkih zatvorenika u Sovjetskom Savezu izvlačile informacije. David Healy, vodeći stručnjak za psihofarmakologiju i profesor psihijatrije na Sveučilištu u Cardiffu u Walesu, rekao je sljedeće:

“Ljudi koji su uzimali risperdal bi svakome sve priznali. Kada razmislite o davanju ovog lijeka djeci, dobivate potpuno nova pravila igre”.

Da na sekundu razmislimo o tome: dozvoljavamo da se djeci daju lijekovi koji su davani političkim zatvorenicima u Sovjetskom Savezu zbog kojih su oni svakome sve priznavali. Studija, objavljena u siječnju 2010. godine, u časopisu Journal of American Academy of Child & Adolescent Psychiatry otkrila je da su risperdal i ostali “antipsihotički” lijekovi davani djeci čak od dvije godine starosti.

U njemu se kaže i da se broj slučajeva u kojima su ti lijekovi davani djeci između dvije i pet godina udvostručio posljednjih godina – što je u skladu s planom da omladina počne s drogiranjem što je ranije moguće. Lijekovi izazivaju isti efekt kao amfetamini i kokain. Oni su, naravno, nelegalni iako farmaceutske tvrtke i njihovi sluge i glumci, koje nazivamo “doktorima”, prilično legalno prepisuju slične lijekove djeci kao bombon na Božić. Ti lijekovi imaju i moguće zdravstvene posljedice, kao što su srčane smetnje i dijabetes. Oni se opisuju, kao i svi negativni učinci lijekova, kao “nuspojave”, ali oni nisu prosto “sporedni učinci”. Radi se o ozbiljnim efektima i u tome nema ničeg “sporednog”.

“Problem” koji promovira “Velika Farmacija” kako bi potaknula zloupotrebu lijekova kod djece je nešto što oni nazivaju “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost” ili ADHD. Profesor Hili je rekao sljedeće:

“Farmaceutske kompanije provode aktivnu kampanju kako bi uvjerile ljude da postoji i ADHD kod odraslih. Odraslima koji imaju proleme se kaže da imaju ADHD i za to im se pripisuju lijekovi. Farmaceutske tvrtke agresivno reklamiraju takve lijekove. Kako doktor može odbiti prepisati neki lijek za koga je “klinički potvrđeno” da pomaže?”

Odgovor na to bi bio – tako što razmišlja svojom glavom. Ima sve više dokaza da ti lijekovi čak i ne utječu na “stanje” za koje se tvrdi da ga liječe i mnogo je mišljenja stručanjaka sa iskustvom da ne postoji nešto što se naziva “Hiper-poremećaj pažnje i hiperaktivnost”, osim onoga koji izazivaju dodaci prehrani, kao što ćemo ubrzo i objasniti. U tom slučaju, imamo na dijelu situaciju problem-rekacija-rješenje, baš kao što je i “oružje za masovno uništenje” u Iraku. To je široko rasprostranjena tehnika koju koristi Velika Farma, kada stalno izmišlja nove bolesti i sindrome kako bi opravdala potrebu za još većom količinom lijekova i cjepiva. Ona zarađuje milijarde i milijarde time što čini ljude fizički, mentalno i emocionalno bolesnim, a da bi osigurala sve veći profit, potrebno joj je još više bolesti ili, uz pomoć tehnike No problem-reakcija-rješenje, percepcija javnosti da se nove bolesti javljaju.

Izmisliti bolesti

To uključuje i izmišljanje “novih” koje zapravo ne postoje. Mike Lamer, iz Shen klinike na otoku White, kaže da farmaceutske tvrtke mnoge prirodne odgovore tijela, koji su neophodni da bi ljudi ostali zdravi, tretiraju kao “bolest”. On kaže da je jutarnja mučnina način na koje tijelo izbacuje toksine kako ne bi naudili djetetu. Bilo kakav “lijek” koji bi to “izliječio” bi utjecao na to da tijelo zadrži ono čega bi se trebalo osloboditi. Mike kaže da se u tim uvjetima neki pobačaji dešavaju zbog toga što tijelo odbaci trudnoću, jer sustav prosto postaje isuviše toksičan. Pogledajte što se dogodilo kada su tisuće trudnih žena uzele lijek talidomid, kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina da bi se oslobodile simptoma jutarnje mučnine. Rađale su djecu s velikim defektima, uključujući i djecu bez ruku. Taj slučaj je opisan kao “jedna od najvećih medicinskih tragedija modernih vremena”.

Mnoga stanja na koja se danas gleda kao na problem ili na “bolest” koju farmaceutski kartel treba liječiti predstavljaju nešto što tijelo samo radi kako bi ispravilo disbalanse i reagiralo na potencijalni problem, kaže Mike. ADHD uglavnom znači da vam je škola toliko dosadna da se ne možete koncentrirati na sva sranja u koja žele da povjerujete. I sam sam patio od toga po ovoj definiciji, ali sam uvijek sasvim dobro mogao koncentrirati kada bih kroz prozor gledao utakmicu na sportskom terenu. Stado koje čine doktori, psihijatri, nastavnici i ostali roboti jedne države odgovaraju na ovu “bolest” tako što “žrtvama” daju odgovarajuće lijekove Velike Farme, poput Ritalina (poznatog i kao metilfenidat) koji kemijski prespaja mozak i središnji živčani sustav.

Ovo su neki od nuspojava … bolje reći, neki od efekata: Nervoza i nesanica, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, vrtoglavica, tahikardija, glavobolje, promjene srčanog ritma i krvnog tlaka, osip i svrbež kože, bol u trbuhu, gubitak težine, probavni problemi, toksična psihoza, psihotične epizode, sindrom ovisnosti od lijeka, tremor i mišićni grčevi, groznice, konvulzije i glavobolje (mogu biti ozbiljne), nepravilni rad srca i disanje (mogu biti ozbiljni i ugroziti život), uznemirenost, nemir, paranoja, halucinacije i priviđenja, pretjerano ponavljanje određenih pokreta i beznačajnih aktivnosti, žmarci (osjećanje da vam insekti ili crvi gmižu pod kožom), kao i ozbiljna depresija nakon prestanka uzimanja lijeka.

Pa, evo vam, dragi moji, stavite u sebe ovo, a ja ću vam donijeti čašu vode. Doktor najbolje zna. To prepisuju djeci danas kao konfete, kao i ostale slične lijekove, a sve je to dio proračunatog rata protiv naše djece.

Vrhunac svega – čipiranje beba!

Izvješće objavljeno u kolovozu 2009. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, časopis Američkog medicinskog udruženja, otkrio je da anti-depresivi poput Ritalina, prozaca i sličnih izmišljotina predstavljaju najprepisivanije lijekove u Sjedinjenim Državama.

Nakon 1996. godine, upotreba tih lijekova je kulminirala. Procenujuje se da 27 milijuna ljudi uzima ove prepisane lijekove koji utječu na promjenu svijesti. Prepisuju se i djeci još od šeste godine. Neki roditelji zapravo daju svojoj djeci ritalin koji su nabavili putem Interneta, kako bi im “pomogli da se koncentriraju” tijekom učenja i ispita. To je već zloupotreba djece. Također, djeci roditelji daju lijekove zbog brige da im djeci nije “dosadno, da nisu nemirna i rastrojena”. Čovječe, tko bi to pomislio kad imaju takve roditelje?

Jedan čudan momak, po imenu profesor John Haris, “stručnjak za bioetiku” u britanskom Sveučilištu u Manchesteru, ohrabrio je uporabu Ritalina za odrasle, kao i za djecu, i usporedio ga je s “sintetičkom sunčevom svjetlošću” – ekvivalentom onoga što su svjetlost vatre, svjetlost lampe ili električna svjetlost prema Suncu. Rekao je da bi ga odrasli trebali uzimajti da bi “povećali svoju moždanu snagu”. Pa, pretpostavljam da bi onda trebali da ga uzimaju.

Jedna studija objavljena u siječnju 2010. godine u časopisu Archives of General Psychiatry, također otkriva ozbiljan porast u prepisivanju dva ili više psihijatrijskih lijekova koji se uzimaju u kombinaciji – nešto što je poznato pod nazivom “psihotropnim polifarmacija”. Istraživači su proučavali lijekove koji su prepisivani odraslima u razdoblju između 1996. i 2006. godine, tijekom 13.000 posjeta liječniku u Sjedinjenim Državama. Otkrili su da je postotak posjeta u kojima je prepisano dva ili više lijekova porastao sa 42,6% posto na 59,8% posto, a postotak prepisivanja tri ili više lijekova je skočio s 16,9% posto na 33,2% posto.

Broj prepisanih lijekova tijekom svakog odlaska liječniku se u prosjeku povećao za 40,1% posto. Čak iako ne uzimate ove lijekove izravno, dobivate ih kumulativno uzimanjem vode. Istraživanje Associated press-a pokazalo je da su antibiotici, antikonvulzanti, stabilizatori ponašanja, spolni hormoni i široki spektar drugih lijekova pronađeni u zalihama pitke vode za najmanje 41 milijun Amerikanaca. Situacija je prosta – što više drogirate stanovništvo, ono više izlučuje mokraćom u zalihe koje koriste ostali – a sve je to planirano. Postoji još jedan aspekt ovog masovnog drogiranja društva od vitalnog značaja, a predvidio ga je Aldous Huxley, član Fabijanskog društva i autor djela “Vrli novi svijet” 1959. godine: … čini mi se prilično vjerojatnim da će u nekoj od sljedećih generacija doći do farmakoloških metoda koji će učiniti da ljudi zavole svoje ropstvo i naprave … neku vrstu bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima, zapravo, biti oduzeta sloboda, ali da će uživati ​​u njemu, jer će ih propaganda ili ispiranje mozga farmakološkim metodama učiniti nevoljnim da se protiv njega pobune.

Upravo se to događa danas. Plan je da se svaka nova beba mikročipira pri rođenju, a tada bude podvrgnuta obveznom cijepljenju i lijekovima koje će dobivati ​​doživotno, omogućujući potpunu kontrolu države od kolijevke, pa do groba.

Izolirajte ih u pet osjetila, a onda programirajte njihove diskonektirane umove tako što ćete kontrolirati izvore informacija – zvanične medije i ono što prolazi pod velom “edukacije”. Onima koji ne žele biti isprogramirani i inzistiraju na tome da se ponašaju drugačije od mase, biće dijagnosticiran ADHD i biti će stavljeni na droge koje će im pomutiti um. Zavjera oko uvođenja globalne kontrole je usmjerena na svakoga, ali joj je glavni fokus na djecu i omladinu koji će biti odrasli kada bi trebalo uvesti svjetski diktatorat. Stalno smo svjedoci toga da su mladi ljudi koji pomahnitalo vrše masakre u školama, sveučilištima i na drugim mjestima oni kojima su prepisivani ovi lijekovi koji utječu na um.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

Ako poznajete nekoga tko ima dijete s dijagnozom poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), velike su šanse da je to dijete zapravo sasvim u redu. Barem je tako pred smrt tvrdio pokojni psihijatar i pionir autizma, ali i otac ADHD-a, Leon Eisenberg. Ukoliko je to bilo rasterećenje duše i iskrenost pred odlazak na onaj svijet, to bi značilo da su milijuni djece ovisni o jakim lijekovima – bespotrebno, piše Natural News.

Zašto je tome tako, objasnio je dr. Jay Parkinson:

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

“ADHD je prevara koja je smišljena da se milioni djece širom svijeta navuku na lijekove”, rekao je dr. Edward C.Hamlyn.

Oko 20 miliona Američke djece trenutno uzima opasne ali vrlo skupe lijekove. “Sjetite se da postoje dva načina da proizvođači lijekova profitiraju, proizvedu nove lijekove ili izmisle nove bolesti za koje bi se određeni lijekovi koristili”, piše Dr. Jay Perkinson o lažnoj pozadini priče o ovoj bolesti.

Internacionalna komisija za ljudska prava donijela je sljedeći zaključak:

‘Psihijatrijsko – farmaceutska industrija troši milijarde dolara godišnje kako bi uvjerila javnost, zakonodavce i medije da su psihijatrijski poremećaji kao što su bipolarni poremećaj, depresija, poremećaj deficita pažnje (ADD / ADHD), posttraumatski stres itd., medicinske bolesti u rangu s provjerljivim medicinskih stanjima poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Ipak, za razliku od stvarnih medicinskih bolesti, ne postoje znanstveni testovi za provjeru liječničkog postojanje bilo kakvog psihičkog poremećaja.’

Poznati američki psihijatri Peter Breggin i Sami Timimi na ove zaključke i analize nadovezali su se izjavivši kako će se ‘obojica boriti protiv patologiziranja simptoma ADHD-a za koji tvrde da je više društveni fenomen nego što je uistinu poremećaj’.

“Otac ADHD-a” svojom izjavom šokirao službenu medicinu

Izjava dr. Eisenberga, kojeg smatraju “ocem ADHD-a”, posebno je šokantna za službenu medicinu, jer je on, ranije u svojoj karijeri, bio najveći zagovornik propisivanja lijekova za ADHD.

Eisenberg, koji je preminuo 2009. u dobi od 87 godina, slovi za oca ADHD-a, jer je tijekom pedesetih i šezdesetih uvelike pridonio definiciji ovog poremećaja i određivanju terapije za njega.

Prvi je proveo biološki utemeljena istraživanja o teškoćama u razvoju djece i kliničke pokuse djelovanja psihijatrijskih lijekova na djecu.

Njegovu je kritiku prenio njemački magazin Der Spiegel, kojemu je umirovljeni liječnik rekao da nikad ne bi pomislio da će njegovo otkriće ADHD-a  “postati toliko popularno.” “Genetska predispozicija za ADHD je jako preuveličana. Dječji bi psihijatri trebali temeljito utvrditi psihosocijalne uzroke koji su doveli do problematičnog ponašanja”, iznio je.

Pravilno dijagnosticiranje zahtijeva puno vremena. A tableta se može propisati vrlo brzo”, dodao je, uzdišući.

Nedostatak pažnje nije bolest

Ovaj je psihijatar i autor brojnih istraživanja o ADHD-u pretkraj života izjavio da liječnici olako dijagnosticiraju ovaj kontroverzni poremećaj te da nepotrebno propisuju djeci lijekove. Istina je da neka djeca teško održavaju koncentraciju i da se brzo zasite svega što rade. Međutim ovo ne mora značiti da su ta djeca bolesna.

U medicinskoj zajednici i izvan nje ima mnogo kritičara ADHD-a i načina na koji medicina pristupa djeci koja se teško koncentriraju i održavaju pažnju. U SAD-u čak deset posto desetogodišnjaka svakodnevno uzima lijekove protiv ADHD-a. Po mišljenju oponenata ADHD-a, to ne odražava stvarnu rasprostranjenost ovog poremećaja. Neki pak misle da je ta bolest izmišljena.

Manipulacija dijagnozama i lijekovima

U šezdesetima, mentalni su poremećaji među djecom bili skoro nepoznati. Danas službeni izvori tvrde da je svako osmo dijete u SAD-u mentalno bolesno, a da 5,4 milijuna američke djece ima simptome ADHD-a. Ti su podaci potakli američkog psihologa dr. Jeromea Kagana da  prošlog ljeta optuži liječnike i farmaceute za manipulaciju dijagnozama i lijekovima. Po njegovom saznanju, lijekovi kao što su Ritalin propisuju se mnogo češće nego što bi trebali, a ADHD je “izmišljotina”.

“I prije pedeset godina bilo je sedmogodišnjaka kojima je u školi bilo dosadno te su ometali nastavu. U to vrijeme, takvo smo dijete zvali lijenčinom. Danas se kaže da trpi od ADHD-a. Zato je broj djece sa psihijatrijskom dijagnozom narastao”, primijetio je Kagan.

“Svako dijete kojemu ne ide dobro u školi šalju pedijatru, a pedijatar kaže, ‘to je ADHD, evo vam Ritalin.’

Zapravo, 90 posto te djece nema nikakav poremećaj. Problem je u sljedećem: ako je liječnicima dostupan lijek, oni će postaviti odgovarajuću dijagnozu.

Sve za profit farmaceuta

Neki su kritičari ADHD-a još oštriji od dr. Kagana. Dr. Jay Parkinson vjeruje da većina djece kojima je dijagnosticiran ADHD nemaju nikakvih zdravstvenih smetnji. Po njemu, problem je u društvu, a osobito obrazovnom sustavu, koji je neprilagođen djeci drukčijoj od prosjeka. Portal Natural News piše da moderna psihijatrija i farmaceutska industrija profitiraju tako što djeci propisuju nepotrebna stimulativna sredstva poput Ritalina i Adderalla.

Teorija o dopaminu

Službena je medicina razvila nekoliko teorija o uzroku ADHD-a, a najzastupljenija je ona o neurotransmiterima dopamina. Dopamin je prirodna tvar koju stvaraju neuroni. Dopamin između ostalog pomaže ljudima da se zainteresiraju, motiviraju i koncentriraju na vanjski podražaj – primjerice, na neki zadatak. Nekim ljudima, međutim, neuroni luče manje dopamina. Medicina tvrdi da oni zbog toga brzo gube zanimanje za određeni zadatak pa im pažnja luta u potrazi za novim podražajima.

Što rade lijekovi

Zanimljivo je da stimulativna sredstva ne čine djecu fizički aktivnijom, nego im aktiviraju mozak. Pod utjecajem tih sredstava, dijete se uspijeva duže usredotočiti na isti predmet, umjesto da traži vanjske poticaje.  Međutim, velik dio nepažljive i pretjerano aktivne djece mogao bi i bez lijekova naučiti da obrati pažnju na zadatak i da se disciplinirano zadrži na njemu. No, kao što je rekao dr. Eisenberg u trenutku iskrenosti, liječnicima je mnogo lakše propisati lijek nego se pozabaviti s djetetom i njegovim problematičnim okruženjem.

Što kaže WIKIPEDIJA?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

U SAD-u postoje lijekovi koji mogu “smiriti” hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao “nenormalno”.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su “pravi” hiperaktivni ljudi.

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: “Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu”. Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: “Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju”.
 
Pogledajte što na svjetskom kongresu kažu psihijatri, koliko su ljudi izliječili:
 

 
 
(naturalnews.com,dnevno.hr,alternativa-za-vas.com, hr.wikipedia.org/uredio: nsp)