Mnogi kupuju homeopatske lijekove jer misle da se tako bore protiv farmaceutskih korporacija. A ne znaju da mnoge od tih šarlatanskih kapljica proizvode upravo velike kompanije. Jer i homeopatija je biznis težak milijarde dolara

Magazin New Scientist prozvao ga je “rotvajlerom racionalnosti” prema analagiji s “Darwinovim rotvajlerom” Richard Dawkinsom. Baš kao što evolucijski biolog Dawkins beskompromisno brani teoriju evolucije, britanski liječnik i znanstveni pisac Ben Goldacre strastveno brani znanstvenu racionalnost u borbi s raznim šarlatanima, pseudoznanstvenicima, nadriliječnicima, ali i moćnom farmaceutskom industrijom.

Od 2003. godine za britanski dnevnik Guardian piše subotnju kolumnu “Loša znanost” (Bad Science), u kojoj sustavno razotkriva besmislice koje nam serviraju nutricionisti, homeopati, ali i kozmetičke i farmaceutske tvrtke. Iz tih kolurrmi 2008. godine nastala je istoimena knjiga koja je samo u Velikoj Britaniji prodana u pola milijuna primjeraka te postala kultni publicistički bestseler. Knjiga “Loša znanost” prevedena je na 25 jezika, a u izdanju OceanMore 2010. godine objavljena je i na hrvatskom.

Nakon planetamog uspjeha knjige “Loša znanost”, Goldacre je 2012. godine objavio knjigu “Big Pharma” (Loši lijekovi) u kojoj se obračunava s farmaceutskom industrijom vrijednom 600 milijardi dolara. Ta druga Goldacreova uspješnica ovih će dana biti objavljena i na hrvatskom pod nazivom “Loši lijekovi”, a kao njezinu prethodnicu izdavač OceanMore nedavno je objavio novo, nadopunjeno izdanje knjige “Loša znanost”. “Izabrao sam naziv ‘Loša znanost’ za moje kolumne u Guardianu jer je dvoznačan. Naime, s jedne strane govorim kako ljudi zloupotrebljavaju znanost, a s druge strane objašnjavam kako funkcionira stvarna znanost”, kaže mi Ben Goldacre.

Benjamin Michael Goldacre rođen je 1974. godine u Velikoj Britaniji, no njegovi su roditelji Australci. Njegov otac Michael Goldacre profesor je javnog zdravstva na Sveučilištu Oxford, a majka Susan Traynor sedamdesetih godina bila je poznata pop-pjevačica, koja je pod imenom Noosha Fox nastupala u skupini Fox. Benova prapradjeda Henryja Parkesa smatraju pak ocem australske federacije. Ben Goldacre diplomirao je medicinu 1995. godine na Oxfordu, a zatim se usavršavao na Sveučilištu Milano kao kognitivni neuro-znanstvenik. Potom je na University College I London stekao diplomu iz ldiničke medicine, na Kings College u Londonu magistrirao filozofiju te specijalizirao psihijatriju. Kao liječnik radio je za britanski Nacional Health System (NHS), a od 2012. godine radi kao epidemiolog na London School of Hygiene and 1 I Tropical Medicine.

Pitam ga što ga je motiviralo da postane i znanstveni pisac. “Ne vidim da kao liječnik radim nešto što je različito od ljudi koji tvitaju I ili imaju blogove te pišu o temama koje ih zanimaju. Ljudi provode vrijeme baveći se onim što ih zanima ili vode razgovore o temama kojima se bave u svom svakodnevnom poslu. I ja to radim, ali razlika je u tome što imam veći auditorij”, rekao je Goldacre.

Pseudoznanost je kada ljudi navuku na I sebe znanstveni ogrtač kako bi sebe učinili uvjerljivima na površnoj razini. Kidanje toga ogrtača je uvijek zabavno”, ustvrdio je Goldacre, a zatim se osvrnuo na homeopatiju. Ta metoda alternativne medicine, čiji je moto “slično se liječi sličnim”, vrlo je populama na Zapadu, ali sve više i u Hrvatskoj. Iako su neke valjano provedene znanstvene studije dokazale kako homeopatski lijekovi nisu djelotvorniji od jednostavnog placeba, ljudi i dalje rado kupuju homepatske pripravke. Kako za to plaćaju nemale iznose novca, homeopatija je postala biznis težak milijarde dolara.

“Ljudi kupuju šarlatanske homeopatske pripravke iz niza vrlo različitih razloga. Zapravo, i mnogi od tih ljudi su obmanuti. Često je razlog kupnje homeopatskih pripravaka politički stav: ljudi misle da se tako bore protivkrupnog biznisa u zdravstvu, iako su mnogi od šarlatanskih lijekova, također, proizvod velikih kompanija. Ponekad homeopatske pripravke kupuju iz straha, a ponekad jer ih je zavaralo njihovo vlastito tijelo. Naime, zbog učinka placeba nakon uzimanja homeopatskih lijekova ljudima uistinu može biti bolje”, pojasnio je Goldacre.

Razgovor nastavljamo na temu sve snažnijeg pokreta koji se protivi cijepljenju kojim se Goldacre bavio u nizu svojih kolurrmi. Iako je cijepljenje jedno od najvežih medicinskih dostignuća koje nam je pomoglo da iskorijenimo mnoge teške bolesti, posljednjih godina na Zapadu, a sada i u Hrvatskoj, sve je više onih koji su protiv cijepljenja. Oni šire netočne informacije da cijepljenje uzrokuje više štete nego koristi. Masovna histerija, u kojoj uz vjerske fanatike i pobornike alternativnih metoda liječenja, sudjeluju i neke holivudske zvijezde, dovela je do toga da su u SAD-u zadnjih godina djeca, ali i odrasli počeli umirati od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.

Pokret protiv cijepljenja u usponu je od 1998. godine kad je ugledni medicinski časopis Lancet objavio studiju dr. Andrewa Wakefielda u kojoj se ukazivalo kako kombinirano cjepivo MMR protiv ospica, zaušnjaka i rubeole može izazvati autizam i Chronovu bolest. Iako je Wakefiedlova studija odbačena kao netočna, izazvala je paniku kod roditelja koja i danas traje. U kojoj mjerije odbijanje cijepljenja reakcija na nepovjerenje u vladu, a u kojoj na nepovjerenje u medicinu, pitam Goldacrea. “Mislim daje to i jedno i drugo. Baš zato je taj fenomen tako fascinantan. U rrmogim zemljama, posebice onima u kojima smo razmaženi te doživljavamo zdravstvenu zaštitu kao samu po sebi razumljivu, zdraystvo se identificira s vladom, dakle s autoritetom”, smatra Goldacre. No kako možemo nagovoriti ljude da prihvate cjepivo ako oni ne vjeruju u znanost?

“Možemo govoriti o dokazima i boriti se kad god vidimo da su novinari i nadriliječnici obmanuli javnost. Zdravstveni i znanstveni establišment vrlo je spokojan kad su u pitanju posljedice nadriliječnika i jako prestrašen da osnovano kritizira novinare kad obmanjuju javnost oko cijepljenja. Ta smirenost nas košta živote”, istaknuo je Goldacre.

Zanimalo me donosi li skepticizam oko cijepljenja ipak nešto vrijedno i korisno u raspravi. “Uistinu ne. Postoje mnogi istinski ozbiljni problemi oko toga kako velike farmaceutske kuće iskrivljuju dokaze za prepisivane lijekove, uostalom o tome sam napisao cijelu knjigu. No teorije zavjera protiv cijepljenja samo izbacuju iz kolosijeka ozbiljne razgovore koji su nam potrebni kako bismo smanjili korupciju i manjak relevantnih podataka u medicinskim studijama”, istaknuo je Goldacre i dodao: “A najveća opasnost u odbijanju cijepljenja je ta da ćete vašom glupošću ubiti vlastitu djecu.”

Kritičko pisanje o šarlatanima, nadriliječnicima i pseudoznan-stvenicima u “Lošoj znanosti” Goldacreu je priskrbilo brojne neprijatelje, ali i niz tužbi za klevetu. Zbog toga se često povlačio po sudovima. Najpoznatiji je sudski proces s Matthiasom Rathom, kontroverznim njemačkirn liječnikom i vitaminskim poduzetnikom te bivšim suradnikom dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga. Naime, Rath je neko vrijeme bio voditelj Kardiovaskulamih istraživanja pri Zavodu Linusa Paulinga u Palo Altu u Kaliforniji da bi se zatim u Europi upustio u vitaminski biznis. Kad je berlinski sud naložio Rathu da prestane tvrditi kako vitaminima može liječiti rak, kontroverzni se liječnik okrenuo Južnoafričkoj Republici.

Agresivna marketinška kampanja u kojoj je tvrdio kako su vitamini lijek za AIDS, a ne antivirusni lijekovi, pala je na plodno tlo. Rath je dobio moćnog saveznika, južnoafilčkog predsjednika Thaba Mbekija, poklonika teorije urote da HIV ne uzrokuje AIDS te da antivirusni lijekovi više štete nego koriste. Na žalost, takav stav na vrhuncu epidemije AIDS-a zauzela je i cijela južnoafrička Vlada, pri čemu je važnu ulogu odigrala i tadašnja ministrica zdravlja Manto Tshabalala-Msimang. U “Lošoj znanosti” Ben Goldacre iznio je procjenu iz jedne znanstvene studije kako je takav pristup HIV/AIDS infekciji između 2000. i 2005. godine rezultirao nepotrebnom smrću 330.000 Južnoafrikanaca.

Zbog optužbi koje je protiv njega izrekao u “Lošoj znanosti”, Rath je tužio Goldacrea i dnevnik Guardian za klevetu. Kakav je sudski epilog toga slučaja, upitala sam. “Dobio sam sudski spor, Rath je platio 220.000 funti troškova. Ubrzo smo pokrenuli uspješnu kampanju u Velikoj Britaniji kako bi se izmijenile zakonske odredbe oko klevete. Međutim, Matthias Rath je i dalje vrlo aktivan i uspješan diljem svijeta”, kaže. Razgovor nastavljamo o njegovoj drugoj knjizi “Loši lijekovi”, znakovita podnaslova “Kako se medicina iskvarila i kako je popraviti” za koju priznaje da je napad na farmaceutsku industriju. Zašto je odjednom fokus s psuedoznanosti skrenuo na kritiku farmaceutske industrije i medicine?

“Zapravo sam o tome pisao cijelo desetljeće u mojim kolumnama. No želio sam cijelu knjigu posvetiti toj temi jer je to kompleksno područje s brojnim problemima koji su međusobno isprepleteni. Stoga svi argumenti trebaju biti na jednom mjestu”, rekao je Goldacre koji farmaceutsku industriju optužuje zbog prikrivanja negativnih rezultata kliničkih pokusa.

“Lijekove testiraju oni koji ih i proizvode, u sklopu loše osmišljenih ispitivanja, na iznimno malom broju čudnih nereprenzentativnih pacijenata, i analiziraju ih metodama koje su u samoj zamisli manjkave, tako da se prenaglašava korist od liječenja. Ne iznenađuje stoga da ta ispitivanja obično daju rezultate koji proizvođaču idu na ruku. Kad ispitivanja daju rezultate koji tvrtkama ne odgovaraju, one tad imaju puno pravo da ih zataje liječnicima i pacijentima, pa vidimo jedino iskrivljenu sliku stvarnog djelovanja bilo kojeg lijeka”, upozorava Goldacre.

Navodi kako se cijena dovođenja novog lijeka na tržište kreće i do 800 milijuna dolara, a većina toga novca potroši prije nego što lijek i dođe na tržište.

Zanimalo me koliko je Goldacreova vlastita liječnička praksa promijenila njegove poglede na ulogu liječnika u medicini.

“To znači da sam svjestan prljave realnosti na uličnoj razini kada govorim kako bi se dokazi trebali koristiti u medicini. U realnosti, medicina zasnovana na dokazima je često vrlo buntovna i transgresivna aktivnost: trošite svoje vrijeme kako biste pokazali što ne se radi kako treba, a to vam može priskrbiti velike neprijatelje”, rekao je Goldacre.

Kažem mu kako je alternativna medicina često predmet kritika jer se ne zasniva na rezultatima istraživanja ili su oni vrlo loši. Ukazuje li Goldacre u knjizi “Loši lijekovi” da se i konvencionalna medicina ponaša na sličan način?

“Nikako. Nadriliječnički pripravci u principu ne djeluju ili su aktivni tako da čine više štete nego koristi. Prilično se rijetko u širokoj uporabi mogu naći lijekovi koji su aktivno štetni, u smislu da čine više štete nego koristi. Međutim, postalo je prilično učestalo spoznati da smo bili obmanuti oko toga koji je najbolji tretman, a to je rezultat kombinacije prešućenih podataka, loše dizajniranih kliničkih pokusa i pristrane diseminacije dokaza oko učinkovitosti lijeka putem marketinga. Međutim, pružanje suboptimalnih tretmana zbog loših dokaza nanosi nepotrebne patnje i smrt pacijenata. Na nama je odgovornost da promoviramo medicinu zasnovanu na dokazima što savršenije to možemo jer u pitanju su ljudski životi”, rekao je Goldacre.

Nije li farmaceutska industrija ta koja je ipak zaslužna za mnoge učinkovite lijekove i terapije?

“Naravno, nije sve loše. Kao što sam rekao u knjizi ‘Loši lijekovi’, farmaceutska industrija proizvodi terapije koje spašavaju ljudske živote. Ali to nije isprika za loše ponašanje. Ja sam liječenik, ali ne mogu reći: Spasio sam živote u bolnici pa stoga nije važno ako pijem dok vozim i mojim automobilom ubijem nekoliko djece”, ustvrdio je Goldacre.

.”Budući da se podaci o lijekovima prikrivaju, to može biti opasno za svakoga od nas. Mogu ignorirati marketing koji obmanjuje ili liječnike obmanjivače koji su prikriveno plaćeni kako promovirali farmaceutski proizvode. Ali da se cijeli negativni klinički pokusi prikrivaju i da nitko ne zna da smo svi obmanuti, to mi je teško prihvatiti. Kada se testira novi lijek, rezultate ispitivanja bi trebalo učiniti dostupnim čitavom medicinskom svijetu. To je i razlog zbog koga sam pokrenuo kampanju Alltrials (www.alltrials. net), kako bi se zaustavilo prikrivanje i zadržavanje podataka o kliničkim studijama. Ta je kampanja postala globalno uspješna”,naglasio je Goldacre.

Zanimalo me je li knjiga “Loši lijekovi” dovela do napretka u transparentnosti kod ispitivanja novih lijekova.

“Vrlo sam zadovoljan napretkom. Knjiga je potaknula dvije vladine istrage u Velikoj Britaniji, a kampanja Alltrials ima utjecaj na politike diljem svijeta”, rekao je Goldacre koji se naposljetku osvrnuo na etiketu “rotvajler racionalnosti”.

“Sretan sam zbog toga nadimka. To nikako ne znači da sam nepristojan. No mislim da mnogi ljudi toleriraju neke strašna, opasna, obmanjujuća ponašanja jer ne žele biti nepristojni. A ja kad spoznam nešto loše, to i kažem te objasnim zašto je tako”, zaključio je Goldacre.
 

 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)

Zadnja stvar koju ministarstvo obrazovanja želi jeste da ima potpuno informirano i svjesno stanovništvo. Što manje ljudi znaju, manju će im muku kasnije predstavljati.

U tih nekoliko riječi imate razlog (a) zbog koga je “obrazovni” sustav napravljen u svom sadašnjem obliku, i (b) zbog čega on stvarno uništava znanje ili ga barem sputava.

Znanje se ne može uništiti, ali se može držati podalje od ljudske svijesti. Sustav “obrazovanja” i zakoni koji se na njega odnose su odlični instrumenti indoktrinacije djece i omladine od najranijeg djetinjstva kako bi oni vidjeli svijet u skladu sa reptilskim zlokobnim planom.

“Obrazovanje” vam daje sistemsku verziju stvarnosti – financije, politiku, povijest, medicinu, mogućnosti i sve to zajedno.

Nastavnici su poput doktora i odvjetnika, jer odlaze u centre za obuku nastavnika gdje ih indoktriniraju nakon godina i godina indoktrinacije tijekom školovanja u školama, fakultetima i sveučilištima. Ukoliko se nastavnici potčine zahtjevima sustava u pogledu onoga kako i što treba naučiti đake, bivaju nagrađeni radnim mjestom, obično doživotnim i mogu čak postati i direktori ili sveučilišni profesori.

Ako li samo zaljuljaju čamac nezavisnom mišlju i ohrabre đake da sve dovode u pitanje, o Bože, to će biti loš potez u njihovoj karijeri. Isto vrijedi i za učenike i studente koji ubrzo naučiti ukoliko daš sustavu ono što želi čuti, dobivaš dobre ocjene, a ukoliko ne, pa, nećeš ih imati. Ispiti nisu test inteligencije, već poslušnost statusu quo. Mom sinu, Jamieu, rečeno je da će, ukoliko dovede u pitanje službenu verziju o “globalnom zagrijavanju” pasti na ispitu. Pokori se … znaš da je to najpametnije.

Zatvorenici lijeve hemisfere

Jedan od glavnih ciljeva sustava “obrazovanja” je da zarobe ljude u kraljevstvo njihove lijeve hemisfere mozga, “serijski procesor” koji konstruira stvarnost u nešto što porazuma postojanje “vremena”, strukture i komunikacije putem jezika, kao što sam već spominjao. Lijeva polutka je više od bilo čega drugog odgovorna za konstruiranje verzije stvarnosti koju danas doživljavamo kao “ljudski život”.

Mnogo puta sam govorio na Sveučilištu u Oxfordu, da budem precizniji na Oksfordskoj uniji, debatnom društvu osnovanom 1823. godine i rasadniku mnogih vodećih političara tijekom posljednjih 185 godina. Pet britanskih premijera potječu s Uniona – William Gledstone, Lord Selisberi, Herbert Askvit, Harold McMillan i satanitički ubojica djece Edward Hitt – kao i dug popis vladinih ministara i ostalih političara, uključujući Benazir Buto, bivšu premijerku Pakistana na koju je izvršen atentat.

Ona je bila predsjednik Unije 1977. godine. Unija je privlačila vodeće britanske političare svog vremena da sudjeluju na njenim debatama, a također i visoke dužnosnike i moćnike iz drugih zemalja, uključujući: američke predsjednike Reagana, Nixona i Cartera; bivšeg državnog tajnika i frontmena Iluminata Henryja Kissingera, kao i Roberta Kennedyja, ubijenog brata JFK-ja. Južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Majka Tereza, Dalaj Lama, Michael Jackson, pa čak i žabac Kermit pojavili su se u tim debatama.

Posljednji put kada sam tamo govorio 2008. godine, od mene su tražili da prezentiram informaciju o tome kako nekolicina njih kontrolira toliko nas težeći ka globalnom fašističkom diktatoratu. Bilo je tamo nekih otvorenih ljudi koji su se pojavili na raspravi, ali, ponovo sam shvatio, kao što je to bilo i svaki drugi put na Oxfordu ili Cambridgeu, da je intelekt, sam po sebi, zatvor za Um.

“Obrazovni” sustav je ustremljen na intelektu i samo na njemu. Društvo je strukturirano tako da zarobi svijest – fokus, pozornost – u proizvedeni “vašar” pogrešnih stvarnosti koje funkcioniraju kao scenski hipnotizer za pet osjetila i intelekt. Kada sam razmišljao o tome kako je najbolje da prezentiram informaciju na najprestižnijem sveučilištu na svijetu, našao sam se u očito bizarnom procesu izostavljanja određenih područja i koncepata, jer sam znao da će biti previše toga da bi intelkt mogao progutati.

Umjesto toga, odlučio sam ići korak po korak u kući intelektualne “elite”, iako na mojim uobičajnim javnim nastupima govorim sve zajedno u paketu publici koja se sastoji od svih godišta, rasa i porijekla, od kojih većina nikada nije ni ušla na sveučilište, posebno ne na Oxford. Kako je to moguće? Zbog intelekta, naravno. Ukoliko pogledate ono što nazivamo “društvom”, ono je napravljeno od strane intelekta. Ne srca, ne Svijesti – intelekta.

Ne znaju što čine

Obrazovni sustav gaji kult intelekta i putem ispita određuje one s najboljim intelektom da vode vladine institucije, financijske, poslovne, znanstvene, obrazovne, medijske i vojne u narednim generacijama. Tu na scenu ulazi Sveučilište u Oxfordu. Oxford i Cambridge (kao njegov vjeran pratitelj) su stari sveučilišta u koje se šalju oni s najboljim prolaskom na testovima uglavnom iz “najboljih” škola da bi bili indoktrinirani i vidjeli svijet onako kako obitelji Iluminata odrede za svoje buduće sluge sustava.

Na ovim “prestižnim” sveučilištima oni se miješaju sa ostalim studentima koji su na Oxford i Cambridge stigli zahvaljujući utjecaju njihovih elitnih obitelji i mreže privatnih škola u koje se ulazi zahvaljujući novcu. Slično je  i u Sjedinjenim Državama sa sveučilištima koji imaju dugu tradiciju, kao što su Harvard i Yale, gdje je upis praktično zagarantiran studentima koji dolaze iz “pravih” obitelji.

U tim “centrima učenja”, poput Yalea, Oxforda i Cambridgea, dolazi do spajanja onih za koje se, na temelju prolaska na testovima, smatra da su intelektualno najsposobniji i onih koji su tamo zbog toga što su im otac, majka, baka i djed to što jesu. Boj George Bush je klasičan primjer nekog takvog na Yaleu. Imamo djecu iz obitelji koje kontroliraju sustav dijeleći isto “obrazovno” i perceptualni programiranje, kao one koji će voditi sustav u njihovo ime u budućim generacijama. Isto se događa već stoljećima.

Oksfordski sveučilište je stjecište elite među elitom i jedan je od primarnih, globalnih lokacija u kojoj Iluminati razvijaju programirane intelekt kako bi služili njihovom cilju, a to je globalna kontrola. Zbog toga je ozloglašeni agent Rothschildovih, Cecil Rhodes, ostavio 1902. godine svojim testamentom novac u obliku fonda tzv. Roudsovih stipendija namijenjenih dovođenju dobro probranih učenika iz inozemstva kako bi studirali na Oksfordovoj indoktrinacijskoj mašineriji pod njegovim motom “Dominus Illuminato Mea” ili “Gospodin je moja svjetlost”.

O kom li se “Gospodinu” radi? Bill Clinton je bio nositelj Roudsa stipendije na Oxfordu, pa čak i izvan Roudsovog sustava elitne obitelji diljem svijeta šalju svoju djecu tamo da budu “zapadizirana” – Iluminizirana – da bi se vratili i promijenili vlastito društvo u skladu sa oksfordskim planom. To je bilo jedno od najučinkovitijih instrumenata “zapadizacije” svijeta. Oxford je iznjedrio 25 britanskih premijera i mnogo drugih stranih lidera 20 nadbiskupa Kenterberija i glavne manipulatore i one koje služe sustavu poput medijskog tajkuna Ruperta Murdocha.

Njegova i ostale medijske kuće su pune diplomaca Oxforda i Cambridgea (“Oxbridgea”), baš kao i političke partije i kontrolni slojevi vladine administracije, medicine, službene znanosti i vojske. Oxbridge je, također, glavni regrutni centar operativaca britanske tajne službe koja nastavlja igrati svoje “intelektualne” dječje igre sa životima ostalih.

Što svi oni, ili barem velika većina njih, imaju zajedničko? Oni su zatvorenici intelekta, kao što su i elitne obitelji Iluminata, i tako imamo društvo koje je zasnovano ili stvoreno pomoću intelekta – jednog od najnižih izraza svijesti.

Oni koji diktiraju percepcije društva, poput znanstvenika, doktora, nastavnika, odvjetnika, političara, novinara, bankara, poslovnih lidera i ostalih su uvijek zatvorenici intelekta. “Obrazovni” sustav je posebno osmišljen da pravi takve ljude da bi vodili sustav u ime pripadnika loza, iako većina njih nema pojma da upravo to rade. Intelekt se manifestira kroz lijevu hemisferu mozga, dio koji filtrira stvarnost u smislu pitanja da li mogu to vidim, dodirnem, okusim, čujem ili omirišem? OK, onda znači da postoji.

Lijeva hemisfera vidi stvarnost kroz pet osjetila i vidi svijet u dijelovima, a ne kao jedinstvo. Sustav je strukturiran tako da nas zatvori u lijevu hemisferu mozga od momenta kada po prvi put sjednemo u svoju učionicu, do trenutka kada napustimo koledž ili sveučilište. Napredujete kroz “obrazovni” sustav tako što polažete ispite, a što ste uspješniji po pitanju informacija iz lijeve polutke mozga, brže i više napredujete.

Ljudi sa “cijelim mozgom”

Ukoliko ste brilijantni, završit ćete na Oxfordu ili Cambridgeu, Harvardu ili Yaleu. A što vam, zapravo, treba da biste bili liječnik, znanstvenik, vrhunski političar, predsjednik vlade, vojni lider, itd.? Položeni ispiti i “dobro obrazovanje” (dobra indoktrinacija), a institucije koje vode sustav generacijama su pod kontrolom ljudi zarobljenih u lijevoj hemisferi mozga ili intelektu i vide sve kao djelić, a ne kao jedinstvo.

To objašnjava toliko toga. Razgovarao sam s nekoliko mladih učenika prije moje posljednje prezentacije u Oksfordskoj uniji i to je izgledalo kao da razgovaram sa zidom. Nijedan nije želio čak ni razmotriti mogućnost da postoji društvo koje nije pod kontrolom “jake”, hijerarhijske vlade. To jednostavno ne mogu razumjeti i bilo koja alternativa im suludo zvuči.

Kao što je Einstein rekao: “Zdrav razum je zbroj predrasuda koje ste usvojili do osamnaeste godine.” Jedan drugi student Oxforda je izjavio da je mogao da me prati kada sam objašnjavao strukturu vlasti u kojoj nekolicina kontrolira sve ostale (lijeva polutka), ali nije mogao razumjeti ono što sam kasnije govorio o iluzornoj prirodi stvarnosti (desna polutka). Klasika.

Desna hemisfera mozga – gdje je intelekt uravnotežen – bavi se slučajnim, intuitivnim, holističkim i subjektivnim. Njena perspektiva je jedinstvo, kreativnost koja slobodno teče, kao i neograničenost, a ne limitiranost. Ona se izražava na mnogo očigledniji način, kroz umjetničko i disidentno.

Cilj strojevi Iluminata “za pravljenje kobasica” pod nazivom “obrazovanje” je da aktivira, stimulira i nagradi lijevu hemisferu mozga ujedno potiskujući desnu. Moguće je imati napredan intelekt, a ne biti subjekt njegovih ograničenja ukoliko ujedno i otvoriti um za Svijest. To su ljudi “sa cijelim mozgom” koji balansiraju i spajaju svoju svijest putem obje hemisfere mozga.

Takvi ljudi su “negdje tamo” i “ovdje dolje” i mogu gledati iz više perspektive dok su ujedno sposobni funkcionirati unutar petočulne stvarnosti i objašnjavaju svoje razumijevanje “onog negdje tamo” putem intelekta riječima koje većina ljudi može shvatiti. Ja nemam ništa protiv intelekta lijeve hemisfere mozga, jer bez nje ne bismo mogli učinkovito izrazimo kroz tijelo-računalo.

Koliko onih sa razvijenom desnom hemisferom znati koji su “negdje tamo” u eteru, ali su se mukom izborili za funkcioniranje u petočulnoj stvarnosti ili nisu mogli da se izraze na način koji većina ljudi može razumjeti?

Ja sam imao prilike da upoznam mnoge tijekom svih ovih godina. Nama je intelekt potreban da bi učinkovito funkcionirali pomoću pet osjetila, ali on mora biti na svom mjestu, a ne da vodi našu percepciju. Kada on dominira osjećajem za stvarnost, može biti pravo čudovište, kao i predmet najšokantnijih razine neznanja. Publika s dominantnom lijevom hemisferom predstavlja iz tog razloga najzahtjevniju i nikada nisam bio na nekom sveučilištu gdje to nije opći slučaj – iako to sigurno ne vrijedi baš za svakog pojedinca. Na sveučilištima ima i onih koji koriste obje hemisfere.

Pamet lišena mudrosti

Jednom kada počnete razumijete kako funkcionira mozak i kako je sustav, posebno obrazovni, napravljen da bi programirao njegovu percepciju, postaje mnogo jasniji način na koji funkcionira naše društvo. Ne postoji nikakva misterija u tome zašto mogu razgovarati sa “neobrazovanom” publikom a da ona sve “shvati”, dok ljudi iz tzv. krema intelektualnog društva (odrasli, kao i “elitni” studenti) gledaju u mene s nevjericom.

To je jednostavno razlika između otvorenog uma koji funkcionira i skenira mnoge razine svijesti i zatvorenog uma intelekta koji je zarobljen petočulnom percepcijom. Prirodno, društvo koje je stvoreno intelektom mjeri inteligenciju intelektualnom sposobnošću, ali termini “intelekt” i “inteligencija” nisu ista stvar, ili barem nisu ukoliko intelekt funkcionira sam.

Prolazak na ispitima nije ništa više mjera inteligencije, nego što je pamet mjera mudrosti. Kao što sam ranije rekao, može biti pametno napraviti atomsku bombu, ali je mudro ne napraviti je. Na isti način, potreban je intelekt da se orkestrira ratom, ali Svijest da se to ne uradi. Potreban je intelekt da se objasni očigledna kompleksnost ovog iluzornog svijeta podijeljenosti i razdvojenosti, ali Svijest zna da smo svi Jedno. “Fizičku” stvarnost “u” kojoj živimo je stvorio / dekodidrao intelekt i promijenit ga samo srce ili Svijest. Sustav sveučilišta, elitni ili bilo koji drugi, je nikad irelevantniji, nikad dalji od najnovijih dostignuća.

Događa se revolucija percepcje, a izolirani intelekt jednostavno to ne može vidjeti, niti može vidjeti koliko je religija intelektualizma zapravo daleko od znanja. Kako će zvanična nauka ikada razumjeti stvarnost kada je puna “znanstvenika” koji sve filtriraju lijevom hemisferom mozga koja samo može uoči sekvence, vrijeme i podvojenost? Ona nikada nije, niti je ikada trebao biti.

Ideja je da se ljudi zadrže što dalje od istine o stvarnosti i stanja u kojem su ljudi tako što se to znanje drži podalje od znanosti. Znanstvenici koji idu glavom / srcem su na branicima znanosti, a ne obična hrpa njih, utjelovljena u ljudima poput profesora Richard Dawkinsa. On je “grupi” Darvinizma na Sveučilištu u Oxfordu koji gura nos svuda i ismijava sve druge koji imaju drugačiji pogled na stvarnost izvan granica njegove poštanske marke. On osuđuje religiju, a ipak je visoki svećenik svoje religije – “sciencetizma”, vjerovanja da samo službena znanost ima pravo, a sve ostalo je bogohuljenje.

Jednom davno sam se s njim pojavio na Oksfordskoj uniji. Bilo je kao da raspravljaju s betonom na nogama. Nisam mu se svidio, a mogu i misliti zbog čega. Čitava darvinistički glupost, koja kreatora vadi iz kreacije, bila je pažljivo proračunata da bi se indoktrinirala masovna percepcija života bez svrhe, ona po kojoj smo mi samo pukim slučajem “evolucije” došli na svijet, po kom je život kučka, a onda na kraju umremo. To još uvijek dominira kolektivnim umom koji sebe hrabro naziva “znanošću”.

Kao i u slučaju medicine, prava i obrazovanja, tako je i zatvoreni svijet službene znanosti strukturiran tako da suzbija sve one koji prijete da će srušiti branu koja vodi do njegove percepcije. Jedan od metoda je napasti alternativne pristupe iscjeljenju i osuditi ih kao “luđake” ili “opasne”, ali što može biti luđe i opasnije po ljudsko zdravlje od kemoterapije? Znanstveni establišment vrši sve veću presiju da se donesu novi zakoni kako bi se ljudi “zaštitili” od alternative dok istovremeno izmišljaju politike i tehnologije koje su potencijalno smrtonosne i za ljude i za planet.

Znanstvenici koji se protive establišmentu i traže znanje putem otvorenog uma bivaju lišeni svojih fondova i poslovnih prilika. Za početak, probajte pričate s nekim od onih znanstvenika koji su probali da dovedu u pitanje ortodoksni stav po pitanju globalnog zagrijavanja. To je opet situacija sa štapom i mrkvom i koristi se u čitavom sustavu da bi disidente držao pod kontrolom, a istinu i dalje zaključanu u ormaru.

Vlade uništavaju slobodu

Prva stvar koju treba znati o vladama je da one ne postoje da bi služile interesima ljudi. One su stvorene s jednom stvari na umu – da kontroliraju ljude. Jednom kada to shvatite, sve ostalo dolazi u fokus, kao što je na primjer zbog čega vlade konstantno rade u korist interesa Velikog Bankarstva, Velikog Biznisa, Velike Farme, Velike Biotehnologija i sličnih organizacija i personala, a suprotno interesima stanovništva. Kako i biti drugačije kada ista ona mreža koja drži “Velike” drži i sve vlade i sve političke partije koje imaju ikakve šanse da formiraju vlade? Život je daleko manje kompliciran kada vidite što se događa.

Došlo je u jednom trenutku vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv vladavine kraljevskog diktatorata i zatražili da im se kaže tko vodi njihovu zemlju. Zato su loze počele proces zamjene otvorenih kraljevskih diktatorata onim koji su imale izgled slobode, dok je sve bilo kao i obično. Tiranija koja je bila vidljiva mijenja se mnogo učinkovitijom tiranijom koja se ne može vidjeti, ili je barem većina ljudi ne vidi. Najgora noćna mora Iluminata je da se ljudi biraju u vladu koja je istinski nezavisna u suštini se vodi najboljim interesima stanovništva.

Njihovo rješenje je bilo uvođenje koncepta političkih partija i stvorili su strukturu koja, putem financiranja i organizacije, one koji se ne priklone nekoj od tih partija ostavlja praktično bez nade da će biti izabrani u vladu s drugim, istinski neovisnim ljudima. Želiš da uđeš u politiku? U redu, izaberi partiju. Možda ste primijetili da se stalno pojavljuje riječ “struktura”.

Struktura je od vitalnog značaja za kontrolu koju nad većinom ima nekolicina. Stvaranje političkih partija dovelo je do strukture putem koje članovi parlamenta i oni na ostalim razinama vlasti – lokalnim i državnim – mogu biti kontrolirani. Umjesto da nametnu svoju volju nad stotinama pojedinaca, sve što treba da urade je da je nametnu onima koji kontroliraju partije a oni će je, zauzvrat, nametnuti svojim članovima. Prilično jednostavno, ukoliko želite napredovati u politici prvo treba da se učlanite u neku partiju, a zatim učiniti vladajuću elitu iste što sretnijom time što ćete raditi i što ćete govoriti.

Evo nas opet. Kao što je slučaj s liječnicima, odvjetnicima, znanstvenicima i nastavnicima, spuštate glavu, ne ljuljate brod i naravno ne protivite se ničemu značajnom osobnom sviješću koja je usmjerena protiv želja establišmenta vaše partije. “Pravi” napredak u bilo kojoj od tih profesija zahtjeva zatvoriti um i prodate dušu. Po mogućnosti oba.
 
 
(treceoko/uredio:nsp)