David Bowie, Alan Rickman, René Angélil, suprug Celine Dion, pa i brat Daniel Dion, Grizzly Adams, Clarence Reid i Lemy, svi su nedavno umrli od raka

Bio je ovo smrtno hladan i pust početak nove godine, u kojem je američki predsjednik Barack Obama proglasio novi apsolutni cilj svjetske imperije, bez obzira na cijenu, takozvani “moonshot”, slijetanje na Mjesec budućih generacija: konačno otkrivanje lijeka protiv raka.

Ironično je da su oni umrli upravo od nekog oblika ove bolesti u trenutku kada je Američko društvo za borbu protiv raka objavilo da je smrtnost od raka pala na najniži nivo od 1991. godine, kada je “kosač” bio na vrhuncu.

Tada je na svakih sto tisuća ljudi prosječno umiralo 215,1 osoba. Godine 2012. taj broj je pao na 166,4 – pad od 23 procenta. To znači da je 1,7 miliona ljudi spašeno. To je drugi ubojica poslije srca, i nazivaju ga tihim, mada smrt rijetko kad pravi buku. U sljedećoj dekadi, srce neće otkazivati tako često koliko stanice pod najezdom malignih bolesti.

Prognoze Svjetske zdravstvene organizacije su prilično mračne i oni koji kažu da su realisti, s ovom stopom rasta životnog vijeka i standarda, procjenjuju da će rak biti ubojica broj jedan. Oni optimisti među pesimistima kažu da će to biti kao epidemija gripe, samo bez karantene.

Strah od raka postoji na sam spomen te bolesti ili na spisak umrlih s početka godine. Znači li to da imati novac ne znači i biti bliži izlječenju, kao što to kaže Obama?

Joe Biden, potpredsjednik SAD, čiji je sin preminuo prošle godine od raka na mozgu, biti će šef misije koja se smatra ravnoj onoj slijetanju na Mjesec.

Kažu da će onaj tko pronađe lijek protiv raka biti najbogatiji čovek na svijetu. To slušamo otkako smo kročili na svijet u kojem stariti podrazumjeva biti pod sve većim rizikom od neke zloćudne bolesti. Trenutak u kojem je Obama to rekao donio je neskrivenu nadu, optimizam da se ljudi neće tek tako predati pred osvajačem koji ih izjeda iznutra.

Zar Google naočale ili Google books nisu bile nemoguća misija u trenutku kad su najavljene? Još dublje u prošlost, prelazak preko oceana za sat vremena ili uopće prelazak preko oceana, ili mobilni telefoni, televizori… bilo šta na ovom svijetu, da li je bilo dostižno i realno? Točnije, da li je dostižno i realno za naših života? Pa čak i lijek za AIDS?

“Učinimo Ameriku zemljom koja će izliječiti rak jednom zasvagda.” (i valjda se onda iznutra grohotom nsmijaše)

Aplauzi Obaminoj rečenici jesu utihnuli, ali očekivanja nisu. “Moonshot” je podsjetio na najslavnije dane SAD, kada je NASA pobijedila Sputnik. Trenutak kada je NASA objavila da će poslati čovjeka na Mjesec nije bio “odokativan”, puno prije toga pripreme su počele, znanje je postojalo, samo je nedostajao način da se savladaju sve prepreke.

Posvećenost tom cilju podrazumjevalo je da prođu tri predsjednika i sedam kongresa. Dječja paraliza bila je također nedostižan cilj, ali riješena je jednim cjepivom. Velike boginje su navodno iskorijenjene osamdesetih, i sada postoje samo u malim virusnim uzorcima. A rak?

Komplikacije sa rakom su te što nije moguće da postoji jedan univerzalan lijek za maligna oboljenja.

Predviđa se da će za deset do petnaest godina to biti najčešća bolest, daleko češća od kardiovaskularnih bolesti. Borba protiv raka je skupa i zahtjeva kompleksan pristup, mnogo više od toga da se jedna, pa makar i najbogatija zemlja svijeta, bori protiv nje, ili da se to prepusti samo ministarstvu zdravlja.
 
(thebosniatimes.ba/uredio:NSP)