O mlijeku se jako puno priča i mišljenja su podijeljena. S jedne strane nas uvjeravaju da je mlijeko dobra i vrlo zdrava hrana, s druge strane nam se savjetuje da ga izbjegavamo ili čak potpuno izbacimo iz prehrane

O čemu se ovdje radi, zašto vladaju takva potpuno suprotna mišljenja, kome vjerovati i konačno: da li piti mlijeko ili ne?

Sirovo mlijeko, a s time mislim na domaće svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od takvog mlijeka.

Sirovo mlijeko je izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnih korisnih laktobakterija, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštiti organizma od raznih bolesnih stanja. Također je izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži punovrijedne proteine i masnoće, koji su građevinski materijal za naše tijelo.

Problem s mlijekom je u industrijskom uzgoju i preradi. Kako je to slučaj i s drugim namirnicama, industrijska prerada uništava mlijeko i daje mu sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano.

Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku, što na prvi pogled možda zvuči ispravno, znajući da su patogene bakterije uzročnici raznih bolesti. Međutim, ovaj proces potpuno mijenja njegovu strukturu i ono zapravo ne postaje sigurnije za upotrebu.

Osim što zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ono ubija i korisne laktobakterije te uništava mnoge druge hranjive komponente. Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mliječnih proteina koji onda postaju vrlo teški za probavu i potencijalno štetni za zdravlje.

Pasterizacija potpuno uništava enzime koji su potrebni za razgradnju i probavu mlijeka, smanjuje sadržaj vitamina, denaturira mliječni protein, uništava vitamine B12 i B6, vitamin A, vitamin D, vitamin C, onemogućuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubija korisne bakterije i promiče patogene!

Ako ostavite sirovo mlijeko na sobnoj temperaturi, mlijeko se neće pokvariti već će se ukiseliti, što je prirodan način konzerviranja mlijeka uz pomoć laktobakterija. Korisne bakterije iz sirovog mlijeka drže pod kontrolom one loše, no pasterizirano mlijeko nema korisnih bakterija koje bi ga čuvale od truljenja.

Denaturirani mliječni proteini su zbog svoje strukture vrlo teško probavljivi, a osim toga su u pasteriziranom mlijeku uništeni svi enzimi i korisne laktobakterije koje pomažu razgradnju i probavu proteina iz mlijeka. Zbog toga je industrijski obrađeno mlijeko jedan od najčešćih alergena koji se povezuje uz cijeli niz zdravstvenih problema – probavne smetnje, alergije, kolike kod dojenčadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi s rastom kod djece, učestale infekcije ušiju kod djece, bolesti srca i rak.

Međutim, sirovo mlijeko nema takvo djelovanje, već upravo promiče zdravlje na mnoge načine. Mnogi ljudi koji ne podnose mlijeko, u pravilu mogu tolerirati sirovo. Zapravo, sirovo mlijeko se toliko razlikuje od industrijski obrađenog, da se ove dvije namirnice ne bi ni trebale nazivati zajedničkim imenom.

S pasterizacijom se počelo 20-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme kad je tuberkuloza bila česta, kao i druge zarazne bolesti uzrokovane lošim zdravstvenim stanjem životinja i lošim higijenskim uvjetima i metodama proizvodnje.

Ali vremena su se promijenila i danas se upotrebljavaju tankovi od nehrđajućeg čelika, mašine za mužnju i sistemi za rashlađivanje, te se provode stroge sanitarne inspekcije čime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna. Jedino tko ima koristi od pasterizacije je industrija jer se pasteriziranom mlijeku produžava rok trajanja.

Drugi proces kojem se mlijeko izlaže je homogenizacija, razbijanje molekula masnoće pod velikim pritiskom, da bi se spriječilo stvaranje vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jer masnoća koja se dobije više nema svoju prirodnu strukturu.

Osim toga se iz mlijeka uklanja (obire) masnoća tako da kupovno mlijeko sadrži 1 – 3% mliječne masti (ovisno o vrsti krava, prirodno mlijeko sadrži 4,5 – 6% mm). Zbog straha od prirodnih masnoća i agresivne propagande nemasnih proizvoda, industrija je uspjela plasirati na tržište light mlijeko, koje je zapravo industrijski višak koji preostaje nakon obiranja vrhnja za proizvodnju drugih mliječnih proizvoda.

Upravo su u mliječnoj masti najvažniji nutrijenti mlijeka. Mliječna mast sadrži vitamine A i D koji su potrebni za asimilaciju kalcija i proteina, pa bez ovih vitamina kalcij i proteini postaju teže iskoristivi i potencijalno opasni. Ona je također bogata kratkim i srednje dugačkim lancima masnih kiselina koje štite od bolesti i jačaju imunološki sistem. Tu je i vrlo vrijedna CLA (konjugirana linolenska kiselina) koja ima snažno antikancerogeno djelovanje. Svi ovi važni nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka.

Industrija koristi naziv ‘svježe’ mlijeko, ali je svako kupovno mlijeko pasterizirano, pa i ono koje se naziva ‘svježim’. Razlika između ‘svježeg’ i ‘trajnog’ mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaže tijekom pasterizacije.

Svježe se mlijeko zagrijava na 60 do 70 °C, najčešće u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijeko naglo zagrijava na temperature preko 130 °C (tzv. UHT proces) što mu još više produžava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radi zaštite potrošača samo je još jedan mit, jer se zapravo mlijeko pasterizira radi produžene trajnosti.

Tu su nadalje i problemi antibiotika, pesticida i hormona rasta, te činjenica da se skoro sve komercijalne krave hrane žitaricama umjesto da pasu travu, što je njihova prirodna hrana. Sve ovo mijenja kompoziciju masnoća u mlijeku, posebno CLA. Prava prirodna hrana za krave koje daju mlijeko je zelena trava u proljeće, ljeto i jesen, te sijeno zimi. Nikakvo brašno od soje, žitarice i razni industrijski otpad ne mogu predstavljati dobru hranu za životinje. Vitalne tvari – vitamini A i D, te ‘aktivator X’ – potrebni su za optimalnu asimilaciju minerala i u velikoj mjeri su prisutni u mlijeku krava koje pasu travu, osobito brzo rasteću travu u proljeće i jesen. No, vitamini A i D se drastično smanjuju a aktivator X potpuno nestaje hrane li se krave komercijalno žitaricama i sojom.

Ne tako davno, prije ‘modernih’ industrijskih metoda, generacijama su ljudi koristili i djeca odrastala na domaćem svježem punomasnom mlijeku, prirodnom žutom maslacu, svježim domaćim sirevima i vrhnju. Ako imate mogućnosti nabavljati domaće sirovo mlijeko i prave prirodne mliječne proizvode, to je nešto najbolje što možete učiniti za zdravlje svoje obitelji.
 
(istineilaziohrani.blogspot.hr//uredio:NSP)