AMERIKANCI VOLE OPERACIJE POD LAŽNIM ZASTAVAMA, ALI NE MOGU BAŠ SVE SAKRITI

Cjelokupna suvremena zapadna politika načinjena je od niza provokacija i takozvanih “operacija pod lažnom zastavom”.

To često izgleda ovako: izvodi se lažni teroristički napad, za to se optužuje protivnik i protiv njega počinje agresija. Doduše, ovo je najjesnostavnija shema za koju nije potrebna velika pamet.

U suštini, takve operacije s vremenom – zbog degradacije razine zapadnih stratega – postaju sve primitivnije.

Da podsjetim: prijetnje terorističkim napadima desetinama židovskih zajednica u SAD dale su priliku vladi SAD da znatno pooštri odnos prema Siriji i Bashar al-Assadu. Na kraju se ispostavilo da je iza svih tih telefonskih prijetnji stajao Židov-tinejdžer, koji je čak bio uhićen u Jeruzalemu. Ali, koga to više uopće zanima?

Dobar primjer operacije tog tipa su motori sjevernokorejskih balističkih raketa.

Donald Trump izgovorio toliko žestokih riječi i prijetnji na račun Sjeverne Koreje da će poslije njih sve osim vojnih udara po toj zemlji izgledati kao njegova i američka slabost. Zato je moralo biti lansirano nešto što će skrenuti pažnju u drugu stranu.

The New York Times je objavio da su raketne tehnologije u Pyongyang stigle iz ukrajinske raketne firme “Južmaš”. Podigla se bura, u Kijevu je zavladala panika. Uslijedio je pokušaj da se sve pripiše Rusiji.

Na kraju je Ukrajina odustala od tužbe protiv The New York Times za klevetu, čime je priznala da je isporučila motore Pyongyangu.

To je, međutim, Trumpu donijelo samo kratki predah. Jer, mnogi zapadni mediji su objavili da iza sjevrnokorejskog atomskog programa stoje same Sjedinjene Države i da je u taj program uložen novac američkih poreznih obveznika.

Ključnu ulogu su u tome odigrale su administracije Billa Clintona i Georgea Busha-mlađeg koje su pomagale Pjongjangu u razvijanju atomskih tehnologija od sredine 90-ih godina.

Tehnološki div AVV je predao Sjevernoj Koreji dvije atomske električne centrale, u vrijeme kada je njegovo djelovanje bilo pod kontrolom ministra obrane SAD Donalda Rumsfelda.

Prema izvještaju SWI iz 2003., tvrtka AVV je početkom 2000. godine sa Pjongjangom potpisala ugovor na sumu od 200 milijuna dolara. Zadatak AVV je bio Sjevernoj Koreji isporučiti opremu za dvije atomske električne centrale u području Kumho, na istočnoj obali S. Koreje. Međutim, Rumsfeld je jednostavno preuzeo štafetu od Clintonove administracije.

Amerika je 1994. pristala reaktore S. Koreje zamijeniti najnovijim reaktorima na lakoj vodi LWRs.

Šef vašingtonskog Centra za obrazovnu politiku u sferi neširenja nuklearnog oružja – Henry Sokolski – još tada je upozoravao da se poklonjeni reaktori LWRs mogu iskoristiti za proizvodnju plutonija za desetaka bombi u Sjevernoj Koreji i Iranu.

Bush-mlađi je nastavio sa atomskim naoružavanjem Sjeverne Koreje jer je za to 2003. izdvojio još veća sredstva. Navodno je samo “program” potom bio “zamrznut”, ali se posla poslije prihvatila CIA.

Već naredne (2004-te), njezin agent – doktor Abdul Kadir Han koji je međunarodni švercer oružja i tvorac pakistanske atomske bombe – priznao je da je došlo do “razmjene nuklearnih tehnologija” sa Sjevernom Korejom. Navodno preko “svjetske švercerske mreže u koju su uključeni i objekti u Maleziji gdje su proizvedeni ključni elementi za centrifuge”.

Hanov suradnik B.S.A. Tahir došao je na čelo tvrtke u Dubaiju preko koje su same “komponente centrifuga” otpremljene u Sjevernu Koreju.

Bivši nizozemski premijer, Ruud Lubers, otkrio je da su vlasti njegove zemlje namjeravale Hana uhititi dva puta – 1975. i 1986., ali da se oba puta umiješala glavna američka špijunsko-subverzivna centrala i omogućila Hanu da “djeluje slobodno”.
 
 
(fakti.org)