Ako upitate bilo kojeg 14-ogodišnjaka da li bi radije brže narastao ili duže živio, on će vjerojatno izabrati ono prvo. Da li je to ispravno pitanje? Jeste. Naime, proučavanja na laboratorijskim životinjama još su 1930. pokazala da prehrana bogata bjelančevinama ubrzava rast i sazrijevanje, ali skraćuje životni vijek.

80-tih godina 19. stoljeća njemački znanstvenik dr. Justus von Liebig prvi je shvatio da su mišići načinjeni od bjelančevina. Njegov suradnik, dr. Karl Voit je, promatrajući rudare, izračunao da ovi snažni, mišićavi ljudi pojedu oko 120 grama bjelančevina dnevno. Na osnovi toga zaključio je da bi to trebala biti idealna dnevna količina unesenih bjelančevina za odraslog čovjeka. Od tada se opsjednutost uzimanjem “dovoljnih” količina bjelančevina zadržala do današnjeg dana.

Koliko nam je bjelančevina stvarno potrebno? Suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na to da je odraslima zapravo potrebno samo 30 grama bjelančevina dnevno. Ljudski organizam jako djelotvorno prikuplja i reciklira vlastite bjelančevine. Jedini stvarni gubici koje treba stalno nadoknađivati ​​jesu bjelančevine koje tijelo ne može ponovno iskorištavati jer su ugrađene u kosu, nokte i kožu.

Američka nacionalna akademija znanosti odredila je preporučene dnevne potrebne količine (RDA) različitih vitamina, minerala i drugih sastojaka. Što se tiče bjelančevina, postavljeno je pravilo da je odraslom čovjeku potrebno 0,77 grama te tvari po kilogramu tjelesne težine.

Budući da je uzeta u obzir i sigurnosna pohrana, preporuka daleko nadmašuje stvarnu potrebu od minimalnih 30 grama. Tako je muškarcu od 77 kilograma preporučeno oko 60 grama, a ženama koje teže 66 kilograma oko 45 grama bjelančevina dnevno. Ali unatoč tome, prosječni stanovnik Zapada nastavlja uzimati između 100 i 130 grama bjelančevina dnevno.

Problem se proširuje jer većina bjelančevina koje ljudi na Zapadu pojedu potječe od namirnica životinjskog podrijetla koje su prepune kolesterola i masnoća. Budući da su te masnoće u njima dobro prikrivene, mnogi ljudi nisu svjesni da im meso i mliječni proizvodi donose prosječno 50% do 85% posto kalorija u obliku masnoća.

Ta velika količina masnoća i kolesterola, posebno zasićenih masnih kiselina koje se hranom unose u organizam, potiče nastanak aterosklerotičnih naslaga i suženje i otvrdnjavanje vitalnih krvnih žila. Ovaj proces ubrzava starenje i skraćuje život.

Prehrana bogata bjelančevinama smanjuje izdržljivost. Danas se vrhunski atletičari hrane najvećim dijelom kompleksnim ugljikohidratima. Višak bjelančevina dodatno je opterećenje za bubrege. U zemljama zapadne kulture bubrežne bolesti su sve učestalije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama povezana je i sa osteoporozom.

Prerada viška bjelančevina zahtjeva kalcij koji se najvećim dijelom izlučuje iz kostiju. Od 1850. do 1995. prosječna dob spolnog sazrijevanja djevojaka pala je sa 16,3 na 11,9 godina. Ta promjena je uvelike povezana s prehranom u kojoj važnu ulogu igra upotreba mesa.

Dalje, visoki postotak unošenja životinjskih bjelančevina potiče rast nekoliko vrsta raka.

Netko će reći da su djeci potrebne dodatne bjelančevine. Da, djeci su one potrebne, posebno tijekom razdoblja ubrzanog rasta. Ali za dijete koje teži 23 kilograma preporučen je dnevni unos od 0,77 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine, što znači da bi takvo dijete trebalo unesti oko 17 grama bjelančevina dnevno. Budući da se djeca u zapadnoj kulturi hrane gotovo isto kao i odrasli, kod njih ni teoretski ne može doći do nedovoljnog unosa bjelančevina.

Problem je zapravo sasvim suprotan. Znanstveni podaci upozoravaju da se djeca, čija je prehrana bogata masnoćama i bjelančevinama, brže razvijaju i rastu. Plaćaju li to skraćenim životnim vijekom? Da.

Neke zablude o unosu bjelančevina

Bjelančevine su sastavljene od dvadesetak različitih aminokiselina. Iako tijelo može samo proizvesti dvanaest vrsta takvih “građevinskih blokova”, odrasli čovjek mora hranom unositi preostalih osam vrsta aminokiselina.

Mi smo, uglavnom, navikli da vjerujemo da moramo jesti meso i mliječne proizvode kako bismo dobili sve te “esencijalne” aminokiseline. Godinama se zanemarivala činjenica da su, s druge strane, te namirnice prebogate masnoćama i kolesterolom i da im nedostaju dragocjena vlakna zbog čega imaju negativno djelovanje na zdravlje.

Danas znamo da su sve aminokiseline vrlo lako dostupne preko raznovrsnog izbora biljnih namirnica. To nam dokazuju, između ostaloga, i prehrambeni običaji različitih naroda diljem svijeta. Osnovne namirnice stanovnika karipskih zemalja jesu crni grah i riža.

Riža je siromašna određenim vrstama aminokiselina, a grah obiluje upravo njima i kompenzira taj nedostatak riže. Do sličnog nadopunjavanja dolazi kombiniranjem kukuruznih tortilja i šarenog graha u prehrani Meksikanaca ili riže i soje u svakodnevnoj prehrani Kineza.

I zapadni svijet danas sve ozbiljnije razmišlja o biljnoj prehrani. Ona se sastoji od namirnica koje su siromašne masnoćama, bogate vlaknima, bez kolesterola i imaju dovoljno, ali ne i previše, bjelančevina. Naime, sadržaj bjelančevina kod nekih vrsta povrća premašuje 20% ukupne količine kalorija, cijelo zrno žitarica donosi oko 12% posto kalorija iz bjelančevina, a kod većine mahunarki taj prosjek iznosi oko 30%.

Znanstveno usmjereni nutricionisti savjetuju da se 10-15% dnevne količine kalorija uzima preko bjelančevina. Čak i kod potpuno vegetarijanske prehrane nije nikakav problem dobiti tu količinu bjelančevina.

Zapravo, ako iz različitih nerafiniranih biljnih namirnica čovjek unosi dovoljno kalorija, nemoguće je doći do pomanjkanja unosa bjelančevina.

Vrijeme je da zakopamo stare, dugogodišnje mitove i počnemo razmišljati i živimo u korak s vremenom i suvremenim saznanjima. Ukoliko u svoj organizam unosimo previše bjelančevina, koje su inače vrlo korisne, to postaje loša navika. Kao i u svemu ostalom u životu, kad čovjek pretjeruje i u dobrim stvarima, javljaju se nepoželjne posljedice.

Više o ovome možete naći u knjizi “Moće prehrane” koju možete skinuti OVDJE!
(zahvaljujući portalu www.stazamanade.com)

(vestinet.rs/uredio: nsp)

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Koja je hrana najbolja?

Danas još uvijek mnogima ide voda na usta od ukusnog pečenja. Ispada da je prava hrana dobar komad teletine ili svinjetine. Tko bi samo želio odreći tako sočnog zalogaja!

Autoritativni glas informira nas da u 100 grama teleće šnicle nema više kolesterola nego u 100 grama piletine.

Ono što se, međutim, često prešućuje jeste činjenica da čak i nemasna junetina, iako se po kolesterolu može usporediti sa piletinom, sadrži tri do šest puta više opasnih zasićenih masnoća koje podižu razinu kolesterola u krvi. Osim toga, tko jede obrok od 100 grama? Prosječni hamburger ima oko 150 grama mesa, a prosječna odrezak 170 grama.

Ali, zar meso nije važan izvor bjelančevina?

Meso je po svojoj prehrambenoj vrijednosti zaista izvor obilnih količina bjelančevina, ali ono sa sobom donosi i niz drugih problema. Prije svega, većina ljudi precjenjuje svoju potrebu za bjelančevinama. Preporučena dnevna količina (RDA) bjelančevina iznosi 45-60 grama.

Ali prosječni stanovnik razvijene zemlje pojede dva do tri puta veću količinu. Takav prekomjerni unos bjelančevina stvara probleme bubrezima, potiče razvoj gihta i dovodi do izlučivanja kalcija iz kostiju.

Kod mesa je još veći problem u tome što ono sadrži veliku količinu masnoća (većinom zasićenih) i kolesterola. Znanstvena istraživanja uvelike ukazuju na to da je prehrana bogata masnoćama jedan od glavnih krivaca za današnje bolesti. Ona se sastoji od upotrebe proizvoda životinjskog podrijetla kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi.

Nevolja pri uporabi tih proizvoda nastaje kad ljudskom tijelu, iako je u stanju da se hrani životinjskom hranom, usfali zaštita protiv velikih količina masnoća i kolesterola. Čovjek, naime, za razliku od životinja mesojeda, ne posjeduje enzime koji mogu probaviti kolesterol.

U njegovom krvotoku se skuplja suvišna masnoća i kolesterol koji se talože na stijenke krvnih žila. Tijekom vremena one odebljaju i suze se, stvore se naslage i nastaje ateroskleroza.

Zbog toga dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka dotoka krvi u vitalne organe. Na taj način se udara temelj mnogim današnjim smrtonosnim bolesti ma poput koronarna bolest, visoki krvni tlak, moždani udar, šećerna bolest i više vrsta raka.

Ali, čovjek oduvijek jede meso. Otkud sada takve vrste problema?

Vratimo se u mislima malo u prošlost, na početak 20. stoljeća. Tada nije bilo toliko bolesti vezanih uz aterosklerozu jer ljudi nisu jeli meso dva ili tri puta dnevno kao danas. Oko 70% bjelančevina oni su unosili preko biljne hrane. Danas, međutim, prosječan čovjek u razvijenim zemljama dobiva 70% bjelančevina iz životinjskih proizvoda zasićenih masnoćama i kolesterolom.

U ono vrijeme su se domaće životinje uzgajale na veoma drugačiji način. Kokoške su trčale po dvorištu, a svinje valjale u blatu. Međutim, te idilične farme su danas velikim dijelom zamijenjene tovilištima. Na najmanjem mogućem prostoru i po najmanju moguću cijenu uzgaja se uzgaja najveći mogući broj životinja. Većina životinja koje danas jedemo uzgajaju se u uzgajalištima ili su zatvorene u kavezima, praktično bez ikakve mogućnosti kretanja. Meso tih životinja može sadržavati dva puta više masnoća od mesa domaćih životinja koje se slobodno kreću.

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Ostaci tih zagađivača ulaze u prehrambeni lanac, na čijem je vrhu čovjek!

Da li onda treba izostaviti meso iz upotrebe?

Milijarde ljudi na ovoj planeti sasvim dobro žive hraneći se samo biljnim bjelančevinama. Evo nekih prednosti takve prehrane:

ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog podrijetla:

- Duže žive;

- Manje obolijevaju od srčanih napada i moždanih udara;

- Imaju manje problema s težinom;

- Imaju nižu razinu kolesterola;

- Imaju niži krvni tlak;

- Manje obolijevaju od šećerne bolesti;

- Manje oboljevaju od hemoroida i divertikuloze, i imaju redovniju stolicu;

- Manje oboljevaju od raka dojke, prostate i debelog crijeva;

- Imaju jače kosti, a manje osteoporoze;

- Manje obolijevaju od bubrežnih i žučnih kamenaca;

- Manje obolijevaju od bubrežnih bolesti i gihta.

Osim toga, takva prehrana je ukusna i financijski isplativa.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Prijelaz na bezmesnu hranu bi:

1. Sačuvalo velike količine vode: Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 300 litara vode, dok je za proizvodnju jednog kilograma junetine potrebno 3.000 litara vode, dakle deset puta više.
2. Zaštitili kišne šume: Proizvodnja pola kilograma mesa za hamburgere zahtjeva uništenje 5 četvornih metara kišne prašume za uzgoj potrebne životinjske hrane.
3. Sačuvalo plodno tlo: Svake godine se zbog pretjerane ispaše stoke i neodrživih metoda uzgoja životinjske hrane izgubi više milijardi tona površinskog plodnog tla.

POVEĆANJE ZALIHA HRANE U SVIJETU

Oko 85% žitarica proizvedenih u Americi odlazi za stočnu hranu. Kad bi se samo u SAD-u pola smanjila potrošnja mesa, sa sačuvanom zemljom i ušteđenom vodom, kao i sa žitaricama i sojinim zrnom mogle bi se pjrehraniti sve zemlje u razvoju.

Impresivni podaci

Činjenice koje ukazuju na potrebu prestanka upotrebe mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla svakog dana su sve brojnije. Nutricionistička istraživanja potvrđuju da je prehrana temeljena na integralnim biljnim namirnicama ne samo adekvatna, već i najbolja.

KNJIGA: Raznovrsna ishrana jača zdravlje (link)

 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Svatko zna da televizija nije zdrava, ali nakon čitanja onog što su znanstvenici otkrili o tome koliko je stvarno loše gledanje televizije, vi ćete biti šokirani i ogorčeni zbog informacije da je to skrivano od nas već desetljećima.

Nerijetko se spominju štetni utjecaji televizije na ljudski um i svima je više manje jasno kako umjesto gledanja novog reality showa mogu raditi tisuće drugih korisnijih stvari, ipak većina ljudi određeno vrijeme provodi ‘zakačena’ na male ekrane. No, najbolji dio tek dolazi, jer televizija na još neke itekako zabrinjavajuće načine šteti našem organizmu.

Tako nas među ostalim umrtvljuje. Naime, australski su istraživači otkrili kako bez obzira na to koliko vremena provedete u teretani, svaki sat koji provedete ispred ekrana povećava rizik od srčanih oboljenja, objavljeno je u časopisu American Heart Association.

Prema njihovim rezultatima ljudi koji su gledali televiziju više od četiri sata dnevno imaju 46 posto veće šanse za umiranjem od bilo koje bolesti i 80% posto veće šanse za umiranje od neke kardiovaskularne bolesti bez obzira na to što nisu pušili, pili i jeli su zdravo.

Studije su potvrdile i kako ljudi uz televizor više piju, objavljeno je u izvještaju udruge Alkohol i alkoholizam. Pokazalo se kako muškarci uz filmove i reklame u kojima se prikazuje alkohol gotovo odmah posežu za čašom pice ili vina.

I možda za roditelje najzabrinjavajuće – sati pred malim ekranima u djetinjstvu mogu dovesti do problema s kostima, objavljeno je u časopisu Pediatrics.

Skrivena od vas uz pomoć televizijskih tvrtki, postoje stotine znanstvenih studija koje pokazuju  razorne učinke televizora na vaše zdravlje, inteligenciju, sreću, pa čak i vaš životni vijek. Izdvojeno iz knjiga Remotely Controlled i The Plug-in Drug, ovdje su neke od posljedica gledanja televizije, i svaki od njih je potkrijepljen uz pomoć nekoliko dokumentiranih znanstvenih studija:

ISPRINTAJTE OVU LISTU I NALIJEPITE POKRAJ SVOJEG TELEVIZORA

Nalazi znanstvenih studija o zdravstvenom učinku TV-a na vas pokazuju da:

TV…

• Je glavni uzrok depresije
• Smanjuje akademsko postignuće
• Smanjuje libido kod muškaraca i žena
• Je vodeći uzrok polovice svih krivičnih djela vezanih za nasilje
• Zaustavlja razvoj dječjeg mozga
• Oštećuje mozak djece i odraslih
• Spriječava razvoj govora
• Smanjuje čitanje s razumijevanjem
• Povećava vjerojatnost djece za razvoj ADHD
• Smanjuje kreativnost i maštu
• Smanjuje sposobnost za uspjehom
• Uzrokuje probleme s vidom
• Čini vas manje zaiteresiranim za fizičku vježbu i sport
  
• Uzroci emocionalnih problema, uključujući PTSP
• Jedan od mnogih uzroka autizma
• Uzrokuje pretjerano jedenje
  
• Stvara žudnju za slatkom hranuom
• Uzrokuje pretilost
• Povećava dječje promjene kojima će postati alkoholičari kasnije u životu
• Čini da muškarci osjećaju manje ljubavi sa svojim partnerima
• Čini da se žene osjećaju manje zaslužne da bidu voljene
• Čini da obitelji manje vremena provodi zajedno
• Povećava stopu razvoda
• Povećava negativno raspoloženje
• Povećava “copycat” samoubojstva
• Smanjuje samopoštovanje i povjerenje
• Povećava želju za kozmetičkim kirurškim zahvatima (plastične operacije)
  
• Smanjuje vaš životni vijek
• Smanjuje sportske performanse
  
• Uzrokuje Alzheimerovu bolest
• Napreže tijelo
• Uzrokuje neispavanost

 ISPRINTAJTE GORNJU LISTU I NALIJEPITE POKRAJ SVOJEG TELEVIZORA

Smjernice “sigurne” izloženosti televiziji:

Budući da količina vremena provedene pred televizijom je izravno proporcionalna s tim koliko ste sretni u životu, što manje gledate to bolje. Međutim, na EndAllDisease.com smo shvatili da eliminirajući televiziju u potpunosti iz vašeg života može ili ne mora biti realistično, a vlade svijeta nisu dovoljno odgovorni za stvaranje sigurnosnih smjernica o izloženosti gledanju televizije, i mi ćemo dati te smjernice koje su izvedene iz harvardskih istraživanja i drugih činjenica na temelju  postojeće znanosti. Ovdje je preporučeni dnevni unos (RDA) za gledanje televizije:

• Djeca mlađa od tri godine ne bi trebala gledati nikakav zabavni ekran.
• Nakon ove dobi, gledanje televizijskih kvalitetnih programa trebao biti ograničeno na jedan sat dnevno.
• Tinejdžeri bi trebali biti ograničeni na jedan i pol sat dnevno.
• I za odrasle, dva sata dnevno.

“Oslobađanje od televizije ne treba smatrati ekstremnim. Vi će te odmah udvostručiti količinu slobodnog vremena kojeg imate, a nakon kratkog vremena, malo vjerojatno da će vam TV faliti. ”
– Dr. Aric Sigman
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)