“Američka vojska trebala bi nadvladati puko ubijanje ljudi i razaranje stvari – ali to ne čini”, piše američki list “Nation”

Amerikanci očekuju da u svemu budu najbolji. To je potvrdila i prva dama Michelle Obama, koja je SAD nedavno nazvala “najboljom državom na svijetu”.

Hillary Clinton otišla je i korak dalje, nazvavši Ameriku “najboljom državom koja je ikada postojala”.

S druge strane, Donald Trump ima potpuno suprotno mišljenje, i smatra da je Amerika u teškom stanju, te da su “dani veličine” odavno iza nje, ali da će on Ameriku ponovo učiniti velikom, ako mu glasači ukažu povjerenje i izaberu ga za predsjednika .

Svoju narcisoidnost i osjećaj moći Amerikanci su stekli prije svega zbog svojih vojnih intervencija, piše američki magazin “Nation”.

Časopis navodi da su u svojim “ranim godinama” SAD postavile brojne crne rekorde – istrebile urođenička plemena, kažnjavale Meksiko i Španjolsku … ali da to nije ništa prema onome što je došlo kasnije.

“Naša vojska jedna je od najboljih i ujedno najfinijih borbenih sila na svijetu – izgovorio je nedavno Barack Obama i pobrao aplauze svojih pristaša, ai ujedno izazvao smijeh, tugu i zaprepaštenje u ostatku svijeta”, piše “Nation”.

Da stvar bude gora, ta izjava je praktično identična onoj koju je iznio George Bush mlađi, Obamin prethodnik i čovjek koji je umnogome doprinio razaranju Bliskog istoka.

U godinama između ove dvije izjave, SAD su sudjelovale u devet ratova, pokazuju podaci koje je dostavio SOCOM, odnosno Naredba specijalnih operacija SAD.

Bilanca “najveće i najfinije borbene sile” je sljedeći: nula pobjeda, dva poraza i sedam neriješenih.

Ovaj rezultat objavljen je u izvještaju “Stoljeće ratovanja i sive zone” – koji objedinjuje i ispituje sve američke ratove i vojne intervencije u posljednjih 100 godina.

Umirovljeni general Andrew Bacevic, danas profesor povijesti i međunarodnih odnosa na Bostonskom sveučilištu, vjeruje da je ovaj izvještaj “poprilično točan”, naročito dio poslije 11. rujna 2001.

“Iako Hillary Clinton uporno inzistira na tom terminu kako smo mi ‘najveća vojska koju je svijet vidio’, nikako da se dotakne rezultata. Što smo mi kao ta ‘velika sila’ uspjeli postići? Činjenica je da mi svoje ciljeve nismo uspjeli ostvariti”, kaže general.

12 pobjeda 9 poraza i 43 remija?

Izvještaj i rezultate o američkoj ratnoj povijesti u prošlom stoljeću SOKOM predstavlja sportskim rječnikom: 12 puta su Amerikanci pobijedili, devet puta izgubili, a nevjerojatnih 43 puta bilo je “neriješeno”.

Od čak 64 konflikta u 100 godina, Naredba je samo pet okarakterizirala kao ratove (dva svjetska rata, “Pustinjska oluja” – pobjede, Vijetnam – poraz, i Koreja – neriješeno).

U ostalim manjim konfliktima, koje SOCOM naziva “sivom zonom”, bilanca je sljedeća: devet pobjeda, osam poraza i 42 neriješena ishoda.

Kada pogledate ovaj bilanca, shvaćate da je to jako loše. Na prvi pogled djeluje da ima malo tih poraza, ali i nenormalno mnogo ishoda sukoba koji su opisani kao neriješeni.

Shvatite da je većina tih također izgubljena. Zato svi moramo se zapitati zašto su SAD tako neefikasne u tom pogledu – kaže general Bacevic.

Ubijanje i razaranje

Može li američka vojska poslije 2001. istovremeno biti “najveća na svijetu” ako gubi ratove i kvaziratove?

Tijekom predizborne debate Republikanske stranke ranije ove godine, tada još kandidat Mike Huckabee je rekao da je svrha vojske da “ubija ljude i razara stvari”.

Da li je to zaista tako? “Nation” piše da “nitko o tome nema pojma”. Jer, veliki broj američkih intervencija je zaboravljen, ispario iz sjećanja prosječnih Amerikanaca, ali i ostatka svijeta.

Jer, tko se sjeća intervencija u Libanonu (1958.), Kongu (1964. i 1967.), Dominikanskoj republici (1965.), Kambodži (1975.), Iranu (1980.), El Salvadoru (1980-1982.), Grenadi (1983.), Čadu (1983.), Libiji (1986.), Perzijskom zaljevu (1987-88.) Hondurasu (1988.), Panami (1989.), Somaliji (1992-95.), Haitiju (1994- 95.), Albaniji (1997) …

“Niti se tko sjeća, niti zna koji je bio ishod ovih intervencija. Da li su te operacije zaista bile protiv čimbenika koji prijete američkoj sigurnosti? Da li su te intervencije osigurale sigurnost u svijetu? Što ćemo s Irakom i akcijom “najveće svjetske vojske” u toj zemlji?”, pita magazin.

U ožujku 2003. godine tadašnji ministar obrane SAD Donald Rumsfeld rekao je sljedeće:

“Naš cilj je obrana američkog naroda, uništenje iračkog oružja za masovno uništenje i oslobađanje naroda u toj zemlji.”

Međutim, akcija u Iraku pretvorila je tu zemlju u magnet za teroriste: stvoren je zloglasni kalifat koji je zatrovao i susjednu Siriju i samo povećao nestabilnost.

Eliminacija oružja za masovno uništenje nije uspjela jer se ispostavilo da to oružje nikada nije ni postojalo. Oslobađanje iračkog naroda završilo se smrću milijuna ljudi i prisilnom evakuacijom milijuna ljudi.

Zemlja je postala duboko podijeljena između vjerskih skupina. Što ćemo s američkim narodom? Amerikanci se svakako ne osjećaju odbranjenim. Prema anketama, Amerikanci se više plaše terorizma danas nego tik poslije 11. rujna.

A znate čega se naviše plaše? Terorističke grupe koja se rođena i odgojena u američkim zatvorima diljem Iraka – ISIS-a, piše “Nation”, i zaključuje:

“Znate što je jedino sigurno? SAD iza sebe imaju vijek sukoba i ubijanja ljudi od Nikaragve, Njemačke i Japana, i razaranja zemalja od Koreje i Vijetnama do Iraka i Afganistana.

“Konstantno smo u ratu od 1980. godine, a pobjede se mogu prebrojati na prste jedne ruke. Možemo ubijati, razaramo, ali ne možemo ostvariti političke ciljeve. Zato nismo ni blizu toga da budemo ‘najveća vojska svih vremena’”, zaključuje američki list.
 
(Blic)

Nije važno za koga ste glasali, tajna vlada se neće promijeniti

Kao što Michael Glennon, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Tufts, kaže: “Ljudi koje mi izaberemo nisu oni koji organiziraju ratove”

Boston Globe objašnjava:

Birači koji su stavili Barack Obama u ured očekivali su neke velike promjene. Od prekida NSA-inih naloga za prisluškivanje pa do zatvaranja zaljeva Guantanamo , kandidat Obama je bio branitelj građanskih sloboda i privatnosti, obećavajući dramatično drugačiji pristup od svog prethodnika.

No, šest godina u njegove administracije, Obamina verzija nacionalne sigurnosti izgleda se gotovo ne razlikuje od one koju je naslijedio.

Guantanamo Bay ostaje otvoren. NSA je, ako ništa drugo, postala sve agresivnija u praćenju Amerikanaca.

Udari dronova po djeci i starcima su eskalirali. Nedavno je objavljeno da je isti taj predsjednik Obama koji je dobio Nobelovu nagradu dijelom za promicanje nuklearnog razoružanja troši i do 1 biliona dolara za modernizaciju i revitalizaciju američkog nuklearnog oružja.

Zašto smo se suočili sa promjenama u predsjedničkom Ovalnom uredu, ali politika je ostala ista?

Kritičari imaju tendenciju usredotočiti se na samog Obamu, lidera koji je možda promjenio politiku da bi provodio teže odluke.

No, politolog sa Sveučilište Tufts Michael J. Glennon ima na to pesimističan odgovor: Obama ne bi mogao mijenjati politiku mnogo, čak i kad bi pokušao.

Iako je utemeljen američki princip i mišljenje da građani mogu usmjeriti svoju vladu izborom novog dužnosnika, Glennon sugerira da u praksi, vlade u Americi, ali i u svijetu više ne funkcioniraju na taj način.

U novoj knjizi, “Nacionalna sigurnost i Dvostruka Vlada”, Glennon iznosi načine na koje se obrana i aparati za nacionalnu sigurnost učinkovito samoupravljaju, gotovo bez odgovornosti, transparentnosti i kontrole i ravnoteže bilo koje vrste.

On koristi izraz “dvostruka vlast”: Postoji onaj kojeg smo izabrali, a tu je i jedan iza njega, koji upravljanja ogromnom politikom gotovo neograničeneo i nezamjetno.

Izabrani dužnosnici završavaju kao sluge i kao pokriće za stvarne odluke koje donosi birokracije.

Glennon navodi primjer Obame i njegovog tima koji su bili šokirani i ljutiti nakon stupanja na dužnost kada im je vojska dala samo dvije opcije za rat u Afganistanu:

SAD je mogao dodati još vojnika, ili su Sjedinjene Države mogle dodati još mnogo više vojnika. Opkoljen tim odlukama, Obama je dodao još mnogo više od 30.000 vojnika.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Korisnici Wikipedije napravili su interaktivnu kartu koja ilustrira sve lokacije ratova zabilježenih diljem svijeta od 2500. godine prije Krista do današnjih dana

Koristeći podatke s Wikipedije, skupina istraživača je napravila kartu svjetskih ratova od 2500. godine prije nove ere, na kojoj se može vidjeti kada se i gdje određeni sukob odigrao.

Kako bi izvukli konkretne informacije s Wikipedije i učinili ih dostupnima na internetu, oni su koristili i podatke s DBpedije.

Među podacima sa ovih internetskih enciklopedija pronašli su 12.703 slučaja vojnih konflikata i bitaka kojima su zabilježeni vrijeme i mjesto odigravanja, a potom su ih, koristeći sustav za upravljanje podacima Noudgout, predstavili na karti svijeta.

Točke različitih boja označavaju povijesni period u kojem se bitka odigrala, a klikom miša na točku korisnici mogu dobiti podatke o točnom datumu i mjestu oružanog sukoba.

Očito je zapravo da su ratovi zapravo normalno ljudsko stanje, a ne nenormalno stanje. Sami prosudite i pogledajte mapu.

MAPU ratova možete pogledati na direktnom linku OVDJE.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Američki časopis “National interest” sastavio je popis od pet naftnih sukoba koji su se završili katastrofom

Tijekom posljednjeg stoljeća razne države su ulazile u ratove zbog želje da osvoje naftu – stratešku sirovinu koja je suštinski bitna za razvoj industrije i vojske. Ipak, često je težnja da se osvoje tuđa naftna područja dovodila do rizika da se uništi vlastita zemlja.

“Neke zemlje su na vlastitom gorkom iskustvu saznale da cijena koja se mora platiti za osvajanje nafte može biti mnogo veća od vrijednosti te sirovine”, navodi “Nešnel ​​interest”.

Prva dva mjesta na popisu zauzimaju sukobi zbog naftnih resursa u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na prvom mjestu je Japan. U kolovozu 1941. godine SAD i Europa su uvele embargo na isporuke nafte Tokiju zbog agresivne politike prema Kini i okupacije francuske Indokine.

Upravo je to, prema mišljenju autora članka, bilo katalizator za agresiju Japana u Tihom oceanu, na Dalekom istoku i u jugoistočnoj Aziji, mada je očito da je postojalo mnoštvo razloga koji su potaknuli Japan da uđe u Drugi svjetski rat.

Uništenje Tihooceanske flote SAD u Pearl Harbouru nije riješilo naftni problem Japana, a osvajanje azijskih izvorišta nije donijelo olakšanje ekonomiji te zemlje, jer je dopremanje goriva iz te oblasti bilo izuzetno komplicirano.

Pred kraj rata “za proizvodnju avijacijskog goriva Japanci su morali sijći šume”.

Rat i težnja ka neograničenim zalihama nafte na kraju su doveli do “sloma imperije”, navodi autor.

Na drugom mjestu su bitka za Staljingrad i rat nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Ideja Blitzkriega je propala još na ljeto 1941. godine.

“Ako je netko od lidera i vjerovao u ideju da osvoji naftu, onda je to bio Hitler koji se žalio da njegovi generali ‘ništa ne znaju o ekonomskim aspektima rata’. Oni bi se, međutim, za razliku od svog Führera teško odlučili nerazumno poslati svoje tenkove u propast kako bi osvojili naftu”, piše autor.

Do lipnja 1942. glavne snage iscrpljene nacističke vojske usmjerene su na osvajanje teritorija na jugu Rusije i pristupa izvorištima bogatim naftom na Kavkazu. U kolovozu su se fašisti suočili s dilemom da li osvojiti Staljingrad ili područja na Kavkazu bogate naftom.

Nacistička vojska se na kraju podijelila, ali nije mogla postići nijedan od ta dva cilja.

“Tijekom šest mjeseci njemačka vojska upućena na Kavkaz odstupala je duž cijelog fronta, a više od 100.000 vojnika i časnika se predalo u Staljingradu, što je bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Snovi o nafti završili su se rušenjem Hitlerovog sna”, piše National interest.

Na popisu je i Iransko-irački “tankerski” rat od 1980. do 1988. godine. Sukob je doveo do demoralizacije i slabljenja obje strane.

Irak je započeo rat napadom na iranske objekte naftne industrije i komercijalne brodove.

Iran je odgovorio napadom na iračke brodove i naftna izvorišta, a postavio je i morske mine u Perzijskom zaljevu.

Tijekom sukoba je uništeno više od 450 brodova, ali nijedna od zaraćenih strana nije uspjela odnijeti pobjedu nad protivnikom.

Od iranskih mina i raketa stradali su američki brodovi, što je isprovociralo intervenciju SAD protiv Irana.

Na četvrtom mjestu je invazija Iraka u Kuvajt, koja se dogodila 1991. godine. Jedan od razloga, kako piše list, bila je težnja Bagdada osvojiti naftne izvore Kuvajta.

Zbog agresije na svoje susjede Irak je pokvario odnose sa SAD, koje su faktički podržavale Bagdad u ratu protiv Teherana.

Irak je odbio ispuniti ultimatum Ujedinjenih naroda i povući vojsku iz Kuvajta, poslije čega su SAD prebacile u Saudijsku Arabiju kontingent od 500.000 vojnika i provele operaciju “Pustinjska oluja”, koja je uništila iračku vojsku.

Moć Bagdada u arapskom svijetu se smanjila, a zemlja je pala u izolaciju, podsjeća list.

Ratovi SAD u Iraku također su bili povezani s naftom, ali rasprave o tome u kojem stupnju vodit će se još mnogo godina, piše list.

“Čak i uz druge razloge za veliku vojnu intervenciju u području Perzijskog zaljeva teško je povjerovati da bi SAD upućivale tako veliki vojni kontingent da je, primjerice, Nigerija napala Kamerun.

Tijekom američko-iračkih sukoba utjecaj Bin Ladena i Al Kaide je pojačan, što je dovelo do tragedije 11. rujna 2001. godine “, navodi “National interest”.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Perfekcija misli i konfuzija ciljeva je izgleda naš najveći problem.

· Za rješenje problema, moramo prestati razmišljati na onaj način kao kada je problem nastao.

· Mašta je važnija od znanja.

· Ne vjerujem u ‘teološkog boga’ koji nagrađuje dobro, a kažnjava zlo.

· Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.

· Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali mislim da za ovo drugo nisam siguran.

· Svijetu ne prijeti opasnost od ljudi koji čine zlo nego od onih koji to dopuštaju.

· Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti …

· Lakše je razbiti atom nego predrasude.

· Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa.

· Nepostojanost stava postaje nepostojanost karaktera.

· Veliki duhovi su uvijek nailazili na nasilno protivljenje osrednjih umova.

· Ratovi će prestati kada ljudi odbiju se u njima boriti.

· Jedan suvremenik je s pravom rekao da su u ovom materijalistički obojenom dobu, ozbiljni znanstvenici jedini duboko religiozni ljudi.

· Vegetarijanski način života mogao bi krajnje pozitivno utjecati na sudbinu čovječanstva, čisto fizičkim djelovanjem na temperament ljudi.

· Četvrti svjetski rat će se voditi motkama i toljagama.

· Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi …

· Ako činjenice ne odgovaraju teoriji, promjenite činjenice.

· Razlika između gluposti i genijalnosti je to što genijalnost ima svoje granice.

· Kad čovjek sjedi jedan sat s lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći – to je duže od jednog sata. To je relativnost.

· Nacionalizam je dječja bolest. To su ospice čovječanstva.

· Ako A označava uspjeh, onda formula glasi A jednako X plus Y i Z, gdje X označava rad, Y igru i Z držati jezik za zubima.

· Nikad do otkrića nisam došao isključivo racionalnim razmišljanjem.

· Ne možemo riješiti probleme na isti način na koji smo ih stvorili.

· U moralnosti nema ničeg božanskog, to je totalno ljudska stvar …

· Intelektualci rješavaju probleme, genijalci ih sprečavaju.

· Večer u kojoj se svi prisutni sasvim slažu izgubljeno je.

· Šteta što nisam bolje znao matematiku.

· Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa.

· Um je kao padobran – funkcionira jedino ako je otvoren.

· Moj politički ideal je demokracije. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola.

· Sila je oduvijek privlačila ljude niska morala, i vjerujem da – bez izuzetka – genijalne tirane nasljeđuju nitkovi.

· Zdrav razum je samo pregršt predrasuda koje smo usvojili do osamnaeste.

· Ništa neće toliko pomoći ljudskom zdravlju niti povećati izglede za opstanak života na Zemlji kao prijelaz na vegetarijansku prehranu.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Ovu tvrdnju je naglasilo i nedavno istraživanje financirano od strane NASA-e koje kaže: “Kolapsi čak i naprednih civilizacija su se pojavljivali puno puta u posljednjih pet tisuća godina, i često su ih slijedila stoljeća populacijskog i kulturnog pada te gospodarske regresije.”

Povijesna lekcija – tijekom 18. stoljeća, na primjer, Francuska je bila najveća velesila u Europi, ako ne i na svijetu. No, postali su samodopadni, vjerujući da imaju nekakvo “božansko pravo” vladati suvereno, te da mogu biti fiskalno neodgovorni kako im paše.

Francuska vlada je trošila novac poput pijanih mornara; socijalni programi, besplatne bolnice i monumentalni spomenici. Držali su ogromne teritorije u inozemstvu, sudjelovali u stalnom ratovanju, a imali su čak nametljivu obavještajnu službu koja je špijunirala kralja jednako kao i sve ostale.

Naravno, ništa od toga nisu mogli platiti. Francuski proračunski deficiti je bio izvan kontrole, pali su u dug i srozali svoju valutu. U konačnici, francusko je gospodarstvo propalo, donoseći sa sobom razdoblje od 26 godina hiperinflacije, građanskog rata, vojnih osvajanja i genocida.

Navedeno istraživanje je pokazalo da neki od današnjih trendova poput neodržive potrošnje resursa i ekonomskog raslojavanja, a koji pogoduju eliti, mogu vrlo lako rezultirati kolapsom. U zaključku je čak istaknuto da je “raspad vrlo teško izbjeći te da to zahtijeva velike promjene u politici.”

Zapravo, ovo je vrlo loša vijest. Činjenica je da je naše moderno društvo protkano rizicima – masivnim dugovima, deficitom, tiskanjem novaca, ratovima, osiromašenim resursima. A povijest svakako pokazuje da se dominantna vlast uvijek mijenja, carstva se uspinju i padaju. Globalni monetarni sustav se uvijek mijenja, kao i prevladavajući društveni ugovori. No postoji jedan daleko veći trend u cijeloj povijesti koji premašuje sve ostalo, a to je porast čovječanstva.

Ljudska bića su u biti kreatori alata. Mi uzimamo probleme i pretvaramo ih u mogućnosti. Mi pronalazimo rješenja. Prilagođavamo se i nadilazimo. Svijet ne dolazi do kraja. On će se resetirati, a to je ogromna razlika.

Razmislimo o sustavu pod kojim živimo – malena šaka pripadnika elite ima potpunu kontrolu nad ponudom novca. Gospodare špijunskom mrežom i oružjem za masovno uništenje. Mogu oduzeti bogatstvo drugima prema nahođenju. Mogu zadužiti još nerođene generacije.

Od malena su nas učili da “mi narod” imamo moć utjecanja na radikalne promjene putem glasanja. No, to je samo još jedna bajka. Glasovanje samo mijenja igrače. To ne mijenja igru.

Tehnologija je jedan od glavnih mjenjača igre. Danas tehnologija postoji kako bi u potpunosti revolucionirala način na koji živimo i upravljamo sobom.

Današnji sustav je samo model iz 19. stoljeća koji se primjenjuje na društvo 21. stoljeća. Ono, prostorija puna ljudi donosi odluke o tome koliko novca štampati? To je tako zastarjelo da je to gotovo smiješno. No, obzirom da većina zapadnih vlada posuđuje novac da bi samo platila kamate na novac koji je već posudila, očito je da je trenutna igra gotovo završena. I kada završi, doći će do resetiranja i moguće je da će biti burno.

To je razlog zašto želite imati plan B, i zašto ne želite imati sva jaja u jednoj košari. Uostalom, zašto se zamarati radeći tako teško, ako je sve što ste ikada postigli ili osigurali za svoju djecu vezano u zemlji s jadnim osnovama?

Pitate se koji je plan B? Pa postići osobnu slobodu i financijski prosperitet bez obzira na to što se događa.

Jer, carstva se uspinju, dosežu vrhunac, pa propadaju… to je ciklus povijesti. Taj je povijesni uzorak formiran i već je vidljiv u mnogim dijelovima svijeta.

Jeste li spremni ili uzimate sve zdravo za gotovo? Jeste li spremni za promjene koje se mogu dogoditi preko noći?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Generacija Y je vrlo specifična i za sebe misle kako su jako posebni i da zaslužuju…puno više!

Čine ju osobe rođene između 1970. i 1990. godine i mnogi od njih će za sebe reći kako su pomalo…nesretni! Razlog zbog kojeg je to tako leži u jednostavnoj formuli sreće koja Generaciji Y ne ide na ruku.

SREĆA = REALNOST – OČEKIVANJA

Ukoliko je realnost veća od očekivanja pojedinca, on je sretan. Ukoliko su njegova očekivanja veća od mogućnosti, odnosno realnosti – osoba je nesretna.

Naši roditelji, odnosno generacije prije nas zbog svjetske ekonomske krize i ratova nisu očekivali mnogo, ali su se trudili i radili pa su u konačnici imali mnogo više nego su očekivali – i bili su sretni.

S Generacijom Y, naime, situacija je obrnuta.

Generacija Y očekuje mnogo od svoje karijere i osobnog života. Izrazito su ambiciozni i ne pristaju na “obične poslove”, oni žele karijeru! Iako im je važna financijska stabilnost, ne žele raditi bilo što.

Osim toga, na putu njihove sreće stoji i uvjerenje pod kojim su ih roditelji odgajali: Ne postoji nitko poput tebe . Odrasli su u uvjerenju da su posebni pa zato i njihova karijera mora biti posebna, znatno uspješnija od prosijeka. A taj cilj nije lako dostići pa je Generacija Y mahom – nesretna.

Prethodne generacije znale su da moraju dugo i naporno raditi kako bi ostvarili željenu karijeru, dok novim generacijama je na pameti samo jedno – kada će svijet otkriti koliko su oni zapravo posebni. No, jesu li usitinu?

Nerealna očekivanja, pretjerana samouvjerenost koja nema pokriće i manjak truda i rada – rezultirali su velikim nezadovoljstvom među članovima nove generacije, što ih je pak dovelo do frustracije, arogancije i jala.

Savjeti članovima Generacije Y

1. Budite ambiciozni

Svijet je pun prilika, ali na njima treba raditi, raditi i raditi. Uspjeh ne dolazi rođenjem, nego upornošću i odricanjem.

2. Prestanite misliti kako ste posebni

Niste posebni! Posebni ćete postati onog trenutka kada shvatiti prvi korak i krenete s napornim radom.

3. Ignorirajte sve ostale

Ne uspoređujte se s drugima. Svatko ima svoj put, ali isti cilj – sreću. Stoga, vi krenite svojim putem koji je trnovit, ali vrijedan.
 

 

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Skoro polovica Rusije vjeruje u tajnu svjetsku vladu! Točnije 45 posto. To su podaci najnovije ankete Sveruskog centra za izučavanje društvenog mnijenja (VCIOM). Zanimljivo je da je stupanj vjerovanja u postojanje tajnog, svemogućeg dijela vlasti raste s razinom obrazovanja ispitanika

Istina, mišljenja o sastavu takve “vlade” su u Rusiji različita. Jedni smatraju da planetom upravljaju oligarsi, drugi misle da su to amerikanci, treći masoni, Židovi, “neki svjetski političari”, ili konkretni – Obama, George Bush ili kraljica Elizabeta II.

Konfuzija u odgovorima, jasno, potječe od toga što je vlada – tajna! U njeno postojanje ne vjeruje trećina upitanih Rusa, dok je četvrtina neodlučna. U Intervjuu za kosmopolitsku Pravdu, Andrej Iljič Fursov iznosi mnoge zanimljive teze.

Tih 45 posto naših sugrađana je u suštini u pravu, ali griješi po pitanju forme. Takve forma kao “tajna svjetska” nema, – kaže povjesničar Andrej Fursov koji godinama proučava svjetske elite, ali tajne nadnacionalne strukture za harmonizaciju i kontrolu nad svijetom su realnost. Ove strukture često diktiraju svoju volju vladama, parlamentima, pojedinim osobama. Ali one u svakom slučaju ne predstavljaju neki jedinstveni organ svjetske elite.

Što je to svjetska elita? – S nadom pitamo povjesničara. Možda to i jeste ta vrlo konspirativna vlada planeta. Jer se ne želimoodvojiti od lijepe inačica zavjere u koju vjeruje skoro polovica sugrađana!

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca. Oni su međusobno povezani poslovnim, rodbinskim i okultnim vezama i organizirani su u tajnim ložama, klubovima, povjerenstvima itd. Takva obiteljsko-poslovna paukova mreža postoji u sadašnjem obliku posljednjih 150-200 godina.

Ovdje spada i engleska kraljica?

Razumije se. Kao i nizozemska kraljevska obitelj, jedan broj vojvodstava i kneževskih obitelji Italije, Njemačke i Austrije. Oni nisu ukrasne figure, ostaci iz srednjeg vijeka kako ih često prikazuju, već jedan od segmenata onog što britanski premijer B. Disraeli naziva “gospodarima povijesti”, a naš predivni pisac O. Markeev “gospodarima svjetske igre”.

A Obama?

Sačuvaj Bože! Pa ako je još Clinton govorio da je Obama jedino dobar da donosi kavu u krevetu njemu i njegovoj supruzi, onda je Barack u odnosu na svjetsku elitu nešto kao iznosač noćne posude.

Što su predsjednici i premijeri na Zapadu? Viši činovnici, koje je globalna elita unajmila da služi njihovim interesima i postavila u visoke stolice. I pri tom, kao po pravilu, svjetska elita postavlja specijalno naznačene nadzornike za te činovnike. Kao što su, na primjer, pukovnik Haus za predsjednika Willsona i “asistent” britanskog premijer Lloyd Georgea, markiz Lotian. U stvarnosti, predsjednik i premijer su ti “pomagači”.

Rijedak izuzetak je Bush Stariji i njegov sin-neznalica kao predsjednici SAD. Bushovi su u vrhu svijeta, oni su daljnji rođaci britanske kraljice, predvode društvo “Lubanja i kosti” (ogranak iluminata) na Yaleu. Ali, opet, ovo je iznimka. Kao po pravilu, predsjednici i premijeri dolaze iz srednje klase, na koje vrhuška gleda “s visine”, osobito u anglosaksonskim zemljama. Sjetite se priče o tome kada Thatcher izrekla ime petog člana Cambridgeove petorke (visoki britansko-sovjetski agenti) Blunta, koji je izgleda bio izvanbračni sin Georgea V, odnosno, kraljičin stric. Windge nisu oprostili Tacherovoj. Mala buržujka (kako ju je opisao jedan predstavnik “džentlmenske klase” koji je tada živio u Moskvi) je na kraju morala dati ostavku zbog sukoba s gospodarima.

A Bill Gates, jedan iz vrha Forbesove liste milijardera, ulazi li on u svjetsku elitu?

Naravno da ne, kao ni svi drugi predstavnici “novopečenih” bogataša uključujući i oligarhe koji govore ruskim jezikom. Za sve njih, kod svjetske elite vrijedi ona Mojdodirova (popularani lik iz ruske dječje pjesme, prim. Prev.): “Hajde kući pođi i svoje lice umij”.

Ali zašto je tako jak mit o svjetskoj vladi?

Taj mit nije došao niotkuda. O neophodnosti stvaranja svjetske vlade još su krajem 18. stoljeća govorili švicarski i židovski bankari, iluminati. U 20. stoljeću o tome su, kao o konkretnom zadatku, govorili takvi predstavnici svjetske elite kao Warburg, N. Rockefeller, ideolog mondijalizma G. Atali i mnogi drugi. I iako svjetska vlada nije stvorena, elita se usmjerila u tom pravcu.

I uspjeli su?

Mislim da ne. Svijet je suviše velik i složen da bi se njime upravljalo iz jednog centra. To prvo. A drugo, svjetska elita nije jedinstvena. Klanovi konkuriraju jedni drugima iu postakapitalističkom svijetu nema mjesta za sve. Uostalom, dogovara se dva, tri desetaka Obitelj.

Međutim, to nije dovoljno da se stvori svjetska vlada. Neophodno je još štošta. Na primjer, da se smanji svjetska populacija sa sadašnjih sedam na dvije milijarde; da se opustoši veliki dio planeta ratovima, epidemijama i glađu; da se čipira većina stanovništva; da se standardiziraju, niveliraju nacionalne kulture; da se uništiti postojeći sustav obrazovanja i sve vrste identiteta – nacionalnog, obiteljskog, rasnog, seksualnog, sve što je ljudsko (ovim se bave transhumanisti).

Na Zapadu, uništavanje identiteta je u punom zamahu. Ali postoje Rusija, Kina, Indija, islamski svijet, Latinska Amerika, gdje svi ovi “trik-majstori” ne prolaze, gdje je nemoguće civilizacijsko (samo) ubojstvo u duhu suvremenog Zapada koje na čelu sa SAD srlja u ambis Povijesti. U tom smislu, treba napomenuti da se u tekućoj konfrontaciji između Rusije i SAD / nadnacionalnih struktura, između ostalog, krije sukob dva projekata za budućnost, dva svjetska naloga: čovečanski i anti-čovečanski. Ruska federacija je ta koja svojom nuklearnom moći jamči neku ravnotežu, balans, služi kao vojni štit BRIKS-a. No to je posebna tema.

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca.

Ali što je sa “zlatnom milijardom”?

U velikoj mjeri, ta “stvar” liči na ognjište naslikano na platnu u priči o Pinokiju. Prije 30-40 godina, pretpostavilo se da će se stanovnici sjevera (SAD, Zapadna Europa), njih ne više od milijardu, zatvoriti u tvrđavi “Sjever” (na obje strane Sjevernog Atlantika) i odatle upravljati svijetom. Međutim, neoliberalna kontrarevolucija iz razdoblja 1980-2000. godine je sa svojom potragom maksimalnog profita sahranila projekt “zlatne milijarde” u svojoj originalnoj verziji.

Dolar je pomutio razum, a ka Sjeveru su, kako bi iskoristili jeftinu radnu snagu, pokrenuli mase s Juga: Latinoamerikance u SAD, Afrikance, Arape, Turke u zapadnoj Europi. Jug je sada čvrsto ukorijenjen na Sjeveru i pojavila sa žestoka proturječnost, prepuna zastrašujuće eksplozivnosti. Sa jedne strane – ostarjelo, neosiromašeno, dekristijanizirano stanovništvo u opadanju, velikim dijelom zaglibiljeno u porok i perverziju (narkomanija, homoseksualnost). Sa druge strane je mlado, siromašno, ogorčeno, orijentirano ka obiteljskim vrijednostima muslimansko (u Sjevernoj Americi latino-katoličko) stanovništvo.

Prije ili kasnije, između ta dva “bloka” će uzrasti lenjinističko pitanje, “Tko će koga”, započet “veliki lov”. I onda, će umjesto “zlatnih milijardi” ostati “zlatni milijuni” koji pokušavaju živjeti u nepristupačnim ili plutajućim gradovima ili u planinskim tvrđavama, ili negdje drugdje. “Zlatna milijarda”, kao strategija svjetske elite je prošlost.

Neki teoretičari zavjere sve događaje u svijetu, sve do građanskog rata u Ukrajini, svode na sukob Rothschilda i Rockefellera. Onaj koji pobijedi, taj će upravljati svijetom!

Odista u posljednje vrijeme se aktivno ističe ta linija konfrontacije “Rothschild-Rockefeller”. Taj sukob zaista postoji. On je odigrao veliku ulogu u 20. stoljeću, provlačeći crvenu nit kroz sve važne događaje, uključujući svjetske ratove gdje je pobjeda bila na strani Rockefellera.

Zanimljivo je da je početak tog sukoba bio u Ruskoj imperiji, na naftnim poljima Bakua. Tamo su Rockefelleri “sponzorirali” štrajk radnika u “zoni” koja pripada Rothschildima. A štrajk je organizirala boljševička skupina Fioletova, gde je aktivnu ulogu igrao Koba (Staljin). Ruska imperija s njenom naftom u Bakuu, točnije zapadni vladaoci “crnim zlatom”, bila je glavni konurent Rockefelleru “Standard Oil-u” početkom 20. stoljeća.

Rezultat revolucije iz 1917. je da je “Standard Oil” (točnije klaster tvrtka na koje se formalno raspala u SAD) postao apsolutni lider. Rothschildi su “ušli” u Rusiju tek poslije Staljinove smrti iako je SSSR neprestano kontaktirao s tvrtkama koje su s njima povezane (primjerice s De Brisom obitelji Oppenheimer). Sa Rockefellerima, posebno u prvoj polovici 1930-tih godina je Staljinov SSSR radio vrlo aktivno, iako je poslije smrti G. Rockefellera 1937. godine intenzitet opao. Drugi ozbiljan dolazak Rockefellera (a sa njima i Varburga) se u SSSR desio 1973. godine što se gotovo podudara s izborom J. Andropova za člana Politbiroa.

Vrlo zanimljivo! A što je sa sadašnjom etapom borbe Rothschilda i Rockefellera?

Sada je sve komplicirano. Prvo, osim borbe postoji partnerstvo: oba klana imaju svoje predstavnike u svim ozbiljnijim tajnim strukturama iako su proturječnosti po pitanju svjetske valute, barem za sada, suštinski nepomirljive. Drugo, igralište svjetske vrhuške se ne ograničava Rothschildima i Rockefellerima – tu je londonski City, Vatikan, arapske i istočnoazijske “kuće”.

A nisam ni spomenuo simbiozu klanova, velikih država i transnacionalnih kompanija što silno komplicira sliku. Na kraju, treće, nešto mi govori da kako i “desnima” i “lijevima” manipuliraju ista lica i grupe, tako isto može biti i sa “Rothschildima-Rockefellerima” po principu “borbe nanajskog dječaka s medvjedom” (folklorna igra gdje dva glumca na zabavan način izvode parodiju na borbu, prim. prev).

Možda je netko bogatiji od njih?

To ili ti “neki” ne moraju biti bogatiji. Novac je samo u funkciji moći u čijoj osnovi leži ovaj ili onaj sustav ideja – svjetovnih, a često i okultnih. Informacija i energija su važniji od materije, a metafizika od fizike. Sapienti sat.

Mnogi vjeruju da masoni upravljaju svijetom. Da su oni ubili Petra III, izvršili Oktobarsku revoluciju i srušili SSSR, oni vladaju svijetom.

Pa, masonstvo je odista odigralo veliku ulogu, osobito od 18-19. stoljeća. “Slobodni zidari” su odgajali onaj ljudski materijal koji je odigrao vodeću ulogu na Zapadu u eri revolucija od 1789-1848. godine i koji je bio došao na vlast. Međutim, nacionalizacija masonerije je stvorila veliki broj problema. Od kraja 19. stoljeća javila se potreba za novim formama organizacije tajnih nadnacionalnih struktura koje više odgovaraju novoj epohi globalne borbe za vlast, informaciju i resurse.

Radi se o “Grupi” (ili društvu “Mi”), koji je stvorio S. Rhodes, a razvio A. Milner, druge strukture. Masonstvo nije ukinuto, ono je nastavilo da ponekad igra značajnu ulogu, ali je prestao biti jedini i dominantni oblik konspiro-struktura. Na primjer, u ruskoj revoluciji, masonska loža “Velikog orijenta Francuske” je djelovala vrlo aktivno (preko Kerenskog), ali tu su bile i druge sile, vezane s britanskom obavještajnom službom, Rockefellerima, Amerikancima, njemačkim Generalštabom i naravno, s ruskim kontraobaveštajcima, pri imperijalno orijentiranim boljševicima. Rezultanta tih sila jeste Oktobarska revolucija.

Poslije Drugog svjetskog rata javila se potreba za novim “pokoljenjima” zatvorenih struktura i ona su se pojavila: Četvrti Rajh Bormana, Bilderberška klub, Rimski klub, Trilateralna komisija … mnogi njihovi članovi su bili masoni, iluminati, bneibritovci (organizacija B’nai B ‘ ritham prim. prev.) i drugi, ali su strukture bile principijelno nove, naoštrene novim zadacima.

A svesvjetska židovska zavjera u koju vjeruje ne tako mali broj ljudi?

U osnovi legende o “svesvetskoj židovskoj zavjeri” (najveći udio u razvoj iste imaju masoni škotskog reda) leži činjenica da su sredinom 19. stoljeća Židovi bili vrlo aktivni u sferi financija, medija, znanosti, u velikoj su mjeri u tim sferama imali položaje pri vrhu. Štoviše, upravo je židovski kapital na kraju 19. i početkom 20. stoljeća vezao Veliku Britaniju i SAD koji su do tada već sto godina ratovali.

Židovska svjetska dijaspora je odista ozbiljna sila, ali je daleko od jedinstvene. Sve velike sile imaju svoje dugoročne planove. Netko to naziva zavjerom, a netko više voli termin “projekt”. Svjetska povijest je borba projekata, njihova rezultanta.

Nažalost, ako izuzmemo razdoblje Staljina, Rusi svoj projekt nisu imali.

A čuvena Kominterna?

Kominterna, koju su navodno raspustili 1943. godine (od 1936 g. Staljin je vodio ka tome kao i ka uspostavljanju kontrole nad imovinom te lijevoglobalističke organizacije) nije ruski projekt. Inače je neophodno da se kaže da je u “projektu SSSR” od početka uključen nemali broj stranih elemenata koje su realizirali interese različitih država i struktura (prije svega tajnih).

Kako je povijest pokazala, Staljinu je uspjelo samo jedno vrijeme potisnuti ono umjetno, međutim poslije njegove smrti se ono postupno regeneriralo. Zajedno s interesima preporođene sovjetske nomenklature taj faktor je odigrao veliku ulogu u likvidaciji projekta, točnije sveukupnosti projekata (koji nisu postali sustav) SSSR.

A što kažete o reptiloidima, Andrej Iljič?

Ta tema je vrlo popularna u Americi, Iako već i Rusijom hodi. Dvije ozbiljna doktora znanosti su me s ozbiljnim licem uvjeravala da su vlast nad planetom zauzeli došljaci sa planete Draka i Nubiru, uzevši ljudsko obličje. Svi zapadni predsjednici su reptiloidi. Moguće ih je prepoznati po karakterističnim znakovima. Internet je pun slika ovih reptiloida u Bijeloj kući itd.

Ja volim znanstvenu fantastiku, fantaziju. Ali verziju Amerikanca Ickea ne bih da komentariram. Smatram da se slične inačica svjesno šire kako bi se odvukla pažnja s realnih tajnih struktura upravljanja. I da bi se iskopromitirala samo pitanje o tajnim mehanizmima povijesnog procesa u cjelini, uključujući drevnu povijest i zagonetku podrijetla čovjeka.

Hajdemo onda govoriti o realnim strukturama, primjerice o Bilderberška klubu. Mnogi njega nazivaju tajnom vladom Zemlje. Jednom godišnje se visoki članovi Bilderberga okupljaju u hotelima bilo Rockefellera, bilo Rothschilda i iza zatvorenih vrata raspravljaju o aktualnim problemima čovječanstva i donose svoje odluke

Realna vlast je tajna vlast. A Bilderberški klub je vidljiv, imaju i svoje stranice. “Bilderberg” je fasadna organizacija svjetske elite. Klub je stvoren 1954. godine radi pomirenja stare europske elite, kako onog dijela koja je podržavala Hitlera (“linija Gibelina”), tako i onog koji se borio protiv njega (“linija gvelfa”) s anglosaksoncima i njenom integracijom u njihove projekte uopće, a posebno u projekt “eurosaveza”. Danas bilderbergovci vrte ona pitanja koja su postavljena u realno tajnom, često neformalnom režimu.

U prosincu će kod nas biti tužan jubilej. Dvadesetpetogodišnjice “povijesnog” susreta Busha i Gorbačova na Malti. Formalno to je završetak hladnog rata. Činjenično, Gorbi i društvo su Zapadu sramno predali SSSR i cijeli socijalistički blok. Uskoro se završila najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća, pao je Sovjetski Savez.

Mjesto izdaje nije slučajno odabrano: otok je postojbina moćnog malteškog reda. Na sumnju navode i dva najveća bestselera s početka 21. stoljeća, koje su očito bila globalno promovirana od strane vrlo utjecajnih sila: “Da Vincijev kod” Dana Browna koji govori o redu templara i redu “Opus dei”; Saga Joanne Rowling o Harry Potteru otvoreno propagira red Hospitalaca. Uvriježeno je mišljenje da ovi redovi, koji su zasnovani prije mnogo stoljeća, jesu tu koji tajno usmjeravaju tok svjetskog razvoja.

Ne usmjeravaju, samo pokušavaju. Pri tom, kako u konfliktu jedni s drugima, tako i u borbi sa anglosaksoncima. Ime novog, jezuitskog pape “Francisco” (Franjo) je neka vrsta gesta – simbol pomirenja starih protivnika, jezuita i franjevaca pod pritiskom anglosaksonaca.

Saveznik oba ova reda je malteški red čija je davna specijalnost posredništvo između Vatikana i MI6, CIA. Malteški red je element sustava “Vatikan”. Da, predaja socijalističkog bloka i SSSR-a Amerikancima i nadnacionanim strukturama u liku Busha starijeg se desila na Malti, ali je Gorbačov na Maltu doletio poslije susreta s rimskim papom Ivanom Pavlom II, koji je blagoslovio Gorbijevu predaju socijalistički bloka i SSSR. Hijerarhija na dijelu.

Pokušaj uvjeravanja da neka pojedina struktura, bilderbergovci, Maltežani, masoni, rotschildrokfelerovci itd. pojedinačno upravljaju svijetom odvodi od uvida u realne mehanizme upravljanja svijetom, od Mreže u cjelini, zamjenjujući je njenim pojedinačnim stanicama.

Druga metoda je sakriti cijelu strukturu (korporacije, banke) iza konkretnih osoba ili partija. Tako nam se servira da je nacional-socijalizam djelo NSDAP-a i Hitlera, a u stvari su tvorci nacional-socijalizma i projekta “treći Rajh” prije svega anglo-američki bankari i industrijalci, korporacije tipa IG FarbenindustrieAG.

Detaljnije o tome kako su te strukture stvarale prvu formu eurosaveza – hitlerovski Treći rajh, može se čitati u vrlo zanimljivoj knjizi Dmitrija Peretolčina “Svjetski ratovi i svjetske elite”. Ona je izašla u seriji “Igre svjetskih elita. Andrej Fursov preporučuje za čitanje. Ova serija je osmišljena specijalno radi publiciranja radova o svjetskoj eliti, o njezinim strukturama.

 A što bi ste još preporučili za čitanje, Andrej Iljič?

Radove Aleksandra Ševjakina o tome kako su rušili SSSR, Aleksandra Ostrovskogo o Staljinu i Perestrojci i Vladimira Pavlenko o Rimskom klubu. Sva tri autora su prekrasna. Velika preporuka i za romane Olega Markeli i Aleksandra Gere koji objašnjavaju sliku svijeta. Usput, i Gera i Markeev su umrli pod nerazjašnjenim okolnostima …

I posljednje pitanje: što će se dogoditi? Pobjeda organizatora svjetske vlade?

Teško. Tu su klanovi, tu su etnocivilizacije i još uvijek državni interesi koje je teško pomiriti. Bi li Kinezi i muslimani pošli pod svjetsku vladu? Da, i Rusi neće ići.

Realno je smanjivanje broja zatvorenih nadnacionalnih struktura, a svaka će kontrolirati svoj ​​makroregionalna blok. A to je daleko od realnog upravljanja svijetom. Pri tom, kada se ruši svijet, a svijet kapitalizma se ruši! -

Spašavat će se iako ne pojedinačno, ali ne i svi zajedno, već u “krdima”. Čeka nas borba raznoraznih “krda”. I starih, potpuno drevnih, i relativno mladih. Zatvorena društva, kad jednom nastanu, u pravilu ne nestaju, oni se transformiraju, bilo da su to organizacije Bliskog Istoka, trijade, templari, masoni, iluminati, anglosaksonski klubovi, Kominterna, Četvrti rajh i mnoge druge.

Materija (ljudi), energija (novac) i informacija (ideje), ujedinivši se, dobivaju nadčovečansku, naddruštvenu kvalitetui, da snažno štititi sebe, svoje granice i uvjeravajući svijet koji ih okružuje da oni kao organizacija ne postoje.

Druga je stvar, što se vremenom transformiraju, primaju drugu formu (“zmija” odbacuje staru kožu i jede svoj ​​rep), stupaju u bizarne odnose jedni s drugima i sa fasadnim strukturama. Ali dolazi vrijeme kada će se, u uvjetima krize, približiti odlučujući dan za Budućnost, a tajne strukture će izaći na površinu i (ili) dati znak o sebi.

Smatram, da je s tim povezan jako povećan opseg izdavačke produkcije o tajnim društvima. Budućnost dolazi i u njoj će pobijediti onaj tko bude imao adute. Dakle, na pitanje u kojoj valuti čuvati novac, ja odgovaram: u valuti “kalašnjikova”. Ili bar u vidu dobrog kompleta noževa za bacanje.

**********

Andrej Iljič Fursov, 63 godine, direktor Centra ruskih istraživanje Moskovskog sveučilišta za humanističke znanosti, direktor Instituta za sustavnu i stratešku analizu. Akademik Međunarodne akademije znanosti (Innsbruck, Austrija). Autor više od 400 znanstvenih publikacija, uključujući 11 monografija. Nedavno su izašle nove knjige “Naprijed, do pobjede!”, “Hladni istočni vjetar ruskog proljeća”, “Ruski interes”. Predavao je na sveučilištima u SAD, Kanadi, Njemačkoj, Mađarskoj, Indiji, Kini, Japanu. Članak Saveza pisaca Rusije. Nositelj prestižnih nagrada za znanstvenu, publicističku i društvenu djelatnost.
 
 
(web-tribune.com//uredio:nsp)