Pentagon tvrdi da će Kina najkasnije za devet godina postati jača vojna i ekonomska sila od Amerike i savjetuje Bijelu kuću da prije toga zarati s protivnikom kako bi spriječila uništenje SAD

Amerika mora napasti Kinu do 2025. ili će u suprotnom biti uništena, smatra Pentagon.

Prema navodima studije američke vojske, Kina će za devet godina postati jača vojna i ekonomska sila od SAD, a ako Washington to želi spriječiti, najbolji način je da zarati s protivnikom.

Dug i krvav rat

Rand corporation, američka organizacija za vojna istraživanja i analize, po narudžbi Pentagona napravila je detaljnu studiju o posljedicama rata između dvije velike sile.

U dokumentu koji je objavio i američki tisak ocjenjuje se da je Kina postala prijetnja SAD zbog svoje rastuće vojne i ekonomske moći i da je “bolje napasti neprijatelja prije nego što on napadne tebe”.

Američki vojni analitičari procjenjuju da bi najbolje bilo napasti Kinu što prije, prije 2025., jer bi poslije toga SAD pretrpjele mnogo veće gubitke.

Dodaje se da bi rat bio vođen na teritoriju Kine, i to konvencionalnim metodama, a ne nuklearnim oružjem.

Konflikt bi počeo i ostao samo u istočnoj Aziji. Bez obzira na to što Kina ima suvremeno oružje, ona ne bi proširila rat na teritoriju SAD.

Sukob bi se vodio najviše brodovima i podmornicama, kao i avionima i raketama svih vrsta, osim nuklearnih.

Ni jedna ni druga sila se ne bi usudile iskoriste atomsku bombu jer bi posljedice bile nesagledive.

Osim toga, bojište bi bilo i u svemiru, gdje bi dvije strane pokušale jedna drugoj uništiti satelite, ali bi se rat vodio i računalnim sustavima – navodi se u studiji američke vojske.

Eksperti dalje dodaju da bi i SAD i Kina mogle izdržati gubitke u duljem razdoblju, pa bi rat trajao vjerojatno veoma dugo. Na kraju ne bi vojni faktori odlučili pobjednika u sukobu već ekonomski.

Rat bi naškodio objema gospodarstvima, međutim Kina bi pretrpjela katastrofalne posljedice, koje bi dugo trajale. Bruto domaći proizvod (BDP) Kine bi se za samo godinu dana rata smanjio za 25 do 35 posto, a američki pet do deset posto – ocjenjuju američki stručnjaci.

Osim toga, u dokumentu se navodi da bi dug rat izazvao podjele u Kini i potpuno uništio tu zemlju.

Slaba ekonomija izazvala bi potrese na političkoj sceni i ohrabrila separatiste. Režim u Pekingu izgubio bi kontrolu nad zemljom.

S druge strane, u Americi bi protivnici rata uzdrmali političku scenu, ali ne bi mogli narušiti socijalnu stabilnost – objašnjeno je u studiji Pentagona.

Sukob NATO-Rusija

Američki vojni stručnjaci iz Rand korporacije smatraju da bi međunarodni odgovor na rat također išao na ruku Washingtonu.

Najveći američki saveznik bio bi Japan. Ta zemlja bi mogla promijeniti tijek sukoba. Ujedno, i podrška drugih saveznika SAD u istočnoj Aziji, poput Južne Koreje, nanijela bi velike gubitke kineskoj vojsci.

Odgovor Indije, Rusije i NATO ne bi imao mnogo utjecaja na konflikt. Bila bi to i prilika da NATO neutralizira rusku prijetnju Europi – smatraju američki vojni stručnjaci.

Na kraju studije se naglašava da bi rat između SAD i Kine bilo teško kontrolirati, da bi trajao godinama, da bi žrtava bilo mnogo na obje strane, kao i da bi bio veoma skup.

Međutim, stručnjaci zaključuju da svi parametri ne ukazuju na to da bi Kina odnijela pobjedu.
 

 
(informer.rs,vestinet.rs)

USAID DJELUJE U 100 ZEMALJA DILJEM SVIJETA, A 2014. JE IMALA PRORAČUN OD 40 MILIJARDI DOLARA

Američka agencija za međunarodni razvoj ( SAID) – najstarija od svih struktura utjecaja – nastala je po nalogu John Kennedyja 1961. godine i pozicionirala se kao neovisna (od koga neovisna?) Agencija federalne vlade. Odgovorna je za nevojnu američku pomoć drugim zemljama.

Administratora Agencije i njegovog zamjenika imenuje predsjednik SAD uz suglasnost Senata i u koordinaciji s državnim tajnikom SAD.

Agencija djeluje u više od 100 zemalja diljem svijeta. Za financiranje programa ove organizacije svake godine se izdvaja oko 1% federalnog proračuna SAD, što je 2014. godine iznosilo gotovo 40 milijardi dolara – dovoljno novca da se mnogo šta razvije.

U Rusiji USAID djeluje od 1992. godine. Za dva desetljeća rada u Rusiji, ukupna suma svih projekata agencija službeno iznosi oko 2,7 milijardi američkih dolara.

Partneri USAID u Rusiji “za razvoj gospodarstva i demokracije” bilo je 57 organizacija, između ostalih – Moskovska Helsinška grupa, Institut za ekonomsku politiku Jegor Gajdar, Golos, Memorijal i drugi.

U rujnu 2012. godine rukovodstvo Ruske Federacije je donijelo odluku o prekidu aktivnosti USAID na teritoriju svoje zemlje. Ovo je opravdano činjenicom da “znak rada predstavnika Agencije u našoj zemlji nerijetko ne odgovara navedenim ciljevima promoviranja razvoja bilateralne humanitarne suradnje. Još konkretnije: da je riječ o pokušajima da se dodjeljivanjem donacija utječe na političke procese, uključujući izbore na različitim razinama i na institucije civilnog društva. Ozbiljna pitanja pratila su aktivnosti Agencije u ruskim regijama, osobito na Sjevernom Kavkazu “.

Prema službenim podacima, koji se nalaze na sajtu USAID, “pomoć” ove NVO se svodila, prije svega, na neposredan utjecaj na razradu Ustava Rusije, prvog dijela Građanskog zakonika, Poreznog zakona, kao i na usvajanje Zemljišnog zakonika Rusije 2001. godine, koji je omogućio kupovinu, prodaju i posjedovanje zemlje.

U razdoblju od 2001. do 2008. godine, Agencija je aktivno sudjelovala u pripremi i kontroli provođenja reforme pravosuđa, a da ne govorimo već o formiranju medijskog sadržaja, o uspostavi sustava pripreme i prekvalifikacije kadrova u najrazličitijim humanitarnim sferama, uključujući i sustav javne uprave.

Samo ove činjenice su dovoljne da se aktivnosti ove organizacije ocijene kao podrivanje temelja ruske državnosti.

Nameće se i drugo pitanje: zašto je Agenciji dozvoljeno da tako dugo i tako produktivno djeluje u Rusiji?

Što se tiče ocjene Bijele kuće i rezultata aktivnosti USAID, SAD se – po riječima Viktorije Nuland – “veoma ponose onim što je Agencija postigla u Rusiji tijekom protekla dva desetljeća”.

Očigledno je da poseban razlog za ponos predstavljaju uspjesi u formiranju razgranatog sustava agentskog utjecaja, u preformatiranje svijesti ne samo realne sudionika u velikom broju ruskih NVO, već i u provođenju niza tajnih i subverzivnih operacija.

Ovim aktivnostima u Agenciji se bavi ured za tranzicijske inicijative (The Office of Transition Initiatives, OTI .

U USAID su razvijena četiri kriterija, na temelju kojih se bira zemlja-meta:

1. Da li je određena zemlja važna sa stanovišta američkih nacionalnih interesa. Ako je, OTI koristi sve raspoložive resurse kako bi maksimalno promovirala američke vanjsko-političke interese u toj zemlji.

2. Postoje li i kakve su mogućnosti utjecaja? U ovom slučaju govori se o utjecaju na ključne političke figure, koje se snažno podržavaju u reformi socijalnog sustava zemlje-mete.

3. Da li je neophodno sudjelovanje OTI u promicanju američkih interesa? OTI koristi svoje resurse samo u onim slučajevima, kada aktivnosti drugih (ne) vladinih struktura SAD nisu dovoljne ili ne dovode do željenih rezultata.

4. Da li je operativna situacija u zemlji-meti dovoljno stabilna za djelovanje OTI? Zemlja bi trebala biti relativno stabilna da bi se osoblje Agencije moglo slobodno kretati po njenoj teritoriji i da bi moglo vršiti kontrolu nad aktivnostima koje financira OTI .

Među zemljama koje su u ovom trenutku od posebnog značaja za promoviranje nacionalnih interesa SAD i ulaze u sferu djelatnosti OTI , ubrajaju se Afganistan, Venezuela, Haiti, Honduras, Kenija, Kirgistan, Obala Bjelokosti, Kuba, Libanon, Libija, Pakistan, Tunis i Šri -Lanka.

Postojanje ovog popisa nikako ne znači da USAID u drugim zemljama ne realizira nacionalne interese SAD. Međutim, u nabrojanim zemalja govorimo o mogućnosti provođenja subverzivnih operacija, o kojima se ne obavještava čak ni Kongres SAD, a troškovi provođenja operacija OTI maskiraju se drugim stavkama proračuna Agencije.

Osim toga, kao što su primijetili mnogi istraživači, većina zapadnih nevladinih organizacija je blisko povezana s obavještajnim službama zemalja iz kojih dolaze.

Što se tiče USAID, mnogi agenti CIA u inozemstvu često djeluju upravo pod njezinim pokrićem. U principu, postojanje NVO omogućuje otvoreno, legalno bavljenje obavještajnim aktivnostima.

Dovoljno je pogledati politiku donacija niza zapadnih struktura, da bi se shvatilo koja informacija interesira nalogodavce.

Među donacijama često se mogu naći prijedlozi za istraživanje blogosfere, socijalne, etničke i vjerske strukture ovog ili onog regiona, rodnih karakteristika, sfere interesa mladih, socijalne strukture političke klase, razine odanosti vlasti, političke kulture, karakteristika političke socijalizacije, itd.

Ogroman je broj struktura soft powera koje se na ovaj ili onaj način bave “promicanjem demokracije”, formiranjem “demokratskih vrijednosti” i “atraktivnosti” SAD i EU. Zaista – postoji cijela legija.

Među najutjecajnijim su: RAND Corporation, Institut Santa-Fe, Freedom House, Zaklada Ford, MacArthur, Carnegie, Soros i drugi.
 
(fakti.org)