Moskva pomaže Pekingu da izgradi Sustav upozorenja od napada nuklearnih raketa, što će drastično povećati kineske obrambene sposobnosti, rekao je predsjednik Vladimir Putin

On je također napomenuo da trenutno takvu tehnologiju imaju samo Rusija i SAD.

“Mislim da ovdje neću otkriti veliku tajnu. Ionako će sve postati jasno. Sada pomažemo našim kineskim partnerima u stvaranju sustava upozorenja za napad raketama svih dometa koje nose nuklearne glave” – rekao je Putin visokim dužnosnicima 16. sastanak diskusijskog kluba Valdai u crnomorskom odmaralištu Soči u četvrtak.

Predsjednik je prisutne podsjetio da su Rusija i SAD jedine dvije države na svijetu koje su trenutno naoružane takvim sustavima.

To je vrlo ozbiljna stvar koja će drastično povećati obrambene sposobnosti Kine.

Sustav upozorenja na raketne napade kombinira zemaljske radare i satelite u Zemljinoj orbiti koji detektiraju lansiranje balističkih projektila i izračunavaju njihovu putanju.

Podaci se zatim prosljeđuju u zapovjedni centar gdje se može donijeti odluka o odbijanju napada i njegovom reagiranju.

Ruski čelnik također je rekao da je osvajanje Kine “nemoguće po definiciji”, navodno se referirajući na trgovinski rat Washingtona protiv Pekinga, američke patrolne misije u Južnom kineskom moru i druge slične nasilne poteze SAD-a.

Oni koji čine takve “dekonstruktivne i štetne” pokušaje samo će “nanijeti štetu svijetu i nanijeti sebi štetu”, upozorio je Putin.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nova strategija američke proturaketne obrane je borba za vojno-industrijski kompleks, koji će odvesti SAD u još veći dug i može donijeti bijedu zbog poticanja sve više nacija da se uključi u utrku u naoružanju, rekao je bivši američki kongresnik Ron Paul

Ideja o projektilima koji bi se lansirali iz svemira uzrokovala je pravu pometnju i naišla na žešći skepticizam još i u vrijeme nastanka Strateške odbrambene inicijative Ronalda Regana, poznatijom kao “Ratovi zvijezda”.

Planovi za naoružavanje svemira novim slojem senzora koje je Trump otkrio u sklopu njegove administrativne revizije proturaketne obrane je nepotreban i teško provediv projekt kojim će se sigurno obogatiti vojno-industrijski lobi, kazao je Ron Paul za RT.

“Najveći problem ovdje je da će netko zaraditi mnogo novca na tome. To me podsjeća na antiraketni projekt “Ratove zvijezda”.

“Nikada ga nisu doista razvili, ali ljudi su bili uzbuđeni zbog toga” – rekao je Paul, povlačeći paralele između novog projekta predsjednika Donalda Trumpa i programa Strateške obrambene bivšeg predsjednika Ronalda Reagana.

Obraćajući se u Pentagonu u četvrtak, Trump je rekao da je cilj razmještanja raketnih presretača na Aljasku i senzora u svemiru zaustavljanje lansiranja projektila neprijateljskih snaga na njihovom teritoriju.

Paul kaže da je razmjer prijetnje sigurnosti SAD-u pretjeran i ne jamči obranu uz pomoć ekstravagantnih sredstava koja možda neće biti učinkovita.

“Ja sam za to da imam obrambeno oružje ako je potrebno, ali ne mogu sasvim shvatiti opasnost o kojoj oni pričaju o tome da sada moramo ići mnogo dublje u dug da bi pokrenuli nešto što može potrajati mnogo, mnogo godina i postoje pitanja o tome kako će to funkcionirati” – rekao je.

Ovaj ogromni projekt je još jedan način da se još više novca pokloni vojsci, kazao je Paul, ističući da SAD “već svake godine povećava dug za bilijun dolara” i posuđuje novac kako bi platili novi futuristički proturaketni štit.

Državni dug iznosi preko 21 bilijun dolara i nastavlja se povećavati, a federalni deficit predviđen je više od 1 bilijun dolara do 2020. godine.

Iako ostaje vidjeti da li će Kongres odobriti veliko povećanje sredstava koje bi bilo potrebno za provedbu Trumpovog raketnog plana, Paul kaže da je malo vjerojatno da će ga provesti i da će biti gotovo jednako sporan kao i Trumpov granični zid od 5 milijardi dolara koji je pokrenuo opoziv vlade.

“Ali čini se kao da novac koji troše na vojno-industrijski kompleks nikad ne dobiva jednaku pažnju kao neka od tih političkih pitanja” – rekao je Paul.

Obrana, za razliku od drugih političkih pitanja, ima tendenciju prevladavanja stranačkih linija, budući da se “na vojsku troši puno više novaca nego na išta drugo”.

Naravno, također je korisno imati “uobičajene žrtvene jarce u zemlji u kojima su sposobni potaknuti animozitet”.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ruska zadnja riječ tehnike leži u najsuvremenijoj hipersoničnoj letjelici, za koju analitičari kažu da je sposobna lako proći kroz postojeći američki raketni štit, postat će operativna do 2020. godine, upozorila je američka obavještajna služba

Govoreći za televiziju CNBC u stanju anonimnosti, izvori svjesni izvješća američkih obavještajnih službi su rekli kako je ruska vojska uspješno testirala oružje dvaput 2016. godine.

Treći poznati test ovog oružja navodno je proveden u listopadu 2017., a navodno nije uspio kada se letjelica srušila nekoliko sekundi prije udarca u cilj.

Izvori vjeruju da će ova letjelica biti značajan napredak koji bi ruskoj vojsci pomogao da nadmaši američke kolege.

Izvori obavještajnih službi tvrde da će hipersonična jedrilica imati protumjere kako bi im mogla poraziti i najnaprednije sustave proturaketne obrane.

“Ove vrste poticajnih letećih jedrilica napadaju rupe u našem sustavu proturaketne obrane” – izjavio je Thomas Karako, direktor projekta “Missile Defense” u Centru za strateške i međunarodne studije.

Analitičar je istaknuo da nema vremena “izmijeniti našu trenutnu državnu proturaketnu obranu”, dodajući kako je “nesretan što smo dopustili Rusiji da dođe toliko daleko na polju tehnologije”.

Ranije su američki zapovjednici priznali kako postoji malo toga što vojska može učiniti kako bi se suprotstavile naprednim hipersoničnim tehnologijama Rusije. “Nemamo nikakvu obranu koja bi mogla obraniti nas od takvog oružja” – rekao je u ožujku voditelj američkog strateškog zapovjedništva John Hyten.

“I Rusija i Kina agresivno provode i razvijaju hipersonične letjelice” – kazao je. General, koji je jednom rekao da je Rusija “najznačajnija prijetnja” SAD-u, pozvao je Ameriku na razvoj novih strateških oružja kako bi se oduprijela ruskoj nadmoći.

Početkom ožujka ruski predsjednik Vladimir Putin predstavio je novo sofisticirano oružje tijekom svojeg obraćanja naciji. Pokazao je dvije verzije hipersoničnih oružanih sustava koji su u razvoju u Rusiji.

Jedan je bio zrakoplovno vozilo koje putuje brzinom od 10 machova i ima domet od 2.000 km (1.240 milja). Oružje, pod nazivom Kinzhal dolazi ili kao konvencionalno ili kao nuklearno oružje.

Drugo oružje koje se razvija je hipersonična letjelica – kodnog naziva ‘Avangard’ (Advance Guard) – koju može lansirati i balistička raketa. Rusija je prvu letjelicu testirala još 2004. godine i postigla je značajan napredak, rekao je Putin.

Letjelica može letjeti u atmosferi brzinom od preko 20 machova i može izdržati toplinu do 2.000 stupnjeva celzijusa (3.632F) generiranu zračnim trenjem.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vojska SAD dovozi raketni sustav THAAD u Južnu Koreju. Kina zatražila od Washingtona povlačenje opreme

Tenzije su dodatno porasle na Korejskom poluotoku pošto je američka vojska dovezla u Južnu Koreju, na mjesto gdje treba biti postavljen sustav proturaketne obrane THAAD, šest kamionskih prikolica u kojima se nalazi radarska i druga oprema.

Sukobi su izbili između policije i lokalnog stanovništva zbog postavljanja sustava THAAD na terenu, koji je inače dosad korišten za golf, u okrugu Seongju. Sustavu se oštro protivi i Kina u trenutku dok se zaoštrava sukob oko raketnog i nuklearnog programa Sjeverne Koreje.

Seoul i Washington tvrde da je svrha THAAD isključivo obrana protiv raketa Sjeverne Koreje. Kina, međutim, ističe da će to učiniti malo na odvraćanju Sjeverne Koreje od njezinih planova, ali će destabilizirati regionalnu sigurnosnu ravnotežu.

Peking izražava zabrinutost i da bi snažni radar tog sustava mogao prodrijeti na njezinu teritoriju i ugroziti sigurnost zemlje. Zato je i zatražio povlačenje sustava THAAD.

Istovremeno je Kina, u luci Dalang, predstavila i drugi nosač aviona domaće proizvodnje. U pitanju je nosač zrakoplova težak 50.000 tona, a predstavljen je u istoj luci na sjeveru zemlje kao i prvi nosač “Lijaoning”, izgrađen u Ukrajini.

Porinuće novog nosača koincidiralo je s viješću iz Rusije, gdje je Federalna služba za vojno-tehničku suradnju potvrdila početak realizacije ugovora o S-400 s Kinom. Kina je prvi strani kupac S-400 koji vrijedan oko tri milijarde dolara.

“HYUNDAI”

Kompanija “Hyundai motor” priopćila je da je u prvom tromjesečju zabilježila pad dobiti za više od 20 posto, jer je antikorejsko raspoloženje u Kini, potaknuto raspoređivanjem američkog sustava proturaketne obrane, usporilo prodaju automobila korejskih proizvođača na tom najvećem auto tržištu. Kompanija je navela da je neto dobit od siječnja do ožujka 2017. iznosila za 21 posto manje od prošle godine.
 
(Novosti.rs)

Povijest NATO-a i njegove sadašnje aktivnosti nam omogućavaju da shvatimo kako je Zapad u njih utkao svoje laži i zašto je sada postao njihov zarobljenik

Elementi sadržani u ovom članku šokantni su, ali je nemoguće poricati činjenice. Jedina preostala solucija je držati se tih laži i na njima ustrajavati.

Idemo se podsjetiti što NATO znači.

Što je Atlantski savez nekad bio

Kad su europske elite paničarile na pomisao o mogućem dolasku komunističkih partija na vlast nakon Drugog svjetskog rata, u 1949., potražili su utočište pod «kišobranom» Sjedinjenih Američkih Država. Iznad svega, to im je bio način da sebe prezentiraju kao prijetnja Sovjetima da bi Ameriku odvratili od pružanja podrške zapadnim komunistima.

Zapadne države su progresivno širile svoj savez, posebice 1955., dodavanjem Zapadne Njemačke, koja je upravo tada dobila ovlast da može opet izgraditi svoju vojsku. Zabrinut kapacitetom Saveza, SSSR je reagirao stvaranjem Varšavskog pakta šest godina nakon stvaranja NATO-a.

Međutim, sa Hladnim ratom, dva su se saveza razvijala u imperijalnom stilu – na jednoj strani, NATO, pod dominacijom SAD-a, i u manjoj mjeri Ujedinjenim kraljevstvom, a na drugoj, Varšavskim paktom, pod dominacijom Sovjetskog saveza.

Za posljedicu, postalo je nemoguće napustiti ove strukture – NATO nije oklijevao da iskoristi svoju Gladio mrežu (opaska prevodioca: Operacija Gladio (it. Operazione Gladio) je naziv za plan subverzivnih aktivnosti koju je italijanska vlada u doba Hladnog rata pod pokroviteljstvom NATO-pakta pripremila za slučaj eventualne invazije i/ili okupacije zemlje od strane SSSR-a i drugih zemalja) da organizira razne državne udare i preventivna politička ubojstva, dok je Varšavski pakt otvoreno napao Mađarsku i Čehoslovačku, jer su pokazivale znakove da žele svoju nezavisnost.

Već je i prije pada berlinskog zida, Sovjetski savez ukinuo ovakav sistem. Mihaïl Gorbačov dopustio je svakoj članici Varšavskog pakta da deklarira svoju nezavisnost («Moj put»), koji je ironično nazvao njegovom «Sinatra doktrinom».

Kada je SSSR propao, njegvi saveznici se raspršiše, i trebalo je proći nekoliko godina stabilizacije do osnivanja sadašnjeg CSTO-a (Organizacija ugovora o zajedničkoj sigurnosti). Izvukavši pouku iz prošlih grešaka, CSTO je utemeljen na strogoj jednakosti država članica.

Uzgred vrijedi spomenuti, da su i NATO i Varšavski pakt organizacije koje su u suprotnosti sa Poveljom ujedinjenih naroda, jer njihove države-članice gube svoju nezavisnost davanjem suglasnosti da stave svoje trupe na raspologanje pod američku ili sovjetsku komandu.

Za razliku od Rusije, Sjedinjene Države su ostale imperija, i nastavljaju koristiti NATO da natjeraju svoje saveznike na poslušnost. Onaj početni cilj pritiskanja Sovjeta da odustanu od pružanja pomoći komunistima Zapada da dođu na vlast, više nema ama baš nikakvog značenja. I sve što je od toga ostalo je američko pokroviteljstvo.

Savez od 11. rujna, 2001.

Sa nestankom SSSR-a, u svijetu nije ostala ni jedna država osposobljena za vojnu konfrontaciju sa SAD-om, a još manje sa NATO-om. U tom trenutku, trebao je nestati, ali ništa ni slično se nije dogodilo.

Prije svega, pojavio se jedan novi neprijatelj – terorizam, koji je udarao po raznim glavnim gradovima Saveza, prisiljavajući države-članice da se međusobno podržavaju.

Naravno, ne postoji nikakvo zajedničko mjerilo između nekadašnjeg Varšavskog pakta i bande bradatih fanatika zbijeni u nekoj pećini u Afganistanu. I pored toga sve države – članice NATO-a prave se da vjeruju – jer drugog izbora nemaju – da je jedini način da zaštiti svoje stanovništvo leži u potpisivanju NATO-ova priopćenja, i čvrsto se držati svog obligatornog unilateralnog diskursa.

Unatoč obilju povijesne literature, Zapadne sile još uvijek nisu razumjele da su NATO izvorno stvorile njihove vladajuće klase za upotrebu protiv njih, tako da danas, Sjedinjene Države ga upotrebljavaju protiv njihovih elita.

Okolnosti su malo drugačije u slučaju država Baltika i Poljske, koje su tek nedavno ušle u Savez, pa se još uvijek nalaze u fazi elitističkog straha od komunista.

Gotovo neograničena zona Saveza

Kad bi NATO bio obrambeni savez, ograničio bi se na obranu svojih država-članica, ali umjesto toga on je proširio svoju zonu za geografske intervencije.

Kada čitamo završno priopćenje sa sastanka u Varšavi, ne može se ne primijetiti da se NATO posvuda miješa: počevši od Koreje – gdje SAD još uvijek nisu potpisale ugovor o miru sa Demokratskom republikom; do Afrike – gdje se Pentagon još uvijek nada utemeljiti AfriCom.

Jedini dio svijeta u kojem se kontinuirano izbjegava utjecaj NATO-a je Latinska Amerika, zona koju je Washington još davno rezervirao («Monroe-ova doktrina»). Svugdje drugdje, vazali Pentagona pozvani su poslati svoje trupe da brane interese svog vrhovnog gospodara. Savez je danas involviran u svim trenutnim ratovima.

U 2011. Savez je koordinirao pad Libije, nakon što je zapovjednik AfriCom-a, general Carter Ham, prosvjedovao protiv upotrebe Al-Kaide da se svrgne Moamer Gadafi. U 2012. Savez je koordinirao rat protiv Sirije iz baze Savezničke kopnene komande instalirane u Izmiru, u Turskoj.

Malo po malo, ne-Europske države su integrirane u NATO, sa različitim razinama participacije. Najnovije članice su Bahreïn, Izrael, Jordan, Katar i Kuvajt, te od 4. svibnja svaka ima svoj ured u stožeru Saveza.

Što je Savez danas

Svaka država-članica dužna je naoružati se u pripremi za sljedeću rundu ratova, kao i posvetiti 2% svog BDP-a za tu pripremu, iako, u realnosti to je daleko od toga da je riječ o točnom iznosu. S obzirom da oružje mora biti kompatibilno sa NATO-ovim standardima, članice se pozivaju da ih kupe od Washingtona.

Naravno, nekoliko nacionalnih proizvođača oružja još uvijek ga proizvode, ali ne zadugo. Tijekom zadnjih dvadeset godina, NATO je sistematski vršio pritisak za odustajanje od vojnih i aeronautičkih industrija država-članica, osim onih u Sjedinjenim Državama.

Pentagon je objavio stvaranje jednog višenamjenskog borbenog aviona po nedostižnim cijenama, F-35 lovački avion za udruženi udar (Joint Strike Fighter).

Sve su ga države naručile i pozatvarale vlastite industrije. Dvadeset godina kasnije Pentagon još uvijek nije proizveo ni jednog od tih ingenioznih aviona, i umjesto toga prisiljen je nuditi švapski-opremljenog F-22 po raznim sajmovima naoružanja.

Od klijenata stalno se traži da pomognu financirati istraživanja, dok Kongres proučava mogućnost da se ponovo podigne sustav proizvodnje starih aviona, jer po svemu sudeći, F-35 nikad neće vidjeti svjetlost dana.

Dakle NATO funkcionira kao mafijaški reket – oni koji ne plaćaju će se morati naviknuti na terorističke napade.

Sad kad su Sjedinjene Države natjerale svoje saveznike u položaj ovisnosti o američkoj vojnoj industriji, ona ju je prestala ažurirati. U međuvremenu, međutim, Rusija je ponovo izgradila vlastitu industriju naoružanja, a Kina ne zaostaje mnogo iza nje.

Ruska vojska već je nadmašila Pentagon u pojmovima konvencionalnog oružja i opreme. Sistemi koje je razmjestila u zapadnoj Siriji, na Crnom moru i u Kalinnjingradu omogućile su dešifriranje komunikacijskih mreža NATO-a, što ga je prisililo da napusti nadzor u tim regijama.

Na polju aeronautike, Rusija je već proizvela višenamjenske borbene avione koji su, između ostalih funkcija, sposobne natjerati pilote Saveza da pozelene od zavisti. Što se tiče Kine, ona će vjerojatno nadmašiti NATO unutar sljedeće dvije godine u pojmovima konvencionalnog naoružanja.

I tako sada su saveznici svjedoci pada Saveza, te konzekventno, svom vlastitom truhljenju, bez reakcije – s izuzetkom Ujedinjenog kraljevstva.

Slučaj ISIS

Nakon histerije 2000-te oko al-Kaide, sada nam prijeti novi neprijatelj — tzv. ‘Islamska država’ — iliti «ISIS». Sve države-članice pozvane su pridružiti se «globalnoj koaliciji» da se svrgne.

Varšavski summit čestitao je samom sebi na svojim pobjedama u Iraku pa čak i u Siriji, unatoč «vojnoj intervenciji Rusije i njene važne nazočnosti u podršci režimu» koja predstavlja određeni «izvor rizika i dodatni izazov za sigurnost saveznika».

Pošto svi znaju da su Sjedinjene Države stvorile ISIS 2006. godine, sada nam govore da se ta organizacija okrenula protiv njih, kao što nam je ista priča ispričana o al-Kaidi.

Pa ipak, 8. srpnja, dok se Sirijska arapska vojska borila protiv nekoliko terorističkih skupina, uključujući ISIS, u istočnom Homsu, američko ratno zrakoplovstvo je doletjelo da bi četiri sata štitilo teroriste.

To vrijeme iskoristio je ISIS da sustavno uništi cjevovod koji povezuje Siriju, Irak i Iran. Ili pak, za vrijeme terorističkih napada 4. srpnja u Saudijskoj Arabiji (naročito, u napadu u ulici preko puta Američkog konzulata u Jeddahu, gdje je ISIS upotrijebio high-tech vojni eksploziv koji samo Pentagon posjeduje.

Stoga nije teško zaključiti da dok se Pentagon bori protiv ISIS-a u nekim zonama, on ga istovremeno opskrbljuje oružjem a u drugim zonama mu pruža logističku podršku.

Ukrajinski uzor

Drugi bauk je Rusija. Njene «agresivne akcije (…) uključujući i njene provokativne vojne aktivnosti na periferiji NATO-ove teritorije, kao i njena potvrđena namjera da ispuni svoje političke ciljeve bilo prijetnjom ili upotrebom sile, konstituira izvor regionalne nestabilnosti, te Savezu predstavlja fundamentalan izazov».

Savez krivi Rusiju zbog aneksije Krima, što je istina, ali odbacuje kontekst oko aneksije – državni udar što ga je CIA organizirala u Kijevu, i instalirala vladu od koje su nekoliko članova Nacisti. Ukratko, članicama NATO-a dozvoljeno je činiti štogod žele, dok se Rusiju optužuje za kršenje ugovora što ga je zaključila sa Savezom.

Varšavski summit

Summit nije omogućio Washingtonu da začepi mjesta odakle cure informacije. Ujedinjeno kraljevstvo, koje je upravo dokrajčilo svoj «specijalni odnos» odlaskom iz Evropske unije, odbio je povećati svoju participaciju u Savez kao vid kompenzacije zbog otkazivanja partnerstva sa EU-om. London se trenutno skriva iza predstojeće promjene vlade da izbjegne pitanja.

U najboljem slučaju, omogućeno im je donijeti dvije odluke – instalirati stalne baze duž ruske granice i razviti antiraketni štit. Pošto je prva odluka u suprotnosti sa NATO-ovim angažmanima, vjerojatno će se postupiti instaliranjem trupa na alternativnoj bazi tako da nikada neće doći do permanentnog kontingenta, ali će vojnici uvijek biti nazočni.

Druga odluka sastoji se od upotrebe savezničkog teritorija za razmještaj američkih vojnika i sustav naoružanja. Da bi izbjegli uznemiravanje stanovništva koje misle okupirati, SAD prihvaća postaviti antiraketni štit pod ingerencijom NATO-a umjesto pod vlastitom komandom.

Međutim, to je promjena koja postoji samo na papiru, jer vrhovni zapovjednik Saveza, trenutno general Curtis Scaparrotti, mora obavezno biti američki dužnosnik kojeg jedino može imenovati Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
 
(noviplamen.org)

“Poslat ćemo jasan signal da je NATO spreman obraniti svaku članicu, no naravno naša obrana i odlučnost ne uzda se u samo četiri bataljuna, to je tek dio postroja s kojim ćemo se suočiti s izazovima”, kazao je glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg

I dok se Europa zabavlja nogometom, a usput raspravlja o Brexitu, na istoku ovog kontinenta – ključa.

Europa se militarizira jače nego ikad, a NATO na sva zvona pokušava dati do znanja kako je situacija s Poljskom i Rusijom dovedena do krajnjih granica:

Poslat ćemo jasan signal da je NATO spreman obraniti svaku članicu, no naravno, naša obrana i odlučnost ne uzda se u samo četiri bataljuna, to je tek dio postroja s kojim ćemo se suočiti s izazovima – kazao je glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg.

Spominjući četiri bataljuna, Stoltenberg je mislio na sastav vojske po principu rotacije postavljenih u Baltičkim zemljama, Poljskoj i Rumunjskoj.

Politički i vojni analitičari složni su da europsko tlo opasno podrhtava:

Pristupi li NATO širenju na pojedine istočnoeuropske zemlje, bivše članice sovjetskog saveza, Rusija neće mirno gledati – zaključuju.

POLJSKA: Rusi nam prijete godinama!

Podsjetimo, šef poljske diplomacije Vitold Vaščikovski izjavio je kako “Rusija Poljskoj neprestano prijeti već godinama, a poljski antiraketni štit je samo odgovor na njihove agresivne pokušaje”, ali naravno, s njim ne mogu ništa napraviti, no Poljaci toga nisu svjesni:

Prijetnje nam upućuju godinama. Upravo štit je odgovor, američko prisustvo je odgovor. Ne radi se o tome da smo mi učinili nešto zbog čega Rusija reagira.

Rusija je ta koja mijenja karakter međunarodnih odnosa, Rusija je ta koja nastoji narušiti sigurnost Europe. Mi odgovaramo na agresivne postupke Rusije – kazao je zabrinuto.

Vaščikovski je ovo izjavio nakon što mu je Vladimir Putin osobno rekao kako će “nešto morati učiniti zbog antiraketnog štita koje je SAD postavio u Poljskoj i Rumunjskoj”.

Očito da je ljudima jasno tko narušava sigurnost Europe i svijeta postavljajući svoje vojne snage 6-10 tisuća kilometara daleko od svoje zemlje. Zašto zemlja koja je najveća “prijetnja” Europi ne šalje vojne snage na granicu sa Meksikom?
 
(dnevno.hr)