Početkom ’80-ih godina 20. stoljeća bilo se prešlo na nuklearnu doktrinu “gipke obrane”, prema kojoj je NATO bio spreman upotrijebiti nuklearno oružje, ali je pobjedu morao tražiti konvencionalnim oružjem

Kada se završio Hladni rat, Vlada Poljske je otkrila tajna sovjetska dokumenta u kojima se izlaže mogući plan vođenja rata između NATO-a i Varšavskog pakta. Kako piše “National interest”, taj plan, poznat kao “Sedam dana do Rajne”, našao su u osnovi vojnih vježbi 1979. godine na kojima je simulirano nanošenje udara na 25 ciljeva na poljskom teritoriju.

Prema mišljenju američkog lista, legenda o ofanzivi je bila jednostavno “smokvin list” koji je trebao sakriti pravu prirodu vjerojatnog konflikta – iznenadnog i munjevitog udara SSSR-a na NATO .

Kako prenosi list, ’80-ih godina 20. stoljeća NATO je prešao na nuklearnu doktrinu “gipke obrane”. Savez je tada bila spreman upotrijebiti nuklearno oružje, ali je za pobjedu morao koristiti konvencionalno naoružanje. U tome je i bila glavna razlika u odnosu na Varšavski pakt koji je, prema otkrivenim informacijama, smatrao da je upotreba nuklearnog oružja neizbježna i koji je planirao ga iskoristi od samog početka.

Prema mišljenju autora članka, takva koncepcija je davala Varšavskom paktu kolosalne strateške prednosti nad NATO-om.

Prema planu “Sedam dana do Rajne” sovjetske nuklearne sile bi uništile Hamburg, Düsseldorf, Köln, Frankfurt, Stuttgart, München, Bonn. Bilo je planirano uništenje sjedišta NATO-a u Bruxellesu, kao i belgijske luke Antwerpena. Nizozemsku prijestolnicu i lučki grad Amsterdam očekivala je ista sudbina. Na Dansku je prema planu trebali biti izvedena dva nuklearna napada.

Na kraju bi NATO bio obezglavljen, a civilne vlasti u Zapadnoj Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj bi bile uništene i demoralisane. Te zemlje je nakon toga trebalo okupirati za sedam dana . Uništenjem luka u Hamburgu, Antwerpenu i Amsterdamu bi se ozbiljno ograničile mogućnosti NATO-a za slanjem pomoći iz Velike Britanije i Sjeverne Amerike.

Nakon izvođenja nuklearnih udara u ofenzivu je trebalo prijeći i regularna vojska. U planu “Sedam dana do Rajne” bilo je predviđeno da Poljska postane radioaktivna zona koja bi izolirala Sovjetski Savez od njegovih snaga u Istočnoj Njemačkoj i Mađarskoj.

Ta vojska, zajedno s vojskama Istočne Njemačke, Čehoslovačke i Mađarske, trebala je biti dovoljna za izvođenje operacije. Kako navodi “National interest”, teoretski poljske snage su mogle biti iskorištene, ali se 1979. godine u SSSR-u pojavila sumnja u njihovu političku pouzdanost.

Kako zaključuje autor članka, taj plan prilično jasno ukazuje na dvije situacije. Kao prvo, u slučaju iznenadnog napada kopnena vojska postaje najvažnija snaga, jer što se ona brže kreće, brže će biti uništen NATO, uključujući njegove avijacijske i pomorske objekte.

Kao drugo, NATO bi vjerojatno izgubio taj rat , jer pretpostavke Saveza da bi rat postupno prešao u nuklearni bile bi fatalne jer je protivnik namjeravao iskoristiti nuklearno oružje već prvog dana.

“Scenarij trećeg svjetskog rata u Europi je uvijek bio malo vjerojatan, ali istovremeno je bio posebno opasan. Znamo da bi eskalacija i prelazak na nuklearni rat bio ne samo vjerojatan, već zagarantiran.

Jedino pitanje je koji opseg bi dobio takav nuklearni rat i da li bi u njemu ljudska civilizacija preživjela”, zaključuje američki list.
 
(vestinet.rs,sputniknews.com)