Kao i sve zapadnoeuropske zemlje koje su preuzele velik broj muslimanskih migranata iz Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, Danskoj je bilo teško zaustaviti ove nezapadnjačke migrante da se getoiziraju

Imali su još teži posao kada su ih tjerali na posao.

Nedavno je danska ministrica migracija Inger Stojberg poručila:

„Ako vam više ne treba naša zaštita i vaš život i zdravlje više nisu ugroženi u vašoj zemlji, a posebno u Somaliji, morate se, naravno, vratiti kući i obnoviti zemlju iz koje ste došli.”

Od 2017. godine, danska Služba za imigraciju počela je provoditi sveobuhvatne preglede ‘dozvole boravka izbjeglica’ i ukinula je dozvolu boravka za gotovo 1000 somalijskih migranata.

Povrh toga, danski je parlament također odobrio novu politiku kojom će se kriminalni migranti preseliti na nenaseljeni otok prije nego što budu deportirani.

Ideja koja stoji iza ove politike nastoji ograničiti širenje radikalne islamske ideologije u danskim zatvorima.

Početkom listopada ove godine, Stojberg je uzvratila udarac naporima Europske unije da namete migrantske kvote, tvrdeći da one “premalo doprinose” radnoj snazi.

Kad bi samo njihova skandinavska susjeda Švedska mogla usvojiti iste vidike i politike.

Nedavno istraživanje koje je proveo profesor emeritus iz ekonomije Lars Calmsfors otkrilo je da Švedska – u usporedbi s Norveškom, Danskom i Finskom – ima najviše poteškoća sa novoprimljenim migrantima na posao i u radne navike.

Stvari su postale toliko loša u Švedskoj da su dužnosnici u švedskoj općini Bengtsfors bili prisiljeni zatražiti nacionalnu vladu za proračunsku pomoć zbog ogromnog financijskog opterećenja koje su pretrpjeli porezni obveznici kao posljedica preuzimanja preveliima.

Neuspjeh većine muslimanskih migranata da se asimiliraju i integriraju u europsko društvo i dalje je golemi problem s kojim se većina liberalnih stranaka i stranaka desnog centra odbija boriti.

U tom pogledu, Danska je bila izuzetna po tome što su njezine lijeve stranke bile spremne riješiti taj problem.

Dok većina europskih vlada ne usvoji razumne politike o migraciji, islamski ekstremistički napadi, masovna silovanja, šerijatske patrole, šerijatski sudovi, NO-GO zone, osakaćivanje ženskih genitalija, dječiji brak i antisemitizam – će se nastavit širiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ni majstorima iz Srbije i Bosne i Hercegovine nismo više pretjerano zanimljivi – u Hrvatskoj se zadržavaju kratko i tek smo im usputna stanica za zapadnu Europu

Negdje prije godinu i pol, Igora Staraja, građevinskog poduzetnika iz Opatije, nazvao je kolega na čijem je gradilištu iskrsnuo problem. Usred betoniranja posvađala su se dva njegova radnika i jedan je izgubio živce te se iznenada pokupio kući.

Nije mu imao tko ubacivati cement u miješalicu, a posao je trebao biti završen do kraja dana. Iako su Starajeva specijalnost električarski radovi, uletio je svojem kolegi i poslao mu na ispomoć jednog od svojih radnika.

Komentirali su kasnije probleme s kojima se, manje-više, svi građevinski poduzetnici u Hrvatskoj u posljednje dvije godine redovito susreću. Hrvatski majstori građevinari masovno odlaze na Zapad, u Irsku i Njemačku.

Ni majstorima iz Srbije i Bosne i Hercegovine nismo više pretjerano zanimljivi – u Hrvatskoj se zadržavaju kratko i tek smo im usputna stanica za zapadnu Europu. Poduzetnici su osuđeni na neprofiliranu radnu snagu koja lako odustaje od građevine i daje otkaze, ponekad već nakon samo nekoliko dana na gradilištu, na pomoćne radnike koji nisu kvalificirani za obavljanje majstorskih poslova. Starajev kolega izgovorio je tada rečenicu koja će tom opatijskom poduzetniku dugo odzvanjati u glavi: “Da vidiš samo kako Indijci rade. Dobro bi nam došli ovdje”.

Suprug je došao kući s idejom: ‘Dovest ćemo radnike iz Indije’. Ja sam samo odgovorila: ‘Dobro’, sjela za računalo i krenula istraživati. Guglala sam ‘indijski radnici’, ‘indijska kultura’ i slično. Otkrila sam da jako puno radnika iz Indije radi u Dubaiju i Saudijskoj Arabiji. Nakon nekoliko mjeseci stupili smo u kontakt s tvrtkom u Indiji, sa sjedištem u Mumbaiju, koja se već 43 godine bavi izvozom indijske radne snage na strana tržišta. Zove se Sterling Technical Stuffing LTD. Oni su postali naši partneri, potpisali smo ekskluzivni ugovor za Hrvatsku i Europu i, evo, prvi radnici su stigli – kaže nam Jasna Staraj, suvlasnica u tvrtki Inflow. koja je, prva u Hrvatskoj, zaposlila pet Indijaca građevinara.

Sudjelovali u velikim projektima

Armirači, tesari, knauferi, električari… To su sve poslovi za koje nismo mogli naći hrvatske radnike. Raspisivali smo natječaje preko HZZ-a, ali uzalud. Imamo nekoliko radnika koji su godinama kod nas, ali sve je više posla, a sve manje radne snage. Nikada nismo kasnili s poslovima, ali uvidjeli smo da bi moglo biti problema. Morali smo poduzeti nešto i rješenje je došlo doista u zadnji čas – govori Jasna Staraj.

Jasna i Igor imaju tvrtku Inflow zajedno sa slovačkim partnerom, Miroslavom Hricem. Igor je u građevini već 20 godina, a sudjelovali su i sudjeluju u poznatim građevinskim projektima, kao što je gradnja Kulturnog centra Drago Gervais u Opatiji, POS-ovih stanova na Hostima, dvorane u Matuljima, Interspara na Kastvu, dječjeg vrtića u Opatiji… Lani su se bacili na rješavanje papirologije za indijsku radnu snagu i prvi majstori već su tu.

Sve pohvale i Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, i našoj ambasadi u Indiji, u New Delhiju, i odvjetničkom uredu ML Legal i Lukšić Kokić, svi su zajedno odradili sjajan posao i radne dozvole su ishodovane. Vlasnici naše partnerske tvrtke iz Mumbaija došli su za Novu godinu prvi put u Hrvatsku. Prije 20 dana našli smo se u Italiji, družili smo se, naše i njihove obitelji. Za sada je iz Indije došlo pet radnika, još ih pet ima vize i stižu kroz 10 do 15 dana, ishodovali smo 21 dozvolu za rad, a u procesu ih je više od četrdeset. Prvi plan nam je dovesti stotinjak radnika iz Indije, a onda se, prema potrebi, to može i širiti – rekla nam je Jasna Staraj.

Inflow je tvrtka koja zapošljava Indijce te izvodi kooperantke poslove, za sada s tvrtkom GP Krk, na čijem je gradilištu na Škrljevu petorka iz Indije počela raditi. Starajevi su im osigurali smještaj, stan s tri odvojene kupaonice od 190 četvornih metara u Klani, u zaleđu Opatije. Iako su stigli tek prošli tjedan, Jasna kaže da su ih stanovnici Klane sjajno prihvatili.

Bodrili hrvatsku reprezentaciju

U subotu su, zajedno s lokalnim stanovnicima, u kafiću gledali utakmicu i bodrili hrvatsku reprezentaciju. Dobili su dresove i odmah su postali navijači Hrvatske, iako nogomet nije njihov sport. Oni svi prate kriket. Prve riječi koje ih je naučio jedan gospodin u Klani su ‘Forza Fiume!’. Jako su zadovoljni. Gospodin i gospođa u čijem stanu odsjedaju nahvalili su njihovo ponašanje, ljudi u kafiću druže se s njima. Za srijedu su dogovorili ponovno gledanje utakmice. Inače, oni su sada prvi put čuli za Hrvatsku, nisu ni znali da Hrvatska postoji. Vrlo malo predodžba imaju o Europi uopće, znaju za Rim, Pariz, Francusku, i to je manje-više to. Kažu da im je dolazak u Europu bio san koji im se sada ostvario. Kada im je rečeno da idu u Europu, nisu mogli vjerovati – priča Jasna Staraj.

Posjetili smo ih na njihov prvi radni dan na gradilištu pozadinskih skladišta Luke Rijeka u Škrljevu, gdje radove izvodi GP Krk. Indijski radnici slažu željezne konstrukcije za armirani beton, a njihov poslovođa Dejan Ignjić kaže da su nevjerojatno vrijedni i precizni. Prvi radni dan bili su neka vrsta atrakcije na gradilištu, ostali radnici dolazili su ih upoznati i fotografirati pa je Indijcima bilo pomalo neugodno.

Čim smo došli, Manickam Jegadeesan prišao nam je i rekao da je Hrvatska prekrasna te da je posao odličan.

Ovo je bio moj san, užitak je biti ovdje. Predobro je. I hladno je, nije kao u Dubaiju – rekao je.

Dvojica od njih imaju supruge i djecu.

Obitelji su nam prezadovoljne – kažu.

Jasna Staraj kupila im je mobitele, da se mogu čuti sa svojima, a organizira im i dostavu vegetarijanskog ručka na gradilište.

Ekstremni uvjeti Indijci kažu da je hrana odlična, kao i smještaj. Iako to ne govore, uvjeti rada za indijske radnike u Dubaiju, Saudijskoj Arabiji ili Kataru daleko su gori nego u Hrvatskoj, o čemu postoje brojni dokumentarci i novinski članci. Tamo su smješteni u barakama i rade na ekstremnim temperaturama.

‘Daju sve od sebe’

Iako nam Jasna Staraj nije otkrila kolika im je plaća, kaže da je u rangu prosječnih hrvatskih plaća u građevini. Indijci, prema njezinim riječima, rade prosječno radno vrijeme, osam sati na dan.

Presretni su. Rekli su mi da su im se snovi ostvarili. Kažu: ‘This is my company, I’ll work for my company’ – Ovo je moja tvrtka, radit ću za svoju tvrtku. To im je filozofija. Daju sve od sebe – govori Jasna Staraj.

Ako u nekom trenutku nema nekog konkretnog posla, čekaju da im se povjeri novi zadatak.

Htio sam im dodati materijal, ali odmah su skočili i uzeli ga sami. Ne daju mi da išta fizički radim pored njih – kaže njihov poslovođa Ignjić.

Naravno, s obzirom na takvu radnu etiku, odmah su stekli simpatije svih na gradilištu.

Jasna Staraj kaže da je uvoz radne snage iz Indije win-win situacija, i za hrvatske radnike i za Indijce i za domaće poslodavce.

Nitko ne može reći da nekome uzimaju radna mjesta jer se ta radna mjesta naprosto ne mogu popuniti. Ponuda je veća od potražnje. Oni su prezadovoljni, plaće su im dobre, radni uvjeti su im dobri, smještaj im je dobar, u Europi su, imaju priliku raditi i prehranjivati svoje obitelji. Naši radnici su sada više rasterećeni, mogu se prebaciti na poslove upravljanja. Mi, pak, imamo dovoljno radnika za nove projekte, sve možemo stići na vrijeme, ugovarati više poslova – govori Jasna Staraj.

Dodaje da je to sve skupa odlična reklama za Hrvatsku – Indija je ogromna zemlja i dobro je da Indijci imaju svijest da Hrvatska uopće postoji i da je dio Europe.

Njezin suprug Igor vjeruje da je ovo tek početak.

- Već kada odete u Italiju, vidjet ćete da sve poslove i na građevini i u uslužnim djelatnostima rade Indijci, Pakistanci, Bangladešani, Filipinci… Mi već dvije godine imamo ogroman problem s nedostatkom radne snage. Siguran sam da je ovo rješenje na svačiju korist – zaključuje Igor Staraj.
 
(novac.hr)

Sve više ljudi svakodnevno odlazi iz Hrvatske živjeti u druge zemlje, a Irska je u posljednje vrijeme jedna od popularnijih destinacija

S vremenom se u javnosti stvorilo uvjerenje da je vani lako uspjeti, smatra jedna emigrantica koja je u tekstu “Sve je lako kad si gastarbajter” kroz svoja iskustva pokazala kako to i nije baš tako.

Njenu priču prenosimo u cijelosti:

“Da, kada odeš živjeti u Irsku, pečeni piceki padaju s neba. Servirani na pozlaćene tanjure.

Poslovi se nalaze sami, svi imaju ogromne plaće, ništa ne moraju raditi. Stalno putuju po uzbudljivim destinacijama i kako bi rekao Mile “cere se kameri ko oni glupi Ameri….”

Da, tako izgleda život gastarbajtera.

U glavama onih (nekih) koji su ostali.

Čini se da zadnjih mjeseci većina Hrvata barem na neki način vrlo aktivno učestvuje u zgodama gastarbajtera – jedni kao rodbina i prijatelji koji ostaju, a drugi kao oni koji planiraju otići.

Čini se da na obje strane, većina ljudi misli isto – lako onima koji su otišli van, svi imaju puno novaca, voze dobre aute, uživaju u životu i općenito kao u bajci ( ili Alan Fordu možda) – žive sretno dok ne umru.

Jedino što ljudi, koji nisu otišli, zaboravljaju da ovo nije Utopija.

Neki pogledaju emisiju kako je u Irskoj divno, pročitaju par članaka na webu i nakon vrlo malo promišljanja i planiranja krenu na put u nepoznato. Tada ih naravno dočeka realnost – dođeš u novu zemlju, izađeš sa stvarima nasred ceste i kuda sad? Prvo treba naći smještaj.

Rijetki su sretnici koji uspiju naći stan iz Hrvatske. Najčešće ljudi dolaze bez smještaja, nađu hostel, tamo žive dok ne nađu posao. Kad shvatiš da moraš van iz hostela, sad si vjerojatno već sretnik koji je našao posao i misliš da ćeš lako naći stan, no stan je nemoguće unajmiti jer za svaki stan u redu čeka dvadeset ljudi da uleti u njega i svi imaju gotovinu za polog, reference od prijašnjih najmodavaca unazad sve do stoljeća sedmog.

Posao teško naći, a tek stan

Obilaženje od vrata do vrata kod traženja poslova, maraton. Mnogi su uvjereni da će u roku par dana dobiti fenomenalno lagan i fantastično plaćen posao, jer je to jednostavno tako. Onda opet realnost zakuca na vrata i shvatiš da prije nego dobiješ posao moraš imati dovoljno novaca sa sobom da izdržiš sve troškove. Na kraju krajeva, kad dobiješ posao, plaća ne stiže odmah.

Ispada da je lakše naći posao nego stan.

Kada se nađe posao, krene se u potragu za stanom: potražnja je tolika da vlasnici traže preporuke i biraju između hrpe najmoprimaca. Konačno, nađu neku sobu, dijele sobu sa strancima mjesecima. Nakon nekog vremena unajme i stan.

Troškovi su na početku ogromni. Osim smještaja, hrane, prijevoza, moraš platiti mobitel na koji će te poslodavci zvati, moraš isprintati bezbroj CV-a, a printanje CV-a u centru grada može koštati i do jedan euro po stranici. Sve to više nije skupo kad nađeš posao, ali do tada treba izdržati.

Otvoriti PPS broj, račun u banci, trenutak kad si ko malo dijete sretan jer konačno imaš “valid proof of adress” je trenutak za pamćenje. Kod mene je to bilo toliko uzbudljivo da sam o tome pisala čak dva posta.

Svatko tko je došao, imao bi bezbroj ovakvih primjera, svatko je na svoj način proživio i preživio težak početak.

Oni koji su došli nepripremljeni žive u katastrofalnim uvjetima, bez novaca, bez igdje ikoga i onda se vrate pljujući po “onima koji lažu da je vani dobro”.

Prije nego što smo krenuli, mjesecima smo čitali, raspitivali se, vrlo pomno i detaljno planirali, općenito – znali smo kuda idemo, što nas otprilike čeka. Napravili smo veliku životnu promjenu, možda najveću.

Ostavili smo sve što smo cijeli život stjecali, sve što smo poznavali, sve koje smo poznavali. Ljude, ljubimce, ulice.

Došli smo na sami početak. Potpuni.

Svaki dan je borba

Bez obzira na sva planiranja, ne možete nikada unaprijed isplanirati svaki detalj i pripremiti se da je sve, ali zaista sve novo. Neizvjesno. Zamislite samo situaciju kada u nepoznatom gradu izađete na pogrešnoj stanici van iz tramvaja, ne samo da ne znate gdje ste, nego ne znate u kojem smjeru biste trebali ići, kuda uopće gledati, kako ikoga nazvati i reći gdje ste? Nemate pojma.

Ja sam jako puno putovala po inozemstvu, ali to je sasvim drugačije: kada ideš turistički, uvijek ideš u centar grada, nikada ne obilaziš poslovne i stambene zone. Kada živiš u nekom gradu, centar najčešće postane manje bitan. Po centru nije problem ići jer ionako svi turisti hodaju manje više uhodanim rutama. Izvan centra je sasvim druga priča.

I tako svaki dan u svakoj, ama baš svakoj situaciji.

Kako pronaći autobusnu liniju koja te vodi na odredište? Gdje kupiti kartu? Ako vozaču ne mahneš da ti stane, on neće stati na stanici. Na kojoj stanici izaći ako ne znaš kako izgleda mjesto na kojem trebaš izaći? Ne možeš brojati stanice jer bus ne stane na svakoj. Kuda krenuti nakon toga?

U jednom trenutku očaja sam tražila od muža da si instalira na komp i na mob aplikaciju da me može pratiti gdje sam, tako da ako ga očajna i premorena nazovem da sjedim i plačem negdje nasred rinzola, može me naći i doći po mene. Očaj.

Gdje kupiti hranu? Nemamo ni otvarač za konzerve. Treba nabaviti doslovno sve za što do neki dan nismo ni razmišljali da imamo, jer eto, naravno da svatko ima otvarač za konzerve. Bezbroj je sitnica kao otvarač za konzerve – do jučer si ih imao pod normalno, sada sve to treba ponovo nabaviti. Nije skupo, ali stalno nešto fali, stalno nešto nemamo i moramo nabaviti.

Olovka, najobičnija olovka, do jučer ih je bila puna kuća, sad nema ni jedne, jer tko bi nosio najobičniju olovku u drugu zemlju?

Nije dosta što sve te promjene treba odraditi, ako imate djecu, naravno da i njihove kaose treba amortizirati. Ne znam jel teže ako su mali pa jedva razumiju ili ako su u pubertetu pa bi im ionako sve išlo na živce, a sada samo imaju još dodatnog materijala…..

Odjednom više nema prijatelja, poznanika, susjeda, familije…nikoga, nikoga….ni starih ni novih. Nikoga. Uvijek smo imali nekoliko ljudi koje smo mogli nazvati u bilo koje doba dana i noći ako nam rikne auto ili se bilo šta desi, došli bi odmah. Uvijek smo imali nekoliko ljudi za koje smo znali da ako naša djeca nazovu, da će sjesti u auto i dovesti ih doma. Kada promijeniš zemlju, nemaš koga nazvati. Svi su predaleko.

Kako uklopiti djecu?

Kako upisati djecu u školu? Gdje kupiti knjige? Koje knjige? Uniforme? Kakve mrkle uniforme? Crne cipele…šta znači crne cipele – smiju li imati petu, smiju li imati ukrase, smiju biti tenisice, smiju li imati imalo bijeloga, iznad gležnja, ispod gležnja, smiju li imati bijelu oznaku marke, nose li se u školi i izvan nje… Treba izabrati predmete koje će slušati u školi, kako to na brzinu izabrati? Sve ono što svi znaju koji ovdje žive godinama moramo naučiti.

Sve one stvari uobičajene za zemlju iz koje dolazimo više ne vrijede. Doista kaotično.

Traženje posla je fitness za sebe, koliko god posla ima ili nema, ne pada s neba, u cijeloj priči je potrebna velika količina energije, volje i upornosti. I novaca za izdržati dok se posao ne dobije.

Ovdje se radi bitno drugačije nego u Hrvatskoj. Radi se. Puno radno vrijeme se fakat radi. Nema kafenisanja, nema šopingiranja, nema pune Tkalče u radno vrijeme ni fejsbuka ( ma dobro, ima fejsbuka).

“Mnogi bi velike plaće, a da rade kao u Hrvatskoj”

Čula sam jedan dobar komentar – mnogi Hrvati nisu navikli raditi pa kad dođu ovdje onda su u komi jer moraju raditi puno radno vrijeme. Koliko god zvuči grubo, slažem se u potpunosti. Mnogi su došli ovdje sanjajući kako će ovdje imati velike plaće i padati će im pečeni piceki s neba, a raditi će lagano kao u Hrvatskoj.

Onda su nakon nekog vremena rada puno radno vrijeme počeli prigovarati kako rade ko životinje, kako su premoreni, kako je neizdrživo i kako je Irska jedan veliki užas i kako svi koji pričaju da im je dobro – lažu.

Jedno je sigurno – tko želi i može raditi, taj rad će mu se isplatiti. Tko ne želi ili ne može ili nije navikao ili nešto treće, nema te plaće koja će ga zadovoljiti.

Nekima je početak jako težak, nekima je samo težak. Neki izdrže bez obzira na sve, teškom mukom, neki se vrate.

Nikome nije lagan. Nikome.

Tko god je ostao, napravio je veliku stvar. Doista može reći da je uspio. Tko god je ostao može reći za sebe da je marljiv i snažan.

Bez obzira da puno ili malo pripreme, promjena koju smo napravili, odradili, preživjeli je nezamisliva onima koji to nisu probali”.
 
(index.hr)

Državljanka Sirije, Rima Darious, dala je intervju u kome otkriva što stoji iza izbjegličkog vala, a ujedno i upozorava narode Europe

Kako ona navodi jedan od najvećih profitera kaosa koji je nastao je Turska koja je prvo propuštala ilegalne imigrante kako bi kasnije iz fondova EU dobila ogroman novac za kontrolu granice.

Sugovornica također otkriva kako uočiti “lažne izbjeglice” i upozorava na opasnost da imigranti ostanu u tranzicijskim zemljama Balkana jer je kako kaže i socijna pomoć u tim zemljama za mnoge od njih bolja od rada u zemljama porijekla.

Uspjeli ste da skrenete veliku pozornost diljem Europe kada je u pitanju imigracija, možete li nam reći ukratko svoju priču?

Ja kao i svi normalni državljani Sirije želim obraniti svoju zemlju, prije ovog rata nikada nisam sudjelovala u političkim aktivnostima, moj aktivizam se bazirao na humanitarnom radu.

Međutim kada mi se ukazala prilika da govorim na prosvjedu o temi rata i imigracije, i da dignem glas po pitanjima koje zapadni mediji cenzuriraju nisam čekala da krenem.

Taj govor je prenijet u gotovo svim zemljama Europe i probudio je interes raznih medija uključujući, nacionalne televizije i anti-imigracijske pokrete poput PEGIDA-e.

Nastavit ću ovo raditi dokle god se na Zapadu budu blokirale informacije o onome što se događa u Siriji.

Iz vaše perspektive koji su razlozi za ogroman val imigranata s Bliskog istoka i što čini ovaj val daleko većim nego prethodne migracija tijekom prošlih ratova na Bliskom istoku?

Da bi shvatili razloge moramo znati tko ima korist od ovoga. Uvijek bi prvo postavila pitanje zašto nismo imali ovakve valove imigranata ranije, mislim da prve 3 godine rata.

Zbog čega turska mornarica više ne kontrolira svoju obalu? Kada razmislimo o tim pitanjima znat ćemo i razloge ovolike migracija i tko ima korist.

Vjerujem da Turska namjerno pušta imigrante, njihova vojska i policija su jake to vidimo kada se sukobljavaju sa svojim građanima ukoliko bi željeli mogli bi kotrolirati svoje granice, oni ipak to ne rade i puštaju milijune ljudi proći kroz Tursku na putu za Europu.

Povratna reakcija EU je bila davanje novaca u milijunskim iznosima Turcima kako bi poboljšali situaciju s izbjeglicama i da ih zaustavi.

Broj brodova s ​​imigrantima koji putuje s turske obale je ogroman i nemoguće je da ih turske vlasti ne vide, sve je planirano i organizirano.

Iza prijevoza imigranata stoje kriminalne skupine koje se bave trgovinom ljudima i prostitucijom, sada su samo povećali obujam trgovine i našlo nove mušterije.

Koje je rješenje rata u Siriji i kako bi Sirijci danas trebali da se ponašaju po tom pitanju?

Rješenje ima 2 dijela, prvo kada se veliki igrači Rusija i Amerika dogovore rat će prestati (znači nikada!), drugi dio je vjera u nacionalno pomirenje i vjera u pobjedu. Pomirenja se već dešavaju ali ih mediji ne prenose jer ne služe interesima zapadnih država.

U svom govoru spomenuli ste nešto što se često cenzurira, da ogroman broj takozvanih izbjeglica nije stvarno u opasnosti, već da vide države Europe kao mjesto gdje neće morati raditi već će živjeti od socijalne pomoći, da li postoji način da se prepoznaju oni koji dolaze da bi prevarili sustav i profitirali?

Pravim izbjeglicama je potrebno samo sigurno mjesto i dovoljno hrane, to su jedini uvjeti, europske zemlje ne trebaju dati ništa više od toga.

Tada ćete vidjeti tko je stvarno ugrožen a tko dolazi jer mu se isplati. Garantira im da nikad neće dobiti državljanstvo i da moraju vratiti natrag istog momenta kada se rat završi.

Nakon toga kada budete vidjeli one koji se bune protiv ovakvih pravila znajte da su to prevaranti i da su došli profitirati, prave izbjeglice koje bježe zbog sigurnosti će prihvatiti ova pravila.

Što Europa treba učiniti kada je u pitanju humanitarna kriza u Siriji?

Europa treba pomoći Sirijcima da ostanu u Siriji. Da im olakša život tako što će prekinuti sa sankcijama i embargom. Ne smije se dopustiti jačanje terorističkih baza za regrutiranje u Europi.

Potrebna je podrška onome što je opstalo od sirijske ekonomije i industrije. Europljani ne smiju dozvoliti interesnim grupacijama iskoristiti sirijsku krizu tako što će milijuni ljudi doći u Europu i oboriti cijenu radne snage.

Želite li uputite neku poruku ljudima u Europi?

Podržite naš narod u borbi za očuvanje svog identiteta i suvereniteta. Potrebna nam je podrška svih ljudi koji vjeruju u tekovine ljudske civilizacije, jer se naš narod bori protiv barbarstva čiji sljedbenici dolaze sa svih strana svijeta. Nemojte iznevjerite sirijski narod i pridružite se borbi, ono što nisu “migranti” dezerteri napravili, napustili svoju zemlju i otišli u Europu pod krinkom izbjeglištva.

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Plan MMF-a je poplaviti tržište rada sa nekvalificiranim imigranatima koji će raditi za minimalne plaće

Međunarodni monetarni fond je preporuča da milijun europskih migranata s Bliskog istoka i Afrike bude plaćeno ispod minimalne plaće.

Međunarodna organizacija tvrdi da je potkopavanje europskog tržišta rada jedini mogući način da se imigranati integriraju u Europu.

EuroActiv, izvor vijesti Europske unije, izvijestio je nedavno:

Za MMF, zapošljavanje je glavno sredstvo kojim će izbjeglice postati ekonomski integrirani u svojim zemljama domaćinima. Da bi se ubrzala njihova integracija, MMF predlaže provedbu “privremenih i ograničenih odstupanja od minimalne plaće u zemlji, za imigrante”.

Cilj ove mjere je ispraviti početnu neravnoteža na tržištu rada između novijih doseljenika i domaćeg stanovništva.

Kao što je njemački ekonomist Hans Werner Sinn primjetio, ogroman priliv uglavnom nekvalificiranih imigranata će postaviti pritisak na plaće domaćih niskokvalificiranih radnika. Sinn spominje Sjedinjenim Državama kao primjer.

U SAD-u postoji “8,3 milijuna domaćih radnika starosti od 18 godina ili stariji koji rade na radnim mjestima sa punim radnim vremenom, a koji nisu završili srednju školu.”

Osim toga, tu su i 3,4 milijuna odraslih domaćih Amerikanaca koji nemaju visoko obrazovanje radeći povremene poslove. Postoji mnogo dokaza da su ti radnici u izravnoj konkurenciji s meksičkim imigrantima”, objavio je Centar za Istraživanje Imigracija.

U 1997. Institut Brookings objavio članak koji je pokazao da starosjedioci i doseljenici koji nemaju visoko obrazovanje obično drže slične poslove i zaključio da je imigracija imala značajan negativan utjecaj na plaće domaćih Amerikanaca.

Larry Neal piše (ekonomija Europe i Europske unije) da umjesto smanjenja plaća nekvalificiranih radnika rođenih u Europi, priliv imigrantskih radnika u prošlosti je rezultirao nezaposlenošću. Osim toga, neobrazovani i slabo plaćeni radnici ne doprinose visoko kvalificiranim radnicima.

Prije trenutnog vala bliskoistočnih i afričkih imigranata, u Njemačkoj su se borili da bi pronašli nisko kvalificirana radna mjesta za imigrante iz Rumunjske i Bugarske. Dokument njemačke Udruge gradova u 2013. pokazao je kako su se imigranti iz jugoistočne Europe borili da pronađu posao.

“Od posebne važnosti je da su mnogi od onih koji su dolazili iz jugoistočne Europe dolazili iz financijski nestabilanih sredina, i nisu bili visoko obrazovani, pa je gotovo nemoguće za njih bilo pronaći posao u Njemačkoj.

Priliv Roma, dokument kaže, predstavlja posebno težak izazov s obzirom da oni često završavaju živeći u lošim uvjetima kada stigne u Njemačku”, izvijestio je Der Spiegel.

U listopadu je njemački Savezni zavod za zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit, BA) izvijestio da čak 80 posto imigranata nemaju obrazovanje, vještine ili kvalifikacije. Samo samo 8 posto imigranta koji dolaze imaju nekakve akademske kvalifikacije.

Problem radne snage imigranata je dodatno je pogoršan nedostatkom visokokvalificiranih radnih mjesta.

U Velikoj Britaniji šest na deset diplomiranih visoko kvalificiranih ljudi radi poslove koji su ispod njihovog obrazovanja zbog manjka visokokvalificiranih pozicijama, prema Charteredskom.

Studija britanskog Home Officea je utvrdila da su domaći radnici rutinski izgurani od strane stranih radnika.

“Ne postoji više puno radnih mjesta za radnike bez vještina i kvalifikacija”, izjavio je Tino Sanandaji, švedski ekonomist s Istraživačkog instituta industrijske ekonomije.

Statistika prikupljena u skandinavskoj zemlji u to vrijeme otkrila je da 84 posto ljudi u dobi od 25-64 koji su rođeni u Švedskoj su zaposleni, u usporedbi sa samo 57 posto zaposlenih imigranata rođenih izvan Švedske iste dobne skupine.

Osim natječaja za radna mjesta plimni val imigranata se u većini sastoji od mladih muškaraca koji proizvode društvene napetosti kao dio etničke i kulturne razlike.

Svjetska Elita Uništava bastion zapadne kulture

MMF-ov Plan je u tome da se potkopa europsko tržište rada s radnicima kojima se isplaćuju plaće manje od minimalne plaće i to je dio većeg plana od strane globalne elite kao i plan da se eliminiraju granice, uništiti nacionalni suverenitet i na kraju nametne centralizirana i totalitarna svjetska vlada.

“Povećanje skrivene nezaposlenosti, nedostatak novih radnih mjesta, i smanjenje realne stope plaća su posljedice neoliberalne globalizacije, ne samo u tzv. zemljama u razvoju, već sada sve više i u Europi, SAD-u i drugdje u industrijskom svijetu”, objašnjava Charles Hugh Smith, “bankari su novi feudalci, a političari EU i njihove utjecajne zemlje članice su europski vazali koji uspostavljaju “vladavinu prava” kmetovima.”

Globalisticka “Vladavina prava” koju izvršavaju neizabrani birokrati se koristi kao čekić propasti Zapada i način da se uvede svjetska vlada.

Masa neobrazovanih imigranata, nekvalificiranih i kulturno različitih “izbjeglica”, navodno bježeći od globalistički projektiranih ratova i kriza, koriste se za napad na ugroženi bastion zapadne civilizacije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,youtube.com/preveo:NSP)

“Na temelju onoga što sam vidio putem analize atomske spektroskopije svih prehrambenih namirnica koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi, moram sada najaviti da je bitka za čovječanstvo gotovo izgubljena. Opskrba hranom čini se da je namjerno dizajnirana za kraj ljudskog života, a ne za njegov opstanak.”

Toksini su namjerno stavljeni u opskrbu hranom. Laboratoriji su otkrili da su tvari namjerno formulirane u prehrambenim proizvodima da bi potrošače napravile ludima, a uz to uzrokuje i globalnu neplodnost, oštećenje organa i gubitak bilo sposobnosti da se uključe u racionalno, svjesno razmišljanje. Te otrovne tvari koje se mogu naći u cijeloj opskrbi hranom uključuju i konvencionalnu hranu, organsku hranu, “prirodne” proizvode i dodatke prehrani (proteini i vitamini).

Taj proces ide puno dalje od pukog kontaminiranja hrane teškim metalima. Umjesto toga, ovdje se radi o namjernom formulaciji toksičnih tvari u proizvodima koje konzumiraju mase na dnevnoj bazi.

Rezultat je ono što vidite i što se odvija upravo sada oko vas: masovno ludilo, nevjerojatna eskalacija kriminaliteta među političarima, kliničko ludilo među sve većim brojem pisaca u mainstream medijima  i novinarima, rasprostranjena neplodnost kod mladih parova, ekstremno visoke stope zatajenja bubrega i pacijenata na dijalizi, plus ukupni gubitak racionalnog razmišljanja među masama koje glasuju na izborima.

Posljedice toga su poražavajući za ljudsku civilizaciju: kolaps sposobne radne snage, uspon masa ovisnih o vladi što se tiče opstanka, kolaps slobodnih demokracija zbog kognitivne retardacije masa s pravom glasa, eksplozija zatvorske populacije i porasta profitnih korporativnih zatvorskih sustava, pa čak i potpuni kolaps bilo kakve sposobnosti javnosti koja konzumira vijesti, da analizira i shvatiti osnovne informacije kao što su brojke vezane za nacionalni dug.

Dugoročni učinci ovog raširenog fenomena trovanja hranom će biti totalna propast moderne ljudske civilizacije, zbog brojnih razloga – od ekonomske ne-održivosti do uništenja okoliša i globalnog rasta političkog nasilja, kao što smo vidjeli u Kijevu (Ukrajina), Siriji, LIbiji, Jugoslaviji.

Kako sve više i više laboratorijskih nalaza dolazi u javnost, postaje sve jasnije da čovječanstvo ne može preživjeti masovno projektirano trovanje opskrbe hranom.

Vi ste, naravno, stručno “ometeni” s jackpot nagradnim igrama, Reallity show emisijama, sapunicama, tabloid celebrity vijestima, organiziranim političkim dramama i naravno priglupim svakodnevnim praćenjem sportskih događanja.

Što pronalazimo u hrani, vitaminima i dodacima prehrani

Evo pregled nekih od nevjerojatnih šokantnih nalaza koje smo dokumentirali:

• Sada već sramotna “kemikalija iz podloge za jogu” koju koriste restorani Subway u svojim pecivima i kruhu se također naširoko koristi u fast-food prehrambenoj industriji. McDonalds, Chik-Fil-A, Wendy’s, Arby’s i mnogi drugi restorani također koriste kemikaliju poput azodikarbonamida koji je povezan s rakom. Važno je shvatiti da to nije onečišćenje. Ovo je sastojak koji se namjerno dodaje u recepte za hranu koju konzumiraju mase.

• Ne postoji logičan razlog zašto se kemikalije kao što je azodikarbonamid trebaju biti dodane u receptima fast food kruha i peciva. Ova kemikalija ne služi ničemu i nema nutritivna svrhu. Čini se da postoji isključivo u svrhu trovanja stotine milijuna potrošača tako da se miješa u popularnu brzu hranu. Sendviči u kojima se nalazi ovaj spoj su samo mehanizmi transporta toksičnih tvari koje štete ljudskoj biologiji.

• Mnogi popularni brandovi vitamina i multivitamina su namjerno pomiješani s tako visokim razinama bakra da ako se uzimaju na dnevnoj bazi, će izazvati mentalno ludilo i psihozu. Neki od tih brandova vitamina rutinski se reklamiraju na televiziji, potičući masu da konzumira vitamine, od kojih su mnogi proizvedeni su u tvrtkama koje su u vlasništvu farmaceutskih kompanija.

• Popularna biljka u obliku dodatka prehrani koja je namjenjena za poboljšanje performansi mozga (ginko) zapravo sadrži vrlo visoke razine olova (koja je podrijetlom iz Kine). Olovo je otrovan teški metal koji oštećuje funkciju mozga. Na taj način, ljudi koji pate od rane demencije ili Alzheimerove bolesti zapravo ubrzavaju proces uništenje mozga putem određenih biljnih dodataka koji se pojavljuju na tržištu, putem kojih toksični teški metali dolaze u mozak. Bilo je doista šokantno otkriti da biljni preparati za “mozak” sadrži toliko olova da pridonosi oštećenju mozga.

• U isto vrijeme, otkrili smo da je ista “biljka za mozak”, kada se uzgaja u SAD-u, gotovo nema teških metala. To je dokaz da biljka “prirodno” apsorbira teške metale. Zanimljivo, najviše razine teških metala koji oštećuju mozak dosljedno se nalaze u biljkama uvezenim iz Kine. Uostalom, trovanja stanovništva teškim metalima je vrlo učinkovit način da se uništi razum i zdravlje ljudi.

• Popularni dječji vitamini koji se prodaju u gotovo svakoj trgovini i ljekarni po Americi i Europi, su posebno formulirani da budu nevjerojatno toksični i da uzrokuju razvoj neuroloških bolesti. Broj sintetskih, otrovnih kemikalija dodanih u gotovo svaki popularni brand dječjih vitamina je doista zapanjujući, a čini se da su mnogi od njih izabrani da poremete neurološke funkcije. Sa čisto znanstvenog stajališta, ti “vitamini” bi se iskreno trebali zvati “otrovna tableta”, ali roditelji se ohrabruju da nahrane svoju djecu vitaminskim tabletama skoro svaki dan u sklopu današnjeg zdravstvenog rituala koji zapravo uzrokuje dugoročnu štetu.

• Atomska spektroskopija je potvrdila razinu tragova aluminija u uobičajenom atmosferskom zraku, što potvrđuje činjenicu da su sva poljoprivredni tla preplavljena aluminijem koje doslovce pada s neba. To nije aluminij u našem zraku, koji se nalazi u aluminijskim podovima ili namještaju – no što uzrokuje neobično visoku koncentraciju aluminija u laboratorijskom zraku. Koncentracije aluminija u promilima su izmjerene u redovnom atmosferskom zraku koji je uzorkovan daleko od bilo koje zgrade ili laboratorija u kojima se nalaze aluminijski proizvodi.

Rezultat ovog fenomena je da razina aluminija raste u gotovo svim usjevima iz kojih se svakodnevno proizvodi hrana. Dok je aluminij daleko manje štetan od olova, kadmija i žive, stalna i konstantna akumulacija aluminija je povezan s degenerativnim poremećajima u mozgu cijele populacije.

• Kao što čitatelji NSP-a već znaju, GM kukuruz je projektiran da proizvodi smrtonosni otrov unutar svakog zrna kukuruza. Taj smrtonosni otrov onda konzumiraju svi ljude koji nesvjesno jedu genetske usjeve kroz žitarice za doručak, kukuruzne tortilje, kukuruzni snack čips, itd. To trovanje stanovništva je očito namjerno, jer je namjerno napravljeno u poljoprivrednim kulturama koje se uzgajaju isključivo za svrhu ljudske i životinjske potrošnje. Trovanje masa nije slučajno, drugim riječima, i zapravo se ta tehnologija promovira pod opravdanjem da će “nahraniti svijet”. Doista će nahraniti svijet … otrovom!

Hrana je postala oružje protiv čovječanstva

Kao što možete vidjeti iz ovih primjera, hrana je postala oružje protiv čovječanstva. Ona je novi vektor za skriveni svjetski rat protiv čovječanstva – rata koji se vodi tiho u ovom trenutku s oružjem koje se vjerojatno nalazi u vašem špajzu.

Prvi svjetski rat se vodio prvenstveno u rovovima, gdje su se vojnici obračunavali sa komadima olova , pucajući jedni na druge i korišteći brutalno kemijsko oružje poput bojnih otrova.

Drugi svjetski rat se vodio s genocidnom namjerom, korištenjem naprednih kinetičkih oružja i kemijskih oružja projektiranih od strane farmaceutskih tvrtki.

Iz ere Drugog svjetskog rata i nacističke ere je izašao IG Farben, kemijsko-farmaceutski konglomerat koji je kasnije bio podijeljen u tri tvrtke, od kojih je jedna danas poznata kao Bayer, ista tvrtka koja proizvodi dječji aspirin i razne kemikalije koje se koriste u cijelom lancu opskrbe hranom. (Provjerite povijest. To je činjenica i istina.)

Treći svjetski rat, čini se da je već u tijeku, i on se vodi kao skriveni rat putem opskrbe hranom. Kemikalije su vrlo slične onima koje su se koristile u Prvom svjetskom ratu i Drugom svjetskom ratu, osim što umjesto da budu raspoređene na bojnom polju, danas je kemijsko oružje razmješteno preko opskrbe hranom.

Toksični sastojci poput natrijevog nitrita i aspartama su dizajnirani da rade na subakutnim razinama, tako da ne uzrokuju da ljudi crknu odmah. Umjesto toga, oni mogu uzrokovati kronični, dugotrajni degenerativni kolaps tijela i uma, ostavljajući iza sebe buđenje tjelesnog raka, zatajenja bubrega i ekstremnih mentalnih poremećaja, uključujući psihozu. Ovaj oštećenja tijela i uma, pak, uništavaju ekonomije, obrazovne sustave, znanstveni napredak, demokracije, pa čak i kulturni integritet.

Tiha hrana bombardira čovječanstvo

Što su zračne snage SAD-a učinile Dresdenu u Drugom svjetskom ratu putem visinskih bombardiranja, globalni kemijski i prehrambeni konglomerati sada rade na svjetskoj populaciji putem “Drive-through” prozora u restoranima brze hrane. Ali nema više bombi koje padaju s neba i ne postoje požari koji pale panoramu grada noću. Umjesto toga, tihe, neuke mase jednostavno marširaju do svoje smrti, jedan po jedan obrok, gotovo kao teretni vlak pun “beskorisnih izjelica” koji se truckaju na svojem putu prema Auschwitzu.

Na putu do svoje smrti, naravno, oni plaćaju obvezne cestarine farmaceutskim divovima, bolnicama, klinikama za rak, liječnicima i zdravstvenom osiguranju.

Slično kao i žrtve nacističkog genocida kojima su zlatne plombe izvučene iz usta prije nego što su poslani u plinske komore ravno u smrt. Današnji masovni potrošači hrane imaju ispražnjene svoje bankovne račune, ostali su bez imovine i osiguranja prije nego što konačno bude odbačeni od strane sustava.

Vidite, postoji ogromna dobit koja se mora napravi, prvo – od trovanja mase, a zatim njihovo “liječenje” od  nuspojava tog trovanja. Ovaj reket je tako masivan i tako je duboko ukorijenjen u našoj kulturi koju pokreće pohlepa, da vrlo malo ljudi, čak i prepoznaje što se događa s njima.

Evo izlaz: Uzgajanje vlastite hrane

Zvuči previše strašno da bi bilo istinito? Pogledajmo neka rješenja prema pozitivnoj strani. Izlaz iz svega ovoga je da uzgajate vlastitu hranu ili barem kupite koliko god možete od lokalnih poljoprivrednika. Svaka hrana kupljena od redovnih korporativnih izvora vjerojatno je namjerno projektirana, začinjena i zapakirana s nevjerojatnim otrovima, u rasponu od teških metala do spojeva u pakiranju koji ometaju pravilan rad hormona. No, hrana uzgajana od strane poštenih poljoprivrednika pruža pravi prehranu, a ne smrt.

U stvari, budućnost ljudske civilizacije gotovo sigurno pripada isključivo onima koji uzgajaju vlastitu hranu. Tvornička hrana koja se konzumira od strane masa je doista sustav isporuke otrova koji nema druge svrhe nego smisao masovnih bolesti i smrti.

Ako želite izbjeći biti žrtva tog sustava, morate izbjegavati njihove proizvode. Zaustavite kupnju zapakirane procesirane hrane. Sasvim izbjegavajte sve mesne prerađevine koje sadrže natrij nitrite, uključujući slaninu, hrenovke, kobasice, šunke, pepperoni pizza, pa čak i sušenu govedinu.

Prestani piti dijetna gazirana piće. Aspartam je otrovan za biologiju tijela. Svi umjetni zaslađivači imaju štetne nuspojave, ako se konzumiraju u prevelikim količinama.

Budite sumnjičavi prema “prirodnim i organskim” proizvodima koji su obrađeni i rafinirani na neki način. Pitajte o zemljama podrijetla proizvoda i namirnice.

Osim u rijetkim slučajevima kada možete, ali prestanite kupovati superhranu i dodatake proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Industrija američkih prirodnih proizvodia je praktički preuzela Kinu u posljednjih deset godina, a mnogo od onoga što mislite da je sigurno i organski je zapravo jako zagađeno, slučajno ili namjerno, u kontinentalnoj Kini.

Osvrnite se na dokaze pravo pred vašim očima

Moderni mladi čovjek koji odrasta danas u Americi i Europi, koji živi na prerađenoj hrani je nešto više od sjene jakog, živog mladog muškaraca koji je radio na farmi samo tri generacije prije. Današnja generacija mladih je jadna, slaba, akademski nesposobna i jako razmažena sa svojim video igrama, nadrogirana lijekom Ritalin u klimatiziranim školama uči se ispranim nastavnim planom i programom. Oni već zaglupljeni, njihovim tijelima su već oduzete hranjive tvari, a lijekovima su medikamentizirani do točke gdje su doslovni zombiji koji hodaju među nama.

U stvari, ljudi oko nas su prekomjerno napunjeni lijekovima, prekomjerno napunjeni hranom, a u isto vrijeme mahnito pothranjeni. Njihovi mozgovi i tijela su jako kontaminirana s destruktivnim kemikalijama, teškim metalima i sintetičkim materijalima. Oni su izgubili gotovo sve visoke kognitivne funkcije, i sada preživljavaju na nižim moždanim funkcijama koje objašnjavaju radikalan porast seksualnih zločina, poroka i ponašanja, ovisnosti i kriminala u društvu danas. U pravom smislu riječi, dnevna potrošnja prerađene hrane je postala ritual “sporog samoubojstva” koji se bezumno ponavlja svugdje.

Dok ljevičari optužuju desničare i obratno, istina je da se svi sustavno trujemo, i odvodimo se time u neku vrstu ludosti koju svaki dan čitamo i gledamo preko novinskih naslova i informativnih emisija. Mi nećemo preživjeti ovaj potajni rat koji uzrokuje oružje za masovno uništenje, sa svakim primamljivim grizom zavodljive hrane koja je projektirana za smrt umjesto za život.

Obratite pažnju na ovaj tekst ili ćete umrijeti kao žrtva ovog podmuklog, namjernog rata protiv života, zdravlja i zdravog razuma.
 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16903"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste. Velika Depresija je započela u 1929., ali kao što ćete vidjeti u nastavku, tek 1933. Associated Press je još uvijek pumpao puno vijesti s optimističnim gospodarskim naslovima i mnogi Amerikanci još uvijek nisu vjerovali da su zapravo bili u depresiji.

I naravno da se danas suočavaju ljudi po čitavom svijetu sa vrlo sličnom stvari. Sjedinjene Države su u najgorem financijskom stanju ikada, njihova gospodarska infrastruktura je sustavno izgorjela, a siromaštvo je apsolutno eksplodiralo.

Od pada burze 2008, FED je mahnito tiskao novac, a savezna vlada je ostvarila bilijune dolara deficita u očajničkom pokušaju da stabilizira stvari, ali u tom procesu oni su napravili naše dugoročne ekonomske probleme daleko gorima.

Bilo bi teško opisati koliko je strašna situacija, a ipak nas mainstream mediji i dalje uvjeravaju da je sve sasvim u redu i da su sretni dani opet ovdje.

Kao što smo već napomenuli, da su mainstream mediji rade točno istu stvar kao i u danima Velike depresije.

Navest ćemo stvarne naslove Associated Press-a iz 1933 godine …

” Odlučna Pauza od Panike Prikazana u poslovnim brojkama “

” Tržište leti na nove visine “

” Ovi zakon o gospodarstvu označava kraj depresije “

A sljedeći članak je otkriće iz 1933 napravljenog od strane Linde Goin …

Pregledavao sam stare novine neki dan, i otkrio ispunjenu stranicu s vijestima o burzi i bankama u listu Daily Capital News iz grada Jefferson, Missouri. Datum je 15. ožujka 1933, duboko u Velikoj depresiji, a vijest je bila slavljenička sa naslovom, “Doba Straha je Proglašeno Završenim.”

Klasična pjesma pod nazivom “Happy Days Are Here Again” iz ere depresije se pjevala na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u 1932 i predstavljena od strane demokrata još mnogo godina nakon toga. Slijedi izvadak iz Wikipedije o toj pjesmi …

Danas, pjesma se vjerojatno najbolje pamti kao pjesma za predsjedničku kampanju Franklin Delano Roosevelt-a 1932. godine. Prema magazinu Time, je dobio istaknuto da je pjesma proglašena nakon spontane odluke Rooseveltovog savjetnika  “neslužbenom pjesmom u godinama koje dolaze”.

Postoji samo jedan veliki problem.

Izbor Roosevelt-a nije okončao depresiju. Godina gorke ekonomske patnje i pješčanih olujasu još uvijek ispred nas. Velika depresija se nastavila sve do početka Drugog svjetskog rata, i te ratne godine svakako nisu bile piknik za prosječne ljude.

Ali barem vesele naslovi novina mogu ljude potaknuti da se osjećaju bolje, zar ne?

To je ono što neki vjeruju.

Drugi vjeruju da je davanje ljudima lažne nade vrlo okrutno i da postavlja ljude za neuspjeh.

Slijede neki stvarni naslovi koji su se mogli naći na mainstream medijima danas …

CNBC: “Rizik od recesije u Sjedinjenim Američkim Državama je gotov, ali jedan: Moody analiza “

CNN: “Kriza Nekretnina je pri kraju “

NBC News: “Dionice blizu nedavno najviših razina, S & P 7-dnevni porast”

Wow, ti naslovi zvuče sjajno!

Sretni dani su opet ovdje?

Ne baš.

U stvari, situacija je sve gora i gora na cijeli niz načina. Samo razmotrite sljedeće statistike …

Prema novoj Gallup anketi koja je upravo objavljena, 20% svih Amerikanaca nema dovoljno novca za kupnju hrane, koja je potrebna njima ili njihovim obiteljima u nekom trenutku tijekom protekle godine. To je samo malo ispod rekorda od 20,4% koji je postavljen unatrag u studenom 2008.

Gallup je također otkrio da je sposobnost američke obitelji za zadovolji neke od svojih drugih osnovnih potreba je blizu niskih vrijednosti svih vremena …

Osnovni Access Index, koji uključuje 13 pitanja o temama, uključujući i Američku ‘sposobnost priuštiti si hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu, je bio 81,4 u kolovozu, u rangu sa najnižim vrijednostimasvih vremena od 81,2 zabilježenih u listopadu 2011.

- Više od 90 milijuna radno sposobnih Amerikanaca smatra da “nije u radnom odnosu”.

- Stopa sudjelovanja u radnom odnosu​​ je najniža u zadnjih 35 godina .

- 516.000 Amerikanaca je “napustilo radnu snagu” prošli mjesec. To je potpuno novi rekord svih vremena.

- Broj radnih mjesta u privatnom sektoru je smanjen za 278.000 prošlog mjeseca.

- 77% posto od poslova koji su bili “stvoreni” do sada ove godine su bili poslovi bez punog radnog vremena.

- Otprilike jedan na svaka četiri honorarnih radnika u Americi živi ispod granice siromaštva.

- Upravo sada, 40% posto svih američkih radnika zarađuju manje od onoga što su sa punim radnim vremenom i minimalne plaće zaradili radnici još 1968 .

- Trgovinski deficit SAD-u  sa Kinom je postavio novu rekordnu razinu.

- Trgovinski deficit SAD sa EU je postavio novu rekordnu razinu.

- Broj američkih kućanstava na bonovima za hranu je postavio novu rekordnu razinu.

- Jedan od najvećih proizvođača namještaja u Americi jednostavno bio prisiljen na stečaj …

- Ukupno hipotekarna aktivnost je pala na najnižu razinu koju nismo vidjeli  još od listopada 2008 .

Da, oni u prvih 1% posto rade jako dobro za trenutak zahvaljujući osvrće novca tiskanje da Fed je bio događaj.

No, za većinu Amerikanaca, u posljednjih nekoliko godina su kontinuirana borba.

Slijedi popis koji dolazi iz jednog od naših prethodnih članaka pod naslovom “44 Činjenice o smrti srednje klase koji bi svaki Amerikanac trebao znati “…

1. Prema jednom nedavnom istraživanju, “četiri od pet odrasla Amerikanaca bore se sa nezaposlenošću, siromaštvom ili se oslanjanjaju na socijalnu skrb barem jedan dio svog života”.

2. Stopa rasta realnog raspoloživog dohotka je najniža da je u posljednjih nekoliko desetljeća.

3. Medijan dohotka kućanstva (prilagođen za inflaciju) je pao za 7,8 posto od 2000.

4. Prema popisu SAD Uredu, srednja klasa odvaja za kućne potrebe manji udio u ukupnom dohotku nego ikad prije.

5. Stopa vlasništva kuća u Sjedinjenim Američkim Državama je najniža u zadnjih 18 godina .

6. Najam kuća u Americi je skuplji nego ikada prije. U stvari, medijan potraživanja za najam kuća je postavio novi rekord svih vremena.

7. Prema jednom nedavnom istraživanju, 76% posto svih Amerikanaca živi od plaće do plaće.

8. Američko gospodarstvo je zapravo izgubilo 240.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom prošlog mjeseca, a broj stalno zaposlenih djelatnika u SAD-u je sada oko 6 milijuna ispod starog rekorda koji je postavljen još 2007.

9. Najveći poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je Wal-Mart. Drugi po veličini poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je temp (privremena radna) agencija (Kelly Services).

10. Jedno od svakih deset radnih mjesta u SAD-u je sada puna kroz temp (privremene radne) agencije.

11. Prema Social Security Administration, 40% posto svih radnika u Sjedinjenim Državama zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje.

12. Omjer plaća u BDP-u je u neposrednoj blizini najnižih razina svih vremena.

13. Američko gospodarstvo i dalje mijenja dobro plaćena radnih mjesta za nisko plaćena radnih mjesta. 60% posto radnih mjesta izgubljenih tijekom prošle recesije su srednje plaćena radnih mjesta, a 58% posto radnih mjesta stvorenih od tada su bili slabo plaćeni poslovi.

14. Natrag u 1980, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima.

15. U ovom trenutku, jedan na svaka četiri američka radnika ima posao na kojem zarađuje 10 dolara na sat ili manje .

16. Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. medijan plaće zarađene od strane američkih muškaraca u dobi između 30 i 50 godina su pale za 27% posto nakon što se uključila inflacija.

17. Godine 2000., oko 17 milijuna Amerikanaca su bili zaposleni u proizvodnji. Danas, samo oko 12 milijuna Amerikanaca su zaposleni u proizvodnji.

18. Sjedinjene Države su izgubile više od 56.000 proizvodnih pogona od 2001. godine

19. Prosječni broj radnih sati po zaposlenom po godini je pao za oko 100 sati od 2000 godine.

20. Natrag u 2000, više od 64% posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao. Danas, samo 58,7% posto od svih radno sposobnih Amerikanaca ima posao.

21. Kada se zbroji ukupno radno sposobni Amerikanaci koji nemaju posao, to prelazi više od 100 milijuna.

22. Prosječno trajanje nezaposlenosti u SAD-u je gotovo tri puta duže nego što je bilo u 2000. godini

23. Postotak Amerikanaca koji su samozaposleni stalno pada u posljednjih deset godina, a sada je na najnižim vrijednostima svih vremena.

24. Trenutno postoji 20,2 milijuna Amerikanaca koji troše više od polovice svojih prihoda na stanovanje. To predstavlja 46% postotno povećanje od 2001. godine.

25. Godine 1989., omjer duga na dohodak prosječne američke obitelji je bio oko 58% posto. Danas je do 154% posto.

26. Ukupni američki dug kućanstava porastao je od samo 1,4 trilijuna dolara u 1980. do nevjerojatnih 13,7 biliona dolara u 2007. To je odigralo veliku ulogu u financijskoj krizi 2008, a problem još uvijek nije riješen.

27. Ukupan iznos studentskih kredita duga u SAD-u nedavno je premašio bilion dolara.

28. Ukupni hipotekarni dug u SAD-u je sada oko 5 puta veća nego što je bilo prije samo 20 godina.

29. Natrag u 2000, stopa loših hipoteka je bila oko 2% posto. Danas, to je gotovo 10% posto .

30. Potrošački dug u Sjedinjenim Državama porastao je za nevjerojatnih 1700% od 1971. godine, a 46% svih Amerikanaca prenosi stanje sa kreditne kartice na karticu iz mjeseca u mjesec.

31. Godine 1999., 64,1% posto svih Amerikanaca su bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja. Danas, samo 55,1% posto je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja.

32. Jedna studija je otkrila da je oko 41% posto svih radno sposobnih Amerikanaca ili imaju probleme naplate zdravstvene zaštite ili trenutno otplaćuju dug liječničku, a prema izvješću koje je objavljeno u časopisu American Journal of Medicine dug zdravstvu je glavni čimbenik u više od 60% posto svih osobnih stečajeva u Sjedinjenim Američkim Državama.

33. Svake godine, prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca da plati lokalne, državne i savezne poreze.

34. Danas, oko 46,2 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu.

35. Broj Amerikanaca koji žive u siromaštvu se povećao za više od 15 milijuna od 2000. godine.

36. Obitelji koje imaju glavu kućanstva starosti ispod 30 godina imaju stopu siromaštva iznosi 37 posto .

37. U ovom trenutku, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima.

38. U godini 2000, bilo je samo 17 milijuna Amerikanaca na bonovima za hranu. Danas više od 47 milijuna Amerikanaca je na bonovima za hranu.

39. Natrag u 1970, oko jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na bonovima za hranu. Danas, jedan na svakih 6,5 Amerikance je na bonovima za hranu.

40. Upravo sada, broj Amerikanaca koji su na bonovima za hranu prelazi cijelu populaciju nacije Španjolske .

41. Prema jednom izračunu, broj Amerikanaca na bonovima za hranu sada prelazi u kombinaciji populaciju država “Aljaska, Arkansas, Connecticut, Delaware, District of Columbia, Hawaii, Idahu, Iowa, Kansas, Maine, Michigan, Montana, Nebraska, Nevada, New Hampshire, New Mexico, Sjeverna Dakota, Oklahoma, Ohio, Rhode Island, Južna Dakota, Utah, Vermont, West Virginia, i Wyoming.”

42. U ovom trenutku, više od milijun učenika u školama u SAD-u su bez krova nad glavom. Ovo je prvi put da se tako nešto ikada dogodilo u našoj povijesti. Taj broj je porastao za 57 posto od školske godine 2006-2007.

43. Prema popisu stanovništva SAD-a, 57% posto američkih djece živi u kućanstvu koje se smatra da je “siromašno” ili  sa “niskim prihodima”.

44. U godini 2000, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća je iznosio oko 21% posto. Danas, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća iznosi oko 35 posto .

No, ne postoji način da smo zapravo u drugoj ekonomskoj depresiji, zar ne?

Ako je to ipak slučaj, da li bi nam mainstream mediji to sigurno rekli, zar ne?

Ja ne znam za vas, ali to zvuči poput sigurne depresije ….

Drugim riječima, vlada i masovni mediji lažu svoje građane i negiraju stvarne podatke. Budimo pametni, osluškujmo i čitajmo između redova. Samo tako može nam biti bolje i na taj način biti jedan korak ispred vlade i medija.
 

 
 
(autor i urednik: mag. Alfred Bošković)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15109"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Suočeni smo, još barem u manjoj mjeri u Hrvatskoj sa zatvaranjem trgovačkih lanaca. Iako to ne izgleda ni približno kao u Mađarskoj u kojoj se samo prije nekoliko godina pozatvaralo 30% shopping centara, te su pretvorena u skladišta.

U Hrvatskoj je još raj na zemlji. U velikim trgovačkim centrima, samo par lokala ili dučana, je otkazalo najam i propalo, te su njihova pročelja prekrivena reklamnim panoima. Da li će u Hrvatskoj lanci trgovina preživjeti krizu, samo će vrijeme znati. Ovdje vam prenosimo kako to izgleda u zemlji koja negira krizu, najjača ekonomska sila u svijetu. Kako je to kod njih?

Ako se gospodarstvo poboljšava, onda zašto mnogi od najvećih maloprodajnih lanaca u Americi zatvaraju stotine dućana? Kada smo odrastali, Sears, JC Penney, Best Buy i RadioShack trgovine su svi smatrali da su nezaustavljivi mali snažni dučani. No, podatak iz 2013. govori da se zatovrila te godine polovica dučana.

Čak je i Wal-Mart zapao u probleme. Nedavni je interni Wal-Mart dopis koji je procurio preko Bloomberg-a opisao prodaju u veljači kao “totalnu katastrofu”. Pa zašto se ovo događa? Zašto se glavni maloprodajni lanci diljem Amerike urušavaju? Je li “trgovinska apokalipsa” ispred nas?

Pa, istina je da je to samo još jedan znak da se američko gospodarstvo raspada pravo pred našim očima. Prihodi su u opadanju, porezi sve više ide gore, ovisnost o vladinoj pomoći je na rekordu svih vremena, a prema birou Zavoda za Zapošljavanje postotak američke radne snage koji je zaposlen – stalno pada od 2006. godine.

Gornjih 10% najbogatijih amerikanaca u SAD-u su još uvijek vrlo dobro , ali većina američkih potrošača su ili švorc ili grcaju u dugovima. Veliki jednokratni prihodi o kojima su veliki maloprodajni lanci ovisili u prošlosti jednostavno ne postoji više. Tako maloprodajni lanci diljem SAD sada zatvaraju neprofitabilne trgovine. To osobito vrijedi u sredinama s niskim prihodima.

Kada korak natrag i pogledajte širu sliku, brz pad nekih od najvećih maloprodajnih lanaca stvarno je zapanjujuć.

To se događa već u nekim područjima, ali uskoro poluprazni centri i dučani za zakucanim daskama na pročelju će biti leglo krajobraza gradova diljem Amerike.

Dovoljno je provjeriti neke od tih brojeva koje pokazju zatvaranje trgovina samo za 2013. godinu. Ove brojke su nedavne u Yahoo Finance članku …Trgovački lanac —-> Prognoza

Best Buy
Prognoza zatvaranja trgovina: 200-250

Sears Holding Corp.
Prognoza zatvaranja trgovina: Kmart 175-225, Sears 100-125

J.C. Penney
Prognoza zatvaranja trgovina: 300-350

Office Depot
Prognoza zatvaranja trgovina: 125-150

Barnes & Noble
Prognoza zatvaranja trgovina: 190-240, po tvrtki komentarima

GameStop
Prognoza zatvaranja trgovina: 500-600

OfficeMax
Prognoza zatvaranja trgovina: 150-175

RadioShack
Prognoza zatvaranja trgovina: 450-550

Trgovine se zatvaraju gdje vi živite. To je sve događa tako brzo da je teško vjerovati.

No, istina je da zatvaranje trgovina nisu cijela priča. Kada kopate dublje nalazite da je puno više trgovaca koji su u nevolji.

Na primjer, Blockbuster je nedavno najavio da će ove godine zatvoriti oko 300 dućana i otpustiti oko 3000 radnih mjesta.

Proizvođač igračka Hasbro je nedavno najavio smanjenje svoje radne snage za oko 10 % posto .

Čak i Wal-Mart prolazi kroz teške trenutke upravo sada. Prema dokumentima koji su procurili  na Bloombergu , Wal-Mart ima apsolutno katastrofalnu veljaču …

Wal-Mart Stores Inc ima najgoru prodaju početkom ovog u mjeseca u zadnjih sedam godina, otkada se počelo povećavati oporezivanje plaća koje je pogodilo kupce koji se već bore sa već sporim gospodarstvom, prema Bloomberg News.

Dakle, što se pobogu događa ovdje?

Mainstream mediji i dalje proglašavaju da se dešava “snažan gospodarski oporavak”, ali u isto vrijeme postoji cijeli niz indicija da se stvari stalno pogoršavaju.

Čak je globalna prodaja mobitela zapravo blago pala u 2013. To je prvi put da se to dogodilo od zadnje recesije.

Možda je vrijeme da se suočimo sa istinom. Srednja klasa se ​​smanjuje, prihodi su u opadanju, i ne postoji toliko mnogo poslova kao što bi trebalo biti biti.

Pa kako možgu mainstream mediji govoriti o tome kako su “dobre” stvari, ako još uvijek ima 6,4 milijuna manje radnih mjesta nego što je bilo u studenome 2007. godine?

I nažalost, stvari bi uskoro mogle biti puno gore.

Ako još uvijek živite u zemlji u kojoj trgovina i restorani cvatu, trebao bi biti vrlo zahvalan jer to nije realnost za većinu zemalja.

Mi smo narod koji je u visokom stupnju propadanja. No, dok su financijska tržišta u redu, naši vođe ne izgledaju previše zabrinuti zbog patnji koje svi drugi prolaze. U međuvremenu, američko gospodarstvo se pogoršava sa svakim danom, a i stanje u Europi koja na nevidljivi način prati Ameriku.

Kada pogledate hladne glave, čvrste brojke, neporecivo je što se događa u Americi.

I naši vođe ne rade ništa kako bi se popravili naše probleme. U stvari, većinu vremena oni samo pogoršavaju stvari.

 
 
(activistpost.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata