BORBA ZA BUDUĆNOST PRETVORILA SE U BORBU ZA SRCA I UMOVE LJUDI

Ako dozvolite nekome da svaki dan “programira” vaš mozak rijekom informacija, nemojte biti iznenađeni ako se na kraju vaš pogled na svijet prilično promijeni.

 U SAD prosječna osoba svakodnevno konzumira oko 10 sati različitih informacija, vijesti i zabavnog programa. Sve ovo zahvaljujući 6 gigantskih medijskih korporacija, koje u većini slučajeva i dominiraju medijskim tržištem.

Procjenjuje se da negdje oko 90 posto svih informacija, koje zagušuju naše umove, proizvode upravo te korporacije. A njih, razumije se, kontrolira svjetska elita.

Postoji li bar neka nada da se izađe iz ovog kruga, s obzirom da je velika većina stanovništva praktički izgubljena u ovoj ogromnoj “informacijskoj matrici”?

Jednostavno vidi sebe sa strane. Čak i sada, dok čitate ovaj članak, vjerojatno slušate glazbu ili TV-program u pozadini. Mnogi od nas su došli u stanje da su ovisni od medija kao od narkotika.

Ima i onih koji su fizički nesposobni raditi u potpunoj tišini.

Izreka kaže: kako posiješ, tako ćeš i žeti. Ako rasturiš smeće, moraš kasnije i da ga skupljaš.

A mi sve to konstantno stalno radimo – dan za danom. Dakle, ako vi “programirate” vaš mozak satima informacijama dobivenim od velikih medijskih korporacija – morate biti spremni na činjenicu da će sve to imati vrlo negativan utjecaj na nas.

Monstrum-korporacije čine sve što mogu da skrenu pažnju javnosti na sebe.

Evo jednog primjera: vi komunicirate s rođacima, prijateljima, kolegama. O čemu pričate? Ako ste tipičan predstavnik većine stanovništva, vi ćete diskutirati o najnovijim vijestima, talk-shou emisijama, sportskim događajima, koje ste gledali sinoć.

Praktično sve ove informacije kontrolira elita koja, u stvari, i posjeduje ove gigantske medijske korporacije.

Evo nekoliko brojki, u koje je teško povjerovati. Pokazuju koliko informativnih i zabavnih programa prosječan Amerikanac konzumira svakodnevno.

         • Izravno emitiranje programa: 4 sata, 32 minuta 
         • TV emisije: 30 minuta 
         • Radio: 2 sata, 44 minuta 
         • Smartphone: 1 sat, 33 minuta 
         • Internet: 1 sat, 6 minute

Zbrojite sve ove cifre i dobit ćete ukupno više od 10 sati. I, imajte na umu da ovdje nisu uračunate posjete kinima i video igre.

A što mi radimo za sebe?

U gledanju TV programa gubimo ukupno pet sati dnevno.

Ako svaki dan, pet sati punite u svoj mozak rijekama informacija, onda ćete se, na ovaj ili onaj način, početi mijenjati. Drugog puta nema.

Možda mislite da ste dovoljno jaki da se oduprete priljevu informacija, međutim, stvar je u tome da taj priljev utječe na vas na toliko načina da čak ne uspijevate ni shvatiti kako i kada se to dogodilo.

Hvala Bogu, što ove ogromne medijske korporacije nemaju monopol nad internetom, međutim, čak i u online-svijetu se može primijetiti ogroman broj korporacija.

Generalno, prošle godine objavljivanje vijesti generiralo je 60 informativnih sajtova koji su u vlasništvu 10 najvećih izdavača.

Njihove informacije su zauzele 47% ukupnog internet prometa.

Najveći internet-izdavač vijesti za američki auditorij je bio stranica MSN, vlasnik MSN.com, koji je sakupio nešto više od 27 milijardi pregleda stranica, kao i Disney Media Networks, vlasnik ESPN-a i ABC News-a, s pregledom, koji je dosegnuo 25,9 milijardi.

Borba za budućnost pretvorila se u borbu za srca i umove ljudi.

Zato, sve dok u sebe budemo upumpavali ovakve količine informacija, teško ćemo i razumjeti i shvatiti gdje nas na kraju to može odvesti.

Međutim, u posljednje vrijeme se pojavljuju znaci da se ljudi počinju buditi. Sve se više Amerikanaca razočarava u medije, što pokazuju i najnovija istraživanja.

Pretjerano povjerenje u medije zamagljuje adekvatnu percepciju i uzrokuje pristran odnos prema informacijama koje potječu iz medija.

Samo 6% ljudi potpuno vjeruje medijima, izjednačavajući po značaju novinsku industriju maltene s Kongresom SAD.

A s obzirom na to da je većina Amerikanaca (kao i ljudi diljem svijeta) izgubila povjerenje u medije, oni počinju tražiti druge izvore informacija i zabave.

Možete držati ljude u zatvoru koliko god hoćete. Ali, na kraju će oni ipak željeti da se oslobode lanaca, koji su ih vezivali tako dugo. Osloboditi se – kako bi došli do istine.

Svi moramo naučiti misliti o sebi. Ako ste još uvijek ovisni o priljeva informacija koji vas “programira”, a još vas njima kljukaju gigantske informacijske korporacije: pozivam vas – počnite izlaziti iz matrice.

Jer, na kraju ćete biti sretni što ste uspjeli pobijediti ovisnost.
 
(fakti.org)

Nikola Tesla, rođen u Hrvatskoj, studirao je u Češkoj, radio u Budimpešti, Parizu, Pragu, Strazburgu, SAD…. kozmopolit

Građanin svijeta – tako je i veliki njegov doprinos čovječanstvu. On je u stvari označio početak globalne elektrifikacije planeta.

On je bio taj koji je razvio sustav izmjenične struje, stvorio motore s visokonaponskim transformatorima, na kojim počiva cio industrijski svijet.

Zahvaljujući njemu, osvijetljeni su naši domovi, sela, gradovi. Tesla je pravi tvorac radia, a ne Marconi i Popov, koji su iskoristili njegov rad i patent.

Tesla je stvorio prvi mehanizam s daljinskim upravljanjem, otkrio princip robotike i motora na solarnu energiju, rengenski aparat, brojač električne energije, automobilski brzinomjer, fluorescentne žarulje, električni sat, uređaje za elektroterapiju – nabrajati možemo i dalje i dalje … oko tisuću pronalazaka iz raznih područja znanosti i tehnike.

Uporaba mnogih znanstvenika zastari već za vrijeme njihovog života, zbog brzog razvoja znanosti i tehnologije. Tesla je bio rijedak primjer znanstvenika čiji rad je živio u tri stoljeća.

Na kraju on je vlasnik ideje elektronskog mikroskopa i lasera, televizije i mobitela, interneta i mnogih drugih stvari, koje su postale stvarnost tek u naše vrijeme.

Dvije osnovne ideje vodilje su bile kod ovog velikog znanstvenika: dobiti jeftinu el. energiju i prenositi je na bilo koju udaljenost bez vodiča.

“Naš svijet je uronjen u ogromni ocean energije mi letimo beskonačnim prostorom nevjerojatnom brzinom. Sve se vrti uokolo, sve je u pokretu – sve je energija.

“Sebi je postavio ambiciozan zadatak – pronaći način dobivanja ove energije. Zatim dobijajući je iz nepresušnih izvora, čovječanstvo će divovskim koracima krenuti naprijed.”

Milijarder JP Morgan daje znanstveniku novac za toranj radio-komunikaciju preko Atlantika. Zapravo, Tesla ima tajni mnogo ambiciozniji plan.

Namjerava izgraditi pet takvih tornjeva, koji bi trebali osigurati bežičnu vezu diljem svijeta.

“Kada se završi projekt, poslovni čovjek će moći diktirati upute iz New Yorka, i one će se odmah pojaviti u njegovom uredu u Londonu ili negdje drugo.

On može sa svog radnog mjesta da poziva bilo koji telefon na svijetu.

Mali instrument ne veći od sata, omogućit njegovom vlasniku komunikaciju bilo gdje: na moru ili na kopnu, glazbu ili poeziju, govore: političkog lidera, velikog znanstvenika ili propovijedi svećenika, koji se nalaze na velikoj udaljenosti.

Isto tako, može se prenijeti bilo koja slika, simbol, crtež ili tekst.

Zapravo Tesla je planirao prototip današnjeg Interneta.

Mnoge njegove ideje i konstrukcije su toliko ispred vremena da za života znanstvenika nisu mogle biti realizirane, jer nije bilo odgovarajuće tehnologije.

Ovo su samo neke od njih: radio-kontrolirana torpeda, leteći aparati, reaktivni zrakoplovi, letjelice vertikalnog uzlijetanja, vozila na zračnom jastuku(hovercraft) i još mnogi drugi.

Rad Nikole Tesle, naravno bio je interesantan vojsci. Od samog početka svog rada, on je uvijek bio u žiži interesiranja, kako armija raznih država, tako i specijalnih službi.

Glavna stvar kojom je Tesla šokirao suvremenike je ogroman broj originalnih ideja, koje je Tesla generirao sa neobjašnjivom lakoćom. I konačno, šokantno priznanje znanstvenika: “Nisam ja autor ovih ideja”.

On je bio obično dijete, ništa posebno. Sve se promijenilo preko noći, kada mu je poginuo voljeni brat. Taj strašni udarac, doslovno je promijenio Nikolin život.

Počele su nepodnošIjive noćne more. Snagom volje, dječak je počeo zamjenjuje strašne slike, drugim slikama. Ispočetka, to su bile slike svijeta, u kojem je živio.

Ali u nekom trenutku na svoje iznenađenje on je počeo izlaziti izvan poznate stvarnosti.

“Tako je počelo moje mentalno putovanje. U početku, slabo, a onda sam sve bolje vidio, nova mjesta, gradove, zemlje. Živio sam tamo, upoznavao ljude, stekao prijatelje.”

“Teško je vjerovati, ali oni su mi isto tako dragi kao i moja obitelj i isto toliko stvarni. “

Evo što je napisao znanstvenik o svom prvom iskustvu “izmijenjenog stanja svijesti”:
“Borio sam s ovim problemom nekoliko godina. To je bilo pitanje života i smrti. Znao sam da ću umrijeti ako ga ne riješim.

Moj um je bio zategnut do krajnjih granica, iu nekom trenutku nezamislivo se dogodilo – čuo sam kucanje sata tri sobe dalje od mene, slijetanje muhe na stol, tup udarac ponavljao se u mojim ušima, u mraku sam imao osjetljivost šišmiša i bio u mogućnosti pronaći predmet zahvaljujući posebnim trncima u čelu.

Sunčeve zrake, tako su pritiskali moj mozak da sam skoro pao u nesvijest. Prolazeći u daljini kočija je potresla moje tijelo i iznenada sam vidio bljesak, kao minijaturno sunce.

I u jednom otkrivenju istine otkrio sam sebe. To je bilo stanje apsolutne sreće. Misli su išle beskrajnim tijekom, a ja sam jedva uspijevao ih fiksirati. “

Takva stanja s vremena na vrijeme doživljavaju mnogi stvaraoci. Dešavaju se po pravilu spontano neočekivano, kao kod Tesle prvi put. Ali Tesla je kasnije naučio da uđe u takvo stanje kad god je htio.

On je tvrdio da je može u bilo kojem trenutku, u potpunosti isključiti svoj mozak od vanjskog svijeta iu tom stanju dolazi mu unutarnje viđenje. Na taj način je Tesla dovodio svoje konstrukcije do savršenstva.

“Ne trebaju mi ​​modeli, crteži, eksperimenti. Kada se rađaju moje ideje, ja počinjem graditi u mašti uređaje, mijenjam konstrukciju, usavršavam i uključujem.

Nepoznato o geniju

“I meni je potpuno svejedno provode li se ispitivanja instrumenta u mojoj glavi ili u laboratoriju rezultati će biti identični. Za 20 godina nijesam imao ni jedan izuzetak. “

Ulazeći na taj način, u izmijenjeno stanje svijesti, on je mogao primiti informacije koje nisu dostupne. To mu je omogućavalo, prije svega otkriti neobične pojave, stvari.

I da gleda na svijet iz druge perspektive u odnosu na promatranje običnih ljudi. A zahvaljujući tome što je lako prelazio u normalno stanje svijesti, on je sve to mogao fiksirati i prenesti ljudima.

Neobjašnjivi izvor Teslinog znanja još uvijek je nepoznata i neistražena pojava. Riječi: “genijalna intuicija”, “prosvjetljenje” – apsolutno ništa ne objašnjavaju. Odakle je on crpio svoje ideje?

“Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neko jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne ove jezgre, ali znam da ona postoji. “

I Tesla je znao da se poveže s ovim izvorom, crpeći od tuda potrebne informacije.

“Velika misterija našeg postojanja tek treba da se otkrije, može se pokazati da čak i smrt nije kraj. “

“Bio sam dva bloka od kuće, gdje je ležala moja bolesna majka. I odjednom sam vidio oblak s anđeoskim likom.

Jedan od njih, postupno je dobivao crte moje majke. Iznenadnim uvidom shvatio sam da je upravo umrla. I to je bila istina. “

Tesla je vjerovao da smrću čovjeka njegova duhovna suština ne umire, i sa njom je moguće uspostaviti kontakt.

“Nema sumnje da Tesla vlada duhovnošću višeg reda” – rekao je za znanstvenika čuveni indijski filozof Vivikananda.

Posjećujući često laboratorij izumitelja on je rekao: “Tesla se odnosi prema električnoj energiji, kao prema živom biću, razgovara s njom i naređuje joj”.

Tesla je bio uvjeren da sve u svemiru, od galaksije do elektrona ima svijest. Da je Svemir jedan razuman živi organizam.

Tesla je smatrao da je Svemir – integralni organizam, koji se sastoji od više dijelova koji su slični, ali se razlikuju po različitoj frekvenciji vibracije.

Svaki dio je paralelni svijet. Ulazeći u rezonancu s frekvencijom nekog drugog svijeta, mi kao da otvaramo prozor u taj paralelni svijet. Tako se može putovati Svemirom.

Ovo zvuči fantastično i za nas, a ne Teslinim suvremenicima.

“Koliko ljudi me je zvalo fantazerom, rugajući se mojim idejama, naš zabludjeli kratkovidni svijet. Sudit će nam vrijeme.”

“Moj projekt je isuviše ispred vremena u kojem se pojavio.”

Tesla je otkazao dalje eksperimente u Wordenklifu i uništio podatake, koji otkrivaju suštinu otkrića.

Dokument koji govori o direktnoj umiješanosti Tesle u tunguski događaj također nije nađen, a samim tim i pitanje njegove “krivnje” ostaje otvoreno.

Ostaju tajne, u velikoj mjeri, i u kasnijim aktivnostima genijalnog izumitelja. Jasno je još samo jedno – jača od naučnikove ambicije, je njegova ogromna odgovornost.

Tesla nije služio određenoj zemlji. Njega je interesirala sudbina čovječanstva. Shvaćajući sebe kao dio organizma Univerzuma, Tesla je često ponavljao: “Djelovanje čak i malih bića dovodi do promjena u cijelom Svemiru.”

Procjenjujući svoje mjesto u ovom svijetu genije koji je posjedovao nevjerovatnu tehnološku moć, jednom je rekao: “Ja bih mogao rascijepiti Zemlju, ali nikad to neću učiniti.

Moj glavni cilj je bio da ukažem na nove pojave i da širim ideje koje će postati polazne točke za nova istraživanja.”

Nikola Tesla – nije čudo, i nije glasnik drugih svjetova. On je jedan od nas – čovjek, koji nas ponovo i ponovo dovodi do vječnog pitanja: Tko smo? Odakle? Zašto? Koje su naše mogućnosti?

(Iz filma Nikola Tesla – Gospodar svijeta)

“Hranio sam golubove, tisuće njih, već godinama. Tisuće njih, tko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, bijele boje sa svijetloplavom pjegama na krilima: on je bio nešto posebno.

Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje. I ona je mene mogla pronaći na svakom mjestu. Trebalo je samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela.

Ja sam je razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu.

A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao na krevetu, i kao obično rješavao neke probleme, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj stol.

Znao sam da sam joj potreban, htjela je da mi saopći nešto važno, pa sam ustao i otišao do nje.

Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti. A onda, kad sam to shvatio, vidio sam svjetlo iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Da, bila je to stvarna svjetlost, snažna, blistava, zasljepljujuća svjetlost.

Kada je moja golubica umrla, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, iako sam imao ambiciozan program, ali kad je golubice nestalo znao sam da je moje životno djelo okončano.”

(Iz filma Nikola Tesla – Zraci smrti)

Svi smo mi jedno

“Čovjek je rođen da radi, trpi i da se bori. Tko tako ne čini, mora propasti! “

“Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama. “

“Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama.”

” 29 posljednjih dana u mjesecu je najteže.”

“Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncentriramo naše misli o toj istini postajemo skladni s ovom velikom moći. Majka me je učila da tražim istinu u Bibliji.”

“Ponosan sam što sam potekao iz zemljoradničkog viteškog naroda, koji je u neprestanoj ljutoj borbi za svoje ideale i europsku kulturu zadužio Europu i svuda zaslužio čast i poštovanje čitavog svijeta, naročito velike Amerike.”

“Sjeme biljke mora pasti na pogodno tlo, i treba ga zalijevati, njegovati i čekati da iznikne i olista. Tako je i sa svakim čovjekom ili bićem koje ima ljudsko obličje. “

“Religija i filozofija uče da čovjek može postati Krist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i nemogućnije. To je: što učiniti da se u vasioni svaki čovjek rodi kao Krist, Buda i Zaratustra. “

“U svemiru i u prirodi postoji viši moral; znanstvenik treba njega slijediti. Što se tiče ljudskog morala, sva povijest bi se mogla svesti na dvije riječi: Krv i Zlato.

I samo krv teče i zlato sja! Usmjerite sve vitalne i duhovne energije na djelo. Od tuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek.

Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite – Nikola Tesla je bio sretan čovjek. “

nikola tesla starost naucnik struja

“Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam.

Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova.

Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čovjek i sam počne stvarati nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši.

Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko.

Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek.

Zvijezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo oveći obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.”

“Kad god je netko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima.

Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvjesnim periodima je bolestan, od samog sebe i od nas.

Iščeznuće neke zvijezde i pojava komete utječu na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osjećanja i misli cvijet će divniji zamirisati ili ušutjeti.

Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i isto tako, u srcu životinje koju nazivamo – svemirom.

“Veliki je čovjek onaj koji svojim umnim darovima i sposobnostima natkrije ostale ljude, koji kao što pčela prikuplja med, prikuplja znanje i otkriva nove istine, ali sve to kruniše ljubavlju prema čovječanstvu, da mu pomogne da što prije izađe iz bijede, straha, gladi , neznanja, bolesti.

Nisu veliki oni koji ponižavaju čovjeka, već oni koji obogaćuju njegovo duhovno nasljedstvo i time pomažu njegovoj sreći.”

Tesla o sebi:

Vama možda nije jasno da sam ja jedan od onog malog broja ljudi koji se pojavljuju s vremena na vrijeme i koji mijenjaju lice zemlje novim idejama.

Uskratiti mi pomoć koju imam pravo da tražim, vezati mi ruke i dovesti me do bespomoćnosti, predstavlja povijesni zločin.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Ujedinjeni Arapski Emirati u očima svijeta prepoznaju se po luksuznim hotelima, kulama koje dodiruju nebo … kao mjesto na kome je sve moguće. U odnosu na strogu, šerijatsku Saudijsku Arabiju u susjedstvu, Emirati djeluju kao oaza otvorenosti i tolerancije

Ipak, nije sve tako sjajno kako djeluje na prvi pogled, tvrdi aktvist za ljudska prava Ahmed Mansur (46).

Vlast pokušava na svaki način ušutkati kritiku. Hapse ljudi u pola noći, drže ih u tamnicama po nekoliko mjeseci, koriste psihofizičku silu kako bi izvukli priznanja, nakon čega na isceniranim suđenjima svoje neistomišljenike šalju na dugogodišnju robiju – navosi Mansur.

Mansur je dobio prestižnu “Martin Enals” nagradu za doprinos razvoju ljudskim pravima u zalivskim zemljama. Ipak, nagradu nije mogao preuzeti u Ženevi jer su mu vlasti Emirata zabranile da putuje u inozemstvo.

Zaljevske zemlje ne mare za ljudska prava, i ljudi to moraju znati. Oni misle samo o nafti, zlatu i visokim zgradama. Sve bogate zemlje krše ljudska prava zarad svojih interesa – poručio je Mansur iz Dubaija za britanski “Independent”.

Aktivisti ne prolaze dobro u Emiratima, a to je na svojoj koži osjetio upravo Mansur.

Kada je 2011. godine popisao peticiju za demokratske i gospodarske reforme, protiv njega je, kako tvrdi, organizirana “kampanja brisanja s interneta”.

Svaki trag o Mansouru nestao je s interneta, a on tvrdi da su za to odgovorne tajne službe UAE.

Twitter, Facebook, blogovi, radio, televizija … svi su širili laži o meni, a ja se nisam mogao braniti – rekao je Mansur.

U travnju 2011. godine je uhićen, zatvoren i osuđen na osam mjeseci zbog “vrijeđanja vladara”.

Prvobitno je osuđen na tri godine, ali je zbog ogromnog pritiska međunarodnih organizacija za ljudska prava ta kazna reducirana na 8 mjeseci.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(avaz.ba/uredio:nsp)

Njemačko izdanje RIA Novosti piše opširnije o skorašnjem “incidentu” u Crnom moru kada je ruski “Suhoj” čak 12 puta nadleteo, ili barem proletio vrlo blizu, američkog broda-razarača “Donald Cook”. Epilog te priče bilo je masovno javljanje posade razarača psihologu, ali i napuštanje službe

Kako pišu Novosti, ruski bombarder Su-24, koji je opremljen najsuvremenijim sustavom za radio-elektronsko suzbijanje je taktički primijenjen u Crnom moru, i to protiv modernog sustava upravljanja “Aegis” na razaraču “Donald Cook“.

Istinitost ove verzije događaja, o kojoj se intenzivno raspravlja u Ruskim masovnim medijima, također potvrđuje Pavel Zolotarev, zamjenik direktora Instituta za SAD i Kanadu Ruske akademije znanosti:

“Dana 10. travnja, razarač “Donald Cook”, naoružan krstarećim raketama Tomahawk uplovio je u neutralne vode Crnog mora. Cilj je bio da se izvrši nasilna akcija i demonstracija sile u kontekstu položaja Rusije u odnosu na Ukrajinu i Krim. Pojava američkih ratnih brodova u tim vodama je u suprotnosti s Konvencijom o karakteru i vremenu boravka ratnih brodova ne-priobalnih zemalja u Crnom moru”.

Kao odgovor, Rusija je poslala nenaoružani zrakoplov Su-24 da kruži oko američkog razarača. Ovaj zrakoplov je, međutim, kako vjeruju stručnjaci, bio opremljen s najnovijim ruskim radio-elektroničkim borbenim kompleksom. Prema ovoj verziji, “Aegis” je detektirao pristup ove mašine iz daljine, što je izazvalo borbenu uzbunu.

Sve je išlo prema planu, američki radari su očitali ruske zrakoplove. Ali iznenada im je nešto ugasilo sve ekrane. “Aegis” nije radio, rakete nisu mogli dobiti zadanu metu. Su-24 je letio iznad palube razarača i imitirao raketni napad na metu. Nakon toga, sustav je okrenut i ponovljen je manevar, naime dvanaest puta.

Sudeći po svemu, pokušaji posade da se da se vrati “Aegis” u stanje funkcioniranja nisu uspjeli, kao ni da daju ciljnu raspodjelu sredstava za protuzračnu obranu. Odgovor Rusije vojnom pritisku od strane SAD bio tiho poražavajući, kaže Pavel Zolotarev.

“To je prilično originalna demonstracija. Poslan je bombarder bez naoružanja, ali s aparatom za radio-elektronsko suzbijanje radio mjerača neprijatelja na brodu. Taj razarač je opremljen najmodernijom raketnim sustavom za obranu iz zraka. Ali ima značajan nedostatak u ovom slučaju”.

To su opcije za praćenje. Takvi sustavi su se pokazali dobrim kada je u pitanju nekoliko brodova, tako nekako mogu koordinirati svoje akcije. U ovom slučaju, to je bio samo jedan razarač. I po svemu sudeći, algoritam za funkcioniranje mjerenja radio opreme na razaraču u sustavu Aegis uporabom ruskog sustava za radio-elektronsko suzbijanje nije radio.

Dakle, to nije bila samo nervozna reakcija nadlijetanja, koja je pripadala uobičajenoj praksi samo tijekom Hladnog rata. Tu je odgovor u modernom sustavu, biti iznad svih informacija.

Poslije ovog događaja brod “Donald Cook”, kako je prijavljeno inozemnim sredstvima informiranja, brzo je prispio u luku u Rumunjskoj. 27 članova posade je podnijelo ostavku. Svih ljudi 27 napisalo da nisu imali namjeru da stavi svoj ​​život na kocku. To je neizravno potvrdila i izjava iz Pentagona. Tvrdi se da je ova akcija demoralizirala posadu američkog broda.

Kakav utjecaj, ako ga ima, će izazvati incident u Crnom moru, kada su u pitanju SAD? Prognoza Pavela Zolotareva je:

“Vjerujem da će Amerikanci nekako promijeniti mišljenje o savršenstvu sustava, Aegis. To bi bio čisto vojni aspekt. U političkom smislu, bilo bi teško da ne bude nikakvih demonstracija, koraci slijede sa ove strane ili druge. To je dovoljno. Međutim, ovo je vrlo neugodan trenutak za Amerikance. Sve u svemu, obrana raketnim sustavom koji oni razvijaju guta kolosalna sredstva. Najnovija komponenta, sustav postavljen na brod, “Aegis”, je također pokazao svoje nedostatke.

Sustav s kojim je ruski Su-24 stavio američki razarač “Donald Cook” u stanje šoka, nosi oznaku “Khibiny”. Ovo je naziv planinskog masiva na poluotoku Kola iza Arktičkog kruga. U “Khibiny” je najnoviji kompleks za radio-elektronsko potiskivanje neprijatelja. S njom će, sva je perspektiva, svi ruski avioni biti opremljeni. Nedavno, kompleks je ispitan u ratnoj vježbi na test polju u Buratiji.

Sudeći po izgledima, testovi su bili uspješni, jer je sada odlučeno da se testira kompleks pod veoma realnim uvjetima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(de.sputniknews.com,dnevne.rs/uredio:nsp)

U novom romanu Numero Zero, književnik i intelektualac Umberto Eco bavi se istinama i lažima masovnih medija

Eco je pasionirani čitatelj dnevnoga tiska, a redovno piše i za talijanske novine L’Espresso i La Repubblica. U intervjuu za francuski Le Monde, Eco je objasnio zašto je opsjednut teorijama zavjere i zbog čega je nužan povratak radikalne i militantne kritike u novinarstvo

Čitate li i dalje intenzivno novine?

- Svako jutro pročitam najmanje dva lista i pregledavam puno veću količinu novina na dnevnoj razini. Ne mogu popiti kavu i početi dan bez udubljivanja u novine. I dalje se rukovodim Hegelovom idejom da je čitanje novina “dnevna molitva modernog čovjeka”. Uz to sam i suradnik u novinama – pišem za dnevnik i tjedno izdanje. No, rijetko kada idem dalje od naslovnica, zato što se mediji očajnički trude da svako jutro ponove informacije koje su otkrivene dan prije.

Je li ponavljanje tih informacija, bez dodavanja dubine, prijetnja za opstanak dnevnog tiska?

- Tiskani mediji i dalje čine sve u svojatanju vijesti koje se prethodno emitiraju na televizijskim i radijskim postajama, bez dodavanja neke značajne vrijednosti. To je velika kriza koja postoji gotovo od rođenja televizije.

Treba li tisak učiniti više da održi kritičko promišljanje na životu?

- Svjedoci smo izumiranja militantne kritike. Da, moramo rehabilitirati kritičko razmišljanje u novinarstvu, i proširiti njegov spektar, među ostalim i na Internet. U novinama bi trebali imati jednu do dvije stranice za kritiziranje internetskih stranica, gdje bi se prokazivali lažljivi portali i oni kojima čitatelji mogu vjerovati. Ne bismo se trebali odreći uloge oblikovanja javnog ukusa. Novine istovremeno mogu biti kritički filter i ostati demokratične.

Je li opasno i koncentrirano vlasništvo medija u rukama nekoliko velikih grupacija?

- To je istinski problem. U Italiji sve novine ovise o više industrijskih poduzeća i moćnih banaka. U Francuskoj je slična situacija. Zbog toga moramo postaviti snažno rukovodstvo na čelo novina i oduprijeti se određenim pritiscima.

Vlasnik novina iz vašeg romana kaže “da se mora govoriti jezikom čitatelja, a ne intelektualca”. Ne bismo li, međutim, i sami trebali biti kritični prema vlastitim čitateljima?

- Ili ćeš pokušati izgraditi svoga čitatelja, ili ćeš slijediti njegov pretpostavljeni ukus, rukovodeći se istraživanjima javnog mnijenja. Eugene Sue je dao svojim čitateljima ono što su željeli; Balzac je oblikovao njihov ukus nudeći im priče sa situacijama i stilovima koje nisu zamišljali. Neke knjige kažu: “Ja sam poput tebe”, a druge “Ja sam drugačiji”. Trebamo izbjeći homogenizaciju stila kojemu svjedočimo, a koji se čak i zahtijeva od strane nove medijske industrije.

Što je s klišejima?

- Dobro sam se zabavljao stvarajući u knjizi popis klišeja koji dominiraju u medijima. Čak i novinari u “dobrim” novinama priznaju da ti klišeji dominiraju i kod njih. To je oblik lijenosti. Za književnost kažu da joj je svrha održavati jezik u uporabi. Novine bi trebale imati isti cilj. Klišeji paraliziraju jezik.

Fascinirani ste teorijama zavjere koje stalno cirkuliraju na društvenim mrežama. Zbog čega?

- Član sam društva koje se nastoji boriti protiv okultizma i teorija zavjere. Prema tome, laž me fascinira. Zbog toga skupljam knjige s lažima. Nemam Galilea u svojoj zbirci, nego Ptolemeja, zato jer je bio u krivu! Volim i alkemičare te mađioničare. Semiotika – naša sposobnost stvaranja znakova i simbola – se ne sastoji toliko od načina na koji govorimo istinu koliko od sposobnosti da lažemo.

Pismo propovjednika Johna, koje se proširilo u 12. stoljeću, opisivalo je nevjerojatno kraljevstvo negdje u središtu muslimanskog svijeta kojim vlada kršćanski kralj. Marco Polo ga je tražio tijekom putovanja u Kinu. Velike laži stvaraju povijest. Protokoli sionskih mudraca – antisemitska prijevara koja je imala cilj razotkriti židovski plan za svjetskom dominacijom – nažalost je jedan od poznatijih primjera. U svakom slučaju, laži su imale veliki utjecaj na povijest.

Što je jedinstveno za današnje teorije zavjere?

- Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Prije su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas, pak, svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavjere na Internetu.

Filozof Karl Popper je napisao da je zavjerenički sindrom konstanta u civilizacijama: prema Homeru, Trojanski rat je počeo zavjerom bogova. Teorije zavjere nas lišavaju odgovornosti. Sociolog Georg Simmel je rekao da snaga velikih tajni dolazi iz njihove praznine. Najbolje zavjere su one koje nitko ne može pobiti.

Imaju li novinari ulogu u zaustavljanja zavjera?

- Novinari moraju doprinijeti sprječavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha na životu, i izbjegavanje standardizacije misli.
 
(lupiga.com/uredio:nsp)

Proizvođači automobila udovoljili su zahtjevima, osobito mladih kupaca, i masovno svoja vozila opremili mogućnošću spajanja na internet. Ali tako i netko može preuzeti kontrolu nad vašim autom

Američki urednik tehnološkog časopisa Wired, Andy Greenberg, neće tako lako zaboraviti vožnju koju je preživio. Doduše, stručnjaci za sigurnost interneta Charlie Miller i Chris Valasek su ga upozorili da bi to moglo biti opasno i da nipošto ne zapadne u paniku, ali on se samo smijao dok je sjedao za upravljač sasvim običnog bijelog Jeepa Cherokee. Konačno, on je za volanom, a oni čak nisu niti u autu. Što mu se zaboga može dogoditi? Kakva opasnost?

Kad mu se onda na autocesti odjednom upalila klima i počela puhati ledeni zrak u vozilo, to mu je još bilo smiješno. Kad mu je radio promijenio stanicu na lokalnu postaju koja emitira hip-hop i pustio muziku na punoj jačini, to ga je već počelo malo smetati. Kad su se upalili brisači i počeli štrcati vodu za pranje tako da nije vidio cestu pred sobom, tu je počeo već gubiti smisao za humor.

Ali kad su mu hakeri nasred ceste i u punoj brzini isključili motor, onda je Greenberg doista bio na rubu panike. Kasnije, na parkiralištu su mu stručnjaci za kompjutore pokazali da su ga mogli i ubiti – da su htjeli. Jer isto tako su iz daljine bili u stanju upravljati njegovim kočnicama i upravljačem, piše Dutsche Welle.

Opasnost vreba u 470 tisuća automobila

Greenberg je znao da je “pokusni kunić”, ali ipak nije posve vjerovao Milleru i Valaseku da mogu preuzeti nadzor nad njegovim automobilom i to samo pomoću prijenosnog računala i mobitela i dok ugodno sjede kod kuće u svojoj dnevnoj sobi – samo pomoću interneta. Pokus je uspio, a uspio bi i kod otprilike pola milijuna drugih automobila koji su, kao ovaj Jeep, opremljeni takozvanim Uconnectom.

To je “infotainment” sustav kakav prije svega koristi tvrtka Fiat-Chrysler i kakav se nudi u čitavom nizu vozila tog proizvođača, od Jeepa, Dodgea pa sve do Fiata 500 i nove Alfa Romeo Giuliette. Preko njega je Vaš automobil “spojen” s Vašim mobitelom ili prijenosnim računalom i preko njega nudi navigaciju, Vašu muziku, ali i pristup internetu i komunikaciju svake vrste.

Drugi proizvođači automobila imaju nešto drugačije sustave, ali stručnjaci za računala tvrde da ni u njih nije nemoguće prodrijeti. Ali najveći problem nije muzika koju vam može netko staviti da slušate, nego da se iz gotovo svih tih sustava može “probiti” i do elektronike koja upravlja čitavim današnjim automobilom.

Računala nužna za vožnju, ali internet…

Mikko Hypponen iz finske tvrtke za sigurnost računala F-Secure tvrdi kako je problem već u samom odnosu prema računalu. S jedne strane se proizvođači već odavno bave sigurnosti u vožnji i tu su neizbježno morali posegnuti za računalom. Ono nadzire kočnice, motor, sagorijevanje pa sve do svjetala i brisača – i to je u redu i tu su proizvođači učinili mnogo. Ni u ta računala nije bilo teško “provaliti”: na primjer da bi se obrisala maksimalna brzina kojom to vozilo, po mišljenju proizvođača, treba voziti ili da bi se tek smanjila kilometraža ili servisni intervali kad se auto prodaje. Ali to je druga priča.

No onda se razmažena publika sjetila kako bi bilo cool da njihov auto svira muziku s njihovog mobitela, pokazuje SMS-ove i elektroničku poštu, a i navigacija je sve više područje na kojem se poseže za svjetskom mrežom – ili s drugim vozilima u takozvanoj Car-to-X-tehnologijom. I tek tu je onda nastao problem jer proizvođači automobila nemaju baš puno iskustava sa sigurnošću u internetu – pogotovo kad se “apsolutno mora” što prije ponuditi uređaj koji će usrećiti moguće kupce koji misle da ne mogu preživjeti niti sekunde bez svog mobitela.

Sa finskim stručnjakom se slaže i Ferdinannd Dudenhöffer, stručnjak za automobilsku industriju sa Sveučilišta Duisburg-Essen: “Komunikacija znači internet. A to znači da raste i opasnost i moramo mnogo više razmišljati o sigurnosti automobila obzirom na moguće hakere.”

Marljivi hladnjak

Nisu samo problem automobili. Već je odavno počelo razdoblje “interneta strojeva” i umrežene nisu samo igraće konzole ili televizori. U mreži su već i hladnjaci ili sustavi centralnog grijanja i američki proizvođač servera Cisco procjenjuje da u svijetu već 15 milijardi strojeva komunicira preko svjetske mreže – a za pet godina će ih biti već 50 milijardi.

“U biti je interneta da povezuje stvari koje isprva nemaju nikakve veze s internetom”, objašnjava Christoph Paar, profesor za ugrađenu sigurnost Rurskog sveučilišta u Bochumu. Najvažnija zadaća tih strojeva i kućanskih aparata jest da veza funkcionira. Koliko je ona sigurna, to nikoga u tvornici ne zanima, žali se profesor Paar. To je već dovelo do apsurdnih situacija: početkom prošle godine se pročulo kako je jedno od računala koje je masovno slalo “spam-poruke”, neželjenu elektroničku poštu bio zapravo jedan – hladnjak.

“Pametni” hladnjak bi trebao “znati” što treba kupiti. Ali nitko nije razmišljao može li i njega napasti virus?

Naravno, nije hladnjak sam došao na tu ideju, nego mu je to naredio netko iz svjetske mreže. Ali to svjedoči koliko se malo pozornosti pridaje sigurnosti mreže: “Tu se niti ne razmišlja o sigurnosti u internetu”, tvrdi Mikko Hypponen. “O tome se razmišlja samo usput i zato to područje dobije najmanje novca za razvoj. A na tržištu se probije proizvod koji je najjeftiniji”, kaže finski stručnjak. Što je najgore – kad takav hladnjak stoji u kuhinji, teško se još nešto može napraviti. Jer nema nekakvih programa protiv virusa za hladnjake ili centralna grijanja.

“Reći ćemo vam kako!”

Kada je riječ o automobilima, takve mjere sigurnosti su očito postale apsolutna nužnost. Hakeri koji su toliko preplašili američkog novinara, Miller i Valasek, već godinama upozoravaju na tu slabu točku u novim automobilima, a situacija je zapravo postala još gora. Prije dvije godine su također pokazali da mogu upravljati automobilom preko svoga prijenosnog računala – tada je bilo riječ o jednom Fordu i jednoj Toyoti, ali onda su još morali biti žicom povezani s računalom vozila. Ovako, preko interneta je nešto posve novo i svoja iskustva žele predočiti na konferenciji zajednice sigurnosti u mreži Black-Hat u Las Vegasu početkom kolovoza.

Objaviti takvu informaciju je svakako još veća opasnost za sigurnost, ali i njemački stručnjaci se slažu: drugog izbora nema. Proizvođači automobila previše olako shvaćaju tu opasnost jer su Miller i Valasek već odavno upozorili Chrysler da se lako može “provaliti” u njihove automobile. Nije se dogodilo ništa. Tek nakon što je javno prikazan eksperiment s “podivljalim” Jeepom, vlasnici svih vozila koncerna su upozoreni da instaliraju nadogradnju koju nude na svojim internetskim stranicama. To ne ide preko interneta, nego preko USB-sticka.

Miller je preko twittera svakako savjetovao vozačima tih vozila da si daju truda i nadograde svoj sustav. No hoće li im i to jamčiti da uz priključak na internet doista oni ubuduće voze svoj auto – to i dalje ostaje upitno.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dw.de,youtube/uredio:nsp)

U životu svakog emigranta osvane dan kad on ne može sa sigurnošću reći gdje se nalazi. Uz to uglavnom, nije u stanju ni kazati tko je, odakle dolazi i gdje se zaputio

Nekim emigrantima taj dan dođe u prvim danima emigracije, a nekim opet uzme mnogo godina.

Navršilo se evo dvadeset godina kako živim u Kanadi i nekako se osjećam izgubljeno i svako jutro se budim sa istim pitanjem – da li sam ja u svom ili tuđem krevetu?

Da li je ovo moja kuća ili sam još uvjek u gostima?

Da li je ovo moj život u inozemstvu ili je inozemstvo u mom životu?

Da li sam ovdje ili je ovo ovdje tamo?

Da li pišem kući ili od kuće?

Kao refleksije stvarnog i nestvarnog, virtualni svjetovi u koje ulazimo i izlazimo praveći od sebe samih vidljive, one koji postoje i one koji su ponekad nevidljivi, nestvarni. Emigranti su ti kao sjenke lutalice bez broja i slova.

I bez adrese naravno. Nadam se samo da je onaj nevidljivi, nepostojeći Marijan, uljudniji, ljepši i bolji od ovog egzistirajućeg. A mučila me nostalgija, nije da nije, ta opaka bolest puna mirisa i okusa od koje se pijano isplače rijeka koja teče prema kući.

Hladno, minus trideset i nešto, a ja i Balašević okrećemo ringišpil u mojoj glavi dok razvozim picu po indijanskom rezervatu te davne devedesetpete.

E, da se tuga mogla prodavati, gdje bi mi danas bio kraj. Nema veselih emigranata, kao što nema ni veselih cigana, od iste smo sorte.

Pitao sam se često, što ja radim ovdje, što je to što čovjeka drži u dobrovoljnom izgnanstvu. Misliš godine će donijeti odgovore, a donose samo nova pitanja.

Moliš boga da vrijeme brzo prođe, sve se nadaš, naviknut ćeš se, a kad se desi onda te uhvati strah jer navika je kao srušen most preko koga nema natrag.

I onda dođe taj dan koji te probudi glasom lokalnog radija, ovdašnjim vijestima koje te nerviraju, mirisom dobre, stare filter kave i pregorjelog tosta. Pokušavaš se srediti, žuriš na posao, na koji svi žure, obučen u neuparene čarape i po prvi put tvoj engleski ne zvuči “broken” (bar ti tako misliš).

Večer će donijeti umor i tamu. I pizzu, da i picu …

Stižu praznici i ja se spremam otići tamo dolje, u stari kraj. Pripremam se da ne izgledam stranac. Kupit ću domaće novine, naručiti kavu i sjesti u neku kafansku bašču prvog dana siječnja.

Odlučio sam da mi bude dobro tih nekoliko dana.

Jedino …. kad napišem priču sjedeći u nekoj balkanskoj kafani ne znam da li će to biti priča o mom životu u inozemstvu.
 
(politika.rs)

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz područje Hrvatske i Balkana. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se učas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda.

Piše: Krešimir Mišak

Dok sam se dosađivao čekajući da limar završi posao na mom autu, slušao sam radio u njegovoj radionici. Voditeljica je najavljivala emisiju koja će se baviti pitanjem novog sustava koji će zamijeniti stari. Konstatirala je da se današnji sustav očigledno raspada, u Americi pod posljedicama kreditne krize, a u Europi propada dosadašnji koncept eura, na Bliskom istoku u nizu revolucija došlo je do velikih političkih promjena. Pitanje je, rekla je, koji će sustav zamijeniti ovaj postojeći koji propada?

Odgovor je, naravno, očigledan (mada njoj ne) – centralizirana svjetska diktatura kineskog tipa. Bar je takva namjera ili inercija matrice ili Kontrolnog sustava. Kao što je očigledno da su sve tri stvari koje je nabrojila kao simptome rušenja starog sustava nastale zakulisnom manipulacijom onih koji žele uspostaviti novi sustav, koji su i sami potrošni robovi tog sustava. Jesu li dva i dva ikada očiglednije bili četiri?

Rijetko kad se spominju očigledne sličnosti sustava koji je vladao SSSR-om i EU-om. Kao što je to i sam nastanak SSSR-a, u vrijeme dok nije bilo društvenih mreža da se revolucije istovremeno mogu pokretati po cijelom svijetu. Moralo se djelovati lokalno pa je poslana skupina “revolucionara” na čelu s Lenjinom. Pripomogli su rušenju jednog sustava, a da je tada bilo radija vjerojatno bi se neka radijska voditeljica pitala isto kao i ona od maloprije: koji će sustav zamijeniti propadajući?

Naravno, Lenjinovi komunisti su imali rješenje na papiru, ali to je bio do tada novi i neviđeni poredak, još nepotrošen i nitko nije znao kako će zapravo izgledati. Kao što se pokazalo, Lenjinov sustav, koji se proglašavao borcem protiv nepravde, postao je neviđeno totalitarno društvo nepravde koje je uzrokovalo smrt milijuna ljudi, strah, izolaciju i nadgledanje. Spomenimo i to da danas više nije nepoznato u kojoj su mjeri Rockefelleri i Rotschildi preko obitelj američkog establišmenta kao što su Harrimani financirali Lenjinove “komuniste”. Netko bi se opet mogao zapitati kako to da su najveći kapitalisti financirali borce protiv samih sebe.

Ulaganje u sustav nadzora ljudi i događaja

Ako biste na trenutak skinuli zamagljene naočale s očiju, odgovor bi bio dosta očigledan. To je zato jer ti tipovi smatraju da se sve te promjene njih ne tiču, oni će uvijek biti iznad njih, jer će neizravno posjedovati i vladati i tim “radničkim” državama, kroz manipulaciju politikama svojih zemalja i gospodarenja tokovima novca.

Toliko je to jednostavno, a još je jednostavnije podleći slikama prikazanim u novinama i smetnuti s uma da se ista ruka nalazi iza svih sukobljenih strana današnjeg svijeta. Ono što se financijerima sviđalo u SSSR-u jest sustav nadzora i kontrole nad ljudima, kao i umjetno stvaranje neprijatelja Zapada, to je zapravo ono u što su oni investirali.

Dr. Richard Day, profesor pedijatrije i državni znanstveni direktor iluminatskog (nazovimo ga tako radi lakšeg sporazumijevanja) paravana, udruge “Planirano roditeljstvo” je 20. ožujka 1969. na Pitsburškom pedijatrijskom društvu pred osamdesetak liječnika opisao kako će izgledati svijet bliske budućnosti. Pobačaj više neće biti protuzakonit i bit će prihvaćen kao nešto potpuno normalno, rekao je. Opskrba hranom bit će nadzirana tako da je nitko neće moći dati nekom “bjeguncu iz sustava”.

Privatna proizvodnja hrane bit će zabranjena jer će se uporno ponavljati kako takva proizvodnja nije sigurna. Mladi će se školovati duže, ali pritom ništa neće naučiti, dok će važnost obitelji biti umanjena posredstvom manipulacije. Postojat će ograničenja u vezi s putovanjima, a privatno vlasništvo u području stanovanja posve će nestati.

Povećat će se doze nasilja, pornografije i opscenosti u medijima i filmovima, što će ljude učiniti manje osjetljivim na nasilje i pornografiju te će ih navesti na zaključak kako je život kratak, neizvjestan i surov. Glazba će biti sve “gora i gora”, a koristit će se u programiranju percepcije. Društvo će biti žestoko kontrolirano, a ljudi će biti elektronički praćeni. Odavno utemeljene zajednice bit će uništene nezaposlenošću i masovnom migracijom. Modifikacija vremena bit će korištena kao sredstvo ratovanja, kako bi se izazvale suše i glad.

Sve to, rečeno 1969. godine, neugodno podsjeća na današnji svijet, zar ne?

Nove garniture upravljača sve dehumaniziranije

Dobro prikazuje kako sestezanje Kontrolnog sustava manifestira na puno načina, a svaki je tek djelić cjelovite slike, koju je dr. Day tako zgodno sažeo. Financijski pritisci s domino-učinkom su najvidljiviji. Potom, kao da nove garniture upravljača, na svim razinama, postaju sve udaljenije od ljudi, sve dehumaniziranije.

Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se za čas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda, s kim god sam načeo tu temu imao je ista iskustva.

Pa onda, u ono vrijeme dok su nas mediji zabavljali wikileaksima i uhićenjem bivšeg premijera i sve to predstavljali kao velike promjene, negdje sam pročitao da je Sabor te godine donio više zakona nego u zadnjih deset godina. Nelagodno. Je li itko od onih koji su dizali ruku pročitao sve te zakone? Je l’ itko nama i objavio što u njima piše? Zašto tako hitno, tako naglo i u tišini?

Dok su se wikileaksi koristili za promociju borbe za istinu, ispričat ćete me što više ne vjerujem u glavne priče velikih medija, pogotovo kad čitam (ali ne na prvim stranicama) da se iza brda valjaju zakoni o kontroli Interneta u SAD-u, a jedan od povoda za uvođenje tih mjera „povećanja nacionalne sigurnosti” bit će i sami wikileaksi. Baš wicky, zar ne? Sve na jednom mjestu – i problem i reakcija i rješenje. Zašto Assange svoja otkrića objavljuje kroz New York Times, jedno od glavnih glasila Elite? Zašto se nikad nigdje u WikiLeaksima ne spominju tajne operacije Mossada i družbe, a ne samo neke benigne stvari na razini tračeva?

Nadalje, u koliko malo vremena su nadzorne kamere postale svakodnevna stvar? Pa ima ih čak u liftovima i haustorima stambenih zgrada, posvuda me snimaju, a to mi ne pridonosi osjećaju slobode, a još manje sigurnosti. Sigurnosne kamere mi stvaraju osjećaj nesigurnosti, nije li to apsurdno? Pravi novoorvelovski jezik, “sigurnosna kamera”. Imao sam prilike nekoliko puta gledati učinak kamera na djelu.

U jednom slučaju je čovjek vidio na snimci klinca koji mu je sastrugao naljepnicu sa zvona, ali nije ga mogao identificirati, em ga nije poznavao, em mu nije ni vidio lice dobro na snimci, pa je sve bio ćorak. U druga dva navrata pomoću kamera su optuženi nevini ljudi jer su “šerloci” iz osiguranja i policije “povezivali pojmove” – prijatelj dade prijatelju nešto preko ograde firme i odmah je optužen da je krao iz firme, mada se kasnije ustanovi da se ništa nije zbivalo nego je toj dvojici tako bilo kraće i jednostavnije. Ili kamera snimi nekog kako izlazi iz ureda s malim ruksakom na leđima točno na vikend kad je netko ukrao neki monitor iz ureda. I hop, evo ga ubrzo na policiji kako ga se ispituje, mada osoba nije bila ni kriva ni dužna. Drugim riječima, ništa od tih kamera po pitanju lova na kriminalce.

Svi smo u istom kotlu

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku i Balkan. Svi smo u istom kotlu, to je jasno, ali zašto nikako na zelenu granu? U školi su me učili da svijet cijelo vrijeme napreduje, da znanost napreduje, da društvo napreduje – a na kraju, od silnog “napretka” ljudi su sve zgrčeniji, ustrašeniji, bolesniji i depresivniji. Globalno gledano, umjesto da je sve manje, zapravo je sve više gladnih, beskućnih, bolesnih i slično. Izraženo u hladnim brojkama. Pljuc na takav napredak. Tu zapravo napretka i nema, to je nazadak. Jer ili si sretan ili nisi, to se računa.

Kao i obično, imamo opcije odgovora: a) stvari spontano idu nagore i b) netko se silno trudi na ih usmjeri nagore. Zbog odgovora “B” kod ljudi nastaje taj sve univerzalniji i sve prisutniji, neodrediv osjećaj stezanja obruča. Ali da se ne bismo zavaravali, niti odgovor “A” u srži nije različit. Postavimo stvari ovako: ako svijet stalno ide nagore po pitanju sreće za njegove stanovnike, onda znači da su da vladajuće garniture, društveni sustavi i njihovi misaoni obrasci koji upravljaju svijetom potpuno nesposobni i potpuno pogrešni. A opet, očekujemo da oni smisle neko rješenje.

Postoji li još netko tko misli da te iste garniture i sustavi mogu iznjedriti ikakvo rješenje ili neki smjer boljitka za ljude?

To se još jedino može pročitati … pa, samo u svim vijestima, na svim svjetskim i domaćim televizijama, radijima i dnevnom tisku.
 
(uredio:nsp)

Radeći na Wall Street-u, 1984. godine Austin Fitts čula je tajni razgovor rukovoditelja koji su razgovarali o tome kako bi subliminalna tehnologija trebala biti raspoređena kroz televizijske valove.

Bivša direktorica i članica uprave Wall Street investicijske tvrtke Dillon & Co, kao i bivša pomoćnica, odnosno asistentica povjerenika pri ministarstvu urbanog razvoja u SAD-u tijekom administracije Busha mlađeg, Catherine Austin Fitts izašla je u javnost sa šokantnim informacijama razgovora kojeg je načula još davne 1984. godine.

Radeći na Wall Streetu, 1984. godine Austin Fitts čula je tajni razgovor rukovoditelja koji su razgovarali o tome kako bi subliminalna tehnologija trebala biti raspoređena kroz televizijske valove.

Catherine Austin Fitts dala je ekskluzivan kratki interview jednom američkom internetskom portalu gdje je spomenula kako je, nakon što je čula razgovor koji nikako nije smjela, čuti bacila televizor iz svoje kuće.

Austin je upozorila kako danas nije samo televizija ta koja se koristi subliminalnim tehnikama za “programiranje” javnosti.

Upozorava da je tehnika jako uznapredovala te da korisnici moraju biti svjesni da se na njih utječe i preko mobitela, radija i preko interneta.

Dala je primjer kako financijske tvrtke već dugo koriste subliminalne tehnike koje im pomažu uvjeriti ljude a da toga nismo niti svjesni.
 

 

Subliminalne poruke

Subliminalne poruke pojam je koji označava poruke koje su ispod granica ljudske percepcije, tako da ih oko ili razum ne mogu svjesno registrirati. To su signali ili poruke najčešće umetnuti u drugi objekat s ciljem zaobilaženja normalnih granica opažanja.
Nastanak i razvoj kroz povijest

Početak uporabe subliminalnih tehnika vezan je za dnevni tisak te traje najmanje od Prvog svjetskog rata. Naime, 1917. godine na naslovnicu američkog magazina „The Saturday Evening Post“ u prvi pohod Normana Rockwella uklopljen je seks.

Povijest nadalje bilježi korištenje prikrivenih poruka u filmskoj industriji. Godine 1957. istraživač marketinške znanosti i psiholog James Vicary za vrijeme prikazivanja filma „Piknik“ u jednom od kina u New Jerseyu proveo je jedan od najpoznatijih eksperimenata ove vrste. Svakih 5 sekundi na platnu su se pojavljivale riječi: Gladan?, Jedi kokice i „Pij Coca-Colu. Pourke su bile vješto skrivene unutar projekcije filma, a trajale su samo 0.003 sekundi. Prodaja kokica u toj kino dvorani povećala se za 57.8 %, a Coca-Cole za 18.1 %. Eksperiment je nazvan „Invisible comercial“.

Eksperimenti, naravno, nisu ograničeni samo na film ili televiziju. Godine 1958. radio postaja „WAAF“ u Chicagu emitirala je zvučne subliminalne poruke. Sličan slučaj dogodio u vezi radio postaje „KOL“ iz Seattlea, gdje su emitirane jedva čujne podsvjesne poruke snimljene ispod glazbe DJ-a, a jedna od njih glasila je „Što kažeš na šalicu kave?“.

Subliminalne poruke danas

Subliminalne poruke danas se široko koriste – u novinama, filmovima, glazbi, reklamama na svim platformama, čak i u crtanim filmovima. Zanimljivo je kako su najkorištenije riječi, fraze i slike vezane za seks. Objašnjenje polazi od toga da sugeriranje ljudima na seks potiče njihovu energiju kroz više aspekata, a tako vjerojatno i kupnju proizvoda koji se reklamiraju.

Nijedna subliminalna poruka nije javno priznata niti potvrđena. Ovdje su navedeni neki od najzanimljivijih primjera:
U jednom od Disneyevih crtanih filmova na zvjezadanom nebu iznad mora zvijezdama je ispisana je riječ „sex“. Također, na promotivnom plakatu iste kompanije za jedan drugi crtani film na crtežu kule jasno se vidi penis u erekciji

U filmu Gospodar prstenova: Prstenova družina na prstenu su umjesto riječi koje se na njemu nalaze u knjizi ispisane riječi Coca-Cola, iako je ovo kasnije ispravljeno.

Na novčanici afričke države Sejšeli od 50 rupija u gornjem desnom uglu listovima palme ispisana je riječ „sex“
U pjesmi „Stairway to heaven“ grupe Led Zeppelin navodno se pojavljuju sotonističke poruke. Naime, ako se jedan dio pjesme sluša unazad, jasno se čuje tekst u kojem se spominje sotona. Što je još zanimljivije, ovaj fenomen navodno su otkrile časne sestre nakon što su uvježbavale pjesmu budući da im je bila vrlo lijepa. Do otkrića je došli kada su na radiju premotavali vrpcu, što je slično tomu kao da se pjesma izvodi unazad. Navedeni video-clip ima vrlo veliku popularnost na Youtubeu

Kontroverze

Postoje i mnoge kontroverze vezane za subliminalne poruke. Nastaju iz razloga jer je takve poruke lako moguće primjeniti i u smislu manipulacije masama. Tako se s vremenom otkrilo, međutim nikada nije službeno potvrđeno, da se u SAD-u vrlo često, gdje god je to moguće, koristi riječ „obey“ (prevedeno na hrvatski jezik: ispunjavati, izvršavati, slušati), a samo s ciljem da se američka javnost što lakše prilagodi i priključi američkim oružanim snagama.

Također, studije koje je proveo izraelski znanstvenik Ran Hassin sa odsjeka za psihologiju Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu pokazuju da subliminalno predstavljanje nacionalnog simbola (poput državne zastave) utječe ne samo na političke stavove, nego i na glasačke namjere i stvarno glasanje na općim izborima.
 
(vestinet,wikipedia,youtube.com/uredio:nsp)

Postoji najmanje osam katastrofa koje bi uskoro mogle promijeniti život kakvog znamo, a sedam od njih su već u tijeku. Većina od njih može izazvati prijevremenu smrt za milijune.

Nažalost, previše ljudi nije svjesno koliko je ozbiljna situacija. Oni imaju “normalnu pristranost,” pogrešnu pretpostavku da će se sve normalno nastaviti jer im se čini da se to isto događalo i u prošlosti. U stvarnosti, “normalno” se mijenja tijekom cijelog života svakog od nas.

Sofisticirane ekonomske, političke i društvene manipulacije, povećane sposobnosti ratnih razaranja, rasprostranjeno zagađenje i tehnologija iz nuklearnih bombi sve do nanorobota i zraka smrt koje povećavaju mogućnost kraja života na Zemlji. Sve to čini život vrlo krhkim i izazovnim u ovoj eri čovječanstva.

Osim toga, moramo shvatiti da postoje elitne snage koje kontroliraju financije, resurse i tehnologiju, te rukovode svjetskim institucijama, koje žele veliku većinu od nas da smo mrtvi i da nestanemo. Oni misle da nas više ne trebaju. Dakle, oni ne pokušavaju spriječiti ove katastrofe, oni su uzrok istih ili ih podupiru.

Malo je vremena ostalo da probudimo mnoge ljude prema stvarnosti, tako da ljudi mogu prvo zaštititi sebe i svoje najmilije koliko god je to moguće, pa onda činiti kako bi se spriječilo pogoršanje ovih katastrofa koje se još uvijek može razviti, i preokrenuti aspekte u tijeku.

1 – Ekonomska katastrofa

Međunarodni bankari namjeravaju od početka Sjedinjenih Američkih Država imati kontrolu nad financijama. Trebalo im je oko oko jednog stoljeća da isplaniraju strategiju. Promicanjem građanskog rata i manipulirajući ključne dužnosnike nakon sukoba, dobili su jako uporište u Washingtonu koji je kulminirao u provedbi FED-a kao privatne institucije središnju banku u 1913.

Dopuštajući bankarima da slobodno izdaju valutu, a zatim ga posuđuju vlasti za kamate, kao i tvrtkama i pojedincima, zajedno sa snižavanjem vrijednosti dolara i razdvajanje negove vrijednosti od zlata i srebra tijekom 20. stoljeća, valuti je vrijednost smanjena 98% u posljednjih 100 godina.

Narod je toliko duboko u dugu, a zapravo je zemlja u vlasništvu država poput Kine, Japana i prije svega Međunarodnih bankara, sa sjedištem u londonskom Cityju, na Wall Streetu / DC, Vatikanu i Švicarskoj.

Hipotekarna prijevare, klimavo tržište derivata i smanjivanje statusa dolara kao svjetske rezervne valute i “petrodolara”, financijska tržišta, velike banke, pa čak i vlada je na rubu kolapsa. Povrh svega, prekomjerna inflacije u SAD-u će krenuti brutalno prema gore, vrlo skoro.

Velike recesije od posljednjih pet godina bi mogla postati ono istraživač trendova i prognozer Gerald Celente, naziva “Najveća Depresija”. Ekonomska katastrofa je glavni alat za razotkrivanje carstva Novog Svjetskog Poretka.

2 – Prehrambena katastrofa

Zdravlje stanovništva je vezano za kvalitetu hrane i bogatstva njihovog poljoprivrednog tla. Standardna američka prehrana je pogoršala čak i razumijevanje prirodnog zdravlja i prehrane koja je narasla tijekom prošlog stoljeća.

Veliki agrobiznis i prizvođači prehrambenih proizvoda kontroliraju najveći dio opskrbe hranom, s motivima visoke dobiti i širenejm lošeg zdravlja. Korporativni interesi vode potrošače prema medicinskom establišmentu i ranoj smrti kroz pogoršanje zdravlja.

Uvođenje snažnog oslanjanja na kemijski uzgoj nakon Drugog svjetskog rata je izazvalo daljnju eroziju mineralnih vrijednostima naših tla, a time i kvalitetu naših usjeva. Slabije biljke su postale osjetljivije, pa se povećalo korištenje otrovnih herbicida i pesticida, te u novije vrijeme Genetski Modificirani Organizmi (GMO), koji su nezdravi za konzumaciju od strane ljudi i životinja.

Nadalje, širenje McDonalds i brze hrane kao udio u unosu dnevnih potreba za hranom, sa svim kemijskim dodacima za okus, boju i čuvanje, je uzrokovalo povećanje konzumacije takve hrane od strane javnosti, koja je puna kemikalija koje nemaju dovoljno dobrih hranjivih tvari. Lažna zamjena prirodnih prehrambenih elemenata uz pomoć sintetičkih laboratorijskih nadomjestaka također nije dobro za zdravlje.

U međuvremenu kroz tehnike kontrole vremena, ekstremne suše i poplave, te kroz manipulacije od strane dužnosnika diljem svijeta, zalihe hrane su postale teško dostupne mnogima. Gladi i pothranjenosti u kombinaciji s kemikalijama se koriste u zemljama Trećeg svijeta kao brza metoda smanjenje populacije, prije nego suptilniji način skraćivanje života sa samo lošom prehranom i kemijskim otrovima, koji se provode od strane regulatora u modernim tehnološko naprednim industrijskim društvima. Oni sada čine sve pokušaju povećati razinu smrtnosti s kombinacijom nepogoda, uključujući i krizu dostupnosti hrane.

3 – Zdravstvena katastrofa

Prehrana u SAD, a sve više i u ostatku svijeta u kombinaciji s namjenjenim javnim otrovima, uključuje kemikalije u hrani, klor i fluorid u vodi i rutinsko prskanje kemikalija aerosola u zraku kao dio atmosferskog geoinženjeringa  (“chemtrails”), sve to je narušena zdravlja mnogim ljudima. Degenerativne bolesti koje malo bi malo ljudi trebalo imati, danas vrlo su česte.

Rješenja koje nude farmaceutski kontrolirani medicinski establišment su samo pogoršala zdravlje. Od cijepljenja do dnevnih lijekova (otrova), zdravlje većine stanovništva je ugrožen od strane ove industrije.

Kao rezultat toga, imunološka snaga je oslabila i daleko previše su osjetljivi na svaku pandemiju koja se desi oko nas. Postoje ozbiljne virusi i bakterije koji su razvijeni kao bio-oružje, a neke od njih se mogu koristiti kao sredstvo masovnog iskorjenjivanja stanovništva od strane pandemije.

4 – Mentalna katastrofa

Neznanje, odvlačenje pažnje, masovna hipnoza, dezinformacije i “False Flag” događaji (događaji pod lažnom zastavom kao npr. Bostonski maraton, Pearl Harbour….), su glavni alati kontrole uma elita koje se lakše prenose što je više tehnologije i sredstava za prenošenja slike i zvuka.

Nekoliko općih kemijskih otrova, uključujući fluor, aluminij, živa i psihotropni lijekovi, proizvode smanjenu inteligenciju, masovnu apatiju i kontrolu uma.

Film, radio i televizija su dopustili kontrolorima da dopru do mase sa snažnim manipulativnim porukama, i očitim i skrivenim. Televizija je sama po sebi sredstvo hipnotičke zabave.

Obrazovni sustav je preuzet odavno. Javne škole su organizirane za trening poniznih korporativnih radnika. Samo osnove nekoliko predmeta se nude, sa puno dezinformacija. Istodobno, institucije visokog obrazovanja su reorganizirane pod utjecajem vanjskog financiranja u centar istraživanja i naglaskom na globalni korporativni interes.

Nakon nekoliko godina razvoja koji je proizašao iz izuma Nikole Tesle, nacističkih eksperimenata i ostalih tajnih istraživačkih programa, psihotronične frekvencije su sada angažirane za manipulaciju umova. RFID čipovi, tornjevi za mobitele, HAARP, nanoboti, ELF valovi, psihotronična oružja, “tihi zvuk”, “glas iz lubanje”, itd., ovi izrazi su vokabular ne samo za današnju tehnologiju nadzora, već i kontroli misli, osjećaja i ponašanja s elektromagnetskim metodama.

5 – Socijalna katastrofa

Još jedno od “Tajnih oružja za tihi Rat” planirano od strane moćne elite degradira gradove u zapadnim društvima. Hvatanje u zamku mnogo siromašnih i manje obrazovanih u urbanim centrima, onda preusmjeravanje radnih mjesta prema stranim zemljama, je stvorilo ogromnu ovisnost o “vladinim programima”.

Odvlačenje pažnje masa sa modom, slavnim osobama, sportom, tehnologijom, kompjuterskim igrama, drogom, kriminalom, policijskim akcijama, itd…., drže ljude podalje od shvaćanja mnogo šire slike.

Velike vijesti događanja pod “lažnom zastavom” koriste kako bi opravdali postupno povećanje sigurnosnih mjera, koje mnogi prihvaćaju kao nužno. Oni koji prepoznaju i ukazuju na skrivene protokole kao što su Agenda 21 i drugi koraci prema nastajanju restriktivnog društvenog sustava pod kontrolom globalne elite, su marginalizirani.

Čini se da nelegitimni urotnici koji vode “zabavu” su pripremili agencije koje rade na nametanju opsadnog stanja, kao otpor koji se njeguje među onima među kojima je buđenje počelo. Ograničavanje kretanja samo na na svoje prebivalište, ograničavajući bilo kakvo putovanje, spremane zaliha hrane i vode, će biti vrlo različito od uvriježenog životnog stila i lagodnog života.

6 – Nuklearna katastrofa

Fukushima nuklearna katastrofa i posljedice koje su se desile čekaju najgore da se desi. Radioaktivnost nastavlja curiti u ocean i putovati oko svijeta kroz zrak. Sjeverna polutka je sve više zagađena, a osobito sjeverni Pacifik i zapadna obala Sjeverne Amerike.

Više od 1.300 radioaktivnih šipki su pohranjene u Fukushimi objektu koji se urušava. Ubrzo, japanske vlasti planiraju početi premještati te šipke jednu po jednu. Ako jedan štap padne, slomi se ili dodirne drugi, nuklearna požar ili eksplozija mogu biti generirani i mogli bi pokrenuti lančanu reakciju kroz sve ove šipke, čak izazvati reakciju među ostalih ukupno 11.000 službeno prijavljenih šipki koje se nalazi na raznim mjestima oko reaktora.

Ako se katastrofa u Fukushimi multiplicira, život na sjevernoj polutci neće više biti moguć. Neke nulearne elektrane u SAD-u također cure. Ove stari objekti su također osjetljivi na prirodne katastrofe ili na razne vrste napada.

Mi smo već ozračeni iz Fukushime. Dodatni nuklearna događaj bi mogao puno više pogoršati situaciju. Pametno je naučiti zaštitili sebe uz pomoć joda u štitnjači i kvalitetnog kalcija u kostima, a također detoksikacija i jačanje imunološkog sustava.

7 – Katastrofa zemljinih promjena

Vi možda ne znate da su razina potresa, vulkanskih aktivnosti, vrtača (rupa koje se otvaraju po čitavom svijetu) i vatrenih kugli povećava zabrinutost među mnogim promatračima. Neki izazvaju ozbiljne poremećaje u životu, ali nema puno vijesti u medijima o potresima i tsunamijima koji su uništili velik dio sjevernog Japana u 2011, kao i ostalih nepogoda u čitavom svijetu.

Glavni vulkanska erupcija mogla bi utjecati na većinu svijeta emisijom pepela i prašine. Zaštita dišnog sustava će biti neophodna. Moguće je da bi nakon takve erupcije globalni oblak prašine mogao izazvati godinu dana ili više razdoblje zime, prekidajući biljnu proizvodnju i stvarajući glad za mnoge.

Mnoge druge prirodne katastrofe, uključujući i oluje, jake vjetrove, tornada, poplave, suše, požare, ekstremne temperaturama, duboki snijeg i led oštećuje usjeve i domove ljudi i izazvaju velike probleme.

Zemljini polovi su se počeli kretati u posljednjih nekoliko godina. Neki misle da smo blizu velike polarne smjene. Nekoliko prognostičara upozoravaju na velikih geografske promjene.

U isto vrijeme, aktivnost sunca je abnormalno. U današnje vrijeme bi trebalo biti razdoblje solarnog maksimuma, ali sunce je manje aktivno nego što se očekivalo, dok on generira masivno koronarno izbacivanje (CME). Ako jedna korona dođe odmah na Zemlju, to bi moglo biti veliki problem.

Bez obzira na uzrok, snažno iznenadna geofizička događanja mogu učiniti život vrlo različitim na ovom planetu.

8 – Katastrofa nestanka električne energija

Solarna koronarna izbacivanja su jedan od načina na koji funkcionira Elektro-Magnetski Puls (EMP) i koji može biti generiran, te on utječe na energetsku mrežu i komunikacije na Zemlji. Nuklearna eksplozija visoko u atmosferi, ili korištenjem high-tech oružja može generirati EMP, i postoje drugi načini na koji se može isključiti električna mreža.

Očekuje se da bi EMP spržio električnu mrežu u transformatorima, kao i komunikacijske satelite. Električna mreža je međusobno povezana te bi EMP mogao izbrisati električnu mrežu na čitavom kontinentu. Još jedna prijetnja ovom osjetljivom sustavu je cyber-napad.

Kad je napajanje van funkcije, svjetlo i grijanja nisu jedine stvari koje neće raditi; neće biti vode i goriva, hladnjaci i ledenice neće raditi, bankomati će biti isključeni, a trgovine i restorani će se najvjerojatnije zatvoriti. Pretpostavlja se bi digitalni uređaji u modernim vozilima uništni strane EMP-a, tako da će automobili prestati raditi i voziti. U nekoliko dana od EMP udara, društvo bi bilo u ozbiljnom poremećaju.

Nedavna televizijski film koji je imao scenario nestanka struje od samo 10-dana u produkciji National Geographic-a, sugerira kako bi to moglo biti problematično.

Neki govore da su TV programi i web stranice koje o tome, zajedno sa vježbama u slučaju nestanka struje i upozorenjima od strane javnih dužnosnika zapravo “prediktivno programiranje” za situaciju isključivanja struje koje se zna da dolazi.

Priprema je potrebna

Malo je vremena ostalo za pripremu. Nestanak struje je samo jedna od tih osam katastrofa koja nije već u tijeku, ali mogućnost je vrlo stvarna. Predlažemo da ljudi daju podršku zajednici i najbližoj obitelji, prijateljima i susjedima. Važno je poduzeti hitnu akciju kako bi se proveo plan za smjernice, sigurnost i opstanak, izgradnja skloništa, koji bi nam u budućnosti omogućili da nas što manje zadesi neke od ovih katastrofa.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)