Prvi Austrijanac u povijesti koji je dobio službene dokumente s označenim trećim spolom, pored muškog i ženskog, pohvalio je taj čin kao priznanje za sve one koji se ne identificiraju kao muškarci i žene

“Prvi put u životu osjećam da me zakon priznaje”, rekao je Alex Juergen koji je interseksualac, osoba rođena s atipičnim kromosomima ili spolnim obilježjima.

“Dosad u društvu nije bilo mjesta za ljude koji nisu ni muško ni žensko”, dodao je.

Tri godine pravne bitke

Nakon trogodišnje pravne bitke Juergen sada ima putovnicu s oznakom spola “X” umjesto “M” (male, muško) ili “F” (female, žensko) te rodni list na kojemu piše “ostalo”.

Ustavni sud je 2018. odredio da državni zakoni dopuštaju dodavanje više od dva spola na osobnim dokumentima.

Sve više američkih saveznih država i zemlje poput Njemačke, Pakistana i Nepala dopuštaju građanima da odaberu treći spol na službenim dokumentima.

Propisi koje je 2018. donijelo austrijsko ministarstvo unutarnjih poslova nalažu da dijete čiji se spol ne može odrediti treba na rodnom listu imati označenu opciju “otvoreno” sve dok odluku o tome ne donese ono samo ili njegovi zakonski skrbnici.

Interseksualne se osobe mogu izjasniti kao “ostalo”

Interseksualne se osobe mogu izjasniti kao “ostalo” na svome rodnom listu ako su im prije toga potvrdu dali medicinski stručnjaci, što aktivisti žele ukinuti.

“Bila bi to velika trauma kada bih morao ponovno ići liječniku i puno interseksualnih osoba ima isto iskustvo”, rekao je Juergen.

Interseksualne bebe često su podvrgnute operacijama kako bi im se izgled i funkcija genitalija uskladili s muškim ili ženskim spolom, što prema stručnjacima može dovesti do psiholoških poremećaja kasnije u životu.

Medicinske nepotrebne operacije interseksualne djece bez njihovog pristanka zabranjene su na Malti i u Portugalu.

(index.hr)

Moskva bi uskoro mogla proširiti svoj postupak ubrzane naturalizacije za sve građane Ukrajine, najavio je Vladimir Putin, nakon što je stanovnicima istočnog dijela ove zemlje da u roku od tri mjeseca dobiju ruske putovnice

“Razmišljamo o davanju ruskog državljanstva Ukrajincima pod pojednostavljenom procedurom” – izjavio je Vladimir Putin novinarima na marginama summita ‘Belt and Road’ u Pekingu.

Rusija je nedavno olakšala stanovnicima odcijepljenih regija Donjec i Luhansk na istočnom dijelu Ukrajine da postanu ruski građani.

Proširivši to, Putin je kazao kako ta odluka “nije spontana”.

Vlada je sve izračunala, uključujući broj potencijalnih podnositelja zahtjeva, broj budućih umirovljenika i, što je najvažnije, sredstva potrebna za provedbu mjere.

Putin je kazao kako bi ponuda državljanstava Ukrajincima koštala oko 1,5 milijardi dolara, ali to neće utjecati na beneficije ili druge društvene odgovornosti.

Ne iznenađuje što je taj potez izazvao kritike Kijeva i Zapada, ali Moskva je branila prijedlog tvrdeći da nije namjeravao nikoga provocirati. “Pitanje putovnica i državljanstava je humanitarno” – rekao je Putin ovog tjedna.

Etnički Rusi i Ukrajinci sa ruskog govornog područja koji osjećaju povezanost s Rusijom nalaze se u nesigurnoj situaciji.

Oduzeli su im “mnoge stvari, uključujući temeljna ljudska prava” – izjavio je predsjednik.

Oni koji dolaze iz istočne Ukrajine često imaju problema u svakodnevnom životu u Rusiji, bilo da se upisuju na sveučilište ili jednostavno žele rezervirati let, objasnio je Putin. Kod kuće nemaju adekvatan pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama jer je Kijev odsjekao istočnu regiju od ostatka zemlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Palestinci u Nizozemskoj po prvi put će moći navesti Zapadnu obalu, Gazu ili istočni Jeruzalem kao svoje mjesto rođenja, djelomično zbog nizozemske politike da Izrael nema suverenitet nad tim područjima

Nizozemski državni tajnik Raymond Knops izvijestio je u petak Zastupnički dom u Haagu, objašnjavajući da se ta odluka temelji na “nizozemskom stajalištu da Izrael nema suverenitet nad tim područjima”, i činjenica da Nizozemska ne priznaje palestinski suverenitet.

Domaći stanovnici iz tih područja koji žive u Nizozemskoj trenutno imaju dvije mogućnosti kada navode svoje rodno mjesto u nizozemskom civilnom registru – ‘Izrael’ ili ‘Nepoznato’. Opcija “Nepoznato” dodana je tek 2014. nakon protesta koji je tražio pravednije opcije izbora.

Ove se opcije primjenjuju na Palestince koji su rođeni nakon 15. svibnja 1948., kada je uspostavljena država Izrael.

Dok su nativni stanovnici tih područja koji sada žive u Nizozemskoj još uvijek isključeni iz tog izbora, jednostavno navodeći Palestinu kao svoje mjesto rođenja, sada će moći koristiti naziv teritorija na kojem su rođeni.

Nizozemska ne priznaje palestinski suverenitet pa se taj potez smatra pozitivnim korakom koji ljude identificira kao da su sa tih područja.

Iako UN i 136 zemalja priznaju Palestinu kao suverenu državu, za mnoge zemlje EU se kaže da čekaju da se taj stav uspostavi kao dio mirovnog sporazuma u regiji.

Knops je kazao kako su dodane kategorije utemeljene na rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i sporazumu iz Osla.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Australija se priprema za uvođenje najmanje 33 različitih rodnih opcija na rodnim listovima i putovnicama, kao dio nove antidiskriminacijske politike

Australska laburistička stranka sastavila je početni prijedlog zakona, koji uključuje opcije poput: omnigendera, neutrija i demigendera.

Omnigender znači uniseks. Neutrios je ne-binarni rodni identitet koji je često povezan s “neutralnim” ili “nultim” spolom. Demigender je krovni pojam za ne-binarne rodne identitete koji imaju djelomičnu povezanost sa određenim spolom.

Prijedlog tvrdi da bi transrodne i interseksualne osobe mogle imati​”jednaka ljudska prava bez diskriminacije” sa dodatnim rodnim mogućnostima, izvjestio je britanski Dailymail.

Stranka će također gledati i na mogućnost promicanja izbora izvan klasničnih normi ‘binarnog muškog ili ženskog spola’.

“Ovaj zakon će osigurati ljudima da dobiju identifikacijske mogućnosti koje odgovaraju njihovim spolnim karakteristikama i/ili rodnim identitetima, kako oni žele”, navodi se u prijedlogu zakona.

Tasmanija je na rubu ukidanja roda iz rodnih listova, tako da transrodni ljudi ne mogu ostati “sami”.

Prošli tjedan su Tasmanijska liberalna stranka i Stranka Zelenih uspješno donijeli zakon u donjem domu koji omogućuje roditeljima da se ne moraju ‘odlučiti’ za spol svoje bebe na rodnom listu.

Ministar zdravstva Greg Hunt pozvao je vođu oporbe da objasni svoj plan koji bi znatno povećao broj rodnih opcija sa minimalno 12 opcije koje se koriste na čak 33 rodne opcije.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Umirovljeni nizozemski državljanin osjeća da je u sjajnoj psihofizičkoj kondiciji i smatra da je diskriminiran po dobi na tržištu rada, ali i u ljubavi pa je sudskim putem zatražio da mu se ‘otpišu’ dva desetljeća i dob spusti sa 69 na 49 godina

Nizozemsko pravosuđe nije se još susrelo s takvim slučajem, bizarnim, ali “ozbiljnim zahtjevom” Emila Ratelbanda koji je suce u Arnhemu na jugoistoku Nizozemske ostavio bez riječi.

Ratelband je zatražio da mu se u putovnicu upiše izmijenjeni datum rođenja tako da umjesto 11. ožujka 1949., stoji 11. ožujka 1969.

“Osjećam se mladim, snažnim i mišićavim i želim da mi se to i zakonski prizna jer se smatram poniženim, povrijeđenim i starosno diskriminiranim”, kazao je sucima Ratelband, osobni trener “specijaliziran za razvoj samosvijesti”.

Taj otac obitelji, ali neoženjen, pred sudom je rekao da je njegov zahtjev jednako legitiman kao i zahtjevi osoba koje traže da se u osobnim dokumentima upišu kao “treći spol”.

“Danas možemo birati posao, rod, političku i seksualnu orijentaciju. Čak imamo pravo promijeniti prezime. Zbog čega onda nemamo pravo mijenjati starosnu dob”, zapitao je Ratelband suce.

Ustvrdio je da mu je i njegov liječnik konstatirao biološku dob između 40 i 45 godina.

Iako je isprva u sudaca izazvao podsmijeh, Ratelband danas vjeruje u to da je njegov branitelj, ugledni odvjetnik Jan-Hein Kuijpers uspio “prodrmati” suce.

“Ovo pitanje nema presedana i izgledi u uspjeh su minimalni no držimo da pravosuđe s vremenom mora evoluirati”, rekao je Kuijpers.

Sud u Arhnhemu pravorijek treba izreći za četiri tjedna.

(jutarnji.hr)

Dok administracija Donald Trumpa ponovno preispituje spol i vraća se na znanstvenu definiciju “dva spola”, Nizozemska je upravo izdala rodno neutralne putovnice

Prvi kojem je upravo izdana ovakva putovnica je odsoba pod imenom Leonne Zeegers (57) koja je odabrala rodnu oznaku X umjesto M za čovjeka ili V za ženu.

Leonne je odrasla kao muškarac, ali je 2001. operacijom postao žena, koja se sada identificira kao interseks.

Upravo je Zeegersina tužba bila rezultat zbog kojeg su suci odlučili da je spriječavanje registracije kao rodno neutralne osobe bilo “kršenje privatnog života, samoodređenja i osobne autonomije”.

Četiri posto nizozemskog stanovništva nije identificirano kao muško ili žensko, navodi BBC. I dalje ostaje na sudovima da odluče treba li pojedinac dobiti oznaku X za spol.

Zemlje koje trenutno nude rodno neutralne putovnice su: Argentina, Australija, Kanada, Danska, Indija, Malta, Nepal, Novi Zeland i Pakistan.

Trenutačno Velika Britanija dopušta samo odabir spolova muškarca ili žene, jer je u lipnju odbijen zahtjev Visokog suda za promjenom spola u putovnici.

NoviSvjetskiPoredak.com

Predsjednik Vladimir Putin dodijelio je rusko državljanstvo Jeff ‘Snowman’ Monsonu, istaknutom MMA sportašu poznatom po snažnom anti-kapitalističkom stavu i promicanju sovjetskog naslijeđa

Dekret kojim je ruski predsjednik odobrio državljanstvo 47-godišnjem Jeffu Williamu Monsonu objavljen je na vladinom portalu za zakonske informacije u utorak.

Ruski zakon dopušta predsjedniku dodjeljivanje državljanstva strancima u znak priznanja njihovim postignućima ili zaslugama u zemlji.

Monson je profesionalni borac MMA (Mixed Martial Arts) i svjetski prvak u brazilskom Jiu-Jitsu.

Poznat je po ljevičarskim pogledima i sklonostu povijesti i ostavštini Sovjetskog Saveza – jedna od Monsonovih mnogih tetovaža je ogroman sovjetski čekić i srp, a druga je stilizirana tetovaža slike čovjeka koji puca čovjeku glavu s naslovom “kapitalizam”.

U razgovoru s RT-om iz 2015. godine, Monson je izjavio da je prema svom mišljenju on ima “rusku dušu”.

Za svoju potporu Rusiji i njenom političkom smjeru, Monson je dobio titulu počasnog građanina samoproglašene Republike Abhazije i putovnicu samozvane Luganske narodne republike.

Monson nije prvi inozemni sportaš ili slavna osoba koja je primila rusku putovnicu u proteklom desetljeću.

Ostali poznati koji su je dobili su francuski glumac Gerard Depardieu, američki glumac i legenda borilačkih vještina Steven Seagal, zvijezda olimpijskog snowboarda Vic Wild, boksač Roy Jones Jr, nogometaš iz Brazila Mario Fernandes i drugi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pravo na dokumente i isprave jedno je od osnovnih ljudskih prava, a rodno neutralnim ljudima to se pravo oduzima. Prisiljavaju me da se izjasnim kao muško ili žensko, a to u meni izaziva duševnu bol

Christie Elan-Cane više od dva desetljeća tvrdoglavo vodi iscrpljujuću bitku da joj britanske vlasti izdaju rodno neutralnu, tzv. x putovnicu.

Taj je spor u međuvremenu došao i do instance tamošnjeg Vrhovnog suda. Elan-Cane kaže da je već i sam proces prijave za dobivanje putovnice u Velikoj Britaniji, koji traži da se podnositelj izjasni je li muškog ili ženskog spola, “inherentno diskriminacijski”.

Pitanje x putovnica, ali i ostalih dokumenata bitna je, ističe u razgovoru za Jutarnji list, točka kampanje za rodnu neutralnost.

Podnijela je tužbu protiv britanskog Ministarstva unutarnjih poslova navodeći da je njihova politika izdavanja putovnica “temeljno diskriminacijska te je dio šireg sustava propusta koji ne odgovara potrebama pojedinaca koji ne pripadaju ni muškom ni ženskom spolu.

Pravo na dokumente i isprave jedno je od osnovnih ljudskih prava, ali rodno neutralni ljudi u tom su aspektu tretirani na način da im se to pravo uglavnom oduzima. Dobivanje britanske putovnice i korištenje te iste putovnice na način kako se to trenutno radi od rodno neutralne osobe traži da preda lažnu izjavu o prirodi svog rodnog identiteta, tjera osobu da se izjasni bilo kao žena ili kao muškarac.

To je naprosto krivo i neprikladno da netko tko sebe ne vidi ni u jednoj od te dvije rodne oznake biva natjeran izjašnjavati se za ono što nije. Meni to nanosi veliku duševnu bol”.

“Tijekom godina naslušala sam se različitih objašnjenja zašto vlasti ne žele izdavati x putovnice. Međutim, sva ta objašnjenja tek su kulisa, jednostavno ne izdaju ih jer ih ne žele izdati. Tako, među ostalim, tvrde da bi postojanje x putovnica bio problem i sa sigurnosnog aspekta jer, recimo, na aerodromima se ne bi znalo tko bi eventualno pretresao i pregledavao putnika s x putovnicom, bi li to radila žena ili muškarac. To je smiješno. Naprosto to riješite tako da osobu s putovnicom x pitate želi li da je pregleda ženski ili muški zaposlenik kontrole”, navodi jedan od primjera Christie Elan-Cane.

Vlasti su tvrdile i da bi uvođenje takvih putovnica bilo skupo za državu, no aktivisti kažu da, s obzirom na to da je procjena da bi x putovnicu zatražilo samo 1% građana, jer do 1% stanovnika ove zemlje se na popisu 2012. nije izjasnilo ni ženom ni muškarcem, dakle to je nekih 600.000 ljudi, trošak izdavanja takvih putovnica ne bi bio velik.

Konzervativna Malta

Prošle je jeseni rodno neutralne putovnice uvela Kanada, nešto prije pravo na, ako tako žele, posjedovanje tzv. X putovnice dobili su građani Australije, Danske, Njemačke, Malte, Novog Zelanda i Pakistana, a u nekom obliku tzv. treću mogućnost imaju i Indija, Irska i Nepal.

Govoreći o slučaju konzervativne Malte koja je po pitanju x putovnica postala jedna od predvodnica, Christie Elan-Cane kaže: “S Maltom je to bilo doista zanimljivo. Argentina je uvela novi zakon koji je bazično pojednostavnio administraciju, tj. ispunjavanje dokumenata za transrodne osobe. Oni su to uveli kod upisa u knjigu rođenih, kod izdavanja rodnog lista, a Malta je donekle uzela tu njihovu praksu prilikom uvođenja x putovnica. Dogodilo se da je presudio ljudski faktor, tj. entuzijazam nekoliko pojedinaca. Nekoga tko je u to doba radio u Ministarstvu vanjskih poslova na Malti i tko je imao dovoljno energije i utjecaja da to provede kao kampanju, da uvjeri parlamentarce da je to bitno pitanje, da u društvu kreira svijest o tome. S Pakistanom je, isto kao i s Indijom, to bilo pitanje povijesnog i kulturološkog nasljeđa, tamo postoji svijest o ljudima koji nisu ni žene ni muškarci, oni su vidljivi i priznati. A onda je još i kroz legislativu zaživjelo da su im data određena prava”.

Na pitanje o svojoj priči potrage za rodnim identitetom Christie Elan-Cane prvo ističe:

“Svaka rodno neutralna osoba zapravo se, vezano uz svoj rodni identitet, osjeća drugačije, rekla bih da tu nema tipičnih priča i pravila. Zato ja mogu govoriti jedino o osobnom iskustvu, nikako ne tvrdeći da je to pravilo. Nisam se pronalazila u rodnom identitetu koji mi je dodijeljen rođenjem. Na koncu sam se odlučila za proces tranzicije i prošla kroz njega. Trajao je dvije godine. Od 1989. do konca 1990. No ja prije toga zapravo i nisam imala priliku razumjeti i shvatiti što je to biti transseksualna osoba, nisam razumjela da ne moram nužno biti muškarac ili žena.

Puno toga mi je postalo jasnije tek kad sam prošla proces tranzicije. Naime, nestali su fizički elementi koji su me vezivali uz prijašnji nametnuti mi rodni identitet, uz tu rodnu ulogu koja mi je dana, ali ja nisam osjećala ni želju ni potrebu da prođem potpunu tranziciju i da prihvatim sasvim ulogu drugog spola. Postala sam zapravo zadovoljna bivajući ni žena ni muškarac.

Osjećala sam se dobro i potpuno. Jednom kad sam prošla fizičku tranziciju mogla sam nastaviti, ići i dalje, i u psihološku tranziciju, ali nisam. Mnogo mi je tada stvari postalo jasnije koje su me godinama zbunjivale. Osjetila sam se psihološki spremnom biti u tom identitetu koji nije ni muškarac ni žena”.

Bile su to rane devedesete, o tome se nije ni puno govorilo ni puno znalo.

“Čak ni znanstvenih spoznaja na tu temu nije bilo mnogo, kamoli da su to znali i razumjeli nestručnjaci, obični ljudi, nije bilo razumijevanja, nije bilo svjesnosti o tome, ta tema je bila sasvim na rubovima društva, ako uopće i na rubovima. Unatoč tome bilo je to jako stvarno u mojem životu i osjećala sam da je to ispravno za mene.

Najednom sam se, nakon tranzicije, osjetila sretnom u svojem tijelu i u sebi, imajući svoj identitet koji doduše ne korespondira ni s jednim rodnim identitetom koji priznaje društvo, identitetom za koji postoji putovnica, dokumenti. Međutim, u meni su mnoge stvari odjednom sjele na svoje mjesto. Stvari koje su me zbunjivale i mučile godinama.

Najednom sam osjetila da ne treba biti ono što nisam, da moj identitet nije ni muško ni žensko. Trebalo mi je neko vrijeme da uopće nađem definiciju što je to rodno neutralan. Tu definiciju ja, budi i to rečeno, ne prihvaćam, ali koristim taj izraz ne bih li naprosto pojednostavila stvari u komunikaciji.”

Kako je učila teoretske koncepte, tražila znanstvene članke i saznavala o rodno neutralnima, paralelno je jačala kao osoba i tražila mjesto za sebe u društvu.

“Nekad sam za proces tranzicije mislila da će biti jako težak, ali kasnije, komparirajući ga sa svime što sam prošla, mislim da je bio bitno manje kompliciran nego svi ti iscrpljujući višegodišnji pokušaji da pronađem mjesto za sebe u društvu, i kroz legislativu, ali i kroz banalne situacije svakodnevnog života.

Osjećam da je moj identitet konstantan, on se više nije mijenjao od onog trenutka kad sam prihvatila da nisam ni muško ni žensko.

Meni je sasvim jasno da većina ljudi nema takvo iskustvo, da većina osjeća da su žene ili muškarci.

Naprosto nemam takav rodni identitet, ali prvo sam morala proći osobni razvoj, postati sama svjesna tko sam, prije nego što sam mogla početi objašnjavati drugima kako se zapravo osjećam. Taj društveni okvir u kojem se prepoznaje samo identitet žene i identitet muškarca treba mijenjati, proširiti ga ne bismo li prihvatili i ljude koji su izostavljeni samo stoga što njihov identitet nije ni ženski ni muški.

Osim što se osjeća diskriminirano po pitanju dokumenata, diskriminaciju osjeća svakodnevno, kaže, i u najbanalnijim životnim situacijama. “Prvo ide ta legislativna diskriminacija, kad vam netko niječe da postojite, takvi kakvi jeste, a ja sam sebi vrlo stvarna, ovo jest moj identitet, takav kakav jest, ali društvo ga ne priznaje, nema ladicu za njega, tj. nema putovnicu za njega.

Ne govorite mi “Madam”

Što se tiče primjera iz svakodnevnog života, kaže: “Možda vam ovo neće zvučati jako ozbiljno i dramatično, ali kad se događa svaki dan, onda jest jako stresno.

Recimo, u restoranu me cijelo vrijeme krivo oslovljavaju, sjedite tako za objedom i to pokušavate ignorirati, ali kad se to ponavlja tijekom cijele večeri, i u svakoj je rečenici, stalno je to ‘Madam….’, zbog mojega glasa ljudi pretpostavljaju da sam žena, a ja kažem: ‘Molim vas, nemojte mi se obraćati s madam, ja sam rodno neutralna osoba.

Želim moći živjeti u društvu gdje to neću morati objašnjavati cijelo vrijeme. Možda to ne izgleda jako dramatično, ali kad je prisutno cijelo vrijeme, onda je jako iscrpljujuće i jako demoralizirajuće.

Ili, teško da se mogu upisati u neke sportske klubove jer se izričito traži da navedete muško ili žensko, da znate u koju svlačionicu idete itd…” Najgore je, kaže, prošla 1992., nakon što je prvi put otvoreno progovorila o svojem identitetu. Bilo je to godinu dana otkako je shvatila da nije ni žena ni muškarac.

“Otvoreno sam govorila o svojem identitetu na nacionalnoj televiziji. Sad mi se to čini kao smion, ali možda uzaludan čin. Ali u to doba bila sam jako optimistična, vjerovala sam da je to put, način da ljudima objasnim problem i da će se neke stvari riješiti. Međutim, nakon toga su stvari zapravo postale milijun puta teže. Recimo, zbog rodne neutralnosti izgubila sam posao, tj. bila sam prisiljena napustiti posao, a poslije toga nisam nigdje dobila šansu”.

Poslodavci su od nje tražili da sve obavlja telefonom, makar je bila visoko pozicionirana. “Makar sam bila visoko pozicionirana, nisu mi dali sretati klijente, baš zbog mojeg androgenog fizičkog izgleda. Nisam se uklapala u taj njihov korporativni dress code, nosila sam i muške i ženske odjevne predmete.

Željela sam napredovati i više, radila sam dobro, ali napredovanje je tražilo da idem na teren, što mi nije bilo dopušteno. Zapravo su me kaznili jer sam počela davati intervjue, javno govoriti o tome. Bila sam prva koja je o tome progovorila u svojoj zemlji, a poslodavci nisu bili spremni čuti tu poruku.

Ne moram ni govoriti kako se to odrazilo na financijsku situaciju, moju i mojeg partnera. Rezultiralo je time da sam izgubila karijeru, ali izgubila sam i profesionalne aspiracije. Nakon što sam deset godina bila izvan tržišta rada i bez plaće pomislila sam “sistem se neće promijeniti, ovo je kako će to biti”.

Bez obzira koliko ja pokušavala promijeniti stvari, koliko se borila, na kraju nisam mogla ništa promijeniti. Recimo, idete na intervju za posao i razmišljate o tome što ćete učiniti ako se dogodi da morate na toalet. U koji ćete ući. Kako se mogu prilagoditi tome mjestu?”, kaže i dodaje:

“Tako je moja kampanja zapravo krenula od malih stvari, s ciljem da ljudima osvijestim probleme koje prolaze rodno neutralne osobe, da senzibiliziram društvo. Nisam mislila da će taj aktivizam dominirati mojim životom na način na koji godinama dominira. 25 godina kasnije ja i dalje radim na tome da vlada promijeni politiku, ali i uspjela sam promijeniti klimu u nekim institucijama i nekim sferama društva.

Primjerice, moja banka promijenila je njihovu politiku, u njihovim papirima danas imate rodno neutralne formulare. Moj se aktivizam proširio u puno smjerova i sve više pomičem barijere. Ali platila sam veliku cijenu za to, morala sam odustati od svoje karijere. Na kraju sam se posvetila aktivizmu jer netko je taj dio morao preuzeti, a u to doba nije bilo nikoga drugog toliko zainteresiranog i posvećenog mijenjanju stvari. I dalje je to borba. No godinama je to bila borba koja gotovo da i nije davala nikakve rezultate. Sad se stvari mijenjaju…”
 

(jutarnji.hr)

Registrirani seksualni prijestupnici u SAD-u morat će sada koristiti putovnice koje će identificirati njihove zločine prilikom putovanja u inozemstvo

State Department je rekao ovaj tjedan da će američki građani registrirani kao osuđeni seksualni prijestupnici, dobiti nove putovnice nakon uništavnja starih i nakon što će biti izdane nove putovnice s posebnom naznakom koja će ih označiti kao seksualne prijestupnike.

U priopćenju objavljenom na službenoj web stranici travel.state.gov, dužnosnici su rekli da će odjel uključiti​„jedinstveni identifikator” na putovnicama Amerikanaca, koji su osuđeni za seksualne zločine nad djecom.

„Jedinstveni identifikator” u obliku upozorenja će tiskan unutar poleđine putovnice, koji će navoditi: „Nositelj je osuđen zbog seksualnog djela protiv maloljetnika, te je seksualni prijestupnik u skladu sa zakonima SAD-a” – navodi Ministarstvo vanjskih poslova, koje izdaje američke putovnice.

Osuđenik za seksualna kaznena djela protiv maloljetnika će biti obaviješten da se prijavi za novu osobnu iskaznicu i putovnicu nakon što je State Department dobio njihova imena iz Ministarstva domovinske sigurnosti, izvijestio je AP. DHS je odgovoran za registriranje seksualnih prijestupnika.

Novo pravilo je dio „Internacionalnog zakona za sprječavanje iskorištavanja djece i drugih seksualnih zločina kroz unaprijeđene obavijesti o putovanjima seksualnih prijestupnika”, usvojenog prošle godine. Propis obvezuje da seksualni prijestupnici prijave svoje putovanje u inozemstvo.

Zakon potpisan od strane bivšeg predsjednika Baracka Obame je privukao kritike boraca za ljudska prava, koji tvrde da je takva putovnica uvjet kojima su povrijeđena ustavna prava počinitelja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Irska je postala prva zemlja Zapada koje će pedofilima ukinuti državljanstvo i oduzimati njihove putovnice i državni identitet

U pokušaju da spriječe pedofile od putovanja u inozemstvo, kampanja koju je vodio irski svećenik fra Shay Cullen je dovela do novih propisa koji osuđene pedofile ostaviti bez entiteta da bi ima se strogo ograničila putovanja.

Cullen, koji je rođen u Dublinu, rekao je da uvođenje ovakvog zakona dobro jer će spriječiti registrirane seksualne prijestupnika od putovanja u inozemstvo. On je također rekao da će od ovog zakona posebno imati koristi države u kojima su seksualni turizam i dječja prostitucije glavni problemi, izvještava Irishcentral.com.

Govoreći za list “Irish Examiner” Cullen je rekao: „To je podli zločin za svakoga tko putuje u inozemstvo da bi počinio zlostavljanje djece. Taj zakon je donesen u Australiji, ali želimo da i druge zemlje to slijede, a Irska će preuzeti vodstvo u EU u svezi toga.”

„Korist će biti vrlo velika u smislu zaštite djece. Kada više zemalja bude slijedilo australski potez, mnogo više djece će biti sigurnije od zlostavljača.”

74-godišnji svećenik, je rekao da je život za ugrožene žene i djecu na Filipinima „strašan”. Cullen radi sa djecom sa ulice od 1974. godine.

List Dubliner je objasnio da na Filipine svake godine putuju na stotine tisuća seksualnih turista.

Rekao je: „Zaštita ljudskih prava i dostojanstva žena i djece kao da ne postoji.”

„Vlade moraju donijeti zakon koji zabranjuje osuđenim seksualnim prijestupnicima putovanja u inozemstvo.”

„Zašto je međunarodnim i irskim seks turistima dopušteno da dođu ovdje i siluju našu djecu?”

Samo prošli tjedan, tim fra Cullena je spasio 12-godišnju djevojku koja je ostala trudna nakon što je bila silovana od strane susjeda, kao i 5-godišnjaka kojeg je silovao njezin otac.

Nezavisni političar Maureen O’Sullivan, član Odbora za vanjsku politiku, koji je radio sa Cullenom na ovom zakonu, nedavno je postavio parlamentarno pitanje irskom ministru vanjskih poslova Simon Coveneyu. Coveney je naglasio da je irska vlada „predana u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na svaki mogući način.”

Australija je donijela oštri novi zakon o putovnicama koji je uveden prije četiri mjeseca. U sklopu njega će se oduzeti putovnice 20.000 ljudi koji su služili svoje kazne za pedofiliju, i koji se još uvijek nadgledaju u skladu sa registrom “Australian National Child Offender Register”.

Procjenjuje se da će 2.500 novih slučajeva biti dodano u Australiji svake godine. Samo u 2016. godini, procjenjuje se da je oko 800 seksualnih pedofilskih prijestupnika putovalo u inozemstvo iz Australije.

Otac Cullen je bio nominiran, uz 318 ostalih, za Nobelovu nagradu za mir prošlog tjedna. Nagrada je dodijeljena u timu stručnjaka za ukidanje nuklearnog oružja. (IC)
 
NoviSvjetskiPoredak.com