Žitelji marsovske kolonije, Andrew D. Basiago i Laura Magdalena Eisenhower potvrdili su postojanje tajne ljudske kolonije na Marsu, pojavivši se zajedno u intervjuu za Exopolitics Radio

Basiago (48), odvjetnik s Cambridgea, kao dijete je sudjelovao u DARPA-inom programu putovanja kroz vrijeme po imenu projekt Pegaz (1968.-1972.), a kasnije se teleportirao u bazu SAD na Marsu dva puta 1981. godine.

Eisenhowerova (36), praunuka američkog predsjednika Dwight D. Eisenhowera bila je podvrgnuta sofisticiranom pokušaju regrutacije u tajnu marsovsku koloniju 2006. godine, iz koje je pobjegla i odabrala da živi na Zemlji.

Oni su rekli da se tajna marsovska kolonija financira novcem iz crnog proračuna kao mehanizam preživljavanja ljudskog genoma u slučaju da solarni bljesak, nuklearni rat ili neka druga kataklizma zbriše život na Zemlji.

Basiago je zataškavanje marsovske kolonije nazvao “Marsgate” i pozvao na istragu prisustva SAD na Marsu s naglaskom na vojnu okupaciju umjesto diplomatskog angažmana s ljudskim društvom koje živi u podzemnim gradovima ispod površine Marsa.

Eisenhowerova je rekla da bi “Alternativa 3″ – nekoliko trilijuna dolara resursa namijenjenih za zaštitu ljudskog života na Marsu – trebalo preusmjeriti na “Alternativu 4″, održavanje civilizacije na Zemlji.

Njihovo izlaganje temelji se na osobnom iskustvu.

Oni su tijekom intervjua raspravljali o svom protivljenju čimbenicima koji vode tajnu koloniju na Marsu. To uključuje strah, tajnovitost, psihološku manipulaciju novaka, zloupotrebu kvantnih tehnologija i druge tajne metode koje se koriste za identificiranje potencijalnih kolonista.

Basiago tvrdi da marsovsku koloniju vode pojedinci koji potječu od specifične arijevske loze koja sadrži marsovski genetski supstrat i koji ne predstavljaju genetski diverzitet čitave ljudske rase na Zemlji.

Basiago i Ajzenhauerova su u više navrata predložili da se napravi sporazum između Zemlje i Marsa koji bi uspostavio protektorat na Marsu i normalizirao diplomaciju i imigraciju između dvije planete.

Dalje u intervjuu, Basijago i Eisenhowerova su dali zajedničku izjavu o ljudskim kolonijama na drugim planetima.

“Pozitivna stvar je postaviti ljudsku rasu na druge planete. Zemlju su u prošlosti pogodile kataklizme, te bi trebalo zaštititi ljudski genom postavljajući ga na druga nebeska tijela “.

“Međutim, kada tajnovitost u takvim projektima primora vlast da liši pojedince slobodne volje i isključi diskusiju s čovječanstvom, koja se odnosi na budućnost ljudi, slobodnih ljudi treba zahtijevati da se takvi projekti objave u javnosti, a ne da se skrivaju”, rekli su Andrew Basiago i Laura Eisenhower 2010. godine.

SAD je prisutna na Marsu

Svojim zajedničkim objavljivanjem, Basiago i Eisenhowerova su se pridružili brojnim pojedincima koji su već posvjedočili o onome što SAD krije na Marsu.

Tu dolazi Michael Relf, ​​koji je u dvije knjige opisao svoju dvadesetogodišnju službu (1976.-1996.) kao člana oružanih snaga SAD u tajnoj marsovskoj koloniji, ali i bivši znanstvenik, Arthur Neumann, koji je javno rekao da se teleportirao u tajnu koloniju na Marsu radi sastanaka o projektima.

Michael Relf: Svjedok kolonije na Marsu i bivši član oružanih snaga SAD koji je 1976. godine regrutiran kao stalni član tajne kolonije na Marsu.

On je proveo 20 godina na svojoj funkciji, a onda je 1996. godine teleportiran kroz vrijeme u 1976. godinu, vrativši se u vojnu bazu SAD na Zemlji. On je zatim služio još 6 godina u vojsci SAD prije nego što je otišao u mirovinu 1982. godine.

On je u knjizi “Zapisi s Marsa”, koju je napisala njegova žena Stefani Relf, ​​opisao dva tipa pojedinaca u tajnoj koloniji na Marsu:

“Sjećam se da su postojale dvije vrste ljudi”.

“1. Ljudi koji su posjećivali Mars privremeno (političari itd.) – oni su putovali na Mars pomoću svemirske kapije. Bili su u posjeti po nekoliko tjedana, a onda su odlazili. Oni nisu vraćeni kroz vrijeme jer su VIP (vrlo važne osobe).

“2. Stalno osoblje – oni su provodili ciklus dužnosti od 20 godina. Na kraju ciklusa dužnosti, vraćeni su kroz vrijeme s blokiranim pamćenjem kako bi ispunili svoju sudbinu na Zemlji “.

Michael Relf je također raspravljao o prisustvu i funkcijama reptilskih i sivih vanzemaljaca u tajnoj marsovskoj koloniji.

On je napomenuo da postoji više rasa: Drakoni, Reptili i Sivi. Naveo je da se Sivi nalaze na Marsu na funkcijama liječnika ili medicinskih tehničara, dok se Reptili skrivaju svo vrijeme u ljudskom obliku.

Andrew Basiago: Bivši sudionik DARPA (Agencija za napredne obrambene istražne projekte) istraživanja i razvojnog programa po imenu projekt Pegaz koji je uključivao nadarenu američku djecu i putovanje kroz vrijeme.

Pošto je teleportiran u projektu Pegasus, Basiaga je 1981. godine agent CIA-e po imenu Courtney M. Hunt pozvao da posjeti Mars. Kada je Basiago upitao Hunta zašto je toliko neophodno da se teleportira na Mars, on mu je odgovorio da opstanak ljudske rase ovisi od toga.

On je prvi put teleportiran na Mars u srpnju 1981. godine s CIA-ine ustanove u El Segundu, Kalofornija, provevši oko sat vremena na površini Marsa. Drugi put je posjetio Mars u pratnji Hunta u kolovozu 1981. godine.

Basijago je opisao kako su na drugom putovanju on i Hunt šetali oko 300 metara pustinjskim terenom Marsa da bi posjetili jednog od prvih marsovskih kolonista, vjerojatno radnika CIA-e, koji je živio u kamenoj kolibi. Kolonistima je rekao kako je nekoliko njegovih kolega stradalo od strane predatora na površini Marsa, neke vrste dinosaura.

Basijagove tvrdnje se poklapaju s tvrdnjama drugih svjedoka i dokumentovanum dokazima.

Postoje vjerodostojni svjedoci koji su potvrdili da je Basiago sudjelovao u projektu Pegaz.

Njegovi opisi živih bića koje je sreo na površini Marsa poklapaju se s fotografijama uslikanim na površini Marsa od strane NASA-inog Rover Spirit-a u posljednjih par godina.

Laura Magdalena Eisenhower -  je preživjela pokušaj regrutiranja u tajnoj marsovskoj koloniji 2006.-2007. godine. Ona je praunuka predsjednika Dwighta D. Eisenhowera, što je potvrdila svojim izvodom iz matične knjige rođenih.

Njena jača polovica, poznata kao Agent X, 2007. godine polomio je svu opremu (mobitele, baterije kompjutera) u njihovoj sobi, priznavši da je imao zadatak da je upozna na zabavi i zavede s pravom namjerom da je regrutira upravo zbog njenog identiteta.

Suradnici Agenta X su vjerojatno koristili putovanje kroz vrijeme ili neku drugu tehnologiju kako bi identificirali Eisenhowerovu kao potencijalnu metu za regrutaciju u tajnoj marsovskoj koloniji.

Ona je napisala:

“Sve što mi je ostalo je email koji nikada nisam poslala, nakon što sam, nakon devet mjeseci, saznala zašto je poslan. Pričala sam s njim uživo i tada sam saznala mnoge stvari koje se odnose na moju djecu i mene. Ovo je izvadak iz tog emaila:

“Kako si znao da ću se ja nalaziti na tomj zabavi? Ja sam ta koja je došla i sjela kraj tebe. Da li si onda tek shvatio da sam ja ta koju tražiš? Da li si imao opis? Da li je sve to imalo veze s Magdalenom ili Eisenhowerovima? Da li su ljudi koji su te zaposlili svjesni naše veze? Tko nam pokušava naškoditi? Teško mi je povjerovati da si sve ovo znao kad si me upoznao … “

Pokušaj regrutiranja Eisenhower je potvrđen kroz niz tehničkih dokumenata koji se odnose na teleportaciju, fokusiranu plazmenu fuziju, svemirsku industriju i novu kompaniju za proizvodnju alternativnog goriva, zatim kroz brojne mailove koji opisuju flotu EXODUS i flotu DISCOVERY.

Eisenhowerova je napisao izjavu u kojoj navodi svoje poglede na marsovsku koloniju.

“Nešto koga naziva “Gazde” kontaktiralo je Agenta X o ovoj misiji”, navodi ona. “Pričalo se u njegovom okruženju da postoje poremećaji u polju i da se moramo skloniti na pet godina. Rekao je meni i mojoj suradnici o svemirskim brodovima “.

“Nakon što je moja suradnica izrazila želju za suradnjom, on nam je pisao o nekim projektima koji zahtijevaju planiranje i financiranje. Ona i ja smo zajedno radili na Zemlji na tim projektima “, dodala je ona.

U emailu koji je Agent X poslao suradnici Eisenhower navodi se:

“Laura ti je očito rekla za naše planove za Exodus. Prvi brod će dobiti ime Sofija. On će prenositi nekoliko stotina pojedinaca na drugi planet uz 11 brodova za pratnju i istraživanje. Imamo 5,5 godina da razvijemo flotu Exodus”.

Iako je Agent X napisao izjavu u kojoj poriče sve što je napisano u gore navedenom dokumentu, bar jedna njegova bivša partnerica je potvrdila na koji način je Agent X obavljao svoj posao.

Eisenhowerova je pristala na javne intervjue i privatne razgovore zbog jednog razloga – posvećenosti istini.

Arthur Neumann – Svjedok marsovske kolonije i projekta Camelot koji je nekad bio povezan s vladinom agencijom SAD pod pseudonimom Henry Deacon.

Neumann je na Europskom kongresu egzopolitike u Barceloni, 25. srpnja 2009. godine javno rekao: “Postoji život na Marsu. Postoje baze na Marsu. Bio sam tamo”.

Neumann je pružio i detalje o svom teleportiranju na marsovsku koloniju i sudjelovanju u jednosatnom sastanku projekta, kojem su prisustvovali i predstavnici inteligentne civilizacije koja živi u gradovima ispod površine Marsa.

Narednik-bojnik Robert Dean je na svom izlaganju potvrdio postojanje baza na Marsu i prisutnost Neumanna tijekom jednog od sastanaka.

Robert Dean je tijekom svog izlaganja predstavio satelitske slike grada ispod površine Marsa, ali i bazu na površini Marsa.

Neumann je svoju priču o teleportiranju na Mars i upoznavanju Marsovaca podijelio s javnošću plativši veliku osobnu cijenu.

Alternativa 3 i kataklizna na Zemlji

Alternativa 3 je naslov filma koji se trebao emitirati prvi put 1. travnja 1977. godine u Velikoj Britaniji. Samo je jednom emitiran u lipnju 1977. godine.

“U tom filmu se tvrdi da su znanstvenici zaključili da površina Zemlje više neće biti u mogućnosti održati život zbog zagađenja i katastrofalnih klimatskih promjena. Predložene su tri alternative: prva podrazumijeva detonaciju nuklearne bombe u stratosferi kako bi se eliminiralo zagađenje.”

“Druga alternativa podrazumijeva izgradnju detaljnog podzemnog grada. Treća alternativa, takozvana “Alternativa 3″, podrazumijeva nastanjivanje Marsa putem stanice na Mjesecu “.

Priče o kataklizmi na Zemlji i ratu su izgleda dovele do plana da se tajno okupiraju Mars i solarni sustav kroz manipulaciju slobodnom voljom čovječanstva.

Iako je britanski film iz 1977. godine mogao biti prijevara ili izmišljotina, prema dokazima se on odnosi na pravu tajnu marsovsku koloniju. Relf je rekao kako je prvi put dospio u marsovsku koloniju 1976. godine, a Basiago tvrdi da se teleportirao na Mars 1981. godine, samo 4 godine nakon što je Alternativa 3 objavljena u javnosti.

Alternativa 4 i nova dimenzija ljudske svijesti

Eisenhowerova je u intervjuu za Exopolitics Radio spomenula “Alternativu 4″. U pitanju je nova dimenzija ljudske svijesti koja se odvaja od dualističke stvarnosti stalnog ekonomskog rata.

U toj stvarnosti će planeta Zemlja biti uništena onečišćenjem okoliša, ratom, solarnom ili nekom drugom prirodnom katastrofom. U međuvremenu, tajna kolonija za bijeg je već spremna.

Eisenhowerova kaže da Alternativa 4 podrazumijeva usvajanje nove, pozitivne vremenske linije u kojoj se Zemlja i čovječanstvo ne suočavaju s kataklizmom u predodređenim datumima poput 2012. (majanski kalendar) ili 2442. (tajni datum Masona -1.776 +666).
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za tzv. Vremenskim strojem, spravom koja bi nas na pritisak gumba odvela u daleku prošlost ili, još bolje, u daleku budućnost. Uz H.G. Wellsa i njegov legendarni roman ima niz urbanih legendi o tome kako su neke grupacije uspjele ovladati tehnikom putovanja kroz Vrijeme i tako pronikle u nezamislive tajne

Postoji video kazeta na kojoj su zabilježene informacije o pokusima u Philadelphiji i Montauku koje bi, ako su točne, mogle izmijeniti tijek povijesti.

Na kaseti se nalazi intervju načinjen u nečijem domu na Long Islandu. Troje ljudi je sjedilo i razgovaralo o eksperimentu u Montauk, a među njima je bio i Preston Nichols, poznat po pokusima s putovanjem kroz vrijeme.

Napomene o eksperimentu u Philadelphiji

Philadelphijski eksperiment, poznat još i kao Projekt Duga, dugo je bio tema kontroverzi i rasprava. To je bio pokušaj mornarice da napravi brod koji ne bi mogao biti detektiran magnetskim minama niti radarom.

Također je bilo riječi o projektima koji su uključivali eksperimente sa nevidljivošću i kontrolom uma. Istina o ovom projektu nikad neće biti objavljena u javnosti.

Međutim, rezultati ovih eksperimenata su bili mnogo drugačiji i opasniji nego što je mornarica očekivala. Iako priča djeluje suviše bizarno da bi bila točna, previše slučajnosti upućuje na njezinu istinitost. Postoje lude priče o ovom zloglasnom eksperimentu: glasine o ljudima koji su bili ‘zamrznuti’ u vremenu mjesecima, o ljudima koji su putovali kroz vrijeme itd.

Nikola Tesla je 1930. umiješan u skupinu koja je eksperimentirala s kretanjem kroz vrijeme i prostor. Početkom tridesetih godina, Sveučilište u Chicagu je istraživao mogućnost nevidljivosti upotrebom struje.

Ovaj projekt je 1939. premješten u Prinstonov institut naprednih studija, nedaleko od Philadelphije . Tamo su uspjeli učiniti nevidljivim – manje objekte. Predstavili su ovu tehnologiju vladi. Pošto je rat bio u tijeku, vojska je željela da se istraživanja nastave u tom smjeru.

Tesla je došao do istog zaključka kao i Einstein, a to je da razvitak ove tehnologije ne bi bio korišten za dobrobit čovječanstva.

Vlada je 1943. provela test koristeći domaće životinje na brodu USS Eldridge u luci Norfolk. Životinje su postavljene u kaveze i brod je načinjen nevidljivim. Međutim, kada je brod ponovno materijaliziran, mnoge životinje su nestale ili su im ostali tragovi radijacije i opeklina. Tada se nisu održali testovi s ljudima.

Ipak, tvrdi se da je 12. kolovoza 1943. izvršen test sa ljudima bez njihovog znanja. Brod je nestao i sve se činilo u redu. Drugi pak tvrde da se eksperiment dogodio 28. listopada, a neki dokazi to i potvrđuju.

U ratnom dnevniku USS Eldridge-a piše: Eldridge je ostao u New Yorku i Long Islandu do 16. rujna, kada je krenuo za Bermude. Od 18. rujna do 15. listopada, prošao je kroz razne testove. On je 18. listopada krenuo za New York i tamo je ostao do 1. studenog. Od 1. do 2. studenog je išao ka Norfolku, a 3. studenog je pošao za Casablancu. Elridge je stigao u Casablancu 22. studenog i ostao tamo do 29. studenog, kada je ponovo pošao za New York.

Ovo nije čitav sadržaj zapisnika, već je dati naglasak na razdoblje kada se navodno dogodio eksperiment (28. listopad kao gore navedeno).

Reklo bi se da mornarica nikad nije izvršila te eksperimente, ali vlada je poznata po zataškavanju projekata zbog nacionalne sigurnosti. Primjer takve situacije je projekt Manhattan, tj. izgradnja atomske bombe, o čemu se nije pričalo dok nije postalo očito.

Mornarica je u potrazi za vjerodostojnim odgovorom sugerirala da je Philadelphijski eksperiment pobrkan s pokusima za razmagnetiziranje (maskiranje vidljivosti u odnosu na magnetske mine).

Ipak, brod nije bio u luci 4 sata, a ne par minuta. Prema legendi, brod je transportiran kroz vrijeme i prostor.

Nakon četiri sata se brod pojavio na svom mjestu sa zelenom izmaglicom na palubi. Neki mornari su djelovali ludo, drugi su bili bolesni, treći su doživjeli srčani udar. Neki su umrli, drugi su postali dio broda. Prema nekim izvještajima, ljudi su prosto nestali i nikada ih više nisu vidjeli.

Ali gdje se brod nalazio 4 sata? Neki kažu da je otputovao 40 godina u budućnost i završio u Montauku, New York.

Mornarica je sve negirala i rekla da su se ljudi izgubili na moru. Možda će se jednog dana saznati istina.

Mornarica je provela još jedan eksperiment na USS Timmerman-ovoj elektrani pedesetih godina. Pojavila su se svjetla od pražnjenja. Ova svjetla je ugledao Carlos Miguel Alende koji je odmah obavijestiti znanstvenu zajednicu. Mornarica vjeruje da je Alende pobrkao taj eksperiment sa Philadelphijskim eksperimentom.

Carlos Miguel Alende, poznat i kao Carl Allen, bio je čudan čovjek. On se 14. srpnja 1942. godine pridružio marincima, a 21. svibnja 1943. godine je otpušten. Zatim se pridružio trgovačkom brodu SS Andrew Furuseth, s kojeg je navodno video transportiranje Eldridge-a u Norfolk iz Philadelphije i obrnuto za nekoliko minuta.

On je o tome pisao u svojim pismima dr. Jessupu. Dopisivanje je trajalo neko vrijeme dok dr. Jessup nije odustao od svega jer nije mogao naći nikakve druge tragove, misleći da je u pitanju prijevara.

Jedan mučan trag se ipak pojavio

Dvije mornara su šetala parkom kada im je prišao unezvjeren čovjek. On im je ispričao fantastičnu priču o eksperimentu u kojem su mnogi članovi posade umrli. On tvrdi da su sve preživjele članove proglasili ludima. Jedan mornar je povjerovao u priču i kontaktirao dr. Jessupa, ispričavši mu priču.

Iako je ovo djelovao kao bitan trag, dr Jessup nije uspio učiniti ništa, a primijetio je i da mu se reputacija u znanstvenoj zajednici pogoršava. Vjerujući da postoji drugi svemir bolji od ovog, dr. Jessup je na kraju izvršio samoubojstvo 20. travnja 1959. godine. Neki vjeruju da ga je ubila vlada kako bi zataškala eksperimente.

 Kratko nakon njegovog samoubojstva, pojavio se veliki trag. Taj trag je bio čovjek po imenu Alfred D. Belek.

Belekova priča je još bizarnija od Alendeove. On je tvrdio da su ga transportirali kroz vrijeme u budućnost i da mu je tamo mornarica isprala mozak. Zbog toga je postao uvjeren da se zove Alfred Belek, a ne Edward Cameron, kako mu je bilo pravo ime.

Belek ima doktorat iz fizike, tako da ima nekog tehničkog iskustva. Radio je 30 godina kao elektroinženjer tako da se njegovo znanje ne može baš zanemariti.

On je tvrdio da je tehnologija korištena u Philadelphijskom eksperimentu dobivena od vanzemaljaca.

Belek je također tvrdio da su dr. Albert Einstein, dr. John von Neumann i dr. Nikola Tesla bili uključeni u projekt. Neka kontroverza se podigla oko sudjelovanja Tesle pošto je on umro u New Yorku 7. siječnja 1943., dva mjeseca nakon početka projekta.

Princip koji stoji iza Philadelphijskog eksperimenta jeste “Teorija ujedinjenog polja”. Prema ovoj teoriji, gravitacija i magnetizam su spojeni na isti način kao masa i energija u jednakosti mase i energije (E = mc2).

Einstein nikad nije riješio “Teoriju ujedinjenog polja”, ali sama priroda Philadelphijskog eksperimenta sugerira drugačije. Moguće je da je ova teorija postala vladina tajna, pa čak i da je iskorištena za put u svemir bez rakete.

Teslini tornjevi ključni u eksperimentu

Nema puno informacija o tehničkim podacima eksperimenta. Osnovni dizajn uključivao je dva Teslina tornja (elektromagneta) postavljena na oba trupa broda. Tornjevi su uključivani na određeni način pri čemu je nastajala toliko jaka magnetska sila da je iskrivila samu gravitaciju.

Rick Anderson, međutim tvrdi da ima neke informacije na ovu temu. On tvrdi da su četiri RF odašiljača fazno postavljeni kako bi proizveli rotirajuće polje. On kaže da su umjesto dva tornja korištena četiri tornja koja su pokretala dva generatora. Neki znanstvenici čak vjeruju da su nuklearna magnetska rezonanca i Philadelphijski eksperiment povezani.

Drugi znanstvenik, Aleksandar S. Fraser vjeruje da eksperimenti ipak nikada nisu vršeni uz pomoć elektromagnetizma, već uz pomoć termalnih polja. Ta termalna polja su mogla izazvati optičku iluziju kojoj je prisustvovalo nekoliko svjedoka. Što se tiče nestajanja Eldridge-a, poznato je da neki vremenski uvjeti u oceanima uzrokuju i nestajanje otoka. Treći znanstvenik pak vjeruje da su korišteni zvučni i ultrazvučni valovi.

Zvučni valovi su mogli izazvati pojavu ‘zračne deke’ oko broda, što se poklapa s izvješćima. Mnogo eksperimenata s ultrazvučnim valovima je rađeno četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, tako da postoji velika mogućnost da je Philadelphijski eksperiment jedan od njih.

Jaka zvučna polja su poznata po tome što loše utječu na ljude, što se također poklapa s izvješćima. Smatra se da je zelenu izmaglicu oko broda uzrokovala sonoluminescencija, pojava povezana s ekscitacije okolne vode pomoću jakog ultrazvuka.

Činjenica je da Eldridge nije funkcionirao kako treba nakon ovog eksperimenta. Ono što je najgore u cijelom slučaju su nuspojave koje je iskusila posada. Neki svjedoci, poput Alendea i Beleka, tvrde da se materija promijenila i da su ljudi mogli prolaziti kroz objekte. Kada je polje nestalo, oni su ostali zaglavljeni u pregradama ili podu. To je bio užasan prizor i mornari su nakon toga navodno poludjeli.

Neki od njih su uspjeli kontrolirati svoje ludilo. Priča se da je jedan čovjek sjeo sa svojom ženom i djetetom da večera, a zatim je prosto ustao od stola, prošao kroz zid i nikada ga više nisu vidjeli.

Zaglavljivanje posade nakon eksperimenta

Ipak, najgori učinci su bila ‘zaglavljivanja’. Zaglavljena posada je postala nevidljiva i nije mogla pričati niti dodirivati druge ljude neko vrijeme. O ovome je Alende pisao u svojim pismima dr Jessupu. Ovo zaglavljivanje je postalo poznato kao Zamrzavanje i trajalo je od nekoliko minuta do nekoliko sati, oštećujući psihu. Čovjek se mogao izvući samo ako bi ga drugi članovi posade izvukli iz tog stanja dodirnuvši ga. Zamrzavanje je moglo potrajati i nekoliko mjeseci što se nazivalo Duboko zamrzavanje.

Tijekom tog vremena, čovjek je bio potpuno svjestan okoline, ali nije mogao ništa učiniti. Duboko zamrznute su mogli uočiti samo drugi članovi posade. Potrebna su samo dva dana da čovjek potpuno poludi pri Dubokom zamrzavanju. Čovjek koji je bio zamrznut 6 mjeseci je već bio potpuno lud kada su ga izvukli.

Philadelphijski eksperiment je postao saga puna čudnih dešavanja i slučajnosti. Napominje se da je Alende vjerovao da je mornarica bila svjesna nuspojava koji su se pojavili kod posade.

Kada je pun izvještaj eksperimenta predan Kongresu, članovi su bili toliko užasnuti da su odmah raspustili projekt. Međutim, istraživanje je nastavljeno u okviru projekta Montauk ili projekta Phoenix, koji je vodio dr. John von Neumann.

Projekt Montauk se uglavnom bazirao na tome kako um reagira na međudimenzionalna putovanja. Von Neumann je navodno pokušao povezati kompjutere sa umovima i uspio u tome. Koristeći tu vezu, on je mogao utjecati na tuđe umove, otvorivši na kraju vremenski portal u 1943. godinu u vrijeme Philadelphijskog eksperimenta.

Čak je tvrdio da um može stvoriti materiju u bilo kojem trenutku vremena. Također je tvrdio da je poslao čovjeka po imenu Preston Nichols na put kroz vrijeme, što je zapravo i potvrdio Duncan Cameron 1985. godine. Mnogi ljudi vjeruju da projekt Montauk još uvijek traje.

Čitav scenarij je pun pitanja na koja vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor.

Nakon mnogo godina istraživanja, nisu pronađeni nikakvi službeni dokumenti koji podupiru tvrdnju o pokusima s nevidljivošću ili teleportacijom, a koji uključuju brod mornarice niti Philadelphiju ili neku drugu lokaciju.

Zavjet šutnje o ovom eksperimentu je proveden kroz sve institucije SAD-a.

FILM: Eksperiment Philadelphia

The Philadelphia Experiment (1984.)
Na osnovu ovog eksperimenta, snimljen je istoimeni hollywoodski film.

Sinopsis: Američka vlada radi na tajnom projektu čija nuspojava je otvaranje vremenskog portala koji dva pripadnika njihovog tima šalje 41 godinu u budućnost.

Uz ‘Povratak u budućnost’ ovo je možda i najpoznatiji time-travel film osamdesetih no za razliku od prvospomenutog ‘Eksperiment Philadelphia’ je navodno baziran na istinitim događajima. Iako se tako reklamira jasno je da je riječ o marketinškom triku (‘istiniti događaj’ je pod navodnicima).

Godina je 1943. Američka vojska provodi supertajni eksperiment s ciljem sakrivanja svojih brodova neprijateljskim radarima. Skupina stručnjaka sprema se započeti sa završnom fazom eksperimenta u luci u Philadelphiji. Nešto naravno pođe po zlu te se na sveopće iznenađenje otvara vremenski portal u 1984. godinu. Članovi istraživačkog tima David (Michael Parè) i Jimmy (Bobby Di Cicco) tako završavaju u osamdesetima.

U desetljeću čudnih frizura, flipera i sintersajzera upoznaju Davidovu buduću ljubav Alilison (Nancy Allen iz ‘Robocopa’) koja naravno ne može povjerovati u njihovu nadasve neobičnu priču. Uskoro će se naći u bijegu od vojske, policije i u utrci s vremenom u potrazi za nestalim portalom kako bi se vratili u svoje vrijeme prije nego što naprave nered u budućnosti.

Iako se nekim filmovima iz pre-CGI osamdesetih ne može osporiti visoka razina specijalnih efekata ovo definitivno nije jedan od njih. Ne smijemo zaboraviti kultnog horor režisera Johna Carpentera koji potpisuje produkciju ovog naslova.
 
(conspiracycentral.com, youtube.com/uredio i preveo: nsp)