Riješili su sve probleme s prigušivačima, metak je težak i u dometu ga nema šanse zaustaviti čelična kaciga

Već dva desetljeća ruski snajper MTs-116M slovi kao jedan od najboljih na svijetu, što je potvrdio i u specifičnim ratnim akcijama.

Kalibra 7.62, ovo oružje ima domet u kojem je smrtonosno od 700 metara. Na ruskom ovogodišnjem sajmu vojne opreme Army Expo najavljeno je nekoliko usavršenja u ratnim uvjetima ionako vrlo neugodnog oružja, a jedno od njih je prigušivač, ali takav da su uvelike zadržali ubojitost u uvjetima zasjede, posebno u urbanim borbama.

Oni koji su detaljno pratili ratove po Iraku i posebno po Siriji u 21. stoljeću mogli su primijetiti da su sve veće sukobljene strane izrazito koristile snajpere, vrlo često opremljene prigušivačima.

Bilo je to najvećim dijelom posljedica vrlo čestih dugotrajnih urbanih bitaka, zbog čega su metodama pokušaja i selekcije tijekom rata, posebno u Siriji, razvijene taktike otkrivanja i uništavanja snajperskih položaja, u čemu posebno prednjače kurdski YPG i Sirijska vojska.

S druge strane, kako u borbenim situacijama biti uhvaćen u zasjedu za vojnika znači da ne može vidjeti neprijatelja, nego može reagirati samo po zvuku ili bljesku, razvijanje snajpera i tehnika koji bi smanjio buku i bljesak, značio bi veliku dodatnu prednost.

Odjednom je otkrivanje takvog snajpera u urbanoj bici jedva zamislivo. No, u slučaju kombinacije raznih oružja i prigušivača javlja se niz ozbiljnih problema. Utjecaj prigušivača na buku u filmovima je u pravilu izrazito preuveličan. Nije baš da se pucanj uspijeva stišati na puki šapat, više na razinu kratkog, prigušenog udarca koji ne odjekuje u zraku.

Stvar je u tome da je u specijalnim akcijama i to sasvim dobro, doduše, iako je ponekad prigušivač koji ide na vrh cijevi oružja zbilja glomazan. Drugi problem je to što usporavanje metka dotle da ne probija zvučni zid i time ne proizvodi buku, znači da se time jako smanjuje njegova ubojita sposobnost. Na buku utječe i sama eksplozija punjenja čahure.

Mnogočemu od toga sada su doskočili ruski konstruktori, primjenjujući tako prilagođeni MTs-116M da koristi metke od 12,7 milimetara, takve koji teže oko pet puta više od uobičajenih za M14. Time se postiže, navodi TASS, to da puška, unatoč usporenju do podzvučne brzine, izbacuje metke koji, uslijed svoje mase, i dalje imaju ogromnu količinu kretanja. U konačnici, ovakva utišana verzija MTs-116M zadržala je ubojitost sve do 300 metara, s odstupanjem od samo 13 milimetara na svakih 100 metara.

Drugim riječima, ako ste u ogorčenoj gradskoj bici protiv neprijatelja koji vas traži kroz najsuvremeniji snajper po ulicama i kadar vas je na 300 metara naciljati tako da nipošto ne može promašiti glavu, jer mu hitac neće odstupati više od 3,9 centimetara u odnosu na točku koju si je on zamislio kroz snajper, a pritom nećete čuti niti jedan hitac da biste mogli reagirati u određenom smjeru nakon što vam mrtav padne prvi suborac, pa drugi, pa… onda imate užasan problem.

A kako su to Rusi uspjeli postići? Ruska tehnologija snajpera često je vodeća u svijetu, još od sovjetskih vremena. Prije manje od godinu dana ruski proizvođači pretvorili su Dragunov, odličnu pušku, ali sa slabom optikom, u snajper T-5000 Točnost, kadar ubijati protivnika na skoro dva kilometra udaljenosti.

S druge strane, također još u doba SSSR-a u 70-ima, za potrebe KGB-a razvili su pištolj PSS, utišanu verziju PB-a, ali bez prigušivača. Napravili su to da su klip tako prilagodili da plinove pri eksploziji ne pušta kroz cijev, nego gura u spremnik, kao i to da pri kraju takta pomični dijelovi usporavaju kako bi se pucanj utišao i s te strane.

Podzvučna brzina metka, utišavanje ekspanzije plinova, utišavanje čak i onoga “klak”, značilo je neopisivo utišano oružje za ona doba, a sve to bez prigušivača koji bi oružje, koje inače stane na dlan, kompromitiralo u obavještajnim, špijunskim uvjetima zbog veličine.

Problem jest bio što je svime time ubojitost pištolja bila svedena na samo 25 metara, ali s obzirom na predviđenu namjenu, prvenstveno za KGB, a poslije za GRU, tih 25 metara bilo je više nego dovoljno. Specifična primjena značila je da niti izrazito skupa, posebno prilagođena municija nije bila problem zbog cijene. Sve to konstruktori su primijenili sada i kod MTs-116M.

Ubojiti domet snajpera dobrim dijelom su očuvali primjenom teških metaka koje čelična kaciga, uslijed mase metka koji leti, neće uspjeti zaustaviti niti na 300 metara. Spremnik s mecima je velik, plinovi i kod ovog oružja idu unutar njega, jer ih klip ne pušta kroz cijev.

To znači da pri ispucavanju metka više nema niti pucnja niti bljeska. Navodno, jedino što se može čuti jest klikanje mehaničkih dijelova.
 
(express.hr)

Rusko Ministarstvo obrane je usvojilo novu generaciju jurišnih pušaka. AK-12 i AK-15 će biti isporučeni pješaštvu, zračnim snagama i marincima

Novine Ministarstva obrane i proizvođača Kalašnjikovima najavile su nove jurišne puške nakon ekstenzivnog i rigoroznog ispitivanja koja su provodena 2017. godine.

Ove jurišne puške će postati dio Ruske vojske i ‘borbenog sustava budućnosti’ pod nazivom Ratnik, koji uključuje opremu za nadzor, komunikaciju i obranu.

AK-12 i AK-15 su najnovija generacija pouzdanih i isprobanih pušaka Kalašnjikov, koje su u upotrebi već gotovo 70 godina, te je i dalje najkorištenija jurišna puška na svijetu.

AK-12 koristi metke kalibra 5.45x39mm, a AK-15 veći kalibar 7.62x39mm, i imaju sve što bi se moglo očekivati od moderne puške: podesivi teleskopski kundak, spremnik sa prozorom, brzo skidanje kočnice i kompenzatora, plastična drška s dvije Picatinny šine za montažu dodatne opreme kao što su laserska optika ili svjetiljka.

Obje puške su također opremljene sa podesivom optikom koja ima domet do 800 metara, što je standard.

Tijekom testiranja, Kalašnjikovi su se pokazali kao najbolji u pogledu jednostavnosti korištenja i pouzdanosti, što im je omogućilo mjesto u sklopu projekta Ratnik.

Sve ruske kopnene trupe očekuje se da će biti opremljene sa projektom Ratnik do 2020. godine.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Snimka pokazuje kako Trump s obitelji prolazi Pennsylvanijskom Avenijom, a pred okupljenima štit čine tajni agenti zaduženi za sigurnost predsjednika

Društvene mreže poharala je jedna od snimki s inauguracije koja je potakla glasine kako je jedan od tjelohranitelja novoizabranog predsjednika Donald Trumpa, lažnim rukama skrivao činjenicu da svoje prste drži na obaraču – spreman da zapuca.

Snimka pokazuje kako Trump s obitelji prolazi Pennsylvanijskom Avenijom, a pred okupljenima, štit čine jake mjere sigurnosti.

No jedan od tjelohranitelja privlači posebnu pozornost s obzirom na to kako se njegove ruke tijekom šetnje uopće ne pomiču i izgledaju lažno.

Teoretičari zavjere složni su kako je razlog ove protetike činjenica da ruke tjelohranitelja, za slučaj opasnosti, moraju držati prste na obaraču.

Neke teorije, kako piše The Sun, govore da je tjelohranitelj ispod kaputa nosio strojnicu tipa FN-P90.

Naime, radi se o belgijskoj kratkoj strojnici koju koriste tajne službe u hitni intervencijski timovi. Sadrže 50 komada streljiva, a dovoljno su male da stanu pod zimski kaput! Brzina rafalnog pucanja FN-P90 dostiže i do 900 metaka u minuti.

Pogledajte video:

 

 
(vecernji.hr)

RUSKI RATNI BRODOVI USKORO DOBIJAJU “LASERSKE STANICE ZA ZASLJEPLJIVANJE” BEZ PREMCA U SVIJETU

Amerikanci tvrde da je kineska vojska počela dobivati ​​puške sa “osljepljujućim laserima”, iako je takvo oružje zabranjeno konvencijom UN o korištenju običnog naoružanja.

The Washington Free Beacon objavio je: “Kina modernizira svoje lasersko oružje da bi zadovoljila potrebe svojih Oružanih snaga pri izvođenju različitih ratnih operacija.

Osljepljujuće oružje se koristi najviše za zasljepljivanje na kratkim udaljenostima i za oštećivanje pribora za noćno promatranje”.

Spomenuta konvencija je donesena 1980, s bitnim dopunama iz 1999. godine, a Free Beacon naglašava da SAD koristi lasere protiv neprijateljskih zrakoplova, bespilotnih letjelica i navođenih raketa.

Američka mornarica koristi lasere protiv dronova, manjih brodova i podmornica.

Free Beacon tvrdi da se Pentagon nema u planu domoći pušaka sličnih kineskim.

Američki stručnjak za kinesko naoružanje, Rick Fisher, tvrdi da Kina ima i najmanje dva tipa laserskih topova i da će ih možda pokušati prodati drugim zemljama.

Fischer ukazuje da Kinezi uvjeravaju da svoje laserske puške predstavljaju kao pomoćne oružje za svoje specijalne policijske jedinice, ali da se oni mogu koristiti i u realnim borbama.

Početkom listopada su se pojavile tvrdnje da će ruski vojni brodovi uskoro dobiti “stanice za osljepljivanje protivnika”, kakve neće imati nitko u svijetu.

Global Times je objavio četiri različita tipa laserskih topova.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Neovisni inženjer je razvio Railgun, magnetsko oružje koje možete ispucavati grafit, aluminij, volfram, pa čak i projektile plazme pri brzinama većim od 900 km na sat

Prvo elektromagnetsko oružje koje bi se moglo nazvati pretečom railguna, patentirao je Louis Octave Fauchon-Villeplee davne 1918. godine, a američka vojska već duže od jednog desetljeća testira brodski railgun tvrtke BAE Systemsa koji projektil težine od 3,2 kg može ubrzati do nadzvučnih brzina od nekih 8.600 km/h, što je otprilike Mach 7 i poslati ga na udaljenost od 213 km.

Mada railgun spada u jedno od oružja koje će (uz lasersko oružje), u potpunosti promijeniti moderno ratovanje, postoje hobisti koji na njemu rade u kućnoj radinosti.

Za printanje ove revolucionarne puške je odgovoran korisnik “NSA_Listbot” na servisu Imgur koji je koristio svoje znanje inženjeringa, neke naširoko dostupne dijelove i 3D printer za izradu railgun-a, te zatim ustupio svoje snimke u akciji.

Puška posjeduje šest kondenzatora sa oko 1,8 kJ energije po ispucavanju. Ona također može pucati čestice ugljika i teflon/plazmene šipke.

Važno je napomenuti da ova railgun puška izrađena u kućnoj radinosti nije tako smrtonosna kao vojno oružje.

Iako projektili ispucani brzinom mogu učiniti neke štete za razliku od vojnog railgun oružja koje može ispucavati streljivo brzinom 21 000 kilometara na sat u samo 0,2 sekundi.

Ovdje je njegovo kućno izrađeno oružje u ​​uporabi:
 

 

 
(preveo:A.B./uredio:nsp)

Možemo li teorije zavjere napokon staviti u ladicu, i da li su znanstvenici otkrili pravu istinu? Postavlja se prvo pitanje, tko je naručio analizu i istraživanje?

Najnovijim forenzičkim metodama stručnjaci su, bar tako tvrde, uspjeli dokazati kako je fotografija ubojice američkog predsjednika John F. Kennedyja, na kojoj Lee Harvey Oswald pozira u dvorištu s puškom i komunističkim novinama – autentična

Oswald, koji je ubijen prije početka suđenja, tvrdio je kako je fotografija montaža.

Sada su znanstvenici s Dartmouth Collegea u New Hampshireu, koristeći digitalne forenzičke tehnike kao i 3D model Oswalda dokazali suprotno, piše Independent.

‘Naša detaljna analiza njegove poze, svjetla i sjene kao i puške u njegovoj ruci opovrgava da je bilo ikakvog petljanja po fotografiji’, kazao je jedan od stručnjaka Hany Farid, profesor računalnih znanosti i pionir u digitalnoj forenzici.

Pristalice teorija zavjere tvrdile su da je Oswaldovo lice drugačije nego na njegovim drugim fotografijama kao i da se veličina puške ne podudara sa stvarnom.

Njihove su argumente znanstvenici uspjeli već ranije opovrgnuti, ali ne i onaj da je Oswaldova poza na slici neuvjerljiva, odnosno da djeluje nestabilno.

Stručnjaci su sada napravili njegov 3D model i postavili ga u dvorište kao na fotografiji te su utvrdili da je njegova poza ipak bila prirodna.

Prilagođavajući visinu i težinu, uz pomoć ljudskog 3D modela koji smo izradili forenzički se može analizirati položaj, stabilnost i sjene na bilo kojoj fotografiji’, pojasnio je Farid.

Policija u Dallasu objavila je fotografije Oswalda s puškom dva dana nakon Kennedyjeva ubojstva koje se dogodilo 22. studenog 1963. godine.

Teorije urote rasplamsale su se nakon što se saznalo da nisu bile na popisu stvari koje su pronađene u Oswaldovoj kući. Odjeća koju je nosio na slici također nikad nije pronađena.

Meci koji su izuzeti s mjesta ubojstva omiljenog američkog predsjednika odgovarali su pušci s kojom je Lee Oswald pozirao.
 

 
(dnevnik.hr/uredio:nsp)

Od čega bježe sve te tisuće Sirijaca? Od rata? Pa kamo će svi ti ljudi, što ne ostanu braniti svoje domove? Ma daj, pa kad je kod nas zaratilo, nismo masovno bježali, nego pušku u ruke i brani se!

Tako nekako reagira dobar dio Hrvata kad vidi da se na naše granice prelijeva veliki izbjeglički val. Kao, da su oni Sirijci, ostali bi kod kuće i borili se, branili svoje obitelji. Tako smo to radili (osim onih iz “Münchenske bojne” i “Anconske satnije”) i mi u Domovinskom ratu.

A jesu li te dvije situacije uopće usporedive? Kod nas je bilo sasvim jednostavno: tamo su oni, tu smo mi. Oni nas napadaju, mi se branimo. I doći će dan da mi agresore potjeramo.

A kako je u Siriji? Teško je to opisati riječima. Takav izraz još nije izmišljen. Obično kažu da je dolje kaos, a to nije dovoljno snažno za opisivanje totalne ludnice u kojoj se ta zemlja i njezinih dvadesetak milijuna stanovnika nalaze već četiri godine. Na desetke zaraćenih strana, stotine lokalnih milicija, gotovo svatko se bori protiv svakoga, a masovno stradavaju nedužni civili. U cijelu tu krvavu kupku ulijeću velike sile… I sad ti, Sirijče, izaberi stranu, uzmi pušku i bori se.

Kolju se međusobno

Što kažete, ne vjerujete da je baš tako i da su te stotine tisuća Sirijaca jednostavno morale pobjeći? A što, vi biste možda ostali? Vi biste lako izabrali stranu? E, pa kad je tako, onda vam donosimo kratki pregled zaraćenih strana. Da lakše izaberete, je l’ tako. Samo pripazite, kad izaberete jednu stranu, to će značiti da podržavate i neke njihove saveznike, koje od gadosti možda uopće ne biste ni pogledali. I to je dio sirijske zbrke.

Regularna vojska Bashara al-Assada drži danas samo manji dio zemlje, uglavnom uz sredozemnu obalu. Tuku se protiv pobunjenika svih vrsta, a rat je u Siriji i počeo kad su se prije četiri godine podigli stanovnici dijela zemlje želeći srušiti Assadov režim. Prozapadne pobunjenike potpomažu Amerika i njezini saveznici (da, da, tu smo i mi). Oni nadziru neke važne gradove i krvavo plaćaju svoju pobunu jer borbe s Assadom ne prestaju.

Doduše, svojim gubicima pridonose i sami jer su nesložni pa različite frakcije oporbe znaju zapucati jedne na druge.

Protiv Assadove vojske, međutim, ratuju i islamističke pobunjeničke struje. One kontroliraju golemi dio sirijskog teritorija, brojne, uglavnom manje gradove, pustinje… No, islamisti ratuju i protiv prozapadnih pobunjenika, Assadovih neprijatelja. Ne mogu ih smisliti – proglašavaju ih “križarskim slugama”.

I to nije sve. Kad otjeraju Assada i prozapadne pobunjenike, islamisti na zauzetom području tamane stanovništvo, a onda se uhvate za vratove i kolju se između sebe. Naravno, tu je najjači famozni ISIL, ali ne zaostaje ni Fronta al Nusra. Nisu oni jedini, islamističkim skupinama teško je znati broj, ima ih svaka pokrajina. Njihova okrutnost prema građanima i netrpeljivost između tih grupa tolika je da se čak i grozna Al-Qa’ida u nekim područjima bori rame uz rame s prozapadnim pobunjenicima protiv – islamista!

Zbrka, zar ne? Ma ne, tek sad počinje.
Budući da su većina pobunjenika, i ovih i onih, zapravo muslimani suniti, onda su se na Assadovoj strani u rat uključili i brojni šijitski dragovoljci iz zemalja regije, od Iraka, Libanona, Sirije, pa sve do Irana i Afganistana. Njima je to nastavak “svetog rata” koji se vodi 1400 godina. Na strani su islamista, pak, brojni dragovoljci iz arapskog svijeta i Europe. Ima tu i Britanaca, Šveđana, Francuza, Libijaca, Tunišana…

E, tu su i Kurdi! I to ona sirijska grana. Kurdi su žestoki borci, odlično organizirani i najveća brana islamistima. Pa oni su zapravo jedini u izravnim borbama do nogu potukli ISIL-ovce. Sjetite se grada Kobane. Međutim…

Protiv ISIL-a su i Turci. Njihovi borbeni zrakoplovi zalijeću se preko granice i po Siriji bombardiraju – Kurde! Dakle, one s kojima bi trebali biti na istoj strani. Boje se stvaranja kurdske države koja bi u budućnosti mogla ćapiti i komadić Turske.

Iz Libanona su se u sirijski rat uključili borci Hezbolaha, na strani Assada, naravno. Oni su šijiti i pomažu svome starom savezniku koji je njima nebrojeno puta uskakao kad su se u Libanonu tukli protiv Izraelaca.

Ah, da, tako je, upleteni su i Izraelci. Tu je opet posebna komedija. Njihovi zrakoplovi i rakete također pogađaju ciljeve u Siriji. A tko su ono izraelski najopasniji neprijatelji? Naravno, džihadisti, jer što je žešći džihadist, to je veći neprijatelj Izraela. Međutim, Izraelci ne tuku položaje islamista, nego tuku Hezbolah i Assada koji se bore protiv islamista!

Naravno, u Siriji ratuje i Iran. Njihovi instruktori i elitne postrojbe drže stranu regularne vojske kao što su 35 godina bili podrška “dinastiji” Assad. Njihovo je ratovanje čisto i kirurški precizno, ali je problem posebne vrste za Izrael jer je sada praktički Iran izbio na granicu Izraela.

Sve više zemalja

Onda, kao šlag na tortu, u borbe su se uključili i Rusi. Njihova nazočnost nije nešto novo jer su ruske vojne baze (jedine njihove na Sredozemlju) tu već 40 godina. Ali sada stižu ruske postrojbe, tenkovi, najnovija oprema… Assadovi su saveznici, naravno.

E, to stvara problem NATO-u. Eto, jučer se u bombardiranje islamista u Siriji uključilo australsko i francusko zrakoplovstvo. Što će se dogoditi ako promaše metu pa, umjesto Al-Baghdadijevih jurišnika, pogode Putinove postrojbe? Strah je čovjeka i pomisliti…

Da, sve više zemalja uskače u sirijski pakleni lonac. Nikako ne treba zaboraviti raznorazne “doprinose” niza arapskih zemalja. I sad, recite mi, biste li vi ostali živjeti u tom kaosu? I to nakon četiri krvave godine? Ne? Možete li sada razumjeti Sirijce? Ako su u početku i imali ideale i želju da se bore za njihovo ostvarenje, u ovakvoj ludnici svatko bi izgubio i ideale i borbenost.

Mogu zamisliti kako na koncu slomljeno kažu: “O.K., poginut ćemo. Ali, barem nam recite – u čiju je to korist?”
E, u tome je kvaka – tko će imati koristi od sirijske ratne lomače?

Tko sve ratuje?

- regularna vojska Al-Assada
– prozapadni pobunjenici
– islamističke pobunjene struje: ISIL, Fronta al Nusra, Al-Qa’ida…
– šijitski dragovoljci
– dragovoljci iz arapskog svijeta i Europe
– Kurdi
– Turci
– borci Hezbolaha
– Izraelci
– Iranci
– Rusi
– NATO
– arapske zemlje: Kuvajt, Katar, Saudijska Arabija…
 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)

Američka tvrtka Spike’s Tactical je proizvela i u prodaju pustila kontroverznu jurišnu pušku s biblijskim citatima

Jer, kako tvrde upravi tvrtke, “tako je nijedan musliman neće htjeti koristiti”. Ne ovo nije šala ili vic, oni to ozbiljno misle.(VIDEO)

Američki proizvođač oružja, tvrtka Spike’s Tactical, počela je prodaju Crusadera (‘križ’ na španjolskom), prve puške “koju nikada neće koristiti muslimanski terorist”, prenosi Fox.

Na jurišnoj pušci je ugraviran Psalam iz Biblije, koji kaže: “Blagoslovljen Bog koji uvježbava moje ruke za rat, a moje prste za bitku.”

Prema predstavniku tvrtke, Ben Thomasu, ova poruka jamči da puška neće završiti u rukama džihadista, “jer islamski teroristi nikada neće koristiti oružje na kojem su ulomci iz Biblije”

Međutim, Vijeće za američko-islamske odnose, kaže da “na žalost, nova puška neće učiniti ništa da se zaustavi stvarna prijetnja Sjedinjenim Državama, nego će se još više produbiti oružano nasilje u američkom društvu”, te zaključuje da ” je strategija ‘marketinga’ sramotna i da promiče mržnju i podjele”.

“Da sam ja musliman, ja bih se uvrijedio, ali i obrnuto, jer da su stavili natpise iz Kurana, osjećao bi se isto”, rekao je pastor John Fischer iz Ujedinjene metodističke crkve, koji je zaključio da je teško “vidjeti biblijski stih ugraviran u pušku kada nam je Isus rekao da volimo čak i svoje neprijatelje”. Što drugo reći nego citirati amerikance…”In God we trust..”
 

 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Uragan Sandy je izbrisao police cijelih trgovina od bitnijih stavki poput vode, isključio struju u stotine tisuća domova, i poticao bande na poziv za pljačku lokalnih trgovina i bogatih domova.

Naravno, predviđa se da će uragan Sandy koštati oko $ 80 do $ 100 milijardi štete, ali to se zapravo ne da usporediti sa stvarnošću većih incidenata.

Realnost je da su i drugi veliki scenariji katastrofe koji su ugrožavli živote mnogih, mogli dovesti do posljedica koje su većinom teže. Bilo ekonomski, nuklearno, biološko ili na neki drugi način, pojedinci će reagirati puno drugačije kada se dvije okolnosti pojave oko takve situacije:

• Ne postoji pred-upozorenje da se pripremimo za okolnosti s kojima ćemo se susresti.

• Postoji izravna šteta prezentirana prema pojedincima i njihovim obiteljima.

Ali gdje Uragan Sandy uklapa u sve ovo? Uragan Sandy je izuzetno važan jer je ‘beta testiranje’ neke vrste koje pokazuje kako će ljudi reagirati u vrijeme percipirane krize. S obzirom da uragan Sandy ne predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju životima građana (izravno), ovaj odgovor je, naravno, puno lakši nego u više opasnih po život situacijama kolapsa.

To govori da nisu police trgovina svejedno ispražnjene od svih bitnijih stavki (osobito vode, koja je bila prva stvar koja se rasprodala prije nekoliko dana), pljačkaši se ujedinjuju da bi ostvarili svoje ciljeve, a milijuni se suočavaju s realnošću dugoročnih prekida struje.

Moj videozapis u nastavku detaljizira koliko trgovina su čak objavile obavijesti o njihovom nedostatku opskrbe kako bi odvratile pljačkaše, i nerede oko bitnih stavki poput vode, te druga pitanja:
 

 

Uragan Sandy nudi uvid o tome kako se pripremiti

Drugim riječima, uragan Sandy vam daje uvid u ne samo kako će funkcionirati scenarij kolapsa,  već ono što će zahtijevati. Savjetujemo vas da pročitate naše informacije o tome kako se pripremiti za ne samo uragan Sandy, već bilo koju katastrofu uz članak o tome kako sačuvati svoju hranu bez električne energije. No, na prvi pogled, ključne stvari koje će odmah nestati ili postati vrlo rijetke za naći u realnom scenariju kolapsa uključuju:

• Svježa voda: boce vode, galon vrčevi, a vjerojatno čak i pristup do obližnjih izvora će biti zaštićen određenim skupinama.

• Namirnice i pića koje sadrže vodu: Sve vrste sokova, mineralna voda, mlijeko, sve što nam gasi žeđ.

• Vatreno oružje: pištolji, puške i sačmarice će biti najviše u potražnji no vjerojatno čak i BB puške i airsoft puške će se kupovati ili opljačkati da bi se zaštitili.

• Konzervirana hrana: Očekujte da će se u trgovinama rasprodati dugotrajna konzervirana hrana, odmah nakon vijesti o udaru katastrofe.

• Šećer i kava: Proizvodi poput šećer, kava, začin, sol i papar će u osnovi biti novi oblik valute plaćanja u slučaju kraha. Sustav trampe ili razmjene dobara će prvih dana ojačati kroz trgovinu nekad jeftinih proizvoda poput ovih, u zamjenu za čak velike stvari kao što su vozila, oružje, i voda.

Srećom, možete biti spremni. Kupnjom kvalitetnog uređaja za pročišćavanje vode, biti ćete ispred 99% stanovništva. Najbolje opcije su ili gravitacijsko-bazirani sustav za filtriranje (koji radi koristeći gravitaciju umjesto tlaka dobivenog uz pomoć električne energije), ili atmosferski generator vode koji se koristi solarnom energijom ili može raditi prilično dobro na generator. Uz bilo koji od ovih mogućnosti, vi ćete biti u mogućnosti riješiti najteže pitanje dobivanja svježe opskrbe vodom za vas i vašu obitelj. To samo po sebi može biti dovoljno dobar alat za trampu za dobivanje viška hrane, a možda čak i oružja.

Važno je za početak gomilati namirnice koje ćete moći jesti bez električne energije. Mnoge namirnice se mogu skladištiti gotovo zauvijek, ali je uvijek pametno jesti iz svog skladišta svaki mjesec i zamijeniti namirnice u skladu s tim kako bi se postigla optimalna svježina i naknadni okus. Uostalom, želite pokušati zadržati najveći komfor u scenariju kolapsa kroz hranu kako bi se osiguralo da vi i vaša obitelj ne patite od ozbiljnih teškoća induciranih panikom.

Spremnost u budućnosti

Uragan Sandy predstavlja jedinstveni scenarij u kojem možemo razumjeti kako će društvo reagirati na katastrofu u visoko naseljenim urbanim područjima nakon što je korišten u “regularnom” životu posljednjih nekoliko desetljeća. Kroz to, ona također donosi veliku pozornost na to koliko je potrebno da bi se osiguralo dobivanje i održavanje bitnih zaliha potrebnih za preživljavanje vas i vašu obitelj u mnogo ozbiljnijim situacijama koje bi mogle ugroziti život prosječnog građanina.

Samo poduzimanje manjih koraka u poboljšanju opreme za pripravnost i akcijski plan, možete napraviti veliki razliku, ne samo svojem životu, već i u životima mnogih drugih.
 
izvor: infowars.com, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11235"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Argentinska gospodarska kriza (1999-2002) bila je glavni razlog pada u argentinskom gospodarstvu. Počela je u 1999. s padom realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Do 2002. BDP je već bio u porastu, iznenađujući ekonomiste i poslovne medije.

Nastanak i učinci raspada treba shvatiti u kontekstu ranijih događaja i odluka.

U 2001 intervjuu novinara Petar Katel-a koji je identificirao tri vrlo ozbiljne krize koje su konvergirale “najgorem mogućem trenutku”, da objasni kako se Argentinsko gospodarstvo rasplelo i kada se to desilo:

1. Argentinski pezos je vezan za američki dolar od početka 1990-ih od strane ministra gospodarstva u vrijeme Domingo Cavallo-a .
2. Velike količine zaduživanja od strane bivšeg argentinskog predsjednika, Carlos Menem-a .
3. Povećanje duga zbog znatnog skupljanja u veličine poreznog prihoda koje vlada prima. (nemogućnost naplate poreza)

************************************************************************

Ovim uvodom kreće serijal članaka o ekonomskoj krizi i krahu Argentine. Popularni članak o sferi opstanaka  pod naslovom “Lekcije iz argentinskog ekonomskog sloma”  i žive borbe  sa urušavanjem društva:

Moj brat je posjetio Argentinu prije nekoliko tjedana. U prvom tjednu, on se razbolio, nekakava snažna gripa, iako klima nije bila tako hladna, ali on se pobrinuo o sebi. Bez sumnje je pozlilo jer ima puno novih virusa u mojoj zemlji Argentni koja se ne može naći među prvim zemaljama svijeta. Jad i glad su nas dovele do situacije u kojoj iako imate hranu, sklonište i zdravstvenu skrb, većina drugih to nema, i zato smo dobili puno bolesnih i širenje bolesti u cijeloj regiji.

I Dio

GRAD ILI SELO ?

Netko mi je jednom pitao kako je onima koji žive na selu. Da li im je bolje od gradskih stanovnika. Kao i uvijek ne postoji jednostavni odgovor. Volio bih kad bih mogao reći o selu dobro, gradu loše, ali ja to ne mogu, jer ako moram biti potpuno iskren, a ja namjeravam biti, postoje neki problemi koje treba analizirati, a posebno sigurnost i sigurnosne nadzorne metode. Naravno da oni koji žive na selu i imaju neko zemljište i životinje, su bolje pripremljeni što se tiče hrane.

Ne trebate imati nekoliko hektara usjeva. Nekoliko voćaka, neke životinje, kao što su kokoši, krave i zečevi, i mali voćnjak, bi bilo dovoljno da budu svjetlosne godine ispred onih koji žive u gradovima. Pilići, jaja i zečevi bi osigurali proteine, krava ili dvije bi osigurale mlijeko i sir, neko povrće i voće  bi pokrile prehranu povrćem, a za jaja ili zeca se može trgovati za brašno (da bi se napravio kruh i tjestenina) ili šećer i sol.

Naravno da postoje iznimke, primjerice, neke sjeverane provincije imaju pustinje klimu i tamo gotovo nikada ne pada kiša. Tamo je gotovo nemoguće živjeti na obradi zemlje, a životinje zahtijevaju hranu i vodu, koju morate kupiti. Nije ni čudo da sjeverne pokrajine pate najviše u mojoj zemlji.

Oni koji žive u gradovima, moraju se snaći kako god oni mogu. Budući da su cijene hrane porasle oko 200% – 300%. Ljudi smanjuju troškove gdje god se to moglo da bi mogli kupiti hranu. Neki su jeli ono što su mogli, lovili su ptice ili jeli ulične pse i mačke, a drugi su bili gladni. Kada je riječ o hrani, gradovi su jako loši u krizi. Tu je obično nedostatak hrane ili nemogućnosti stjecanja hrane koje uzrokuje koje nerede i pljačku kada KSUV* “sranje udari u ventilator”. (when shit hits the fan – u daljnjem tekstu će se označavati kao KSUV)

Kada je riječ o sigurnosti stvari su još više kompliciranije. Zaboravite na pucanje sa 300 metara po onima koji vam misle nauditi. Ostavite to komandosima i 12 godišnjacima koji se pretvaraju na internetu da su odrasli.

Neke činjenice:

1. Oni koji vam žele naškoditi / pokrasti, ne dolaze s gusarskim zastava mašući nad njihovim glavama.
2. Ni ne počnu pucati po vama sa 200 metara.
3. Oni neće doći vozeći glasne bicikle ili odjeveni u narančasta odjela, kao osuđenik koji je pobjegao iz zatvora, tako da ih možete prepoznati ih bolje. Da sam imao dolar za svaki put kad je osoba koja me opljačkala rekla “Izgledali su kao normalni ljudi, odjeveni bolje nego smo mi”, ja bih imao dovoljno novca za lijep pištolj. Postoje iznimke, ali ne očekujte da će se oni oblačiti kao u filmovima.
4. Čovjek sa ženom i dvoje – troje djece ne može postaviti stražu. Ne zanima me ako ste SEAL, SWAT ili John Rambo, neće vam ni 6. čulo reći da dolazi čovjek s leđa sa pištoljem, dok vi pokušavate popraviti pumpu za vodu koja se upravo pokvarila, ili nosite veliku tešku torba suhog graha kojeg ste kupili toga jutra.

Najbolji alarmni sustav koji svatko može imati u farmi su psi. No, psi mogu biti ubijeni i otrovani. Moj prijatelj je imao četiri psa koja su otrovana na svojoj farmi jedne noći, svi su umrli. Nakon svih ovih godina, naučio sam da iako osoba koja živi u na selu sigurnija kada su u pitanju male gradske pljačke, ali ta ista ista osoba je više izložena iznimno nasilnim pljačkama kuće. Kriminalci znaju da su izolirani i njihov osjećaj neranjivosti je povećan. Kad napadnu seoske kuće ili farme, oni će obično ostati tamo nekoliko sati ili dana mučiti vlasnike.

Čuo sam skoro sve: žene i djeca se siluju, ljudi se vežu za krevete i muče strujom, premlaćivaju, rade opekline sa bakljama acetilena. Veliki gradovi nisu puno sigurnije za preživljavače iz prirode koji se odluče ostati u gradu. Oni će se morati na brzinu suočiti sa otmicama, pljačkama, i prilično puno riskirati  da dobije metak za ono što ima u džepovima ili čak za svoju odjeću.

Dakle, gdje ići? Betonska džungla je opasna, ali također i život daleko od svega, na svoju vlastitu odgovornost. Rješenje je da se ostane daleko od gradova, ali u skupinama, bilo život u malom gradu-zajednicama ili prigradskim grupama, ili ako imate prijatelje ili obitelj koji misle kao i vi, formirati svoju malu zajednicu. Neki možda misle da ako imaju susjede unutar “šaptačke” udaljenosti da će izgubiti svoju privatnost i slobodu, ali to je cijena koju morate platiti ako želite imati nekoga tko će vam pomoći ako će te ga ikad trebati. Za one koji vjeruju da oni nikada neće trebati pomoć od bilo koga jer će uvijek imati svoju pušku u ruci, provjeravati horizont sa svojim dalekozorom svakih pet minuta i nositi čitavo vrijeme pribor za prvu pomoć na svojim leđima  ….  Odrastite!

USLUGE

Što je više vrsta scenarija s kojima se bavite,  više nego vjerojatno da će usluge trpjeti u kvaliteti ili nestati sve zajedno. Razmišljajte ispred vremena, analizirajte moguće KSUV (“kada sranje udari u ventilator”) scenarije i koji bi centri opskrbe trebali biti pogođeni u vašem području kad se to desi. Razmislite o najvjerojatnijem scenariju, ali i mislite izvan okvira. Što je vjerojatnije? Tornado? Ali teroristički napad nije toliko luda zamisao, iako to ne bi bilo zamislivo prije nekoliko godina, zar ne?

Također analizirajte posljedice nestajanja tih usluga. Ako nema električne eniergije, što onda trebate učiniti sa svim tim mesom koje imate u frižideru, možete ga osušiti ili konzervirati. Razmislite o nabavkama koje će vam trebati za te poslove prije nego što ih zapravo budemo trebali. Imate potpuni vodič o tome kako pripremiti meso na vašem računalu … i kako ćete ga dobiti od tamo ako nema struje? Isprintajte sve što smatrate važnim.

VODA

Nitko ne može živjeti predugo bez vode. Urbani survivalisti mogu naći da je voda loše kvalitete, u tom slučaju oni mogu napraviti dobar filter za vodu. Kada se to dogodi, veliki gradovi gdje žive milijuni, ostat će bez flaširane vode u roku od nekoliko minuta. U mom slučaju, voda iz slavine nije vrlo dobra. Mogao sam vidjeti crne male čestice i neke druge stvari koje izgledaju kao mrtve alge. Okus nije tako loš. Nije dobro, ali znam da postoje dijelovi zemlje gdje je puno gore. Da budem iskren, visok postotak zemlje nema pitku vode uopće.

Ako možete izgraditi bunar, napravite ga, to postaviti na vrh popisa prioriteta kao survivalist.
Voda dolazi prije vatrenog oružja, lijekova, pa čak i hrane. Spremite koliko vode možete. Koristite plastične boce, boce od gazirane vode i stavite ih na hladno mjesto, najbolje u crnu vreću za smeće kako bi ih zaštitili od sunčevih zraka. Voda će pokupiti neki plastičnu okus nakon nekoliko mjeseci, ali kad voda ima okus poput plastike, je daleko bolje nego da vode uopće nema. Sa što više vrsta KSUV scenarija se bavite, voda će biti prijeko potrebna. U mojem slučaju ekonomski kolaps je stvorio probleme s tvtkom za vodu, koja time smanjuje održavanje i kvalitetu u cilju smanjenja troškova i zadržavajući svoje prihode unatoč visokim cijenama koje moraju platiti za pomagala i opremu, od kojih većina dolazi iz inozemstva, i koja nakon nesreće 2001. košta tri puta više.

Kao i uvijek, mali čovjek mora platiti za to. Same sto će se desiti i za poplave ili kemijske ili biološke napade. Voda zahtijeva delikatnu njegu i ona će patiti kad KSUV na jedan ili drugi način. U ovom slučaju, kada još uvijek imate vodu iz slavine, kvalitetni filter je u redu, kao i pumpa za vodu, ako možete imati jednu. Ručna dvorišna pumpa bi bila idealna, ako je moguće. Procijenite koliko vam je potrebno litara vode po osobi po danu. Pokušajte imati barem dva do četiri tjedna zaliha vode.  Više bi bilo poželjno.

ELEKTRIČNA ENERGIJA

Proveo sam previše vremena, bez struje, što nije po mojem ukusu. Električna energija je uvijek bila problem u mojoj zemlji, čak i prije krize 2001. Pravi problem počinje kada ćete provesti više od samo nekoliko sati bez svjetla. Samo nakon KSUV u 2001., polovina zemlja je ostača bez struje tri dana. Buenos Aires je bio jedan veliki tamni grob. Ljudi su bili zaglavljeni u dizalima, hrana je trunula; bolnicama koje su imale samo goriva za nekoliko sati  za njihove generatore, ponestalo je struje. Bez struje, dan je bio puno kraći. Nakon zalaska sunca ne postoji mnogo stvari koje možete učiniti.

Čitao sam pod svjetlom svijeće i svjetlom svjetiljke, i glava me počela boljeti nakon nekog vremena. Možete raditi oko kuće malo, ali samo dok ne trebate električne alate. Kriminal se također povećava kada se svjetla ugase, pa kad god morate ići negdje van u redukciji struje, morate nositi svjetiljku s jedne strane i pištolj s druge.

Rezimirajući, biti u gradu bez svjetla nakon nekog vremena postaje depresivno. Proveo sam moj dio noći, sam, slušajući radio, jeo sam konzerviranu hranu i čistio moje oružje pod svjetlom moje LED lampe. Onda sam se oženio, dobio sina, i doznao da kada su voljeni oko vas, redukcije struje i nisu tako loše. Stvar je u tome da obitelj pomaže moralu u ovim situacijama.

Bilješka na svjetlu svjetiljke. Imajte pri ruci dva ili tri LED svjetla na glavi. Oni nisu toliko skupi, a vrijede svoje težine u zlatu. Snažna svjetiljka je neophodna, nešto poput velikog Maglite-a ili još bolje SureFire, pogotovo kada morate provjeriti svoju imovinu od uljeza. No, za više dnevnih stvari kao što je pripremanje hrane, odlazak na WC ili rad po kući, prednja LED svjetla su neprocjenjiva. Pokušajte prati posuđe u mraku dok držite 60 lumensku svjetiljku, s jedne strane u jednoj ruci, znati ćete što mislim. LED svjetiljke također imaju prednost u trajanju  gotovo cijeli tjedan kontinuiranog korištenja, a žaruljica traje zauvijek.

Punjive baterije su nužne inače ćete bankrotirati ako se svjetla ugase često. Imajte zdravu količinu rezervnih kvalitetnih baterija i pokušajte standardizirati koliko možete. Ja imam 12 komada baterija Samsung NM 2500Mh AA i AAA 8 komada 800mh za svjetla na glavi. Koristim D adaptere koje koristite AA baterije na mojoj 3D stanici Maglite. To se pokazalo vrlo dobro, bolje nego što sam očekivao.

Također sam držao oko 2 ili 3 paketa redovitih, Duracell baterija samo za slučaj. One su trebale isteći oko 2012, tako da mogu zaboraviti o njima sve dok ih ne zatrebam. Punjive baterije NM imaju nedostatak jer gube snagu nakon vremena, tako da zadržite obične baterije, i provjerite punjive baterije svako malo nakon nekog vremena.

Nakon svih ovih godina problema sa redukcijama struje, koje dvije stvari bih volio imati?

1. Generator. Očito. Nosio sam previše puta smrznutu hranu mojim roditeljima kući putu u prošlosti. Šteta da si ne mogu priuštiti jedan upravo sada.
2. Punjač koji ima i solarni panel i malu ručkicu za punjenje pomoću dinama.  Oni nisu dostupni ovdje. Vidio sam da su relativno jeftini u SAD-u. Učinite si uslugu i nabavite si jedan ili dva takva. Čak i ako se ne pune kao i regularne lampe, siguran sam da će dati dovoljno energije za punjenje baterija LED lampi.

GORIVO

Kvaliteta zemnog plina je isto tako smanjena, malo je plina u opticaju. Pokušajte imati električni štednjak u tom slučaju. Ako ostanete bez struje i plina, biće dovoljan i kamperski roštilj za hitne slučajeve, ako bi bilo dobro opskrbiti se limenkama plina. Oni koji rade s tekućim gorivom imat će koristi na duge staze, jer oni mogu koristiti različitim vrstama goriva.

Možete pohraniti samo ograničenu količinu komprimiranog plina i nakon što se to isprazni, vi ste prepušteni sebi, ako su trgovine zatvorene ili su sve rasprodali. U svakom slučaju, grad koji ostane bez plina i svjetla za više od dva tjedna je smrtna zamka, treba izaći od tamo prije nego što bude prekasno.

DRUGAČIJI MENTALITET

Gledao sam People & Art kanal s mojom ženom neku noć. To je show emisija u kojoj su snimali par na određeno vremensko razdoblje, dok su ljudi su glasovati o tome tko je onaj s najgorim navikama, i onaj tko se ponaša najneugodnije.

U jednom trenutku čovjekova je supruga rekla da joj je bilo neugodno da je njezin suprug potroši 500 dolara mjesečno na kozmetičke proizvode za sebe. 500 dolara na kremu za lice, poseban šampon i regenerator, kao i za poliranje noktiju!

Ako ste takav tip i dogoditi da se ovo čitate, žao mi je, ali to je idiot! “500 dolara, to je mali generator ili pištolj i nekoliko kutija streljiva” – rekao sam svojoj ženi. “To je vrijednost dva mjeseca hrane”, rekla je. Razmišljali smo o praktičnoj upotrebi tog novca, novca kojeg je taj tip je praktički bacao. Nakon što se desi KSUV, novac se više ne mjeri u novcu, već ga počinjete gledati kao put do nužnih dobara koje možete kupiti. Stvari poput hrane, lijekova, plina, ili privatne medicinskih usluga

Za mene, trošiti 500 dolara na kozmetičke proizvode, i još da bude gore, na muškarca? To jednostavno nije prihvatljivo. Kako ja to vidim, netko s tim mentalitetom ne može preživjeti tjedan dana bez kreditne kartice, nema koristi ni čak da razmišlja o KSUV scenariju.

Nakon što doživite nedostatak stvari koje je uzeo zdravo za gotovo, poput hrane, lijekova, i vaš niz prioriteta promijenite odjednom. Na primjer, ja sam imao dva umnjaka uklonjena prošle godine. U obje prilike su bi bili propisani antibiotici i jakim ibuprofen za bolove. Uzeo sam antibiotike (iako sam si kupio dvije kutije s istim receptom samo da bi imao kutiju u slučaju nužde), ali nisam koristio ibuprofen, ja sam ga dodao u moju zalihu lijekova. Zašto? Budući da lijekovi nisu uvijek dostupni, a ja nisam siguran ako oni će biti dostupni u budućnosti. Naravno, to boli kao pakao, ali bol sama neće vas ubiti, pa sam podnio bol. Dobro za izgradnju karaktera, ako mene pitate.

Napravite žrtvu kako bi osigurali bolju budućnost, takav bi mentalitet trebali imati ako želite biti spremni. Stoji tvrdnja da je “lijepo imati”, ali morate biti žrtvovani da bi dobili prijeko potrebne stvari. Tu su stvari koje nisu “stvari osnovne potrebe”, ali to je također važno na jedan ili drugi način. Moja supruga ide kod frizera svakih mjesec ili dva. To nije život ili smrt, ali to ne čini da se osjeća bolje već to pojačava njezin moral.

Kupim igru ​​za Xbox ili gledam film sa mojom ženom jednom u neko vrijeme, samo da se opustite. 7 ili 10 dolara mjesečno neće napraviti rupu u vašem džepu. Ovisnosti kao što su alkohol, droge ili čak cigareta treba izbjegavati od strane jednog preživljavača poput mene. Oni su loše za vaše zdravlje; koštaju puno novca koji bi se mogao puno bolje potrošiti, i stvaraju ovisnost na nečemu što možda neće biti dostupno u budućnosti. Tko će morati tolerirati vaše mrzovoljano raspoloženje kad se neće vaša marka cigareta više uvoziti nakon “scenarija kada se sranje desi” ?…..
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)