Grad Denver u saveznoj američkoj državi Colorado, postao je prvi grad u SAD-u koji je dekriminalizirao ‘magične gljive’

No Agencija za borbu protiv droga (DEA) i dalje klasificira ovu psihodeličnu drogu kao i kategoriju u koju spada LSD i heroin.

Javno glasanje je usvojeno uskom većinom glasova i omogućit će se osobna upotreba i posjedovanje psilocibinskih gljiva od strane osoba starih od 21 godine što će biti “najniži prioritet u provedbi zakona” u gradu Denveru.

Očekuje se da će zakonska promjena stupiti na snagu već sljedeće godine.

Psilocibin je halucinogena kemikalija dobivena iz određenih vrsta svježih i sušenih gljiva. Ona je na federalnoj razini ilegalna u SAD-u od 1968. godine, a DEA ih klasificira kao Skupinu 1. zajedno s heroinom i LSD-om.

Dužnosnici DEA-e u Denveru izjavili su da još uvijek smatraju da psilocibin nema “prihvaćenu medicinsku uporabu i da ima visoku mogućnost zlouporabe”.

Međutim, medicinska istraživnja su pokazala da ove gljive ne stvaraju ovisnost, i da rijetko rezultiraju posjetom bolnici nakon uporabe, te da mogu biti korisne za liječenje osoba oboljelih od tjeskobe, depresije i PTSP-a.

Prošle je godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) dodijelila psilocibinu oznaku “nova terapija”.

Denver bi sada mogao poslužiti kao primjer za promijenu stavova u društvu te da bi zakonodavci morali donijeti slične zakonske amandmane širom zemlje.

Zagovornici legalizacije su već radili na uvođenju izmjena zakona vezanih za psilocibin u državama Iowa, Oregon i Kaliforniji.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Psihodelične droge kao što su LSD i magične gljive su mnogo moćniji, ne-zarazni način na liječenje depresije, prema istraživačima javnog istraživačkog sveučilišta Imperial College London

Nakon godina prohibicije u Sjedinjenim Američkim Državama, psihijatrijski istraživači kažu da su uzbuđeni u tome da sada mogu iskoristiti moćne zdravstvene beneficije psihodelika i koristiti ih u revolucionarnim tretmanima za mentalno zdravlje.

Kako novi dokumentarac „A New Understanding: The Science of Psilocybin” pokazuje, rezultati koje smo do sada vidjeli su vrlo očiti i snažni. Možda je zanimljivo, film pokazuje kako ove tvari preobražavaju ljude koji prolaze ovu terapiju.

„Psilocibin ima efekte samo 30 sekundi nakon uzimanja kakve imaju antidepresivi nakon tri do četiri tjedna uzimanja”, rekao je profesor neuropsihoparmakologije David Nutt sa odjela znanosti mozga sa Imperial College London, objašnjava se u filmu.

Istraživači su otkrili da jedna doza psilocibina u terapiji može imati preobražavajući učinak na mentalno zdravlje – kao „kirurška intervencija” – mogućnosti za liječenjem čak i slučajeva depresije i tjeskobe koji su otporni na standardnu​terapiju, su izrazito velike.

Film prati istraživače i ispitanike koji su na čelu ove psihodelične studije modernog doba. Oboljeli od raka okrenuti tjeskobi kraja života pričaju o tome kako im njihovo iskustvo pomaže da prevladaju patnju i prihvate svoje stanje. Zdravi dobrovoljci koji su probali psilocibin po prvi put kako bi se pokazati da se može sigurno koristiti u terapijskom okruženju opisuju način na koji je „put” promijenio njihovu percepciju.

To je fascinantno za vidjeti.

Na osnovnoj razini, dio mozga koji se čini da koordinira raspoloženjem i vrlo je aktivan u slučaju depresije čini se da se u osnovi smiri na neko vrijeme, omogućujući da se formiraju veze među regijama mozga koje rijetko komuniciraju jedne s drugima. Psilocibin oponaša učinak kojeg možemo vidjeti u glavama dugoročnih majstora meditacije.

„U smislu da li te tvari izazvaju halucinacije, one su malo pogrešno klasificirane, jer halucinacija je iskustvo nekih senzornih fenomena temeljenih na podražajima koji ne postoji u stvarnosti, i koji su dobiveni interno”, kaže Stephen Ross, izvanredni profesor psihijatrije na NYU School of medicine, u intervjuu u filmu. „Versus iluzija će vam npr. pokazati kako se zid topi, to bi bila iluzija, a ti lijekovi uzrokuju više iluzija nego iskrene halucinacije, oni mijenjaju kako vidimo prave poticaje.”

Kako bi izazvali ove učinke, ti lijekovi aktiviraju 2a receptore kod serotonina, objašnjava David Nichols, predsjednik i suosnivač instituta Heffter Research.

Ali nešto ima u ovom iskustvu – aktivacija mozga, iluzije i halucinacije – čine nešto dublje što je malo teže razumjeti. U mogućnost je pouzdano izazvati ono što znanstvenici nazivaju „mistično iskustvo.” To iskustvo je jako povezano sa trajnim učincima.

Ljudi se vrate iz tog putovanja promijenjeni.

Pogledajte trailer:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Psihijatrijski znanstvenici u SAD-u su otkrili da se teško depresivni pacijenati koji uzimaju male doze LSD-a mogu izliječiti u roku od 30 sekundi nakon uzimanja

Psihodelične supstance kao što je LSD i psilocibin (sastojak u magičnim gljivama koji uzrokuje halucinacije) su u mogućnosti liječiti pacijenate koji pate od depresije mnogo učinkovitije od tradicionalnih antidepresiva, prema novom istraživanju.

Novi dokumentarac “A New Understanding: The Science of Psilocybin” pokazuje da rezultati koje smo do sada vidjeli su vrlo učinkoviti. Možda najzanimljivije od svega je da film pokazuje kako te tvari preobražavaju ljude koji prolaze ovu terapiju, piše BI.

“Psilocibin radi u 30 sekundi ono što antidepresivi čine nakon tri do četiri tjedna uzimanja”, rekao je David Nutt, profesor neuropsihofarmakologije na Imperial College London, objašnjava se u filmu.

Istraživači su otkrili da je jedna doza psilocibina u terapiji može imati transformacijski učinak na mentalno zdravlje – kao i “kirurška intervencija” – može izliječiti čak i slučajeve depresije i anksioznosti koji su otporni na standardnu terapiju.

Film prati istraživače i ispitanike koji sudjeluju u ovom modernom istraživanju psihodeličnih supstanci.

Oboljelima od raka je pomoglo da se riješe tjeskobe i priča o kraju života, te kako je njihovo iskustvo pomoglo da prevladaju patnju te da prihvate svoje stanje.

Zdravi dobrovoljci koji su probali psilocibin po prvi put kako bi se pokazalo da se može sigurno koristiti u terapijskom okruženju, opisuju način na koji im je “put” (eng. “trip”) promijenio percepciju.

To je fascinantno za vidjeti.

Na osnovnoj razini, dio mozga koji je zaslužan za raspoloženje i vrlo je aktivan u slučaju depresije čini se u osnovi da se smiri na neko vrijeme, omogućujući da se formiraju veze između regija mozga koje rijetko komuniciraju jedne s drugima.

LSD oponaša učinak viđen na snimkama glava dugoročnih meditanata.

“U smislu da li su ove tvari uzrokuju halucinacije, one su malo pogrešno klasificirane, halucinacija je iskustvo nekih senzornih fenomena koja se temelji na podražajima koje ne postoji u stvarnosti, te su interno inducirane”, kaže Stephen Ross, izvanredni profesor psihijatrije na NYU School of medicine, u intervjuu u filmu.

Kako bi izazvali ove učinke, LSD aktivira serotonin 2a receptore, objašnjava David Nichols, predsjednik i suosnivač Heffter Research Instituta.

Ali nešto o ovom iskustvu je da aktiviranje mozga, iluzije i halucinacije – čine nešto dublje u mozgu što je je teže razumjeti. U mogućnosti je pouzdano izazvati ono što znanstvenici nazivaju “mistično iskustvo.” To iskustvo je jako povezano s trajnim učincima.

“Bilo je to kao da ste na vrhu roller coastera i spremni ste da krenete prema dolje i sjećam se kako sam u sebi govorila: ‘Ja uzimam svoj um samnom, ne znam gdje idem, ali vodim svoj um sa mnom”… i ja sam se osjećala dobro i otišla sam tamo negdje”, kaže Sandy, jedna od zdravih dobrovoljaca koja je pokušala psilocibin po prvi put, opisujući svoje iskustvo.

Ljudi koji se vrate s tog putovanja su se većinom promijenili.

“Kada se vratila sa “putovanja” bilo je kao da je netko stavio žarulju unutar Anniene glave, ona je doslovno sjajila”, kaže muž jedne smrtno bolesne pacijentice u jednoj od tih psilocibinskih studija na UCLA.

“Osjećala sam se divno, mislim da je to nevjerojatno koristan alat … ono što smo učinili, vjerojatno bi mi trebale godine obične terapije”, potvrdila je ona.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mikrodoziranje se odnosi na uzimanje izuzetno malih doza psihodelika, tako malih da efekti koji su obično povezani s takvim tvarima nisu vidljivi dok osoba obavlja svoje dnevne aktivnosti

Mnoge osobe uzimaju ove mikro doze, od sportaša do poslovnih osoba i svi oni tvrde da imaju izuzetne koristi od toga.

Svi se sjećaju kako je Steve Jobs, bog tehnologije i poduzetništva, izjavio da je u mladosti upravo uz pomoć LSD-a doživio najviše poučna iskustava svog života te da mu je to pomoglo u kreativnim procesima. Stoga ne čudi da se većina poslovnih ljudi u Silicijskoj dolini, području s najvišom koncentracijom važnih visokotehnoloških tvrtki u svijetu gdje se kreativnost cijeni više od svega, okreće ka psihodelicima.

No, umjesto uzimanja uobičajenih doza psihodelika, oni koriste jednu desetinu standardne doze LSD-a ili petinu psilocibina kako bi povećali svoju učinkovitost. Uzimanjem ovako malih doza, korisnici ne doživljavaju ni halucinacije niti se osjećaju opijeno, upravo suprotno, izjavljuju kako imaju više energije te kako su izdržljiviji, kreativniji i produktivniji na poslu.

Ideju o mikrodoziranju je posebno istražio dr. James Fadiman, psiholog i zagovornik uporabe psihodeličnih tvari koji je vršio brojna inovativna istraživanja sve do 1966. godine kada je od strane FDA naprasno zaustavljeno istraživanje o ulozi psihodelika kao tvari koja može dovesti do poboljšanja uspješnosti u rješavanju stručnih problema.

Nakon toga se povukao, no njegov rad nije prestao, 2011. godine je objavio knjigu “The Psychedelic Explorer’s Guide”, koristan i dobar vodič za sve koji žele iskustvo više te koja razmatra vrijednost psihodeličnih tvari u liječenju i samootkrivanju gdje je obradio i sve poznatiji fenomen – mikrodoziranje.

Budući da je zabranjeno istraživati LSD na ljudima, oslanjao se na mrežu volontera koji su mu javljali svoje doze i svoje rezultate koji su bili vrlo zanimljivi, naime, u oko stotinu upitnika koje je prikupio, ispitanici su izvještavali da su vrlo zadovoljni svojim performansama i obavljenim stvarima tijekom dana, a držali su se standardnog protokola mikrodoziranja – jedan dan uzimanja, tri dana pauze pa ponovno ista doza četvrti dan tijekom šest tjedana.

Sudionici istraživanja su normalno funkcionirali u radu i odnosima, ali s povećanim fokusom, više energije, emocionalnom jasnoćom i kreativnošću. Sportaši koji su koristili mikro doze LSD-a su zamijetili poboljšanje izdržljivosti i refleksa, ravnoteže i koncentracije te neosjetljivost na slabost ili bol. Ovi rezultati još nisu recenzirani, ali su nalazi vrlo sugestivni.

Malo je ljudi koji će javno priznati kako koriste psihodelične tvari kako bi poboljšali svoje performanse, a jedan od njih je John Andrew, slijepi kanadski dokumentarist koji je uzimao male doze psilocibina svaki dan tijekom šest mjeseci u 2014. godini (veća učestalost i trajanje od standardnog protokola mikrodoziranja).

On opisuje kako je pozitivne učinke počeo osjećati nakon četiri tjedna:

“Doživio sam bistrinu koja je gotovo neopisiva, osjećao sam homeostazu, osjećaj da će unatoč tome što se događa, loše ili dobro, sve biti u redu. Osjećao sam se prisutan i fokusiran.”

Dodaje da je na kraju šestomjesečnog perioda osjećao kako je dostigao maksimalni potencijal, a konzumaciju bi nastavio i dalje da nije ostao bez zaliha.

Jedan od Fadimanovih omiljenih izvještajima dolazi od mladog poduzetnika i inženjera. On je opisao kako mu je bilo iznimno teško izgraditi vrlo složeni stroj jer se sastojao od puno pokretnih dijelova te mu je bilo teško razmišljati o cijelom sustavu. Mikrodoziranje mu je ovaj posao učinio mnogo lakšim, a Fadiman objašnjava zašto – psihodelici, koji se vežu uz 5-HT2A serotonin receptore omogućavaju lakše sagledavanje uzoraka i put od apstrakcije do vizualizacije.

Mikrodoziranje ne zagovara samo Fadiman. Albert Hofmann, švicarski kemičar koji je prvi sintetizirao LSD 1930. godine, je vjerovao da mikro doze mogu biti netoksična zamjena za lijekove poput amfetamina i metilfenidata koja ne izaziva ovisnost.

Dugoročni učinci ove prakse su još uvijek nepoznati budući da se ovo područje uopće ne istražuje, no generalno gledano psihodelici mogu polučiti neke simptome kod osoba s latentnim mentalnim problemima, no nije poznato da mogu uzrokovati mentalne bolesti kod zdravih korisnika. Oni ne dovode do oštećenja mozga ili drugih organa, te ne postoji mogućnost predoziranja koje bi rezultiralo smrtnim ishodom.

Još jedno istraživanje pomaže rasvijetliti djelovanje psihodelika kod osoba koje žele povećati svoju kreativnost i sposobnost rješavanja problema. Istraživači s Imperial koledža u Londonu su na snimkama mozga dobivenih magnetskom rezonancom pronašli da LSD ne stimulira mozak na način kako se to prije mislilo.

Umjesto toga, takve tvari smanjuju aktivnost mozga filtrirajući podražaje. U određenom smislu, halucinogeni otvaraju “redukcijski ventil”, kako je to opisao Aldous Huxley, i omogućavaju doživljavanje svijeta onako kako ga vide djeca – potpuno ne filtrirano i ne sputano.

Nakon 50 godina zabrane svih istraživanja vezanih uz psihodelične tvari, privatne tvrtke i akademske institucije s odobrenjem FDA sada istražuju medicinske prednosti enteogeničnih tvari, iako se istraživanje još nije proširilo i na mikrodoziranje.

Do sada je primjerice otkriveno kako psilocibin pomaže u liječenju anksioznosti, ovisnosti i depresije, a LSD pomaže u razbijanju uobičajenog razmišljanja kod ovisnika i oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Srećom, broj istraživanja o zdravstvenim prednostima psihodeličnih tvari je u porastu, dokaze je nemoguće sakriti budući da sve izlazi u javnost i samo je pitanje vremena kada će se ovim tvarima koje liječe, podižu svijest, otvaraju um, te pojačavaju kreativnost i performanse priznati njihove zasluge.

Možda ćemo doživjeti i to da ćemo zaista moći uživati u potpunoj slobodi odabira onoga što nam je potrebno u savladavanju svakodnevnih zadataka i prepreka, i to bez predrasuda, a moguće je da je mikrodoziranje upravo pravi put ka ostvarivanju ovog cilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Novo istraživanje objavljeno u Žurnalu za psihofarmakologiju je utvrdilo da uzimanje psihodeličnih tvari ne rezultira slabljenjem mentalnog zdravlja ili povećanjem rizika od depresije

Za sve tri tvari koje su ispitivali – LSD, psilocibin i meskalin, znanstvenici su zaključili kako nema značajne povezanosti između cjeloživotnog korištenja psihodelika i povećane vjerojatnosti razvoja psihičke rastrojenosti, liječenja mentalnih bolesti, suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva, depresije i anksioznosti.

Poznato je da konzumacija psihodeličnog spoja psilocibina, koji se može naći u pojedinim vrstama gljiva, može izazvati pozitivne promjene osobnosti.

Konzumenti će tako doživjeti veću otvorenost koja je povezana s maštom, umjetnošću, osjećajima i općenito “širinom duha”. Istraživanje koje je provedeno na John Hopkins medicinskom sveučilištu u Baltimoreu tako otkriva da čak i samo jedna gljiva može izazvati ove pozitivne promjene osobnosti i do godinu dana.

Prema riječima istraživača i znanstvenika dr. Robin Carhart Harris, otvorenost je također povezana s većim uspjesima u životu.

Studija zaključuje da je teško shvatiti kako se zabrana psihodelika može opravdati kao mjera javnog zdravstva. Ovim se istraživanjem aludira na činjenicu da rat protiv psihodelika gubi svoj smisao kada se suoči sa znanstvenim dokazima koji opovrgavaju propagandu o ovim tvarima kao opasnim, kao što se to događa i s kanabisom.

Istraživanje također naglašava da psihodelici ne izazivaju ovisnost i da postoji iznimno mala i gotovo nikakva opasnost da mogu izazvati ozbiljne nuspojave.

Rezultati ovog istraživanja neće začuditi, jer je ideja da halucinogene tvari izazivaju mentalnu nestabilnost apsurdna. Istraživanja o psihodelicima polako rastu, nakon više desetljeća pauze pod izlikom da su ovakva istraživanja nesigurna.

Ova tvrdnja proturječi rastućim dokazima o ne škodljivosti psihodelika te ove tvari polako postaju novo područje istraživanja mentalnog zdravlja.
 

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Oni koji koriste tvari ili biljke koje imaju halucinogena svojstva opisuju svoje “tripove” kao iskustva širenja svijesti, a prema nekim novim istraživanjima, ova iskustva imaju i znanstvenu podlogu

Korišteći fMRI snimke mozga kod zdravih ispitanika koji su konzumirali psilocibin, aktivni sastojak halucinogenih gljiva, znanstvenici s Imperial koledža u Londonu su otkrili da je ova tvar izazvala komunikaciju između područja mozga koja obično nisu povezana.

U normalnom stanju mozga, malo je unakrsnih veza između različitih mreža. No, znanstvenici su otkrili da se pod djelovanjem psilocibina, mreže počinju povezivati i te nove veze nisu slučajne. Paul Expert, voditelj studije izjavljuje da nije stvar u tome da se samo povećao broj veza, nego je i uzorak povezanosti sasvim drugačiji kod mozga na psilocibinu.

Ovo potvrđuje izjave korisnika o učincima psilocibina, poput novih spoznaja i realizacija, sinestezije i nelinearnog razmišljanja, odnosno, pojačanog stanja svijesti.

Znanstvenici su koristili novu tehniku za modeliranje mreže u mozgu, koja je osmišljena kako bi se vidjela povezanost u mozgu, umjesto izoliranih sustava ili tvari. Istraživači su usporedili fMRI skenove ljudi koji su uzimali psilocibin s fMRI skenovima osoba koje su uzimale placebo.

Tražili su funkcionalnu povezanost, odnosno komunikaciju između različitih regija mozga koje dijele funkcionalna svojstva.

Stručnjaci izjavljuju da iako bi jednostavno čitanje podataka značilo da psilocibin jednostavno opušta ograničenja funkcije mozga i poboljšava kognitivnu fleksibilnost, to je ipak malo više složeno.

Naime, nakon uzimanja psilocibina, mozak zadržava neke organizacijske značajke, iako se razlikuje od normalnog stanja. Funkcionalne veze podržavaju cikluse koji su posebno stabilni i koji su prisutni samo u psihodeličnom stanju.

Ovo istraživanje može dovesti do razvoja terapija baziranih na halucinogenim tvarima, a kakvo im je moguće djelovanje navodi Expert u svojoj izjavi: “Jedna od karakteristika mozga u depresiji je to da on biva zaglavljen u petlji, zaključan je u ponavljajućim i negativnim mislima. Ideja je da se pomoću psilocibina može pomoći razbiti petlja, promijeniti obrasci funkcionalnog povezivanja u mozgu”.

Kao zaključak, znanstvenici su naveli: “Smatramo da je psihodelično stanje povezano s manje ograničenja i više interkomunikativnim načinom funkcije mozga, što je u skladu s opisima stanja svijesti u psihodeličnom stanju”.

Prethodna istraživanja psihodelika s ovog londonskog koledža otkrila su da su ljudi na psilocibinu imali uzorke moždane aktivnosti češće povezane sa sanjanjem i pojačanim emocionalnim djelovanjem. To je objašnjeno time što kada se aktivira sustav emocija, “ego sustav” u mozgu, iz kojeg dobivamo osjećaj o sebi, se utišava.

Voditelj ovog prethodnog istraživanja, Robin Carhart-Harris izjavljuje: “Dokazi iz ove studije, kao i preliminarni podaci iz studije mozga na LSD-u, podržavaju načelo da psihodelična stanja počivaju na neuređenoj aktivnosti u ego sustavu, što dopušta neinhibiranu aktivnost u sustavu emocija.

Ovaj učinak može objasniti zašto se psihodelici smatraju korisnim u pojedinim oblicima psihoterapije”.

Ovo novo istraživanje je samo jedan od rastućeg broja dokaza kako se psihodelici itekako mogu koristiti u liječenju. Istraživanje iz 2012. je pokazalo da psilocibin može biti učinkovita intervencija kod depresivnog razmišljanja, dok je istraživanje iz 2014. godine pronašlo da LSD psihoterapija može biti učinkovita u ublažavanju tjeskobe kod pacijenta koji pate od terminalne bolesti. Trenutno se provode i istraživanja o ayahuasci kao potencijalnom tretmanu za PTSP, ovisnosti i druga stanja.

Svi ovi znanstveni dokazi koji su stalno u porastu, trebali bi voditi ne samo k novim istraživanjima, već i dekriminalizaciji tvari prisutnih u prirodi za koje je odavno poznato da liječe svojim pozitivnim učincima. Vrijeme je za razbijanje predrasuda!
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(nexux-svjetlost,youtube.com/uredio:nsp)