Kontrola uma i ratovanje na mentalnoj razini nije nepoznanica niti američkoj, niti ruskoj strani. Donosimo vam neke od primjera ovog sofisticiranog ratovanja

Jedne zimske noći 1993. godine generala Borisa Ratnikova probudio je iznenadni val hladnoće. Njegova supruga nije bila pored njega. Ustao je i na prozorskoj dasci, pored otvorenog prozora, vidio žensku siluetu. Još samo sekundu, i ona bi zakoračila u prazninu

“Uhvatio sam je za noge, povukao nazad i razbudio je. Pitao sam je: ‘Što to radiš?’ Ona je rekla: Tamo se nešto tebi dogodilo i treba da ti pomognem. Ti si me zvao da ovuda dođem”.

Iskusni obavještajac, upućen u specijalne tehnike kontrole uma, Ratnikov je odmah pozvao operativnu skupinu i otkriveno je da je te noći, u vrijeme kada se incident desio, u blizini njegove kuće stoji automobil veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država. General je posumnjao da njegova supruga nije slučajno krenula u smrt.

“Vjerojatno su stali ovdje, u zonu izravne vidljivosti mog prozora. Čime su djelovali – aparatima ili mislima, to ne možemo znati “, izjavio je nekadašnji časnik KGB-a, zadužen za moskovsku regiju.

Za ruske “Novosti”, general Boris Ratnikov, koji je od 1991. do 1997. godine bio savjetnik u Federalnoj službi za obranu, razotkrio je nevjerojatnu pozadinu čitavog slučaja. Bio je to pokušaj osvete specijalnih službi Sjedinjenih Američkih Država, jer je nedugo prije toga “razotkrio” njihov plan da se izazove oružani sukob između Rusije i Kine. Naime, ruski predsjednik Boris Jeljcin planirao je 1992 godine posjetiti Japan i Ratnikovljev odjel je otkrio pokušaje da se predsjednikov um “programira” i natjera ga da vrati Kurilski otoka ovoj dalekoistočnoj zemlji.

“Uspostavili smo bestjelesni kontakt na daljinu našeg operatera, takozvanog” sliper “, s mozgom američkog predsjednika Georgea Busha starijeg i bilo je jasno da bi Kina, čim bi vratili Kurilski otoka Japancima, pod utjecajem američkih agenata koji su se tada nalazili u Centralnom komitetu KP Kine, inicirala oružani konflikt na ruskoj granici “, ispričao je Boris Ratnikov.

“Uputili smo zahtjev japanskoj strani koji se odnosio na pojedina pitanja osiguranja sigurnosti tijekom predsjedničke posjete, ali to je bio samo izgovor da se otkaže posjet Borisa Jeljcina Japanu bez njegove diskreditacije”, rekao je Ratnikov desetak godina nakon događaja.

Samoubojstvo pod sumnjom

Vojni komentator Ivan Safronov, međutim, nije bio te sreće da ga netko u posljednji čas spasi od skoka kroz prozor. On se u noći 2. ožujka 2007. godine bacio sa trećeg kata moskovskog hotela na Taganjki, bez očiglednih razloga ili poruke zašto to čini. Pošto nije bilo dokaza za suprotno, njegova smrt je službeno proglašena samoubojstvom, ali je ostala činjenica da je odlaskom Safronova mnogima laknulo, jer je ovaj utjecajni novinar bio na putu da razotkrije ilegalnu trgovinu oružjem u koju su, pored ruskih, bili umiješani i visoki dužnosnici nekih stranih zemalja.

“Postoje obična i mentalna hipnoza”, kaže doktor Konstantin Korotkov, profesor fizike na Državnom tehničkom sveučilištu u Sankt Petersburugu. “Hipnotizer može stajati sa strane ili u susjednoj sobi i provodi hipnotičku seansu. Sa točke vantjelesnog utjecaja, najlakše je izazvati smrt padom s prozora, jer instinkt za samoodržanjem može spriječiti hipnotisanog da se objesi ili prereže sebi vene. Ali, ovdje je dovoljno da hipnotizer uvjeriti čovjeka da se nalazi, na primjer, u prizemlju, i fatalan korak će biti napravljen “.

Aleksej Muhin, politički analitičar i generalni direktor Putinovog Centra za političko informiranje, smatra da specijalne službe često koriste ovu tehniku:
“Smrti Safronova prethodio je niz bizarnih okolnosti. Prvo, pogoršanje kroničnih bolesti. Ovo se događa u vrijeme informacijsko-energetskog utjecaja. Izazivanje bolesti sa smrtonosnim ishodom može i da ne uspije, ali osoba će biti fizički iscrpljena, njena volja biće paralizirana tako da čak i slabi hipnotizer je može navesti da izvrši bilo šta. Zatim, ovaj čovjek se nalazio u izuzetno napetoj situaciji, u stanju psihološkog pritiska, kada je mogao učiniti nešto neobjašnjivo i fatalno “.

U pitanju su, vjeruje se, drevne šamanske vještine koje su specijalci prilagodili današnjem vremenu, što je u bivšem SSSR-u naročito bio slučaj u drugoj polovici prošlog stoljeća, kada se u rukama pobjednika našla arhiva čuvenog Instituta za okultizam “Anenerbe” (Nasljeđe predaka ), čiji rad je kontrolirao osobno Himmler.

Priče o strašnim eksperimentima na ljudima koje je sprovodio ovaj Institut pronosile su se hodnicima u toku suđenja u Nirnbergu, ali su svi pokušaji da se objelodane bili onemogućeni. Sovjetska strana je, pokazat će se, u vezi s njima imala dalekosežne planove.

Poslije rata, ispitivanja su tajno nastavljena, prvenstveno u psihijatrijskim klinikama, da bi se razvilo moćno ofanzivno oružje, tvrdi general Boris Ratnikov, a profesor Korotkov dodaje:

“Usmjerena energija jedne liječi, a druge uništava. Radili smo u raznim zemljama sa šamanima koji su sačuvali drevnu tradiciju. Nije velika tajna da postoje uroci, magije i prokletstva koji na neki način utječu na našu energiju. Snimali smo njihov rad i zaista se pojavljuju izmjene pri usmjerenju energije, kako to šamani čine. To može dovesti do odljeva energije od srca, odnosno blokiranja mikrocirkulacije, ili priljeva energije u srce, sve se jasno vidi na snimkama “.

Čuveni eksperimenti s ekstrasenzom Ninom Kulagina, koja je telekinezom pomicala predmete, bili su, po svemu sudeći, samo vrh ledenog brijega, dok su vojne službe SSSR-a u stvari razvijale, pored ostalog, tehniku ​​beskontaktne borbe, koja je dugo bila poznata samo elitnim specijalnim snagama.

Udarce nanosi – mozak

U specijalnom vojnom kampu za obuku, instruktor pokazuje tehniku ​​beskontaktne borbe. Na snimci se čuje: “Opusti se! Opusti se! Tako je. Jedva dodiruj – eto, vidiš! Vitalik, daj da ponovimo još jednom. Kada pođeš, nemoj hvatati rukom. Gledaj, ja sam opušten, jedva dodiruješ i gotovo. Vidiš? I to velikom brzinom. Osjećaš li to? “

Za to vrijeme vojnici, od kojih su neki naoružani i nožem, pokušavaju napasti svog instruktora, ali on laganim podizanjem i pokretima ruke kao da ispred sebe stvara nevidljivi zid na koji nalijeću i padaju napadači. Malo je poznato da je i sam Aleksej Muhin, koji se dugo bavio aikidom i meditacijom, ovladao ovom tehnikom. Teško je povjerovati, ali znanost je službeno potvrdila postojanje ovog fenomena. Točnije, da nevidljivi udarci dolaze iz mozga instruktora, iz njegovog uma. Ovo je dokazano pomoću elektroencefalograf na kojem su znanstvenici prvi put uspjeli vidjeti kako se točno formiraju nevidljivi i razorni signali.

Olga Koekina, stručnjak u Federalnom znanstvenom kliničkom centru Rusije za istraživanje svijesti, kaže:

“Na snimci vidimo uobičajeni raspored energije u mozgu čovjeka. Sada ona pravi energetski snop koji može biti usmjeren ka drugom čovjeku. Na kraju dobivamo nešto kao projektil – zrak koji dolazi iz centra mozga i završava se na sredini čela “.

Iznenađujuće, ali suvremena znanost smatra da su te mogućnosti prirodno dane svakoj osobi. Natalija Petrovna Behtereva, članica Ruske akademije znanosti i stručnjak u području istraživanja funkcija mozga, kaže:

“Govorite o fenomenu beskontaktne borbe, zar ne? Postoji jednostavna vježba. Ako protrljamo ruke, ovako, i zatim ti i ja podignemo ruke, možemo se daleko udaljavati jedno od drugog, ali sve vrijeme mi smo u kontaktu. Pretpostavimo da taj fenomen može biti pojačan. Zašto da ne?”

Natalija Behtereva je unuka poznatog znanstvenika Vladimira Behtereva, za kojeg se vjeruje da je 30-ih godina prošlog stoljeća značajno pridonio razvoju parapsiholoških istraživanja i psihotronskih oružja u tadašnjem Sovjetskom savezu.

“Iza onoga što se poetski naziva aura ili biopolje, skriva se fizika visoke energije. Ljudsko tijelo, svaki njegov organ okružen je visokim elektromagnetskim poljem. Bolesni organi imaju promijenjenu frekvenciju zračenja. Liječenje izgleda jednostavno. Dovoljno je promijeniti frekvenciju sa bolesne na zdravu i čovjek je spašen. Zapravo, tako kako rade ekstrasensi, čarobnjaci i šamani”, kaže Behtereva.

Svijest kao lego kocke

General Georgij Rogozin, svojevremeno šef službe koja se brinula o sigurnosti predsjednika Borisa Jeljcina, spominje slučaj s početka 90-ih godina, kada je CIA u jednoj sjevernoevropskoj zemlji otkrila ruskog obavještajca i ispitivala ga nekoliko dana.

“Kada smo uspjeli da ga vratimo kući, postalo je jasno da je doslovno rasturen hipnozom i psihotropnim agensima i praktično uništen kao ličnost. Prvo je dugo čišćena njegova krv od psihotropa, a zatim su se uključili hipnotizeri specijalnih službi. I pored svega, on je ostao “zombi”, čovjek koji nije imao predstavu tko je i što je”.

Sličnim metodama stvaraju se “sliper”, ljudi čiji se mozak u stanju duboke hipnoze programira zajedno sa kodom za aktiviranje i po čijem dobijanju on postaje slepo oruđe za izvršavanje bilo kakvih naredbi koje mu se prenesu.

“Duša se može ne samo otvoriti, nego njome možemo i upravljati”, kaže Elena Rusalkina, direktor Psihotehnološkog istraživačkog instituta, gdje se sa dobrovoljcima eksperimentira u cilju utvrđivanja načina za manipulaciju ljudskom podsviješću. “To je nevjerojatno, ali ljudska svijest u rukama znanstvenika se pokazala kao dječje lego kocke, kojima možete mijenjati mjesta, i nepotrebno samo odbaciti”.

Profesor Igor Vitorović Smirnov, kontroverzni ruski znanstvenik poznat po svojim istraživanjima kontrole uma tijekom sovjetske ere, razvio je tehniku ​​psiho-sondaže, koja se pokazala vrlo učinkovitom u liječenju nekih bolesti koje se smatraju neizlječivim.

Neposredno prije svoje smrti (2004), profesor je priznao da je napravio užasno oružje koje se može nazvati “kontrolirana promjena ličnosti”:

“Moje kolege i ja stvorili smo oružje. Naravno, to je oružje u borbi protiv bolesti, ali mislim da zlonamjerni um može koristiti iu druge svrhe – kao oružje za uništavanje i depresiju. Možda. Tehnički, ovo je u principu moguće “.

U tajnim institutima i laboratorijama razvijane su ne samo sposobnosti ekstrasenzorne inteligencije, nego i trenutni daljinski napadi na odabrane ciljeve. Svoje uspjehe specijalne službe provjeravale su jedne na drugima. U ljeto 1996. u uralsku vojnom okrugu iskrcale su se američke specijalne službe. To je bilo međunarodno natjecanje vojnih specijalnih snaga. Posljednjeg dana ruski instruktor pokazuje čudnu, za to vrijeme, beskontaktnu borbu.

Naredba je htjela saznati sposobnosti Amerikanaca u tom pravcu. Instruktor je dobio naređenje da udari nekog od kolega iz inozemstva. Reakcija je nastupila u sljedećem mjesecu. Potpukovnik Aleksandar Lavrov je putovao automobilom. Odjednom, pred očima njegovog vozača stvorio se veo, njegove ruke su utrnule i auto je udario u kamenolom u blizini ceste. Lavrov kaže: “Pozvan sam od strane rukovodstva. Oni su pratili napad na nas, ali nisu nas zaštitili. Odgovorili su da su željeli saznati kako ćemo preživjeti. Ovo je bilo s jedne strane uvredljivo, a sa druge – vrlo ozbiljno “.

Analitičar Aleksej Muhin tvrdi: “Sada smo na pragu stvaranja novog tipa oružja. Nuklearno, vatreno i hladno oružje odlaze u drugi plan. Mi smo na pragu stvaranja novog tipa oružja – bioenergetskog. Glavno sredstvo za ubijanje ili pružanje sigurnosti biti će sam čovjek i svoje mogućnosti”. General Boris Ratnikov komentira da Rusija, Sjedinjene Države i neke druge zemlje već imaju razvijeno oružje za vođenje psihotronskog rata, ali se ustručavaju da ga koriste, jer bi oni koji rukuju njime, pa čak i osobe koje izdaju naređenja, bile u opasnosti da se razbole, ili čak umru!
 
Telefon (1977) Charles Bronson – Isječak

 

 
(treceoko, youtube.com/uredio: nsp)

Tijekom godina, Rusi su se usmjerili na mnoga područja razvoja – ugledavši se na SAD.

Na primjer, zloglasni američki projekt MKULTRA, dvadesetogodišnji CIA-in program koji je proučavao načine manipulacije ljudskim umom i mijenjanjem moždanih funkcija. Rusi su imali sličan program.

Tijekom Hladnog rata, SAD i SSSR su se borili na više razina kako bi pokazali svoja nadmoćna tehnička i znanstvena postignuća. Neke od ovih bitaka su dobro poznate i dokumentirane, kao što je trka za slanjem čovjeka na Mjesec.

Ostale su manje poznate. Jedna od ovih bitaka je na području nekonvencionalnih istraživanja – parapsihologija (ili psihotronika kako to Rusi zovu), kontrola uma i upravljanje na daljinu (remote control) i slično. Neki američki radovi na ovu temu su postali javni te postali temelj za razne knjige, TV dokumentarce i hollywudski film „Muškarci koji bulje u koze” sa George Clooneyem u glavnoj ulozi, piše Medium.com.

Ali puno manje su poznati eksperimenti na ruskoj strani. Danas se to mijenja zahvaljujući radu Serge Kernbacha s Istraživačkog centra napredne robotike i okolišne znanosti u Stuttgartu, Njemačkoj. Kernbach pruža pregled ruskih napora u nekonvencionalnim istraživanjima između 1917. i 2003. temeljenima na objavama u ruskim tehničkim časopisima i dokumentima koji su nedavno deklasificirani.

On pokazuje kako su ruska istraživanja napredovala manje-više neovisno od zapadnog svijeta. Ova utrka između SAD-a i SSSR-a u parapsihologiji (psihotronici) je koštala milijardu dolara.

Istraživanja u SSSR-u su mogla biti dovršena samo uz pomoć države, za razliku od zapadnog svijeta gdje su mogla biti i privatno financirana. Tijekom godina, Rusi su se usmjerili na mnoga područja razvoja – ugledavši se na SAD. Na primjer, zloglasni američki projekt MKULTRA, dvadesetogodišnji CIA-in program koji je proučavao načine manipulacije ljudskim umom i mijenjanjem moždanih funkcija.

Rusi su imali sličan program. Temeljio se na ideji da ljudski mozak može primati i odašiljati određene vrste visokofrekventne elektromagnetske radijacije i da to može utjecati na ostale objekte. Različiti istraživači su pokazali da ova „ljudska energija” može mijenjati magnetizaciju vodikove jezgre i stimulirati imunosni sustav pšenice, pa čak i ljudi. Razvili su i uređaj „cerpan” koji može proizvoditi i spremati ovu energiju.

Programi za mijenjanje ljudskih umova

Kao i MKULTRA, ovaj program je uključivao istraživanja utjecaja elektromagnetskih valova na ljude što je dovelo do razvoja psihotroničnih oružja, koja su namijenjena mijenjanju ljudskih umova.

Ono što manjka u Kernbachovim analizama je detaljna rasprava o rezultatima ovih istraživanja. Slijedom toga, možemo dobiti osjećaj da je ovo istraživanje gurnuto u pseudoznanost.

Iako Kernbach kaže da su ova istraživanja prekinuta 2003., nije jasno imaju li Rusija ili SAD i dalje aktivnih programa na ovim područjima. Međutim, Kernbach kaže da postoji 500 ruskih istraživača koji su aktivni na području psihotronike. U Rusiji je još uvijek puno klasificiranih nekonvencionalnih istraživanja. „Na primjer, dokumenti eksperimenata izvođenih od OGPU-a (tajna policija između 1922. i 1934. – kasnije NKVD, pa KGB) – poslije 80 godina ostaju tajni,” kaže Kernbach.

Ova Kernbachova istraživanja su samo zagrebali površinu ovog područja. Razvojem biotehnologije istraživanja na područjima ljudskog uma i njegovih mogućnosti su sve češća. Hoće li ova istraživanja postati javna možemo saznati jedino čekajući ili pritiskom na svoje Vlade da otkriju više informacija.

Možemo zaključiti izjavom predsjednika Rusije Vladimira Putina o budućnosti ratovanja: „Svemirski sustavi i IT alati, posebice u ‘cyberspace’-u, igrati će veliku ulogu, ako ne i odlučujuću u oružanim sukobima. U daljoj budućnosti, biti će stvoreni oružani sustavi koji koriste različite psihičke principe (zračni, geofizički, valni, genetički, psihofizički i ostali sustavi). Sve ovo će pružiti nove instrumente za postizanje političkih i strateških ciljeva, uz nuklearna oružja.”
 
Dokument >> OVDJE
 

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)