Sve veći broj mladih ljudi dolazi do zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom civiliziranog društva

Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj organiziranoj religiji

Jeff DeGraff, profesor, pisac i savjetnik brojnih američkih organizacija, stručnjak je za inovacije i na sveučilištu Michigan vodi poseban program koji se bavi upravo inovacijama, a najpoznatiji je njegov doprinos pri stvaranju modelu naziva Competing Values Framework koji pomaže brojnim organizacijama da ujedine naoko suprotstavljene vrijednosti i pretvori ih u nešto što u konačnici rezultira napretkom i rastom.

U svojoj nedavnoj kolumni pozabavio se zanimljivim društvenim kretanjima i došao do zaključka da “sljedeća velika stvar” neće biti neki novi gadget niti čudotvorni lijek već način života. Ovu “društvenu inovaciju”, kako je on naziva, neće obilježiti novi početak već niz završetaka.

Naime, sve veći broj mladih ljudi dolazi do zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom civiliziranog društva. Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj organiziranoj religiji.

Kraj braka

Prema pisanju New York Timesa, više od pola Amerikanki mlađih od 40 godina djecu je rodila izvan braka. Prilagodite li parametre pretrage kvalitetnoj edukaciji i ekonomskom stanju, taj je broj znatno veći.

Naravno, za ovaj trend postoji niz drugih objašnjenja, od financijske neovisnosti educiranih žena koje se ne obaziru na kulturološku stigmu rađanja izvan braka pa sve do latentne reakcije na razvod njihovih roditelja. Ova promjena sa sobom donosi i niz kompleksnih izazova. Primjerice, brak je temelji element američke zakonske regulative vlasništva.

Neki vjeruju da je ovaj trend doveo i do većeg broja djece koja žive u siromaštvu. Isti ti skeptici smatraju da bi polagana propast institucije braka mogla dovesti do niza nepredvidivih posljedica. I dok su se društvene norme možda i promijenile, pravni sustav koji bi nevjenčane majke štitio još uvijek kaska.

S druge strane, piše DeGraff, kraj braka mogao bi označiti početak nečeg velikog. Pogledajte samo skandinavske zemlje koje spadaju među države s najobrazovanijim stanovništvom i standardom koji je daleko iznad prosjeka. I kod njih viđamo isti trend među mladima, a društvo je daleko od raspada i kao što možemo vidjeti, ide im daleko bolje nego što je to slučaj s državama u kojima glavnu riječ vode tradicionalisti koji forsiraju obiteljske vrijednosti.

Kraj kapitalizma

Prije kolapsa ekonomije srednje klase u Americi, Europi i Aziji, među mladima je došlo do prebacivanja fokusa s ekonomije na društvene vrijednosti. Prema nekim istraživanjima, ova promjena stvara golemi generacijski jaz između boomera i milenijalaca koji postaje sve veći i veći.

Ovo je vjerojatno izravna reakcija na vjerojatno najgoru mogućnost zapošljavanja u posljednjih 100 godina, a ono na što se nekad gledalo podozrivo, danas se doživljava daleko pozitivnije. Dijele kuće i aute, a svakog dana svjedoci smo polagane smrti intelektualnog vlasništva. Znakovi anti-komercijalizma su na svakom koraku, a mladi iz dana u dan pronalaze nove načine kako “hakirati novi svijet”.

Time je milenijalce nazvao “generacijom ja ja ja”. I dok su gomile čitatelja negativno reagirale na zajedljivi ton eseja Joela Steina, najveći propust je to što je autoru promakla kolaboracijska priroda ove generacije. Postoji veliki zaokret među mlađarijom koja polagano napušta tradicionalne karijere i okreće se nekim drugim vrijednostima čiji je cilj boljitak zajednice.

Primjerice, daleko veći postotak mladih s diplomom posao traži u neprofitnom sektoru nego što je to bio slučaj u proteklih 40 godina. Neki će reći da se radi o očekivanoj reakciji na stanje na tržištu rada ili pripisati sve većoj roditeljskoj podršci, ali ovaj globalni pogled na svijet pokazuje prave promjene što se tiče stavova prema onom što izraz “smisleni posao” znači.

Kraj Boga

Prema pisanju Washington Posta, 25 posto milenijalaca ne želi biti povezano s tradicijom utemeljenom na vjeri, a čak dvostruko više njih ne pripada niti jednoj crkvi. Štaviše, sve veći broj mladih ne vjeruje u Boga, a ovo su trendovi ne samo u SAD-u već i u Europi. Ateizam je jednostavno novi trend među mladim odraslim ljudima.

Što je to mlade otjeralo od duhovne tradicije u tako velikom broju u rekordno kratkom vremenu?

Istraživanje pokazuje da je riječ o kulturnom i svjetonazornom jazu za koju je najviše kriva crkvena dogma vezana za istospolne brakove i stavove prema znanosti i medicini. Jedan od presudnih faktora svakako su i slučajevi seksualnog zlostavljanja. Čak i vjerski časopis Relevant u članku “Hoće li internet ubiti kršćanstvo?” govori o sve većem broju informatički pismenih vjernika koji odbacuju crkvenu hijerarhiju i duhovno utjehu pronalaze među sobom. Dakle, odbacuju tradiciju i duhovnost pronalaze na alternativnim mjestima.

Ovo nikako nije prvo ukazanje ove kombinacije individualizma i komunitarizma. Na posljetku, to je bio temelj američkog napretka u ranom 20. stoljeću. No, institucionalne tvorevine koje su nekoć služile kao most između različitih skupina različitih pogleda na svijet, danas djeluju neprohodno i razdvajaju nas.

Zašto se sve ovo događa i šta to znači?

Neki sociolozi tvrde da se ne radi o ničem neviđenom već samo savremenoj verziji nerazumnog izobilja kakvo smo viđali u kasnim dvadesetima i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Ukratko, oni tvrde da stvari treba pustiti da idu svojim tokom i da će se sve vratiti u normalu.

No, u stvarnosti, neograničena povezanost promijenila je način na koji proživljena iskustva integriramo u naše tumačenje tih iskustava i to je stvorilo “novo normalno”. Sve te tehnologije, od pametnih telefona preko društvenih mreža do tehnologija koje služe za prevođenje, sve nam je to dalo širi pogled, ali kroz manju leću.

Savremena komunikacija djeluje horizontalno, demokratično i inkluzivno, ali sve te manje zajednice rezultiraju isključivanjem iz većih sustava traženja većeg rješenja. Drugim riječima, imamo čitav niz mikro-segmenata i vrlo malo konsenzusa jer ne postoji neki veći svjetonazor koji svi dijelimo. Upravo suprotno, radi se o personaliziranim svjetonazorima.

Max Weber, osnivač sociologije, predvidio je ovo još prije sto godina i napisao da će dezintegracija uloga koje nam je društvo dodijelilo, u konačnici dovesti do propasti integracijskih institucija i popularizacije ekstremnog individualizma. Weberova vizija budućnosti u kojoj nema jedinstvene perspektive integracije vrijednosti, nije daleko od stvarnosti. Bez braka, kapitalizma i Boga koji služi kao veza koja objedinjuje naša zajednička iskustva i interpretacije, nestaje zajednički identitet i osjećaj svrhe. Postali smo “kolektivno ja”.

Je li ovo uistinu kraj braka, kapitalizma i Boga?

I da i ne. Da jer sve više ljudi odlučuje izaći iz ovih institucija te se aktivno postavljaju nasuprot istih. I ne jer bez obzira na alternative, uvijek će postojati potreba za stabilnom obitelji, meritokraciju i vjeru u nešto više od sebe samog.

Ironija je to da su ljudi koji najviše vole ove institucije i sustave vjerovanja roditelji ljudi koji ih danas odbacuju. Boomeri su bili usredotočeni na osobne slobode i slobodu u toliko mjeri da su zaboravili očistiti put za svoju djecu.

Na mjestu kolektivnog osjećaja sudbine koja bi povezivala Amerikance dvadesetog stoljeća, nalaze se pojedinačni primjeri suosjećanja i samoostvarenja. Umjesto da rade na većem dobru kao što je liječenje neke bolesti ili slanje ljudi na Mjesec, milenijalci rade na osobnom dobru. No, to ne znači da su mladi ljudi sebični. Upravo suprotno. Mnogobrojne dobrotvorne organizacije ljudima daju priliku da pomognu drugima i sebi. Moćna je to kombinacija altruizma i ličnog razvoja. Naši dijelovi sada su naša cjelina. Suočeni s fragmentacijom, sljedeće generacije stvaralaca i mislilaca pronalazi sebe same i potiče ljude oko sebe da učine isto.

Brak, kapitalizam i Bog nastavit će postojati, ali pojavit će se u nekom drugom obliku. Velike sila na osobnijoj, intimnijoj razini. Ključan je koncept hibridnosti, mješavine starih institucija i inovativnih vrijednosti. Fleksibilniji brakovi koji su široko definirani, ekonomski sustavi koji se opiru kategorizacijama kao što su mikrofinanciranje i bitcoini, ali i religije koje su mješavina drevnih tradicija i osobnog razvoja karakterističnog za 21. stoljeće, od joge do psihoterapije.

Naravno, sve su to spekulacije. Istina je da se krećemo u nepoznatom smjeru i da je to nešto s čim se trebamo pomiriti. Svi mi želimo vidjeti budućnost, to je u našoj prirodi. No, jednostavno to ne možemo. Temeljna otežavajuća okolnost inovacije je da nemamo podatke o onom što dolazi. To je vječna frustracija, ali u isto vrijeme i izvor neograničenih mogućnosti. Trebamo se odmaknuti od tradicionalne strukture i dopustiti našim granicama da postanu fleksibilne i da se, na kraju krajeva, i sruše.

“Ja sam oženjeni kapitalist i katolik i vjerojatno djelujem kao kvintesencijalna stara garda. No, suzdržavam se od osude i otvorena sam uma. Ne samo da sam spreman da sve ono što poznajem jednog dana nestane – ta me pomisao uzbuđuje. Trebala bi i vas”, zaključuje DeGraff.
 
(freshpress.info/uredio:NSP)

Kapitalizam je na ova područja došao na velika vrata, a s njim također i psihičke posljedice tranzicije koje nosi taj sustav. Poremećaj se često ne liječi, a oboljelima se ne vjeruje

Depresija je jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice – na četvrtom je mjestu po pobolu u svijetu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će 2020. biti na drugom. Štoviše, na prvom mjestu kad je riječ o ženama jer one dvostruko češće obolijevaju od depresivnih poremećaja od muškaraca, za što postoji niz razloga, počevši od hormonalnih pa do činjenice da žene lakše otvoreno govore o sebi pa se lakše i odluče potražiti liječničku pomoć.

Strah za egzistenciju

U Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća ljudi boluje od depresivnih poremećaja (podatak iz 2015.). Podaci HZJZ-a govore da je depresija treća mentalna bolest (nakon alkoholizma i shizofrenije) zbog koje se liječi u bolnici. Između 1995. i 2013. godine broj hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja gotovo se udvostručio iako imamo sve moćnije lijekove. Znači da nešto ne radimo dobro i da neke stvari trebamo unaprijediti, kaže prof. dr. sc. Veljko Đorđević s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Depresija je često neprepoznata, objašnjava, ne liječi se ili se neadekvatno liječi, a često recidivira tj. kronična je. Mnogi nisu svjesni da je to bolest, a ne trenutačno raspoloženje. Često je pokretač niza drugih bolesti: srčanih, neuroloških, autoimunih, malignih, čak i kod transplantacija i hematoloških bolesti. – Liječnička je greška ne prepoznati depresivni poremećaj srčanom ili malignom bolesniku jer taj poremećaj može naštetiti zdravlju tog čovjeka. Ako riješimo i depresivnost, i mogućnost izlječenja daleko je bolja – upozorava prof. Đorđević. Liječenje depresije holističko je, ne postoji jedinstven model, kao što ni uzroci nisu isti: mogu biti biološki, psihološki, socijalni i duhovni.

Socijalni uzrok koji je vrlo aktualan zasigurno je velika nezaposlenost, strah za egzistenciju i strah od otkaza. U tranziciji se ljudi nisu adaptirali na nove uvjete, a rat i poraće nose svoje biljege i većina se u tome pogubila. Nemamo samo problem branitelja i invalida nego svi smo mi na neki način stradali. Socijalni kapital koji smo imali dok smo bili siromašniji istrošio se – ističe prof. Đorđević osvrćući se i na trend iseljavanja zbog lošeg života u Hrvatskoj:

Svaki odlazak mladog čovjeka iz zemlje je tragedija za sve nas. I za njih, jer svatko bi volio sve ono što je naučio promovirati u svojoj zemlji. Putovati po svijetu, ali živjeti na svojoj grudi. I bez hrvatskih specifičnosti, suvremeni način života uvjetovan kompeticijom i ubrzavajućim tempom života kao 24-satnim imperativom velik je pritisak za čovjeka i vodi k otuđenju. Čovjek se, nažalost, evolucijski ne može tako brzo prilagođavati, podsjeća psihijatar.

Boluje pojedinac, pati obitelj

Iz različitih razloga čovjek postane bezvoljan, ne može normalno funkcionirati, izgubi volju za životom. U svijetu rada, napominju stručnjaci, nerijetko se te ljude doživljava lijenima, a zbog bolovanja uslijed depresije dobivaju stigmu i teže se kasnije zapošljavaju, što su posljedice neinformiranosti o depresiji.

Liječi se medikamentima, psihoterapijom i socioterapijom, ali ne samo pojedinca, jer od depresije boluje pojedinac, a pati cijela obitelj. Gotovo 15% oboljelih zbog neprepoznatih simptoma počini suicid. A u Hrvatskoj nema suvišnih ljudi – podsjeća Đorđević. U cilju senzibiliziranja javnosti protekla je tri dana održan i 4. kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji “Depresija u stoljeću uma”, a u Zagrebu su ga organizirali Hrvatsko društvo za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja i Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET), kojeg je prof. Đorđević predstojnik.

Od depresije pati sve više djece i adolescenata te ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi. Ovo je crveno svjetlo za sve u Hrvatskoj, moramo prestati misliti samo o svojoj disciplini i svi humanisti zajedno trebaju pomoći ljudima koji pate. Znanost, klinika i umjetnost moraju surađivati, socijalni kapital trebamo vrednovati i otvoriti bez ikakvih skrupula probleme koji se odnose na ovu fenomenologiju –poručuje.

Simptomi koji ukazuju da je vrijeme za psihijatra:

Najnormalnija stvar je da smo svi svako toliko loše raspoloženi, no kad vas uhvati neumoljiva tuga ili osjećaj bespomoćnosti koji vas onemogućava u uobičajenoj rutini, vrijeme je da obratite pozornost, jer je to zaštitni znak kliničke depresije od koje pati 7% odrasle populacije

Čak i uz ove znakove, depresivnoj osobi teško je odrediti boluje li zaista od navedene bolesti. “Gotovo sve simptome depresije svi mi iskusimo, pojedinačno, u nekom razdoblju života”, objašnjava Jennifer Payne, liječnica i direktorica Centra za ženske promjene raspoloženja na John Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu.

Ako ste se s dolje navedenim simptomima borili svakodnevno tijekom dva tjedna, i oni su utjecali na vaše uobičajeno funkcioniranje (npr. ne možete normalno obavljati svoj posao, funkciju roditelja ili družiti se s prijateljima), vrijeme je da posjetite doktora…

Jedete više (ili manje) nego inače

Zbog depresije se možete osjećati ‘iscijeđeno’, a to se može manifestirati nedostatkom apetita. “Ako se vaš mozak usredotoči na negativne misli, možete zaboraviti jesti ili izgubiti zanimanje za kuhanje”, kaže psihologinja Yvone Thomas, inače specijalizirana za depresiju i samopoštovanje.

S druge strane, ponekad bolest može stvoriti i suprotni učinak, otvarajući vam apetit i tjerajući vas da se prejedate. “Mješavina osjećaja koja obično prati depresiju – tuga, pesimizam u pogledu budućnosti i nisko samopouzdanje, mogu vas navesti da svoje osjećaje ublažite s hranom”, ističe Thomas.

Spavate previše ili premalo

Neki ljudi koji boluju od depresije uhvatit će se kako konstantno imaju potrebu za spavanjem i stalno su umorni i iscrpljeni, te pate od nedostatka energije. “No više spavanja ljudima koji pate od depresije predstavlja i bijeg od tuge, te im je utočište”, kaže Thomas.

Druge osobe s istom bolešću osjećat će se pak nemirno i ili će se mučiti s isprekidanim snom ili nesanicom. Previše će ih zaokupljati opsesivne misli i razmišljanje da bi se mogli opustiti i bezbrižno zaspati. Uz to, ne samo da promjene u spavanju ukazuju na bolest, već one mogu i pogoršati čovjekovo stanje, jer kad ne spavate dovoljno, vaš unutarnji sat više nije sinhroniziran i vi budete još umorniji i dekoncentrirani, te imate još manje snage nositi se s nevoljama.

Sitnice vas izbacuju iz takta

To je trag kojeg jako malo ljudi može prepoznati, no depresija se može pojaviti i kao oblik povišene nervoze, kaže dr. Jennifer Wolkin, asistentica profesora psihijatrije i anesteziologije iz centra Joan H. Tisch, s njujorškog Sveučilišta. Možete se osjećati mrzovoljno i čangrizavo, te možete planuti zbog sitnica koje inače ne biste ni primjetili. Djelomičan razlog krije se u tome što depresija pogoršava normalne hormonalne promjene raspoloženja, no krivci su i teški osjećaji s kojima se osoba bori.

“Kad ljudi osjećaju fizičku bol često se lako mogu naljutiti i iživcirati, a isto je i s psihološkom boli – ne osjećate se dobro ili kao da ste u svojem tijelu, a to utječe na vaše strpljenje i zbog toga se osjećate kao da ste stalno na rubu”, kaže Thomas.
Ne možete se koncentrirati ni usredotočiti

Zaboravljate kad su vam rokovi na poslu ili da trebate pokupiti djecu u vrtiću? Osjećate se kao da vaš mozak nalikuje mutnoj fotografiji i to što ste većinu vremena lagano obamrli utječe na vaše donošenje odluka? To znači da vaš mozak proživljava depresiju.

Kad ste preokupirani tužnim mislima i osjećajem ništavnosti, to može utjecati na vaš posao, pamćenje i odluke, napominje Wolkin. Zauzvrat, takvo neusredotočeno razmišljanje može vas navesti na donošenje loših odluka i nezdravo, riskantno ponašanje.

Ne uživate u stvarima koje su vas nekoć veselile

Nekoć ste redovito poslije posla petkom odlazili na piće s najdražim kolegama, no posljednjih tjedana izbjegavate taj običaj. Ili ste se uvijek radovali večernjem trčanju, a ovih dana se radije bacite u krevet. Prestanak sudjelovanja u stvarima koje su vas nekoć činile sretnima jedan je od prvih znakova depresije.

“Osoba koja je jednostavno tužna može preskočiti nekoliko stvari, no brzo će se vratiti na staro. No depresija vas čini ravnodušnim u vezi aktivnosti i hobija koji su vas nekad činili sretnima, te ćete se sve više početi izolirati od svijeta”, napominje Wolkin. Nažalost, tako se stvara začarani krug, jer vas depresija liši mogućnosti da uživate u zadovoljstvu koje stječete novim iskustvima, tako da prestajete i činiti stvari koje vas mogu, na kraju, oraspoložiti.

DODATNI ZNAKOVI: Tihi znakovi da trebate psihijatra

Svatko je imao loš dan, a mnogi i loše tjedne. No, ako ste depresivni, pod stresom ili tjeskobni duže od mjesec dana, i to vam počinje remetiti svakodnevni život, možda je vrijeme da posjetite liječnika specijaliziranog za mentalne probleme.

Posjet psihijatru ili psihologu danas ne bi smio biti stigmatiziran. No, iako Hrvati troše ogromne količine tableta za smirenje, u mnogim našim sredinama još je uvijek ‘sramota’ zatražiti pomoć. Zanemareni psihički problem ima sličan ishod kao i zanemarivanje bilo koje fizičke bolesti – uglavnom ne prolazi sam od sebe nego se pogoršava.

Očiti znakovi upozorenja

1. Razmišljate o samoubojstvu i načinu kako ga izvršiti
Ako počnete misliti da život više nije vrijedno živjeti, potrebna vam je pomoć.

2. Osjećate se poraženo i beznadno
Život može biti težak, ali ako mislite da se više nemate čemu nadati, vrijeme je da s nekim popričate.

3. Zbog svog mentalnog stanja niste u stanju ni raditi ni zabavljati se
Nakon lošeg događaja potrebno je tugovati i pregrupirati se. No, ako se nikako ne možete prilagoditi novonastalom stanju, posjetite liječnika.

4. Teža nesanica
Tu i tamo, svakoga muči nesanica, ali ako je došlo do značajne promjene u navikama spavanja, uputite se stručnjaku za poremećaje spavanja.

5. Promjene apetita
Nagle promjene apetita mogu ukazivati i na neku fizičku bolest. Krenite na pregled.

6. Promjene raspoloženja koje traju tjednima
Borite li se s osjećajima tuge, gnjeva ili tjeskobe, vrijeme je da potražite pomoć. Prvo posjetite liječnika obiteljske medicine koji će provjeriti je li u pitanju neki fizički uzrok i dalje vas uputiti na specijalistički pregled.

7. Izgubili ste interes i povukli se iz aktivnosti koje su vas prije radovale
Ako bez pravog razloga, tek zbog iracionalnih strahova i briga, gubite interes za aktivnosti koje su vas prije uveseljavale, koristila bi vam profesionalna pomoć.

Svi psihijatri i psiholozi nisu stručnjaci za sve probleme. U Hrvatskoj je problem i to što većina nema vremena za duže razgovore. Ukoliko niste zadovoljni ponuđenim, raspitajte se tko bi vam mogao bolje pomoći.
 

 
(magazin.hr, vecernji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Oni koji koriste tvari ili biljke koje imaju halucinogena svojstva opisuju svoje “tripove” kao iskustva širenja svijesti, a prema nekim novim istraživanjima, ova iskustva imaju i znanstvenu podlogu

Korišteći fMRI snimke mozga kod zdravih ispitanika koji su konzumirali psilocibin, aktivni sastojak halucinogenih gljiva, znanstvenici s Imperial koledža u Londonu su otkrili da je ova tvar izazvala komunikaciju između područja mozga koja obično nisu povezana.

U normalnom stanju mozga, malo je unakrsnih veza između različitih mreža. No, znanstvenici su otkrili da se pod djelovanjem psilocibina, mreže počinju povezivati i te nove veze nisu slučajne. Paul Expert, voditelj studije izjavljuje da nije stvar u tome da se samo povećao broj veza, nego je i uzorak povezanosti sasvim drugačiji kod mozga na psilocibinu.

Ovo potvrđuje izjave korisnika o učincima psilocibina, poput novih spoznaja i realizacija, sinestezije i nelinearnog razmišljanja, odnosno, pojačanog stanja svijesti.

Znanstvenici su koristili novu tehniku za modeliranje mreže u mozgu, koja je osmišljena kako bi se vidjela povezanost u mozgu, umjesto izoliranih sustava ili tvari. Istraživači su usporedili fMRI skenove ljudi koji su uzimali psilocibin s fMRI skenovima osoba koje su uzimale placebo.

Tražili su funkcionalnu povezanost, odnosno komunikaciju između različitih regija mozga koje dijele funkcionalna svojstva.

Stručnjaci izjavljuju da iako bi jednostavno čitanje podataka značilo da psilocibin jednostavno opušta ograničenja funkcije mozga i poboljšava kognitivnu fleksibilnost, to je ipak malo više složeno.

Naime, nakon uzimanja psilocibina, mozak zadržava neke organizacijske značajke, iako se razlikuje od normalnog stanja. Funkcionalne veze podržavaju cikluse koji su posebno stabilni i koji su prisutni samo u psihodeličnom stanju.

Ovo istraživanje može dovesti do razvoja terapija baziranih na halucinogenim tvarima, a kakvo im je moguće djelovanje navodi Expert u svojoj izjavi: “Jedna od karakteristika mozga u depresiji je to da on biva zaglavljen u petlji, zaključan je u ponavljajućim i negativnim mislima. Ideja je da se pomoću psilocibina može pomoći razbiti petlja, promijeniti obrasci funkcionalnog povezivanja u mozgu”.

Kao zaključak, znanstvenici su naveli: “Smatramo da je psihodelično stanje povezano s manje ograničenja i više interkomunikativnim načinom funkcije mozga, što je u skladu s opisima stanja svijesti u psihodeličnom stanju”.

Prethodna istraživanja psihodelika s ovog londonskog koledža otkrila su da su ljudi na psilocibinu imali uzorke moždane aktivnosti češće povezane sa sanjanjem i pojačanim emocionalnim djelovanjem. To je objašnjeno time što kada se aktivira sustav emocija, “ego sustav” u mozgu, iz kojeg dobivamo osjećaj o sebi, se utišava.

Voditelj ovog prethodnog istraživanja, Robin Carhart-Harris izjavljuje: “Dokazi iz ove studije, kao i preliminarni podaci iz studije mozga na LSD-u, podržavaju načelo da psihodelična stanja počivaju na neuređenoj aktivnosti u ego sustavu, što dopušta neinhibiranu aktivnost u sustavu emocija.

Ovaj učinak može objasniti zašto se psihodelici smatraju korisnim u pojedinim oblicima psihoterapije”.

Ovo novo istraživanje je samo jedan od rastućeg broja dokaza kako se psihodelici itekako mogu koristiti u liječenju. Istraživanje iz 2012. je pokazalo da psilocibin može biti učinkovita intervencija kod depresivnog razmišljanja, dok je istraživanje iz 2014. godine pronašlo da LSD psihoterapija može biti učinkovita u ublažavanju tjeskobe kod pacijenta koji pate od terminalne bolesti. Trenutno se provode i istraživanja o ayahuasci kao potencijalnom tretmanu za PTSP, ovisnosti i druga stanja.

Svi ovi znanstveni dokazi koji su stalno u porastu, trebali bi voditi ne samo k novim istraživanjima, već i dekriminalizaciji tvari prisutnih u prirodi za koje je odavno poznato da liječe svojim pozitivnim učincima. Vrijeme je za razbijanje predrasuda!
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(nexux-svjetlost,youtube.com/uredio:nsp)