Uhićeni novinar Der Spiegel-a je pisao većinom lažne vijesti o ratom pogođenim područjima u kojima je izmišljao događaje

Bez obzira na to koliko duboko ulazi u nas sve što čitamo svaki dan, mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo da su vijesti objavljene od legitimnih mainstream medija činjenične i prave.

Uostalom, oni koriste pokazatelje činjenica, zar ne? Nedavni skandal ilustrira činjenicu koju vam već duže vrijeme pričamo, da su… provjeravatelji činjenica su totalna šala.

Nagrađivani novinar uglednog njemačkog časopisa Der Spiegel, Claas Relotius, nedavno je bio razotkriven zbog falsificiranja nekoliko priča tijekom godina.

Der Spiegel je bio prisiljen priznati da je novinar “izmislio priče i izmislio protagoniste” u desetinama članaka koje je objavljivao na internetu i u tisku. Dodali su da je to moglo utjecati i na druge mainstream medije.

Relotius je priznao prijevaru i podnio ostavku na radnom mjestu gdje je radio sedam godina. Tijekom rada kao novinar u poznatom Der Spiegelu osvojio je nekoliko nagrada za istraživačko novinarstvo. Godine 2014. proglašen je novinarom godine CNN-a i dobio za to novinarski Oskar.

Neke od njegovih nagrada temelje se na lažnim pričama. Nagradu “Reporter godine” u Njemačkoj koju je osvojio prošlog mjeseca, i to ukupno četiri puta – o mladom sirijskom dječaku temeljila se na priči koju sada znamo da ju je izmislio.

Druge lažne priče koje je izmislio uključuju jednu o nogometašu Colinu Kaepernicku i jednu o zatvoreniku Guantanama iz Jemena.

Teško je povjerovati da bi se takva prijevara mogla provesti u djelo u ovo moderno informatičko doba, kada imamo toliko informacija na dohvat ruke – ali to je dijelom i razlog zašto je prošao nezapaženo sa takvom prijevarom.

Uostalom, ne morate više osobno posjećivati mjesta kako biste ih detaljno opisali. Google Earth vam može pokazati sve što trebate znati kako bi vaš novinarski izvještaj izgledao autentično.

Razdvajanje činjenica od fikcije?

Što je s takozvanim provjerama činjenica koje mnogi mediji guraju u prvi plan? Oni bi trebali razdvojiti činjenice od fikcije, ali kako portal Politico ističe, i oni su također ljudi.

Možda su se osjećali zastrašenima mogućnošću da ispitaju takvog novinara, ili su možda osjetili da je to toliko detaljno da nije bilo moguće izmisliti.

Mnogo puta, urednici imaju unaprijed stvorene predodžbe o nekoj temi i stoga neće propitkivati​članke koji potvrđuju njihova uvjerenja. To je možda bio slučaj s jednim od njegovih izmišljenih i najslavnijih članaka, u kojima je govorio o tome kako se ljudi u malom gradu Fergus Falls mole za predsjednika Trumpa nedjeljom.

#Relotius je bio razotkriven tek nakon što je kolega koji je radio s njim počeo sumnjati u neke detalje.

Nakon što je kontaktirao dva navodna izvora i otkrio da nikada nisu upoznali Relotiusa, tek je tada njegov posao bio doveden u pitanje.

Der Spiegel se ponosi time što ima jedan od najboljih odjela za provjeru činjenica u ovoj branši, pa ako se to dogodilo njima, to se može dogoditi bilo gdje u bilo kojim medijima.

Čitatelji o provjeravačima činjenica također imaju predrasude – neki čak mogu tvrditi da su odabrani s tim na umu kako bi osigurali da se članci koji su odobreni gurnuju u bilo koju naraciju koju izdavač želi da ljudi vide.

Iako ideja o provjeravanju činjenica zvuči dobro u teoriji, ona u konačnici pruža lažni osjećaj sigurnosti.

Činjenice su ljudi i oni su također skloni pristrasnosti, lijenosti i zastrašivanju. Stvarnost je u tome da se na provjeru činjenica ne može pouzdati da istinsko filtriranje lažnih vijesti – čak ni u “gornjem ešalonu” mainstream medija.

Novi-Svjetski-Poredak.com