Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama!

Ovi zastrašujući dokumenti, pod nazivom “Protokoli sionskih mudraca” pojavili su se u Rusiji prije više od 100 godina, točnije 1905. godine. Izazvali su veliku reakciju. Oni su danas aktualniji nego ikada jer sve ono što je u ovim dokumentima zapisano, danas se ostvarilo.

Sva manipulacija ljudima danas, zapisana pred minimalno sto godina danas je vidljiva i to je ono što ovim dokumentima daje iznimnu važnost u današnjim vremenima. Premda se u prošlosti u nekoliko navrata, pokušalo implicirati preko mainstreama kako su ovi dokumenti krivotvorina, svatko tko danas pročita novine i osvrne se oko sebe vidjet će da je u ovim dokumentima osvanula istina koju se pokušava zataškati.

Protokoli sionskih mudraca toliko su kontroverzni da je u doba komunizma, posjedovanje ovih dokumenta u Rusiji bilo kažnjivo čak i smrću. Justina Glinka, kćerka jednog ruskog generala, došla je u posjed ovih dokumenata za vrijeme svog boravka u Francuskoj. “Protokoli sionskih mudraca” je izvještaj s 24. sjednice koje su se 1897. godine održale u Baselu u vrijeme cionističkog kongresa. Na tim su sjednicama cionisti koji se nazivaju židovima, a to nisu, i masoni planirali uništenje Katoličke crkve i nacionalnih država, te stvaranje svjetske države pod cionističko-masonskom vlašću.

Bez obzira što su u njima židovi implicirani kao glavni nosioci ove zavjere, čini se da su ovi dokumenti djelo tajnog društva koje se zove iluminati ili Bratstvo Zmije. Zbog toga se ovaj dokument danas često naziva i – Iluminati Protokoli.

Židovski narod bio je i još uvijek jeste žrtva njihove manipulacije kao i svi ostali narodi svijeta.

Ideologije, liberalizam i socijalizam, trebale su biti sredstvo za podčinjavanje kršćanskih naroda i smanjenje utjecaja Crkve u društvu. Ako ove subverzivne metode ne bi uspjele, trebalo je organizirati sabotaže diljem Europe.

“Protokoli sionskih mudraca” pokazuju da cionisti i masoni namjerno i smišljeno remete i uništavaju nacionalne pokrete i države, s krajnjom težnjom da podjarme sve narode i zavladaju svijetom. Mi vam donosimo samo neke dijelove plana, koji su sada aktualni dok preporučujemo da pročitate cijeli dokument u pdf. formatu u nastavku jer širenje ovog dokumenta, širenje je svjesnosti, dok je svjesnost društva, jedini alat s kojime možemo srušiti ovaj monstruozni plan protiv Boga i čovjeka!

Obični ljudi u dokumentu nazivani su posprdno gojimi, a na više mjesta dokazuje se kako su gojimi slijepa masa kojom je izuzetno lako manipulirati u trenutku kada masi oduzmeš fudament, odnosno vjeru u Boga. Imajte u vidu da su ove riječi pisane prije sto godina i da su ih napisali cionisti koji žele zagospodariti planetom stvarajući Novi svjetski poredak!

Pogledajte pijane životinje, omamljene vinom, a pravo na njegovo neumjereno konzumiranje stekli su zajedno sa slobodom. Gojimski narodi omamljeni su alkoholnim napitcima, a njihova je mladež otupila od klasičnog nauka i preranog razvrata na što ih je potaknula naša agentura – domaći učitelji, lakeji, guvernante – u bogatim kućama pomoćnici i ostali, a naše žene – na mjestima gdje su se gojimi zabavljali. Potonjima ću pribrojiti i takozvane “animir-dame”, njihove dragovoljne privrženice u razvratu.

Još u davno doba mi smo bili prvi koji su narodu uzvikivali: “Sloboda, jednakost, bratstvo!” Riječi koje su potom često ponavljali kao nesvjesne papige, koje posvuda nasjedoše na taj mamac na temelju kojeg oni lišiše svijet blagostanja, stvarne slobode osobnosti koja je do tada bila zaštićena od pritiska svjetine.

Tobožnji pametni i inteligentni gojimi nisu mogli shvatiti koliko su te riječi u sebi proturječne i izgovarajući ih ne vide da u prirodi nema jednakosti, da ne može biti ni slobode, da je sama priroda utemeljila neravnopravnost umova, karaktera i sposobnosti, a podložnost njezinim zakonima nisu shvatili da je svjetina slijepac, da su vođe svjetine samo vikači iz te sredine izabrani, ali su u politici jednako slijepi kao i svjetina, jer ne shvaćaju da upućen čovjek, premda bio i glup, može upravljati, a neupućen, premda bio i genij, u politici ništa neće razumjeti.

“Sloboda. Jednakost. Bratstvo.” – pridobivalo je u naše redove, preko naših agenata cijele legije, koje su oduševljeno nosile naše barjake. Međutim, te su riječi bile crvi koji su izjedali blagostanje gojima, uništavajući posvuda mir, spokojstvo i solidarnost, rušeći sve temelje njihovih država. Vidjet ćete poslije da je to pridonijelo našoj pobjedi: to nam je omogućilo, između ostalog, prigrabiti najvažniji adut u svoje ruke – uništenje privilegija, drugim riječima uništenje same biti gojimske aristokracije, koja je bila jedina zaštita naroda i zemalja od nas.

Administratori, koje mi izaberemo iz naroda ovisno o njihovim ropskim sklonostima, neće biti osobe pripremljene za upravljanje, pa će veoma brzo i lako ostati samo igračke u igri koja je u rukama naših znanstvenika i genijalnih savjetnika, stručnjaka, koji su od djetinjstva odgajani za upravljanje poslovima cijeloga svijeta. Kao što vam je već poznato, ti naši stručnjaci su crpili podatke iz naših političkih planova, iz iskustva povijesti, a i iz provjera i promatranja svakoga pojedinačnoga povijesnoga stanja.

Gojimi se ne vode nepristranim povijesnim promatranjima nego rutinom teoretiziranja bez kritičkog suda prema dosadašnjim rezultatima. Prema tomu, od njih ne trebamo okretati glavu, neka se oni zasad vesele i žive od uspomena i u nadi za daljnje preživljavanje zabavljajući se.

Neka im bude i nadalje glavna uloga prihvatiti ono što smo im mi sugerirali prema zakonima znanosti. U tomu pravcu mi potičemo preko sustava priopćavanja njihovo slijepo vjerovanje u to. Intelektualci gojima ponosit će se svojim znanjem, ne provjeravajući ga logično, provodit će u djelo sva znanstvena postignuća i spoznaje koje su im naši agenti vještom kombinatorikom podastrijeli, a sve sa ciljem preodgajanja i obrazovanja u smjeru koji nama odgovara.

Ne mislite da su naše tvrdnje isprazne i neutemeljene: obratite pozornost na uspjeh darvinizma, marksizma, ničeizma, teorija koje smo sve tako zgodno podastrijeli.. Sve je odigralo veoma dobru ulogu u razaranju pravaca umova gojima, a za nas je taj učinak važan.

U rukama suvremenih država velika je moć koja pokreće misli naroda, a to je – tisak. Uloga tiska je, tobože, da iznosi prijeko potrebne zahtjeve, da prenosi žalbe naroda, da izrazi ili stvara nezadovoljstvo. U tisku se utjelovljuje pobjeda slobode govora. Ali, države se nisu znale koristiti tom moći, tako da je sva ta moć danas u našim rukama. Preko nje utječemo, skrivajući se i dalje u sjeni i zaklonu, a zahvaljujući toj moći smo u naše ruke prikupili sve zlato, iako smo ga katkad morali uzimati iz potoka krvi i suza.

Narodi su bijedom prikovani uz teški rad, gore nego kada su bili robovi i kmetovi. Od onoga su se ovako ili onako uspijevali osloboditi, s njime se obračunati, ali se od nevolje ne mogu obraniti. Uspjeli smo u ustav unijeti takvo uređenje i prava za svjetinu, koja su samo fiktivna.

Sva ta takozvana “prava naroda” mogu postojati samo kao ideja, a u stvarnosti su neostvariva. Proleter-težak, poguren kao luk nad svojim teškim radom, prignječen svojom sudbinom, ima od toga što su neki brbljavci objavili pravo pričanja, novinari pravo pisanja svakakvih gluposti u usporedbi s ozbiljnim stvarima, kad stvarni proletarijat od toga nema nikakve koristi, osim onih mrvica koje mu mi dobacujemo s našeg stola, kao nekakvu naknadu za njihove glasačke listiće u korist naših pouzdanika i naših agenata.

Republikanska prava za siromaha samo su gorka ironija, jer prijeka potrebamu ne dopušta da se služi njima, a uz to mu oduzima mogućnost stalne i sigurne zarade, stavljajući ga u stalnu ovisnost o štrajku poslodavaca.

Sam narod, doduše pod našim vodstvom, uništio je aristokraciju koja je u biti bila njegova prirodna zaštita i hraniteljica, sve radi osobne koristi pojedinaca, što je neodvojivo od općenarodnog blagostanja. Ali sada, uništenjem aristokracije, on je pao pod jaram lihvara obogaćenih probisvjeta i varalica, koji su se okomili na radnika kao nemilosrdna mora.

Mi ćemo se pojaviti kao tobožnji spasitelji radnika od toga jarma, kada im se kaže da stupe u naše redove, u vojsku – socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek dajemopotporu tobože radi bratstva, opće ljudske solidarnosti našega socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se u pravilu koristi radničkim mukama nastojala je da radnici budu siti, zdravi i snažni.

Pa i sloboda bi mogla biti neškodljiva i opstati u svakodnevnomu državnom životu, bez posljedica za blagostanje naroda ako bi se ona temeljila na načelima vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, bez pomisli o jednakosti kojoj proturječe sami prirodni zakoni koji su stvorili potinjenost.

Kod takve vjere narod bi bio pod starateljstvom župa i išao bi ponizno i krotko pod ruku sa svojim duhovnim pastirom, pokoravajući se Božjem rasporedu na Zemlji. Eto, zbog čega moramo potkopati vjeru i iz razmišljanja gojima iščupati načelo Božanstva i duha i sve to zamijeniti s aritmetičkim računicama i materijalnim potrebama.

Masonska načela

U primjeni naših načela obratite pozornost na karakter naroda u čijem se okruženju nalazite i radite. Njihovu opću podjednaku primjenu se ne može provoditi i biti uspješan prije nego mi preodgojimo narod. Ali, kročeći oprezno u njihovoj primjeni uvidjet ćete da neće proći ni desetak godina da se i najtvrdokorniji karakteri ne promijene, a mi ćemo novi narod pribrojiti već pokorenima.

Riječi liberalne, u biti naše masonske parole: “Sloboda, jednakost, bratstvo” koje ćemo, kada zauzmemo carsko prijestolje zamijeniti riječima ideje: “pravo na slobodu, dug jednakosti i ideal bratstva” – opet ćemo mi to dati u javnost i uhvatiti jarca za rogove…De facto mi smo već izbrisali svaku drugu upravu osim naše, iako je de jure, još dosta takvih. Danas, ako neka država uloži kakav prosvjed protiv nas, to je samo radi forme i po našemu scenariju i rasporedu.

U stvarnosti za nas nema više prepreka. Naša Nadvlada se nalazi u krajnje legalnim uvjetima, koje obično nazivamo energičnom ili jakom riječju – diktatura. Ja mogu, čiste savjesti reći, da smo u sadašnjem trenutku mi zakonodavci, mi vodimo rasprave i sudimo, kažnjavamo i dajemo pomilovanja, mi kao zapovjednik svih naših jedinica sjedimo na predvodničkom konju.

Mi upravljamo snažnom voljom, jer su nam sada u rukama ostaci nekad moćne stranke, koju smo pokorili. U našim je rukama i neobuzdano častohleplje, vrela požuda i pohlepa, nemilosrdne osvete i pakosna mržnja.

Mi provodimo teror koji je sve zahvatio. U našoj su službi ljudi svih razmišljanja, doktrina, obnovitelji monarhije, demagozi, socijalisti, komunisti i utopisti svih vrsta. Sve smo ih upregli u posao: svatko od njih na svoj način nagriza posljednje ostatke vlasti gojima i nastoji srušiti dosadašnji poredak.

Ova aktivnost je izmučila sve države i one zapomažu za mirom i spremne su gotovo sve za njega žrtvovati; Ali mi im nećemo dati mira sve dok ne priznaju našu međunarodnu Nadvladu otvoreno i pokorno.

Na taj način ćemo slomiti značenje gojimske obitelji i njezinu odgojnu moć, nakon što ih naviknemo na svijest o samobitnosti, isključit ćemo odvajanje individualnih umova, kojima svjetina kojom mi upravljamo neće dati priliku da se istaknu, čak ni da se izjasne, jer je svjetina navikla slušati samo nas koji je plaćamo za pozornost i poslušnost. Na taj način ćemo izgraditi takvu slijepu moć koja se nikamo neće moći maknuti bez vodstva naših agenata koje smo mi postavili kao njihove vođe. U tome je bio temelj mine koju smo podmetnuli gojiskomu narodu ili točnije gojimskim narodima.

O predsjedniku

U skoroj budućnosti ćemo izgraditi odgovornost predsjednikovu. Tada se više nećemo ustručavati provoditi ono zbog čega će odgovarati te bezlične kreature. Glede nas, ako se prorijede redovi onih koji teže za vlašću doći će do pomutnje zbog toga što se neće lako naći pogodnog predsjednika, do pomutnje koja će konačno dezorganizirati zemlju…

Da bismo naš plan proveli i dosegnuli željeni rezultat namještat ćemo izbor onih kandidata u čijoj prošlosti ima neotkrivenih crnih mrlja, bilo koja “panama” – pa će oni biti zbog toga vjerni izvršitelji naših naredaba, sve iz straha da se ne otkrije ono bitno što je svojstveno svakomu čovjeku koji je došao na vlast, da težnja održi svoje privilegije, prioritet i ugled, sve što je vezano uz titulu predsjednika.

Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama. Tada će vlast predsjednikova postati meta svih mogućih napada, a mi ćemo mu davati zaštitu u pravu obraćanja narodu i traženju podrške njegovim odlukama, bez njegovih predstavnika – obraćanje onoj većini iz svjetine. (Ovo su samo mali djelovi njihova plana), a ostalo? Ma samo se osvrnite oko sebe!
 
(dnevno.hr)

Protokoli sionskih mudraca nastalim prije dva stoljeća, čovječanstvo i ‘glupave’ mase naziva riječju ‘gojimi’

Iako su dokumenti pod nazivom Protokoli sionskih mudraca, od strane mainstreama prikazani kao lažni, nemoguće je zaobići istinu koja u njima piše. Riječ je o navodnom izvještaju s 24. sjednice koje su se 1897. godine održale u Baselu u vrijeme cionističkog kongresa.

Na tim su sjednicama hazari koji se nazivaju židovima, a to nisu, i masoni planirali uništenje Katoličke crkve i nacionalnih država, pokoravanje gojimskog čovječanstva te stvaranje svjetske države pod hazarsko-masonskom vlašću.

No, zašto spominjemo Protokole sionskih mudraca? Zato što se u tim dokumentima nastalim prije dva stoljeća, čovječanstvo i ‘glupave’ mase naziva riječju ‘gojimi’. Uz to, u njima je zapisano sve, metode kojima se upravlja gojimima, na koji način im satrati duh i život i pretvoriti ih u svinje.

Metode su jednostavne, liberalizam, socijalizam, ateizam, komercijalizacija, materijalizam, ispraznosti, izopačenosti – sve to trebalo se iskoristiti za ‘upravljanje gojima’ za koje autori protokola kažu da nisu ništa više od običnih svinja jer baš ništa neće shvatiti i samo će kao lutke na koncu plesati onako kako ONI sviraju.

Iako se baš sve zapisano protokolima ostvarilo i iako su te metode već godinama javne i vidljive, činjenica da su mase zaista najobičniji gojimi koji nasjedaju na ispraznosti nedostojne ljudskog bića.

To je dokazalo ‘ludilo’ koje je zahvatilo ljude u cijelom svijetu!

Možete li zamisliti da u vrijeme kada se u svijetu događaju zastrašujuće bitke, kada ljudi umiru u teškim mukama od gladi, bez vode, od mača, kada se ljudima otkidaju glave na jednom kraju svijeta, dok na drugom mase popuštaju u samouništenju, pred depresijom i drugim psiho-boleštinama, dok nam vlastodršci oduzimaju domove, slobodu, uništavaju obitelji, ratuju u naše ime, ubijaju ljude po ulicama, da nešto poput Pokemona Go može natjerati te iste ljude da kao pomahnitali trče za nepostojećim?

Za virtualnim? Ljudi, kada se to dogodilo? Kako je to moguće? Da ljudi umiru i pogibaju zbog virtualnih pokemona stvorenih za zabavu – gojima. Probudite se iz sna jer oni se smiju!

Ova aplikacija zaista čovječanstvo prikazuje kao apsolutne idiote, svinje nedostojne ovog života.

Oni su uspjeli, to postaje očito, zgaziti masama ono što je neophodno. Pretvorili su ljude u životinje koje bez mozga i bez duha tumaraju ka vlastitom uništenju! Oni ne trebaju više ni činiti NIŠTA.

Gotovo je, svršeno! Čovjek sam hvata pokemone po gradu dok mu iza leđa vlast oduzima i onaj najmanji trzaj života, istine, ne njihovom nego vašom vlastitom voljom.

Čestitamo, pokazali smo da smo zaista gojimi i da se s čovjekom može činiti što se hoće. Od takvog čovječanstva mi očekujemo revoluciju? Pobunu? Istinu? Znanje?

Jasno je kao dan. Jedina revolucija koju ovo čovječanstvo može izazvati jest na razini gay parade, golih i bezličnih gojimskih stvorova koji su svojom voljom prihvatili glumiti po scenariju duhovnih psihopata vlasti s potpuno zarobljenim i rastočenim duhom!

Da, duh, onaj duh koji svi zaboravljaju trčeći za gojimskim trendovima, dok on ostaje svezan, kao tajna vječnog spasenja za one koji su zapisani u Knjizi života.

Probudite se ljudi, jer su naoko nebitni pokemoni pokazali da je itekako kasno! Oni su uspjeli i nije važno što njihova pobjeda nije vječna (jer Isus je već pobijedio), važnije je što se čovječanstvo samo – svojom voljom i njihovim mentorstvom osudilo na vječnu propast! Ma bravo – gojimi, ako ovako nastavite, bit ćete dobri sluge – za sadašnjost i budućnost.

U svijetu koji nam spremaju nisu poželjni slobodni, obrazovanog duha, već isključivo robovi – gojimi koji svojim propalim bićima hrane sustav!
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Hrvatski su građani skloni teorijama zavjera koje političari često koriste za kreiranje političke zbilje. U tome im pomažu neriješena prošlost i mediji, kaže politolog Nebojša Blanuša

Nebojša Blanuša je docent Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Predaje političku psihologiju i teorije nacionalizma. U posebnom su mu polju interesa teorije zavjere i njihova uloga, na čemu je i doktorirao.

DW: Što je to teorije zavjere i čemu služe? Pretpostavljam da imaju svrhu?

Nebojša Blanuša: Prema popularnom mišljenju one funkcioniraju kao svojevrsne etikete. Pod time se podrazumijeva, a tako to i mediji prikazuju, da je riječ o a priori netočnom mišljenju, nečemu što je neprovjereno, u najmanju ruku luckasto, ako već ne i patološko. To ima i političke posljedice. Sve one koji tako razmišljaju i tako govore o politici ili nekom drugom fenomenu svrstava se u ljude kojima ne treba vjerovati. Isključuje ih iz zajednice ozbiljnih ljudi. Ako želite nekoga uvrijediti, recite mu da je teoretičar zavjere.

Koliko je teorija zavjere prisutna u hrvatskom društvu?

Ako uzmemo s druge strane formalnu definiciju i teoriju zavjere shvatimo kao tip interpretacije koji može biti manje ili više vjerodostojan i zatim istražimo javnost, tisak i izjave političkih aktera, vidimo da je teorija zavjere izrazito prisutna. Prema toj definiciji riječ je o interpretaciji koja kaže da postoji grupa ljudi, koji su skriveni ili su skrivene njihove aktivnosti, a koja radi na nečemu što je nemoralno ili kažnjivo. Ili koriste nezakonita sredstva kako bi došli do zakonitog ili nezakonitog cilja. Banalno to recimo, ljudi se mogu udružiti u zavjeru kako bi se nelegalnim sredstvima i postupcima obogatili.

Moje istraživanje je pokazalo da je 2007. godine 93% građana vjerovalo u barem jednu od teorija zavjere vezanu uz visoku politiku, 2012, nešto manje 85% ali to su i dalje izrazito visoke brojke. Analizom medija i političkog govora vidimo da političari također koriste takve interpretacije. Između ostalog u svrhu spoznajnog mapiranja prostora politike.

Možemo reći da se tako u njihovim glavama putem teorije zavjere stvari smještaju na svoje mjesto. Onome tko ih izgovara sve je jasno; taj govori tko su mu prijatelji, a tko su neprijatelji te kako neprijatelji čine zlo i kako protiv njih treba djelovati, spriječiti ih u njihovom pogubnom djelovanju. Klerikalni diskurs o nenarodnoj vlasti kao moralnom zlu je tu u zadnje vrijeme imao istaknutu ulogu, a zdušno ga je preuzela cijela desnica.

Znači li to da teorije zavjere zapravo stvaraju političku zbilju u Hrvatskoj?

Između ostaloga da, nastoje je na takav način definirati i sukobiti one koji se smatraju političkim protivnicima. Budući da su često ostrašćene i isključive, političke protivnike proglašavaju neprijateljima. Onda nemamo više agonističan prostor demokracije, već se stvara antagonizam i sužava se prostor demokratskog dijaloga. To vam je iz prethodne izborne kampanje npr. antagonizam između „onih koji nikada nisu željeli ni voljeli Hrvatsku pa stalno rovare protiv nje” i „onih koji su je opljačkali s rukom na srcu”. To se, naravno, ne odnosi na sve teorije zavjere. Neke mogu imati i pozitivnu funkciju, potaknuti istražna tijela i novinare na istrage i otkrivanje afera, zlouporabe položaja, korupciju, političku trgovinu itd.

Ali mogu biti i sredstvo mobilizacije?

Upravo to. One jesu često sredstvo mobilizacije u političkim kampanjama. I nacisti su svojevremeno mobilizirali Nijemce teorijom o velikoj zavjeri Židova iz pamfleta o tzv. protokolima Sionskih mudraca koja je poslužila za izazivanje pogroma i legitimaciju zločina; ne samo nad Židovima, već i nad političkim neistomišljenicima. Takve su interpretacije dalje ugrađene u rasnu teoriju, a slično su legitimirani zločini i u tadašnjim satelitskim tvorevinama, npr. u NDH. To je prijeteći primjer koji nikada ne smijemo zaboraviti da se ne ponovi.

Postoje li neke dominantne teorije zavjere koje su obilježile pojedina razdoblja u Hrvatskoj?

Istraživao sam teorije one koje su se isticale u medijima od početka devedesetih godina. Najkonsolidiranija među njima je ona da su velike svjetske sile i međunarodna zajednica bile protiv osamostaljenja Hrvatske i aktivno na tome radile iz raznih političkih razloga. Ta je teorija izrazito prihvaćena u Hrvatskoj. Postoji još jedna i ona se odnosi na unutarnji problem Hrvatske koji do današnjeg dana nije riješen. Riječ je o kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji. Više od 60% građana smatra da je riječ o sprezi vlasti i kriminalnih skupina koja je dovela do posljedica koje osjećamo i danas. Tu su nadalje, s nešto manjom podrškom i teorije o kriminalnoj ulozi Haaškog tribunala, zavjereničkom djelovanju međunarodnih institucija kao što su MMF, Svjetska banka, Europske unije, zamišljenih unutarnjih neprijatelja, zavjere vladajućih…

Neke od aktualnih teorija zavjere ipak vuku korijene iz neriješene prošlosti i ponavljaju se od 2. svjetskog rata do danas. Zalažete se za otvaranje javne rasprave o tom ratu kako bi se konačno zatvorila priča o njemu.

U jednom svom radu sam pokazao stvaranje određenog kontinuiteta. Imate ogroman rascjep iz Drugog svjetskog rata koji kolokvijalno zovemo rascjep na ustaše i partizane; rascjep na NDH i NOB tradiciju. Na taj rascjep se nakaljemljuje interpretacija zbivanja od 90-ih pa do danas. Te teorije služe kao ideološki pojačivač ovog rascjepa od prije, ali i kao legitimator stvaranja antagonističkog odnosa između političkih snaga ljevice i desnice.

Na tome profitiraju političke elite, jer stvaraju suženi prostor ideološkog natjecanja. Kada političari nemaju što za reći o budućnosti, kada ne znaju ponuditi izlaz iz postojeće situacije, uvijek se vraćaju u prošlost i pokušavaju nas zarobiti u te stare ideološke podjele. Ja sam za to da o svim političkim režimima s ovog područja govorimo tako da vidimo koje su njihove negativne, ali i pozitivne strane, ma koliko mislili da u nekim režimima nije bilo pozitivnih strana i koliko god oni zločinački bili. Krivo je također promovirati kako povijest počinje od 90-ih.

Zato što nismo proradili svoju povijest od Drugog svjetskog rata pa nadalje, ona nam se stalno vraća i proganja nas iz različitih ideoloških perspektiva, kao kakva sablast. U Hrvatskoj imamo potpuno suprotstavljene kolektivne narative o tome što se zapravo dogodilo, oni su ostrašćeni i jednostrani. Treba otvoriti raspravu i razgovarati što se događalo u pozitivnom i negativnom smislu, što su konkretne činjenice a što izmišljotine i kako nas određeni načini gledanja čine slijepima za perspektive drugih.

To nam je potrebno kako bismo uspostavili vezu s vlastitom prošlošću a ne nastavljati dalje s tabuima, zavjerama šutnje, stvaranjem povijesnih vakuuma od cijelih razdoblja naše prošlosti ili ih prikazivati kao „košare ludih gljiva”. Cilj je da možemo reći s ovim dobrim tradicijama treba nastaviti dalje, a s lošima trebamo raskrstiti. Tu odgovornost imamo prema budućim generacijama.

Puno puta su mi povjesničari rekli da prošlost treba ostaviti povjesničarskoj struci, no vi se s tim ne slažete?

Mislim da povjesničari imaju svoju ulogu, ali u Hrvatskoj su produbili i dali legitimitet podjelama, umjesto da ih smanje. Ne svi, dakako. Jasno je da ima i dobrih i loših povjesničara. Ono što bih ja od njih očekivao je jednaki tretman svih tema. Čini mi se da toga nema, pogotovo kod onih koji smatraju da su desne provenijencije. Kronično nam nedostaje kritički odmak prema povijesti i odmak od perspektive nekritičke nacionalne emancipacije.

Svrha povijesti nije slijepa ljubav prema domovini. Nedostaje nam promatranja povijesti kao „učiteljice života”, ali tolerantnog života jednih s drugima. To vidimo iz svakodnevice koja na razini javnog govora opsesivno ponavlja isključujuće mantre. To je začarani krug iz kojeg valja izaći. I to se ne odnosi samo na povjesničare, već i na nas koji to nismo. Taj problem nije samo njihov, već je to problem cijele političke zajednice.

Kada se radi o pristašama teorija urote, oni ne prihvaćaju argumentaciju. Odbijaju svaku mogućnost da budu razuvjereni.

Da bi bila učinkovita teorija urote mora posjedovati zrnce istine; događaj oko kojeg se konstruira cijela ideologizirana priča, a kako bi se njome mogle opravdati neke političke aktivnosti ne samo u svrhu podrške vlastitoj, već i „raskrinkavanja” i opravdanja mržnje suprotne strane. Međutim, ne možemo govoriti samo o teorijama zavjera kakve su kod nas izrazito prisutne.

Ono što se pokazuje jest da ona etiketa s početka razgovora nije uvijek ispravna, jer proizvođači teorija urota uglavnom nisu patološke osobe. Političari to mogu raditi iz uskih ciljeva spomenute mobilizacije, ali oni drugi koji kreiraju teorije zavjere sumnjaju u određene interpretacije koje dolaze od suprotne ideološke pozicije ili se suprotstavljaju službenim objašnjenjima vlasti i medija. To je vrlo često u Sjedinjenim Državama koje su poznate kao društvo s mnogobojnim teorijama zavjera.

U spomenutim slučajevima traži se „rupa”, nedosljednost u službenom objašnjenju kako bi se onda pokušalo domisliti alternativnu interpretaciju koja uključuje određeni krug moćnih ljudi, aktera i institucija te implicira zavjeru. Tu dolazi do problema kod teoretičara zavjere, jer kad ne mogu na temelju postojećih informacija posložiti koherentnu interpretaciju tada kod njih proradi politički motivirana mašta. Neki bi autori rekli da te odstupajuće podatke fetišiziraju. Kada ih ne mogu objasniti, u priču uključuju sve veći broj aktera pa interpretacija postaje sve manje vjerodostojna. Premda možemo govoriti o teorijama koje su manje ili više vjerodostojne; odnosno sukladne konkretnim političkim procesima.

Primjer?

Spomenuta teorija o svjetskim silama koje su se protivile osamostaljenju Hrvatske ima osnove u konkretnim politikama. Ili uzmite npr. jednu od najpogubnijih teorija za hrvatsku političku kulturu koju je izgovorio predsjednik Tuđman još davne 1996. godine o „crnim, žutim i zelenim vragovima”. Riječ je o njegovoj osebujnoj interpretaciji politike Europske unije koja je tobože bila u sprezi s unutarnjim neprijateljima. Tada su to bili svi koji su se protivili njegovoj politici. Kratko vrijeme prije tog govora inicirana je politika regionalnog pristupa integracije u Europsku uniju, a Tuđmanu se na to dizala kosa na glavi. Jer, već tada je Jugoslavija uspostavljena kao ideologem koja je služila za plašenje male djece. Ona i danas tako funkcionira pa ste na šatoru (u kojem prosvjeduje dio branitelja, op. a.) vidjeli da su glavni neprijatelji Jugoslaveni i Jugoslavija kojih u ovom slučaju više nema. No to je još jedna sablast koja pritišće mozak živih.

Koliko širenju takvih teorija zavjera pogoduju mediji i društvene mreže na kojima, jasno je, nema filtera i brana?

Izrazito. Mediji s političkim elitama sukonstruiraju političku zbilju. Kada su nekritički i navijački, a često jesu u Hrvatskoj, doprinose njihovom širenju. Digitalizacija svijeta je doprinijela bogatstvu pojavnosti i brzini širenja teorija zavjera. Imate toliko internetskih stranica da više ne možete ni pratiti sve.

Ako smo onda cijelo vrijeme zasipani s teorijama zavjera, ako političke stranke svakodnevno kreiraju brojne spinove, jesu li građani konstantno podvrgnuti nekakvom eksperimentu?

Moglo bi se to i tako reći, samo taj eksperiment je vrlo kaotičan i proturječan. Naš je problem što nemamo osviješteno da su mogućnosti kontrole javnog proizvođenja informacija vrlo ograničene. Kao obični građani kojima se prikazuju takve teorije zavjere imamo jako malo mogućnosti provjeriti njihovu točnost. Doživljavamo ih u virtualnom obliku i jednostavno onima koji ih proizvode vjerujemo ili ne vjerujemo na riječ. A tu se koristimo mentalnim prečacima od kojih je najčešći koje je političke „boje” izvor informacije.

Pitanje je odgovornosti onih koji proizvode informacije i onih koji ih prenose. S jedne strane nije potrebno stigmatizirati one koji proizvode teorije zavjere, ali se u svakom slučaju prema svakoj takvoj interpretaciji treba odnositi kritički. Mnogi autori kažu da nam je potreban učeni agnosticizam prema svakoj teoriji zavjere. Ljudi se vrlo lako zakače za informacije koje im odgovaraju i selektivno interpretiraju cijeli niz različitih događaja.

No, pri tome često vrlo agresivno i brane svoj stav. Novinari su često meta žestokih napada čitatelja u slučajevima kada se objavljeni prilozi ne uklapaju u čitateljevo poimanje svijeta. Slučajevi su to u kojem se istražuje novinarevo rodoslovlje i traži mu se „nečista krv”.

To je stvar dijelom i političke kulture te odnosa prema hrvatskom nacionalizmu, odnosno prema vrlo velikoj toleranciji u društvu na profašističke stavove. Vidljivo je to i iz istraživanja koja pokazuju koliko su mladi politički neobrazovani, nesofisticirani i što misle o hrvatskoj povijesti. Mislim da se u srži tog problema nalazi odnos između želje i istine. Kod nas ljudi često vjeruju u ono što žele a da to ne propituju i kada ih suočite sa suprotnim informacijama tada negativno reagiraju.

Dijelom i zbog toga što nisu dovoljno obrazovani da kritički promišljaju činjenice i nespremni su prihvaćati različitost. Za to odgovornost imaju i povjesničari, ali i kreatori kurikuluma te javne osobe koje funkcioniraju kao modeli za oponašanje. Negativnih je primjera na bacanje. Građani su politički zapušteni, uljuljkani u stereotipne priče i zabrinuti za svoju osobnu i obiteljsku egzistenciju. Ako činjenice nisu sukladne njihovom stavu, tim gore po činjenice. To vidite i sami kao novinar kad čitate naprosto odurne komentare na internetu koje prožima ideologija krvi i tla. To je politički problem.

Svakodnevno vidimo da se mutne stvari zbivaju „na vrhu”, politički govor je sve primitivniji, sve manje prožet demokratskom kulturom. Zašto onda ne bi obični ljudi mislili da i oni mogu tako misliti i postupati? K tome političke elite svojim djelovanjem pokazuju da ne žele obrazovane građane već puke promatrače njihovog mizernog spektakla. Političari i druge javne osobe ovdje snose veliku odgovornost a zbivanja u Hrvatskoj tu ne slute na dobro.

I za kraj, upravljaju li danas Hrvatskom udbaši, Jugoslaveni i ostaci komunističkih struktura?

Misliti tako u 2016. godini je porazno. Ljudi nikako da stanu loptu i krenu razmišljati o problemima sadašnjosti; o tome što učiniti da našoj djeci ovdje bude dobro i da ne budu opterećeni s ovakvim problemima i, mogu reći otvoreno, uskogrudnim glupostima. Reaktivira se prošlost na način koji izaziva međusobna gloženja, nepovjerenje i podozrenje. Vade se kosturi iz ormara i stalno imamo neki ples mrtvaca. A nije vrijeme karnevala. Potrebna nam je „obdukcija” prošlosti pa da je prepustimo povijesti i ugradimo je u političku kulturu koja nas neće i dalje činiti mizernima već mudrijima i zadovoljnima.
 
(dw.de/uredio:NSP)

Smanjenje resursa i količine hrane, uz povećanje jaza između najbogatije i najsiromašnije petine svjetskog stanovništva na 100:1, moglo bi izazvati bunt građana.

Problem je još veći zbog činjenice da nitko nema namjeru da se oslobodi stečenog – bogataši smatraju da zaslužuju da budu još bogatiji. Zato je moguć rat koji nitko nije predviđao: totalni rat “svih protiv svih”.

“Tog rata ne bi došlo zbog mogućnosti da svi ljudi međusobno mrežno komuniciraju, kako je predviđao Nikola Tesla, niti zbog narasle moći suprotstavljenih velikih sila, nego zbog gladi proizašle iz pohlepe kvantitativne civilizacije. Uostalom, svaki skup na relaciji Sjever-Jug završen je neuspjehom i odlukama da se smanje davanja siromašnim zemljama.

Naravno, kreatori “novog svjetskog poretka” predvidjeli su mogućnost pobune gladnih. Stoga neprestano vježbaju uporabu najsuvremenijih “neubojnih oružja” na demonstrantima koji se suprotstavljaju globalizmu. Internacionalne policije, kojih će biti sve više, sve dok se policajci ne prisjete da su dio sirotinje, a ne bogataša, već koriste sredstva za blokiranje, omamljivanje, zasljepljivanje i svakovrsno onesposobljavanje demonstranata.

Ritch Garcia, predstavnik laboratorija u zrakoplovnoj bazi Kirtland u Novom Meksiku, i George P. Fenton, direktor projekta oružja zasnovanog na elektromagnetskoj energiji, najavili su novo neubojno oružje “koje ne ubija, nego samo izaziva snažan bol”. “Humano oružje za buduće akcije” stvara buku koja dezorijentira, zvukove jakog intenziteta koji izazivaju bolove, neugodne mirise i iritaciju kože. Riječ je o “strob” svjetlima, oružju koje izaziva mučninu, električnim pištoljima, pištoljima punjenim ljepilom, pjenastim bombama, mrežama za hvatanje ljudi itd.. Već su upotrebljavana tzv. neubojita elektromagnetna oružja (mikrovalno u Iraku i radio-frekventno u Kuvajtu), a sustav HAARP sa Aljaske stalno prijeti ljudskom rodu jer može raznim oblicima energije obuhvatiti planetu.

I pored uspostavljene kontrole, propale ili oslabljene države mogu izazvati nestabilnost, unutarnji sukob i humanitarne krize unutar regije gdje Sjedinjene Države imaju vitalne ili važne interese. Tako piše u čuvenom četvorogodišnjem izvještaju (Quadrennial Defense Review – QDR) pročitanom u svibnju 1997. u Pentagonu.

Jedan citat iz tog izvještaja je neizravno zanimljiv i građanima Balkana: “Kao što smo vidjeli u Somaliji i prethodnoj Jugoslaviji, te kako vidimo danas u zemljama od Albanije do Zaira, neke vlade će izgubiti sposobnost da održavaju javni red i osiguravaju potrebe svog naroda, što će stvoriti uvjete za građanske nemire, glad, masovne migracije preko međunarodnih granica, za agresivna djelovanja susjednih država ili čak masovno ubijanje “.

Osim gladi, postoje i drugi izazovi i prijetnje koji će utjecati na budućnost svijeta. Već sada se zna da se prirodni izvori (zrak, voda i zemlja) troše 20% posto brže nego što se mogu obnoviti i da će na kraju petog desetljeća ovog stoljeća njihova potrošnja dostići čak 220% posto. Najrazvijenije države najmanje poštuju Zemlju i, što je još opasnije, najviše zloupotrebljavaju klimu u ratne svrhe. Na summitu Ujedinjenih naroda o planeti Zemlji, održanom 27. lipnja 1997, Sjedinjene Države su proglašene za najvećeg zagađivača na planeti. (iako danas 2014. filantropi poput Bill Gatesa, izjavljuju da su najsiromašnije zemlje zapravo najveći zagađivači)

Osim SAD, na listi najvećih krivaca za 60% posto svih onečišćenja su: Njemačka, Rusija, Japan, Brazil, Južnoafrička unija, Indija, Indonezija i Kina. Na primjer, SAD je najveći zagađivač atmosfere, a odbijaju, za razliku od europskih zemalja, potpisati međunarodni sporazum o smanjivanju ispuštanja ugljičnog dioksida, čije se postojanje i nastajanje smatra glavnim izazivačem ekoloških drama (prema podacima od 20. prosinca 1997. SAD ispušta najviše ugljičnog dioksida u svijetu – 5.228 milijuna tona, Kina 3.006, Rusija 1.547 …).

Zato je Galus Kadon, šef švicarske ekološke zaklade “Greina”, izjavio za “Financial Times” da je licemjerno da se rezultati ljudskih nedjela i sakaćenje prirodnih izvora egzistencije i dalje nazivaju “prirodnim nepogodama”.

“Zapadna društva se više ne vide jasno u ogledalu budućnosti; ona izgledaju opsjednuta nezaposlednošću, oboljela od neizvjesnosti, zastrašena šokom novih tehnologija, zbunjena mondijalizacija gospodarstva, zaokupljena propadanjem okoline i vrlo obeshrabrena ubrzanom korupcijom. Štoviše, bujanje ‘etničkih ratova’ širi nad tim društvima zadah grižnje savjesti i osjećaj mučnine. “

Peta rasa i kozmičko smeće

O tome kako će izgledati svijet ubuduće može se saznati od Aldous Huxley-a, jednog od gurua “New Age”, poznatog zagovornika Osnovnog programa, koji je nastao u klinici Tavistock. Naime, on se 1961. godine, na predavanju koje je sponzorirao “Glas Amerike”, javno glasilo američkog State Departmenta, u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu obratio skupini liječnika, psihijatara i vladinih administrativaca riječima:

“U sljedećoj generaciji ili tu otprilike, farmakološki će se uređivati ​​da ljudi vole svoje robovanje i proizvoditi, tako reći, diktature bez suza.

Proizaći će neka vrsta bezbolnog koncentracijskog logora za čitava društva, tako da će ljudima u stvari biti oduzeta njihova sloboda, ali će rado uživati ​​u tome, jer će biti odvraćeni od bilo kakve želje za pobunom – i to sve uz pomoć propagande, ‘ispiranjem mozga’ i idiotizacije pojačane farmakološkim sredstvima. I to će izgleda biti krajnja revolucija”.

Slično je pisao Trevor Revenscroft. Tvrdio je da je francuski odvjetnik Morris Jolie, posvećenik drevnog reda rozenkrojcera, uskrsnuo ideje Makijavelija i da je predviđajući masovne komunikacije i nove tehnologije za skoro trenutnu kontrolu nad političkim i ekonomskim životom upozorio čovječanstvo da “nastaje novi tip cezarizma”:

“Govorit ćemo sa ljudima po ulicama i trgovima i učiti ih da preuzmu onaj pogled na politička pitanja koji nam je u tom trenutku potreban. Jer ono što vladar kaže širi se kroz zemlju poput nekontroliranog požara, glas naroda to nosi na sva četiri vjetra. Mi ćemo izazivati ​​nemire, sukobe i mržnju u čitavoj Europi i prema tome po drugim kontinentima. U svakom trenutku biti ćemo u položaju da stvorimo nove nerede kako nam se prohtije, ili da uspostavimo stari poredak. Nepopustljivo ćemo trovati odnose između naroda i država u svim krajevima. Zavišću i mržnjom, sukobima i ratom, čak i širenjem gladi, oskudice i zaraza, dotjerat ćemo ljude u takav tjesnac da će im jedini izlaz biti u totalnoj predaji našoj vlasti.”

Ipak, čini se da je najopasnije shvaćanje teozofa Jelena Rerih u vezi s dominantnom rasom na planeti – “petom rasom”, koju je nazvala “kozmičko smeće”. Ona je posebno naglasila: “Vi pitate da li mi još treba da se borimo s ljudima? “Da li su svi ljudi naši neprijatelji? Odgovoriti ću, da, mi se trebamo uvijek boriti protiv zla u svim njegovim pojavnim oblicima. Pa, pošto je sada na Zemlji većina ljudi nositelj zla, to znači da imamo i mnogo protivnika”.

Nazire se i optimistička varijanta izvjesnije budućnosti. Nobelovac Richard Smoley sa Sveučilišta Rice i Geil Pergamit i Chris Peterson iz Instituta Forsythe (SAD) tvrde: “Nanotehnologije će popraviti sve štete industrijske revolucije. Prednosti nanotehnologije: samosklapanje proizvoda široke potrošnje, izrada računala milijardama puta bržih od sadašnjih, neobični izumi, sigurna i svima dostupna putovanja u svemir, iskorjenjivanje bolesti i starosti, iščeznuće svih vrsta zagađenja čišćenjem uprljane okoline, stvaranje molekularne hrane koja će istisnuti glad, oživljavanje izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, pripremanje uvjeta za život na drugim planetima itd…”

Upravljačka elita

Nakon svega što se dogodilo od 1905. godine kada je Sergei Nilus objavio najkontroverzniju, najznačajniju, najopasniju i najproblematičniju knjigu 20. stoljeća, pod naslovom “Protokoli sionskih mudraca”, mnogi ljudi, čak i stručnjaci za stratešku analitiku, ne uspijevaju proniknuti u sferu “vladanja iz sjene”. Ispostavilo se da je to izuzetno važno. Nedostatak informacija o religijama, masoneriji i pogubnosti kvantitativnog pristupa životu izazvao je sveopće mistificiranje, a najtajanstveniji su kreatori “novog svjetskog poretka” i njihov perfidni mehanizam za uređivanje.

Sve navedeno liči na “gospodarenje iz sjene”, a tzv. novi svjetski poredak je djelo moćnih instrumenata odabranih u kuloarima “svjetske elite”. Instrumenti, po svemu sudeći, mogu biti pojedinci, grupe, organizacije i države. Zato su priče o papinstvu i masonima toliko mistificirane da se ljudi s vremena na vrijeme pitaju da li masoni uopće postoje i kako bi papa mogao biti zao. Čini se da su niske strasti i ljudska pakost motivirali nekog da izmisli nekakve protokole ne bi li se još više zamutile političke, religijske i informacijske vode. S druge strane, zanimljivo je da se mnogo toga događa u skladu s “Protokolima”.

Na primjer, na značajne društvene položaje, prema stavovima iz Protokola, postavljaju se dvije vrste ljudi: nepošteni, a pametni, i pošteni, a glupi.

Prvi uvijek upravljaju drugima. Prvima upravljaju “vladari iz sjene” i mijenjaju ih kad im se prohtije, a oni nemaju oslonac za zaštitu od smjenjivanja i ne bune se, budući da su s “maslacem na glavi”. Sa najznačajnijih skupova nema zapisa, ni tragova za povijest. Dokumenti su nedorečeni, besmisleni i polupismeni: pišu ih probrani prema kriteriju poslušnosti.

Pošto se masonima pripisuje značajna uloga u kreiranju tzv. novog svjetskog poretka, sve što se događa može promatrati i kroz prizmu temelju informacijama o nadnacionalistima. Povod može biti i posjeta Sarajevu Otta von Habsburga, potomka austrijske krune. On je 4. travnja 1997. došao u glavni grad Bosne i Hercegovine kao član izaslanstva Europskog parlamenta da bi razgovarao o želji stanovnika da se uključe u Europsku uniju. Na temelju pisanja Michael Baigenta, Richarda Leea i Henry Lincolna, Oto fon Habsburg je bio titularni Vojvoda od Lorene i kralj Jeruzalema.

Globalna naredba

O planetarnoj vladi, koja očito upravlja svjetskim trendovima, među prvima je pisao Richard Gadner za Foreign Affairs još travnja 1974. godine:

“Ako odmah ne stvorimo Svjetsku vladu, ne izvršimo reviziju Povelje UN i ne opunomoćimo Svjetski sud da ima najveću vlast, neće biti napretka … Neophodno je proširiti domenu djelovanja oružanih snaga UN, na sve sektore svjetskih sukobišta, u kojima će takve snage imati zadatak patroliranja internacionalnim graničnim i ostalim demarkacijskim linijama, uz nadzor slobodnih demokratskih izbora u svim zemljama i uz verifikaciju provođenja politike oružanog nemiješanja”.

Mada mnogi događaji potvrđuju Gardnerove riječi, nije lako razumjeti politička zbivanja budući da između razine na kojima rade Carlos Westendorp, Jacques Klein, Wolfgang Petritsch, Michael Steiner i Bernard Kouchner i glavnih kreatora svjetskih zbivanja, ima najmanje pet hijerarhijskih razina kojima suvereno i samouvjereno vladaju kraljica Elizabeta druga, obitelji Rothschild, Rockefeller, Ford, Carnegie i Agnelli, zatim Henry Kissinger, Zbigniew Brzezinski, Cyrus Vance, Richard Holbrooke, Richard Gardner, Vojvoda od Kenta, Andrew Viloubaj, Ninijan Berti …

Naravno, postaje logično da neko izdaje naloge Kraljici Elizabeti, papi, Rothschildima i Rokfelerima i da o njemu ili njima nitko nikad neće saznati neku informaciju. Sve češće se objavljuju podaci o društvima i institucijama velike moći, poput ovih: “Trilateralna komisija”, Grupa “Bilderberg”, “Iluminati”, Red “Lubanja i kosti”, “Društvo hodočasnika”, “Krug”, “Krug iniciranih”, “Bohemijanski klub”, “1001 klub”, “Red podvezice”, “Guverner Feda”, čiji pripadnici tvrde da nisu u tajnim, već u javnim društvima koja “samo imaju svoje tajne”.

Inače, Henry Kissinger je na sastanku “Bilderberga” u Avianu (Francuska) 1991. godine, izjavio:

“Ono čega se svi ljudi, bez izuzetka, plaše je nepoznato. Svi se plaše nepoznatog. Kada se budu suočili s ovakvom vrstom opasnosti ljudi će se nerado, ali ipak dobrovoljno, odricati svojih građanskih prava u korist zaštite, koju će im ponuditi Svjetska vlada”. Zar nije suštinski iste riječi izgovorio Aldous Huxley u Kalifornijskoj medicinskoj školi u San Franciscu 1961. godine?

Analitičari smatraju da je svjetska financijska kriza, izazvana 2008. godine, inicirana s namjerom da kao logičan ishod proizađe želja svih Zemljana za formiranjem “svjetske vlade”, budući da će svijet poslije krize izgledati beznadno. S druge strane, sve što se događa nameće zaključak da je “novi svjetski poredak”, institucionalno, u potpunosti oblikovan. Najbolja potvrda za to su riječi Zbigniew Brzezinskog, bivšeg visokog državnog dužnosnika SAD, upućene novinarima 2002. godine: “Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti “.

Mnogi politički konci su nevidljivi, ali su, na temelju informacija i njihovog značaja, poznati centri (London, New York, Washington, Bruxelles, Berlin …) iz kojih se povlače. Zar ne pokazuje dovoljno vijest od 2. srpnja 1997: “Na zahtjev Sjedinjenih Država Svjetska banka nije dala zajam Hrvatskoj”. Mnogi su pomislili: Svjetska banka nije samo američka. Možda je bolji primjer informacija da “Boeing”, na temelju odobrenja Federalne trgovinske komisije (FTC), kupuje McDonnell Douglas. Važno je znati da “Boeing” radi za Pentagon i Nasu, a da je već otkupio avionske tvrtke “Continental”, “American” i “Delta”.

Sve to liči na obični biznis, ali nije. U osvajanju jednog od tržišta arbitriraju, javno ili tajno, gotovo je izvjesno, mnogi iz navedenog “kreativnog tima”, mada navodno na suprotstavljenim stranama sjede George Bush, Tony Blair, Jacques Chirac, Gerhard Schroeder …

Scenariji multinacionalnih korporacija vrlo često ovise od interesa na nekim drugim razinama. Iako mnogi, poput Olega Platonova, smatraju da masoni vladaju svijetom, mora se priznati da to je i nije tako …

Uostalom, britanska parlamentarna komisija predložila je da se 349.213 članova iz 8.650 britanskih loža upiše u službeni registar dostupan javnosti. Ti i takvi ne vladaju svijetom, ali su njihove veze dovoljne za tajnu povezanost i napredovanje, što doprinosi svjetskom (ne) redu – onom što lord David Owen smatra da je red. Naime, sredinom srpnja 1994. poznati lord je za “Sunday Times” izjavio:

“Ako se novi savez Istoka i Zapada održi, naše krhke nade u novi svjetski poredak, koji se uzdiže iz pepela hladnog rata, mogle bi ipak biti ostvarene”. 

U borbi za prevlast u novom poretku svijeta ovog puta se biraju sredstva. To su, uglavnom, legalne i legitimne međunarodne institucije čijim se sastavom također pokazuje “tko je tko u svijetu”. Nikad se u povijesti nisu tako često sastajali državnici SAD, Rusije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Na primjer, Boris Jeljcin se susreo s Helmut Kohl-om sedam puta tijekom pet godina svoje vladavine Rusijom, s Bill Clinton-om – šest puta, s predsjednicima Francuske Francois Miteran-om i Jacquesom Chirac-om – tri puta, i sa britanskim premijerom Johnom Mayer-om – tri puta.

Novina su i relativno česti telefonski razgovori i prepiska iz Moskve s Washingtonom (devet puta), Bonom (pet puta), Parizom (tri puta) i Londonom (dva puta). Još češći su bili susreti diplomata Velike Britanije, SAD, Njemačke i Francuske, s povremenim izletima do Tokija.

“Grupa -7″, zatim “G -7 +1″ a sada “G -8″ sastajala se najmanje jedanput godišnje. Prvi sastanak skupine održan je u Rambouilletu (Francuska) 15-17. studenog 1975. godine. Uslijedio je niz sastanaka do “jugoslavenske krize” na kojima je raspravljano i o sudbini SFR Jugoslavije. Sastanci su održani u San Juanu, Londonu, Bonnu, Tokiju, Veneciji …

Svake godine po jedan u zemljama članicama “Grupe 8“. Za Jugoslavene su sastanci Grupe su postajali sve važniji kako se približavala 1989. godina, koja je označila početak fizičkog stvaranja “novog svjetskog poretka”. Ništa manje značajne nisu bile godine između 1979 kada je papa Ivan Pavao Drugi dao signal za početak pripreme “novog svjetskog poretka”, i 1989, kada je podignuta “željezna zavjesa”, a potom srušen “Berlinski zid” i nestao Varšavski ugovor.

Najvažniji sastanci vezani za Jugoslavensku i za svjetsku sudbinu održani su u Parizu (1989), Houstonu (1990), Londonu (1991), Münchenu (1992), Tokiju (1993), Napulju (1994), Halifaxu (1995), Lilu i Moskvi (1996), Denver (1997), Londonu (1998), Kölnu (1999), Nagoya na Okinawi (2000), Genovi (2001), kanadskom odmaralištu Kananaskis (2002), francuskoj banji Evian (2003), Morskom otoku u državi Georgiji, u Sjedinjenim Državama (2004), Hotelu “Glinigls” u Škotskoj (2005), Sankt Peterburgu (2006), Hajligendamu u Njemačkoj (2007), u mjestu Tojako kraj Kuala Lumpura, u Maleziji (2008), Aquili u Italiji (2009), Huntsvilleu u blizini Toronta, u Kanadi (2010), i Deauvilleu u Francuskoj (2011).

Mnogi smatraju da je “G-8″ svjetska vlada, ali sastav grupe (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Kanada, Italija, Japan i Rusija) i način odlučivanja ne razlikuju se, osim po češćim summitima, od Vijeća sigurnosti (stalne članice: SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina), NATO-a (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Kanada, Italija, …, i Francuska, u civilnoj komponenti) i / ili ad hoc formiranih kontakt-grupa (SAD, Velika Britanija , Njemačka, Francuska i Rusija) …

ZAKLJUČAK

“Sve institucije Novog svjetskog poretka su tu. Ono što ja ne znam je: kad ćete to uvidjeti”

(Zbigniew Brzezinski)