Prema nedavnom istraživanju, ljudi koji vježbaju i jedu najmanje 18 grama proteina iz cijelih jaja u odnosu samo na bjelanjke drugačije izgrađuju svoje mišiće

Proces, pod nazivom „sinteza proteina”, odvija se u razdoblju poslije treninga, a izgradnja i oporavak mišića onih koji su konzumirali cijela jaja je 40 posto veća od onih koji jednostavno jeli istu količinu proteina samo iz bjelanjaka.

Ovo otkriće znači da umjesto da bacaju žumanjke, pojedinci koji žele izgraditi mišića moraju konzumirati cijela jaja „kako bi se povećali svoj prehrambeni unos proteina iz jaja.

Nicholas Burd, profesor kineziologije i zdravlja zajednice sa sveučilišta University of Illinois, predvodio je ovo istraživanje.

Burd objašnjava da žumanjci imaju bjelančevine, druge ključne hranjive tvari, i druge hranjive komponente koji nedostaju u bjelanjku. Ovi žumanci čak sadrže nešto što pojačava sposobnost tijela da iskoristi te proteine u izgradnji mišića.

Studija podrazumijeva da je jedenje proteina često korisno za mišiće umjesto konzumiranja proteina iz izoliranih proteinskih izvora. Burd je pratio 10 mladih muških sudionika koji su provodili jedan set vježbi otpora. Oni su tada konzumirali bilo cijela jaja ili bjelanjke sa 18 grama proteina.

Znanstvenici su sudionicima dali infuzije sa dvije važne aminokiseline, stabilni izotop leucina i fenilalanina. Znanstvenici su pratili i održavali razine aminokiselina u krvi i mišićima sudionika.

Istraživači su tada uzeli uzorke krvi i napravili biopsiju mišića da bi procijenili koliko se aminokiselina pojavilo u krvi i u sintezi proteina u mišićima prije i nakon vježbanja i prehrane.

Sa oznakom jaja, znanstvenici su potvrdili da ako su sudionici konzumirali ili cijelo jaje ili bjelanjak, ista količina prehrambenih aminokiselina je pronađena u njihovoj krvi. Za potrebe studije, barem 60 do 70 posto aminokiselina je pronađeno u krvi, i one su pomogle izgraditi nove mišićne proteine.

To znači da je izvor proteina, bilo da je to iz cijelog jaja ili samo bjelanjka, ne čini nikakvu razliku. „Iznos prehrambenih aminokiselina u krvi nakon jela uglavnom nam daje naznake o tome koliko je moćna reakcija na izvor hrane za izgradnju mišića.”

No, kada su istraživači izravno mjerili sintezu proteina u mišićima, dobili su druge rezultate. Burd objašnjava da nakon što su ispitanici jeli cijela jaja odmah nakon vježbe, bilo je veća sinteza mišićih proteina u odnosu samo na prehranu bjelanjcima.

Burd zaključuje da moderno društvo stavlja veliku važnost na prehranu proteina, a rezultati studije pokazuju da nam je potrebno više proteina u našoj prehrani nego što smo vjerovali da je potrebno za održavanje sveukupnog zdravlja.

Zahvaljujući njihovoj studiji, oni su bili u mogućnosti potvrditi da jedenje proteina iz jaja u svom prirodnom obliku nudi više prednosti u odnosu na jednostavno konzumiranje izoliranih proteina i aminokiselina iz istog izvora.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija je pokazala da su tri četvrtine ljudskog genoma nefunkcionalne ili „junk DNA”, što bi moglo značiti nemaju nikakav koristan smisao … ili to samo može značiti da znanstvenici nemaju pojma za što se još koristi

Oni znaju, međutim, što te tri četvrtine ljudskog genoma ne rade: Ove nepravilanne sekvence nukleotida ne kodiraju proteine odgovorne za kemijske reakcije u našem tijelu.

U 1950., pretpostavljalo se da većina DNK kodira proteine, ali tijekom godina postalo je jasno da je samo dio genoma odgovoran za kodiranje funkcionalnih proteina. Pojam „junk DNA” je prvi put korišten 1972. godine, a odnosi se na DNA koji nema poznatu funkciju.

Istraživači Sveučilišta u Houstonu, na čelu sa profesorom Dan Graurom, koristili su matematičke izračune kako bi se utvrdilo da je samo negdje između 10 i 25 posto naše DNK – funkcionalno. Oni su došli do svojih izračuna koristeći štetnu brzinu mutacije, koja zastupa stopu štetnih mutacija, uz stopu zamjene fertiliteta. Studija je objavljena u časopisu Genome Biology and Evolution.

To je u suprotnosti sa studijom “Encode” iz 2012., koja je tvrdila da je čak 80 posto naše DNK funkcionalno.

Ta studija je zaradila kritike radi preširoke definicije pojma „funkcionalno.” Kako Graur kaže, DNA koja je funkcionalna je dio koji se razvio i ima važne evolucijske efekte te ima funkciju koja se održava kroz prirodnu selekciju.

Graur ne vjeruje u tvrdnje studije “Encode” i te je odbacio njihove rezultate rekavši: „Oni su potrošili 400 milijuna dolara, da bi nešto veliko imali za reći.”

Graur vjeruje da je DNA s nižim postotkom funkcionalne DNA zapravo bolja sa strane evolucijske perspektive čovječanstva jer razotkriva manji postotak DNK od opasnosti od mutacije koja povećava izglede za preranu smrt.

Na nefunkcionalnu DNK mutacija nema nikakav utjecaj, jer ne može biti poboljšana, niti oštećena.

Parovi bi trebali imati 15-ero djece

On kaže da ako je većina ljudske DNA funkcionalna, ljudi će akumulirati puno štetnih mutacija i trebalo bi imati nerealan natalitet kako bi se održala populacija.

„Da bi 80 posto ljudskog genoma bilo funkcionalno, svaki par na svijetu bi trebao začeti u prosjeku 15 djece i sve, ali dvoje bi moralo umrijeti ili se ne reproducirati” rekao je.

Prema povijesnim zapisima stanovništva, svaki par po generaciji je morao “podići” nešto više od dvoje djece kako bi održali stabilan broj stanovnika. Tijekom proteklih 200.000 godina, stopa fertiliteta se održavala između 2,1 i 3,0 djece po paru; globalna populacija ostala prilično statična dok je smrtnosti djece pala i stopa fertiliteta premašila razinu zamjene u 19. stoljeću.

Graur tvrdi da zna točan iznos DNK koji je funkcionalan i koji bi mogao pomoći biomedicinskim istraživačima da usredotočite svoje napore samo na dijelove koji bi mogli spriječiti ili izliječiti bolesti nego da sekvencioniraju čitav ljudski DNA.

Je li većina našeg DNK stvarno beskorisna?

Ova procjena je usklađena sa studijom iz 2014. godine koja je usporedila ljudski genom s onim drugih vrsta i utvrdila da je samo oko 8 posto funkcionalan.

Jedan od autora te studije, Chris Ponting sa Sveučilišta u Edinburghu, rekao je da su dva nalaza podržavala jedni drugog, dodajući: „Mi se šetamo po genomu gdje je samo jedna od 10 baza zapravo bitna.”

U međuvremenu, Ryan Gregory sa Sveučilišta Guelph je kaže da mi jednostavno ne znamo koliko ljudskog DNK ima nesekvencijsku povezanu funkciju. On priznaje da bi puno toga mogao biti „junk”, ali upozorava da još uvijek ne znamo koliki dio DNK nosi funkciju nepovezanih odnosa, dodajući da su neki dijelovi DNK još uvijek koristni iako nisu imali važan slijed.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vodeni život ima mnogo tajni i morski biolozi su na samom početku malih, ali značajnih otkrića koja mogu, neka od njih, rasvijetliti druge puteve više inteligencije i dubljeg razumijevanja okolne prirode

Iako su oceanografski istraživači oduševljeni sa obiljem flore i faune, grupa znanstvenika je bila inspirirana glavonošcima i pokušala razbiti njihov DNK kod.

Hobotnica, lignja i sipa zajedno čine grupu mekušaca koju karakterizira širok raspon ponašanja i iznenađujuće morfološke osobine, kao što su oči, izuzetno fleksibilno tijelo i najimpresivniji tjelesni aparat kamuflaže.

Sve ove značajke su upakirane u najipresivniji živčani sustav do sada kojeg su pronašli među beskralješnjacima, čineći hobotnicu prvakom vodenog svemira.

Jedan od glavnih razloga zbog čega je tim znanstvenika istraživao molekularne baze mozga cefalopoda je njegova sposobnost da odmah prilagodi svojstva neuronske mreže koja uvelike utječu na sposobnost pamćenja i učenja.

Te mogućnosti mogu ponuditi objašnjenje unutar genoma koje uključuju biološke mehanizme koji omogućuju tkivima da brzo mijenjaju proteine ​​kako bi promijenili svoju funkciju.

Zajedno s razvojem biologije i moderne genetike, oni su identificirali stotine gena koji su specifični za cefalopode, od kojih su neki prikazali naprednu razinu ekspresije u složenim organskim strukturama kao što je koža, kraci i živčani sustav.

Za one koji nisu upoznati s pojmom genoma, možete misliti o tome kao kompletan set genetskih uputa organizma koji obavija sve genetske informacije potrebne za izgradnju, rasti i razvoj određenog organizma.

Međutim, Genetički Projekt Hobotnice je još u ranoj fazi, najvažnije postignuće je otkriće dokaza velike genomske pregradnje, što u prijevodu za laike znači da hobotnica može prepraviti svoju DNK, što rezultira besprijekornom svestranošću u bilo kojem okruženju, koja je presudna i odlučujuća za sposobnost glavonožaca u utrci za opstanak najjačih.

Hobotnica ima impresivnu strukturu genoma, gotovo veliku kao čovjek, ali s mnogo više gena za kodiranje proteina, oko 33000, u odnosu na Naš koji ima 25000 (neki izvori kažu da bismo mogli imati čak i manje od toga, samo 14000).

Dodajte 168 regulirajućih gena za neurološki razvoj (gotovo dvostruko više nego kod bilo kojeg sisavca) i dobijete utjelovljenje inteligencije koja pliva graciozno među manjim stvorenjima koji lutaju oceanima.

Neuronska mreža se sastoji od pola milijarde neurona, od kojih se dvije trećine šire iz glave prema krakovima, bez leđne moždine, kao što smo vidjeli u kralješnjaka.

Jedna od najfascinantnijih aspekata vezanih uz živčani sustav je da ako hobotnica izgubi krak, ona još uvijek može izvršiti kognitivne zadatke, tako da će razviti samo-ovisni živčani sustav u svakom kraku. Ova jedinstvena značajka dala nam je primjer ultimativnog biološkog inženjeringa.

Da razjasnimo tajnu iza njezinog brzog kameleonskog ponašanja, znanstvenici su identificirali šest proteina gena pod nazivom “refleksije”, koji utječu na prolaz svjetlosti koja se reflektira od kože hobotnice, prikazujući različite teksture, uzorke i svjetlinu.

Znanstveno izvješće je zaključilo da hobotnica dijeli vanzemaljske gene kakvih nema na Zemlji, što je izazvalo potpuni preokret među morskim biolozima koji su bili šokirani i zaintrigirani u isto vrijeme, na činjenicu da su to imali pod vlastitim nosom cijelo vrijeme, link na najveću misteriju čovječanstva u području znanosti.

Hobotnice nisu sa ovoga svijeta, ili barem njihova genetska prtljaga. Ove informacije nisu nešto što se viđa svaki dan u svijetu znanosti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Švedska vlada je izuzetno bizarno predana u borbi protiv klimatskih promjena trošeći velike sume novca poreznih obveznika za razvoj i proizvodnju “mesa” napravljeng od crva i cvrčaka

“Vinnova”, švedska vladina agencija koja distribuira novac za istraživanje i razvoj, troši oko 2,7 milijarde kruna (261 milijuna dolara) za zamjenu konvencionalnog meso s ‘climate-friendly’ mesom insekata i drugih čudnih alternativa.

Mljac …

Breitbart News izvještava:

Zeleni aktivisti i Ujedinjeni narodi stoje iza političkih inicijativa poput one “Ponedjeljak bez mesa’ – pristup prema vegetarijanstvu – koji se temelji na pretpostavci da potrošnja mesa potiče klimatske promjene.

Drugi način da se smanji taj takozvani teret na zemlju je da se mesni protein zemjeni proteinom dobivenim iz mesa insekata.

U tu svrhu, agencija Vinnova je dodjelila pola milijuna kruna petnaest različitih projekata diljem zemlje, od kojih je svaki sa zadatkom stvaranja “jestivog prototipa” nove hrane.

Među projektima koji vam potiču “slinu na usta”, financiraju su pokušaj da se proizvede “dobar i zdrav proizvod od crva koji se uzgajaju na ostacima hrane, te postaju klimatsko prijateljski izvor proteina”, “prototip hrane” izrađene od “rafiniranih crva”, mljeveno meso napravljeno od “klimatski pametnih kukaca”, kao što su cvrčci… itd.

Ostale “primamljive” prehrambene ponude koje uključuju kukce su “klimatsko-gljivični proteini”, “zdravi vegetarijanski roštilj” napravljen od nusproizvoda i vlaknastih sirovina, i “plavi sir” – kao proizvodnapravljen od graha

U studenom će biti održano natjecanje za odabir najboljeg proizvoda, s potencijalno dodatnih dva milijuna kruna ulaganja od strane Vlade da se “hrana” digne od tla.

Prema priopćenju iz Vinnove, projekt ima za cilj povećanje konkurentnosti švedske prehrambene industrije s “proizvodima koji su razvijeni na temelju ekonomskih sirovina koje se mogu proizvesti u Švedskoj.”

U priopćenju se obavještava da Šveđani mogu gledati prema naprijed u budućnost kroz ovu vrstu hrane koja će se uskoro naći u njihovim trgovinama.

Ove inicijative će natjerati građane da prijeđu na konvencionalno meso da bi se borili protiv klimatskih promjen, poput Danske koja trenutno razmišlja da li će provesti novi porez na crveno meso.

Stoka navodno pridonosi desetini globalnih emisija, a Etičko povjerenstvo iz Danske je preporučilo početni porez na meso, s obzirom da će se to proširiti kasnije na svo crveno meso.

Napad na potrošnju mesa je utjecao također i na SAD.

Patrick Wood, američki ekonomist i stručnjak za globalnu vladu, autor knjige “Trojanski konj Globalnih pretvorbi” je izjavio kako je napad na meso globalna i kao i mnoge ideje, ideja “Održivosti” koja je dio plana UN-ove Agende 21.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Iako izgleda posve prirodno, gotova narezana salata se satima drzi u ledenoj vodi s klorom kako bi se spriječio razvoj bakterija.

A nerijetko je prskana limunskom i tartarnom kiselinom kako listovi ne bi oksidirali i izgledali staro, zapocinje svoje izlaganje Joanna Blythman, britanska novinarka koja proteklih 25 godina istrazuje prehrambenu industriju i otkriva njene tajne. No kada je su u pitanju gotovi obroci, stvar je joć puno gora.

Hrana proputovala cijeli svijet

Cilj uspjeha gotove hrane je u tome da uvijek izgleda isto i da uvijek ima isti  okus. A to je moguće samo ako se kemijski obradi do neprepoznatljivosti. Proizvodači hrane zato ne pripremaju sirove namirnice “iz vrta” nego kupuju vec gotove, smrznute ili sušene namirnice.

Osim toga, tako izbjegavaju obvezu da sve one kemikalije koje su tom procesu koristene navedu na deklaraciji svoje pizze, spageta bolonjez ili drugog pripremljenog obroka. Također, te namirnice često putuju mjesecima s drugih kontinenata, istice Blythman. Dok kupujete česnjak jos imate izbor hocete li kupiti kineski ili nesto skuplji domaci, kad kupujete gotovi obrok, ne.

Kao i kod svake industrije, proizvodnja gotove hrane razbija se u etape, a kooperanti su u pravilu najjeftiniji ponudači.

“Tradicionalni britanski složenac tako se sastoji od novozelandske teletine, izraelske mrkve, argentinskih govedih kostiju i krumpira s Mallorce u Balearskom otocju” – navodi Blythman. Kada je istraživala pizzu, na kojoj je kao zemlja podrijetla bila navedena Irska, trag ju je odveo u vise od 60 zemalja u kojima su namirnice uzgajane ili pripremane.

Ne bismo ni prepoznali namirnice

Jaja se proizvodačima dostavljaju u raznim oblicima, osim u onom u kojem ga mi poznajemo. Dolaze u prahu, s dodanim secerom, kao proizvodi od albumena (bjelančevina iz bjelanjka), smrznuta, u tekućem obliku, kristalizirana… No uvijek postoji i jeftinija varijanta supstituta koji su napravljeni od proteina, a mogu stajati i do 18 mjeseci. U najboljem slučaju, proizvodaci kupuju cilindre tvrdo kuhanog sredisnjeg dijela jaja kako bi svaka kriska bila jednaka. To je idealno za sendviče ili gotove rolade.

“Slicno je i s maslacem. Za jela se rabi znatno jeftiniji blijedo žuti prah koji nastaje prskanjem i susenjem mjesavine maslaca, mlijecnih proteina i skroba” – objasnjava Blythman.

Anonimnost kao stit

Cak i ako se tvrtke koje prodaju gotova jela oglašavaju, kooperanti se u pravilu skrivaju. To su nerijetko pogoni u kojima se radi bez prestanka, a ako nastane ikakav problem, na stotine tona obroka moze biti pokvareno.

“Nakon sto je Tesco upozoren kako je pošiljka riže pljesniva, morali su povuci osam različitih jela” – objašnjava Blythman i dodaje kako jedan pogon pripremljene hrane na dan moze proizvesti i 250.000 porcija.

Nema deklaracije, nema pravila

Niti s pripremljenom hranom situacija nije nista bolja. Dok prema EU propisima sve zapakirano mora imati listu sastojaka, aditiva i kemikalija, proizvodi koji su pripremljeni na licu mjesta ne moraju. No nigdje ne piše da se primjerice kroasan koji tjednima stoji zamrznut i krcat je aditivima ne smije prodavati kao “svježe ispečen”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr/uredio:NSP)

U zadnje vrijeme u medijima čitamo kako se provode velik broj istraživanja u svrhu pronalaska lijeka protiv raka. Zapravo se radi o manipulaciji ljudi, i davanju lažne nade, isto ono što NASA radi svemirom, Marsom i kolonizacijom svemira već 50 godina

Lijek za rak postoji, naravno, u prirodi, no korporativna medicina nikada neće pronaći lijek za rak, ili ga je pronašla ali ga krije od javnosti. Ona je pronašla nekoliko načina (komoterapije bojnim otrovom, zračenje radijacijom i rezanje kirurškim putem) i stotine lijekova koji zapravo ne liječe rak već ga ublažavaju.

Liječenje raka je zapravo najkompliciranije i najprofitabilnije liječenje u korporativnom medicini, i ona je tu našla put do megaprofita. Liječenje raka se želi što više zakomplicirati, da mali čovjek koji boluje od raka više ne razumije ništa što se događa i kako se liječi rak, i time se potpuno prepušta u ruke korporativne medicine.

Istraživanja koja se provode u svrhu pronalaska lijeka za rak su zapravo plaćena istraživanja od strane korporacija, kojima se diže iovako negativna svijest ljudi o ovoj bolesti, te se njima manipulira u svrhu vjerovanja korporativnoj medicini.

Ljudi polako gube vjeru u korporativnu mainstream medicinu, a ovakva istraživanja služe baš toj svrsi, da vrate vjeru, iako istraživanja će ostati samo na istraživanju, a lijek nikada neće biti pronađen. Ovo je jedan od primjera takve vrste istraživanja – istražuj do vječnosti bez krajnjeg rezultata:

Danski znanstvenici tražili lijek za malariju, pronašli lijek za rak?

Danski znanstvenici upravo su napravili ogroman korak prema otkrivanju lijeka za rak, objavljeno je na web stranici Sveučilišta u Kopenhagenu. Lijek za rak zapravo naoružani proteini malarije koji ubijaju stanice raka, piše Daily Mail.

Znanstvenici u Danskoj tražili su način da zaštite trudnice od malarije koja može uzrokovati mnoštvo zdravstvenih tegoba, budući da napada posteljicu. Otkrili su, međutim, kako modificirani proteini malarije mogu napasti stanice raka.

Otrov i protein kao kombinacija protiv raka

Kombinirali su dio proteina kojeg cjepivo protiv malarije koristi za ulazak u stanicu i blagi toksin, što je dovelo do otkrića lijeka koji može ući u stanice raka te ispustiti otrov i na taj način ubiti stanicu raka.

U oba slučaja, otkrivaju istraživači, protein malarije veže uz isti ugljikohidrat. Sličnost između te dvije situacije nešto su što potencijalni lijek može iskoristiti. Taj ugljikohidrat osigurava ubrzani rast posteljice, no tim znanstvenika upozorava na činjenicu da taj ugljikohidrat ima gotovo identičnu funkciju u tumorima. Parazit malarije veže se uz stanice tumora na isti način kao i uz stanice posteljice.

“Desetljećima su znanstvenici tražili sličnosti između rasta posteljice i tumora. Posteljica je organ koji u samo nekoliko mjeseci naraste od samo nekoliko stanica do gotovo kilograma. Između ostaloga, embriju pruža sve potrebne tvari za preživljavanje i rast u relativno nepoznatom okruženju. Na neki način, tumori rade gotovo isto. Oni ubrzano rastu u relativno nepoznatom okruženju”, kazao je Ali Salanti sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Cijela je stvar već testirana na stanicama i miševima s rakom, no znanstvenici se nadaju da će u naredne četiri godine početi provoditi istraživanja učinkovitosti na ljudima.

“Najveće pitanje je hoće li funkcionirati u ljudskom tijelu i može li ljudsko tijelo podnijeti potrebne doze bez negativnih posljedica. Mi smo optimistični zato što izgleda se protein veže isključivo uz ugljikohidrat pronađen samo u posteljici i tumorim”, dodao je Salanti.

Miševe koje su testirali zarazili su trima vrstama raka. Terapijom su nonhodgkinovi limfovi smanjeni za tri četvrtine – dva od šest miševa zaraženih rakom prostate potpuno su izliječena, a pet od šest miševa zaraženih metastatskim rakom kostiju je preživjelo dulje od kontrolne grupe. Miševi s rakom kostiju preživjeli su gotovo dva mjeseca, dok su svi miševi iz kontrolne grupe dotad uginuli.

Ima samo jedan nedostatak!

“Izdvojili smo protein malarije koji se vezuje uz ugljikohidrat te dodali otrov. Provođenjem testiranja na miševima dokazali smo da ova specifična kombinacija proteina i otrova ubija stanice raka”, rekao je istraživač na sveučilištu British Columbia u Kanadi, Mads Daugaard.

Zasad postoji samo jedan nedostatak ovom potencijalnom lijeku. On ne bi bio primjenjiv na trudnicama, zato jer ne može razlikovati posteljicu od tumora.

“Jednostavno rečeno, otrov vjeruje da je posteljica tumor i ubija je, jednako kao što vjeruje da je tumor posteljica”, rekao je Salanti.

(index.hr/uredio:nsp)

U jednom od najboljih primjera kako radi znanost, znanstvenik koji je svojedobno pronašao ključni dokaz da je gluten opasan i po osobe koje ne pate od celijakije nedavno je objavio rezultate nastavka istraživanja koji pokazuju potpuno suprotne rezultate

Istraživanje je nastavak eksperimenta iz 2011. u laboratoriju Peter Gibsona u Sveučilišta Monash u Australiji. Znanstveno solidno obavljena studija, iako na malom uzorku, otkrila je da prehrana koja sadrži gluten može prouzročiti gastrointestinalne teškoće i kod ljudi bez celijakije, poznate autoimune bolesti koju aktivira gluten.

Gluten je biljni protein koji se nalazi u žitu, ječmu i drugim žitaricama. Glutenska industrija jako je narasla u u zadnjih par godina – 30% ljudi u SAD-u želi jesti hranu s manje glutena. Prodaja proizvoda bez glutena trebala bi do 2016. doseći vrijednost od 15 milijardi dolara (100 milijardi kuna).

Iako stručnjaci procjenjuju da najviše 1 posto Amerikanaca pati od celijakije, 18 % odraslih kupuje hranu bez glutena.

Ekstremno rigorozan pokus

S obzirom da je gluten protein koji se može naći u svakoj normalnoj prehrani, Gibson nije bio zadovoljan svojim rezultatima. Želio je saznati zašto je gluten izazvao takvu reakciju te nije li možda razlog nešto drugo. Stoga je njegov sljedeći eksperiment bio znanstveno ekstremno rigorozan, što inače nije uobičajeno u prehrambenom istraživanju.

Tako je testirano 37 osoba koje su same sebe identificirale kao osjetljive na gluten.

Subjektima je dan svaki obrok za vrijeme trajanja testiranja. Ali potencijalni prehrambeni okidači za gastrointestinalne simptome bili su odstranjeni, uključujući laktozu (iz mliječnih proizvoda), određene konzervanse poput benzoata, propionata, sulfita i nitrita te određenih ugljikohidrata znanih i kao FODMAPi. Sudionicima istraživanja devet dana su uzimani uzorci stolice i urina.

Subjektima su naizmjence davani visoko-glutenski, nisko-glutenski i bezglutenski (placebo) obroci, a oni nisu znali koji jedu.

Na kraju su svi obroci, čak i placebo, izazivali pojedinačnu količinu boli, nadimanja, mučnine i nadutosti. Uopće nije bilo bitno je li hrana sadržavala gluten.

S glutenom ili bez – ista stvar

“Nasuprot našem prvom eksperimentu… nismo mogli pronaći nikakav specifičan odgovor na gluten” napisao je Gibson.

Treća, još veća studija, čiji su rezultati objavljeni ovoga mjeseca potvrdila je rezultate druge.

Izgleda da se radilo o ‘novebo’ efektu – pacijenti sa samodijagnoziranom osjetljivošću na gluten očekivali su da će se osjećati loše nakon testnih obroka, pa i jesu. Vjerojatno su pridavali i veću pažnju probavnim smetnjama, s obzirom da su ih morali promatrati za studiju.

Uza sve to, ti drugi potencijalni okidači, a posebno FODMAPi, mogli su u stvari prouzrokovati ono za što su ljudi krivili gluten. Ali to ne objašnjava zašto su ljudi negativno reagirali na hranu koja je bila slobodna od svih okidača.

A sada slobodno odite pojesti svoj komad kruha.
 
ANKETA GRAĐANA: Što je gluten?

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Sok nikada ne može biti zamjena za voće. Kad odbacite pulpu, gubite i mnoge dragocjene sastojke …

Kada popijete 250 mililitara nekog napitka, bilo da je riječ o voćnom soku bilo o gaziranom piću, u organizam ćete sigurno unijeti 30 grama ili dvije žlice šećera.

Kalorijska vrijednost ovih proizvoda, pa čak i piva, gotovo je ista i iznosi 42 do 49 kalorija na 100 mililitara, a pošto u ovim napicima nema ničega osim šećera (nema ni masti, ni proteina), lako je izračunati kakav efekt ovi proizvodi imaju na organizam i zdravlje građana, a posebno djece, kaže prof. Branko Jakovljević, specijalist prehrane na Institutu za higijenu Medicinskog fakulteta.

Iako trgovci, koristeći razne načine da privuku kupce, često ističu kako je neki proizvod “100 posto voće”, to je netočno.

Pravilnik pravi razliku u kvaliteti, pa u nekom soku ima više ili manje voćnog sadržaja, ali što se tiče efekta na zdravlje ja mislim da nijedan od tih sokova nije za preporuku – kaže naš sugovornik i naglašava da sok nikada ne može biti zamjena za voće.

Prof. Jakovljević ističe da je riječ o praznim kalorijama bez ikakve biološke uloge za organizam. Na nekim proizvodima je, kaže, istaknuto da sadrže vitamine, međutim, čak i da je tako (iako je pitanje koliko se takve tvrdnje i proizvodi kontroliraju), riječ je o minimalnim količinama čiji je učinak beznačajan.

Britanska grupa “Akcija protiv šećera” je ovih dana objavila zapanjujuće rezultate najnovije kampanje provedene u supermarketima. Ustanovljeno je, naime, da je od 203 vrste kontroliranih sokova, napitaka i frapea, četvrtina imala gotovo isto ili čak i više šećera nego Coca-Cola koja ima 10,6 grama na 100 mililitara napitka.

Uslijedila je i preporuka roditeljima da, zbog ovakvih podataka i porasta broja pretilih i oboljelih od dijabetesa tipa 2, djeci daju običnu vodu ili voćke umjesto sokova.

Naš sugovornik s Instituta za higijenu Medicinskog fakulteta napominje da postoji još jedan problem, a to je činjenica da djeca koja piju sokove ne piju mlijeko ili mliječne proizvode, što je dodatna šteta po zdravlje, jer su oni jedini pravi izvori kalcija i važni su za razvoj.

U nekim supermarketima čak se prodaju sokovi od izravno cijeđene naranče, međutim, ni to nije zamjena za voće, jer i pri tom cijeđenju dobar dio voća, čak onaj kvalitetniji, bacimo.

Napravi se samo koncentrat šećera iz te voćke, što je na neki način pokvari. Jer, glikemijski indeks soka je neusporedivo veći od glikemijskog indeksa cijelog ploda. Zato je moj savjet da se jede voće, kada je to god moguće, dakle, ne cijediti ga, jer se na taj način mnoge bitne tvari, kao što su pulpa i dijetalna vlakna, odbacuju.

Na pitanje kako komentira rezultate koje su objavili britanski stručnjaci i da li je zaista svejedno da li ćete popiti neki takozvani Cola napitak ili voćni sok, on je rekao da je svejedno, ukoliko pričamo o šećeru. Gazirani napici, dodaje, imaju još i druge štetne tvari, ali imaju istu količinu šećera koliko i svi drugi napici.

Uz konzumiranje ovih napitaka ruku pod ruku ide pretilost, dijabetes tipa 2 ili karijes. U tom smislu ne razumijem majke koje uspavljuju djecu s bočicom soka – kaže prof. Jakovljević.

U prilog ovoj priči nikako ne idu reklamne kampanje i dovijanja trgovaca da prodaju što više sokova. Zbog toga se vrlo često na deklaraciji neće naći informacije o kojoj količini šećera je riječ, ali, kako savjetuje naš sugovornik, svaki kupac to sam može izračunati.

Svaki od ovih proizvoda ima na deklaraciji izražen broj kalorija, i to na 100 mililitara. Pogledajte taj broj koji je obično od 42 do 49 i podijelite ga sa 4,1 kalorijom, jer je to ekvivalent energiji koju oslobađa gram šećera.

Time ćete odmah shvatiti koliko šećera ćete unijeti sa 100 mililitara soka, a koliko u čaši od dva decilitra koju obično popije svatko.
 
(politika.rs/uredio:nsp)

Da li ste znali da se nevegetarijanska želatina proizvodi od svinjske kože, ali ona se također može proizvesti od drugih životinja, uključujući krava i riba, ali s obzirom na način kako se ostaci prikupljaju, proizvodnja bombona je u najmanju ruku … nedosljedna.

Ali to nije poanta. Ljudi poput Amerikanca i Europljana govori o tome kako ih to “ne zanima” što je u bombonima, njim se oni samo jako sviđaju.

Navodno tvrtke koje proizvode bombone doslovno bi se mogle popišati u te slatkiše i to bi bilo u redu kupcima, sve dok oni imaju okus kakav očekuju.

Proizvođači vrlo dobro znaju da je blaženo neznanje masa jednostavno nepromjenjivo, tako da proizvođači u potpunosti mogu izaći na kraj sa sastojcima koji su niske cijene, sintetski i nutritivno ništavni.

Istina je, da uopće ne vidimo slatkiše kad ih gledamo, ili kad pogledamo većinu konvencionalnih paketa bombona u trgovinama. Znate li što vidimo?

Potencijalni kemijski napad na vaše tijelo

U bombonima se nalazi GMO šećerna repa i dekstroza od GMO kukuruza, s ljubaznošću Monsanta, tvrtke koja proizvodi i prodaje otrov za profit.

Modificirani protein soje se također nalazi u njima, ali zato što je on u svom “modificiranom” obliku, on također može biti skriven pod nazivom MSG, kao moćan neurotoksin i ekscitotoksin.

Visoko fruktozni kukuruza sirup – HFCS, koji se vjerojatno pravi u procesu klorne lužine s tehnologijom živinih stanica, kukuruzni sirup je vrlo vjerojatno napunjen sa neurotoksičnim teškim metalom pod imenom – živa.

Umjetne boje su izrađene od katrana koji je ništa više nego nusprodukt naftne industrije. Spojevi koji su zabranjeni u nekim zemljama, uzrokuju probleme u ponašanju kod djece, se nalaze u većini namirnica koje se izravno prodaju djeci (poput slatkiša, žitarica, grickalica, jeftinih slatkih napitaka i sl.). Neke od tih boja također uzrokuju tumor, pokazala su laboratorijska istraživanja.

Također se nedavno pokazalo da poznati popularni čokoladni puding ne sadrži pravu čokoladu, ali ako se u njima ne bi nalazile umjetne boje, oni bi zapravo bili zeleni umjesto očekivano smeđe boje.

Umjetni okusi su izrađeni od slučajnih kemijskih smjesa

Prirodna boja poput karmina – crvena boja kod slatkiša je zapravo stvorena kuhanjem desetaka tisuća oklopa ženaki Cochineal (Dactylopius coccus) u bačvama amonijaka ili natrijevog bikarbonata. Diglo se puno prašine oko kompanije Starbucks, kada se prije nekoliko godina razotkrilo da je frappuccino od jagode obojan ovom umjetnom crvenom bojom (umjesto stvarnih crvenih jagoda, tu su kukci …).

Prirodne boje i okusi nisu nužno zdraviji samo zato što oni koriste riječ “prirodan” u nazivu. “Sve prirodno” na etiketi ne znači ništa za prehrambenu industriju danas. Kastoreum je “prirodna” aroma maline koja se koristi redovito u opskrbi hranom … i da,  Kastoreum je napravljen od dabrovog analnog sekreta. Znači kada jedete neke proizvode od maline, sjetite se dabrovog anusa!!!

Ukusno, zar ne?

Ekstrakt vanilije nije samo vanilija kao glavna komponenta, već vanilin pomiješan s nekoliko stotina različitih spojeva. Čista vanilija je rijetka na tržištu, i na taj način, skupa. Potražnja u svijetu daleko nadmašuju opskrbe. Za neke ljude, vanilija i umjetna vanilije potiču alergijske reakcije i izaziva migrene.

“Konfekcijska glazura”, ponekad nazivana lak koji se koristi na mnogim tvrdim bombonima doslovno je napravljen od izmeta ženskog “Smrdljivog martina” kako ga kod nas zovu. To uopće nije najgora stvar do koje smo došli u slatkišima. Opet, sve je prirodno!

Propilen glikol, u produkciji tvrtke Dow Chemical, nije samo plastifikator i kemijsko otapalo već je dobro poznat kao glavni sastojak u antifrizu, no i on je također dozvoljena kao prehrambeni aditiv u Americi, a Amerikanci ga jedu u tonama kroz proizvode na svojim policama trgovina, iako je kao i druge stavke na ovom popisu, nisu dodatno pojašnjene u Europskoj uniji (što znači da je možda zabranjen u EU).

Ili što mislite o sojinom lecitinu? Ta tvar je u svemu ovih dana. Ne samo da je napravljen od GMO soje (osim ako izričito kaže: “organska soja lecitin” u popisu sastojaka, a ne samo “organski” na cijelom paketu), već i sam proces koji koristi opasne kemikalije za ekstrakciju, kao što su aceton i heksan, neurotoksična kemijska otapala i gorivo za mlazne avione, koje mogu uzrokovati oštećenje živaca prilikom dugotrajnog izlaganja udisanjem.

Da, heksan je još jedan lijep nusprodukt benzinskih rafinerija, te se pretpostavlja da proces ekstrakcije heksanom može biti vodeći razlog zašto hrana za bebe na bazi sojine fomule uzrokuje strašnu iritaciju sluznice djeteta želudaca. Dok CDC priznaje heksan kao neurotoksin i EPA izjavljuje da je to “opasan onečišćivač u zraku” u Americi, očito znači da ga je sasvim u redu jesti.

Popis ide dalje i dalje … potencijalno kancerogeni konzervansi poput BHT i BHA. Karamel boja može sadržavati poznate kancerogene nusprodukte pod nazivom 4-metilimidazolom (4-MEI), koji je u vladinim istraživanjima pokazao da “izazvao rak pluća, jetre ili rak štitnjače ili leukemiju kod laboratorijskih miševa i štakora”. Zato je 4-MEI na kalifornijskom popisu kemikalija koje uzrokuju rak!

I jedva da možete kupiti gume za žvakanje bez otrova aspartama u njoj … a aspartam zauzima jedno cijelo područje otrovnosti kao poznati neurotoksin.

Uzdah.

Opet, budimo jasni: mi više ne živimo u zemlji u kojoj kada gledate neke namirnice, ono što vidite je sve što se nalazi u njoj.

Daleko od toga.

Naša hrana je vrlo industrijalizirana, a industrija je visoko centralizirana, danas u svijetu. Desetak mega korporacija posjeduju gotovo sve brandove koje ćete naći na prosječnoj polici trgovine:

Pa, svi mi imamo potrebu izaći na čistinu s tim, uskoro. Hipokrat je jednom rekao, “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana”. Mi to ne radimo više. Bolest raste brzo u Americi i EU. Alergije na hranu, autoimune bolesti, dijabetes, pretilost … sve su brojnije i brojnije i brojnije. Vlada je objavila da očekuje da će se stopa raka udvostručiti u SAD-u do 2050. – a već sada je stopa rasta tumora izvan svakih granica!

Ljudi se moraju trgnuti i duboko razmisliti na sekundu. Razmislite o onome što jedu. Stvarno razmisliti o tome.

Manjak brige o tome kako je naša hrana proizvedena ili ono što je u njoj je ono što nas je dovelo u ovakvu situaciju prvom mjestu – i to jednostavno više nije dopustiva opcija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com