Prokletstvo postojanja kritičnog razmišljanja je da ga ne možete isključiti. Tako ste postali kritički mislilac o svemu što su vam rekli ili stte učili, a kako se ispostavilo, većina onoga što smo svi učili o genetici je laž

Ali nemojte uzeti to zdravo za gotovo. Pridružite nam se da pošteno, kritički pogledamo na genetiku koristeći istu vrstu skepticizma koju jedan znanstvenik treba imati.

Genetika je pokušaj materijalističkih znanstvenika da nam ponude čisto materijalistički pogled na nasljeđe i razvoj ne samo fizičkog tijela, već i tjelesnih nasljednih osobina, kao što je instinktivno ponašanje i funkcija stanica.

Prema teoriji genetike, fizičke genske sekvence se nalaze u kromosomima u svakoj stanici u vašem tijelu i one su “nacrt” čitave tijelesne i fizičke strukture, biokemijskih funkcija i naslijeđenih obrazaca ponašanja. Ovaj nacrt, kako teorija ide dalje, sadrži sve potrebne upute za stvaranje kompletne ljudske forme sa svim svojim tjelesnim strukturama, fiziološkim funkcijama i naslijeđenim ponašanjem, u potpunosti zastupljeno i potpuno.

Zbog ogromne složenosti ljudskog tijela, funkcije organa, stanične strukture i instinktivnog ponašanja, nekad se vjerovalo da ljudi moraju imati negdje oko 2 milijuna gena za kodiranje proteina.

Human Genome Project (Projekt Ljudskog Genoma) je pokrenut 1990. godine uz pomoć općenitog mišljenja da kada se završio, da bi “otključali” sve tajne nastanka bolesti kod ljudi. Također se vjerovalo da kada se ljudski genom u potpunosti prikaže, znanstvenici bi mogli stvoriti čovjeka u bilo kojem obliku, uključujući i ljude s dodatnim rukama ili nogama, ljude slobodne od svih bolesti, ljude s “pojačanim” tjelesnim silama, i tako dalje.

Na početku Projekta Ljudskog Genoma, svatko je “znao” da su ljudi bili daleko složeniji nego, recimo, kišne gliste, koja ima samo oko 20.000 gena za kodiranje proteina. To je razlog zašto je procjena broja gena kod čovjeka u rasponu od 100.000 do 2.000.000. Znanstvenici su bili apsolutno sigurni da su ljudi daleko složeniji od malene kišne gliste, a time i da je za ljude potrebno daleko više gena.

Projekt Ljudskog Genoma pati od “epskog neuspjeha”

Prvi nacrt ljudskog genoma je objavljen 2000. godine. Daleko od preokreta koji bi završio sve ljudske bolesti, njegovi rezultati su posve razbili mitologiju genetike kao jedinog objašnjenja za nasljedstvo i fizički razvoj. Zašto? Zbog toga što su otkrili da ljudski genom imaju samo oko 20.000 gena za kodiranje proteina, otprilike isti broj kao i kod kišne gliste.

Huh? Ljudsko biće ima otprilike isti broj genima za kodiranje proteina kao i kišna glista? Da. I to je došlo ravno iz usta istraživača ljudskog genoma koji su i sami, tvrdokorni materijalisti.

Usporedbe radi, uobičajena vinska mušica ima oko 15.000 gena, tek neznatno manje od čovjeka. Pa ipak, to je očito inteligentnom promatraču da je ljudsko biće znatno složenije od mušice i kišne gliste. Pa zašto nije Projekt Ljudskog Genoma pronašao puno više gena koji kodiraju proteine kod ljude?

Razbijena Teorija Genetskog Nasljeđa

Rezultati multi-milijarde dolara vrijednog Projekt Ljudskog Genoma razbili su mitove o genetskom materijalizmu, slanje gotovo cijele znanstvenu zajednicu u kovit, prisiljavajući “veliko genetsko zataškavanje” na svoj početak.

Ljudski genima je jednostavno potrebno “više istraživanja” kako bi se razumjeli, znanstvenici su izjavili. A od 2000 godine, istraživanje je i dalje bez uspjeha. Laži i zataškavanje ide dalje …

Istina glasi… nema dovoljno podataka u 20.000 gena koji bi sadržavali nacrt za ljudsko biće.

Kapacitet Ljudskog DNA za Pohranu Podataka

Dopustite da objasnimo ovu stvar sa točke gledišta računalne znanosti.

Ljudski genom sadrži oko 3 milijarde “parova baza” gena. Svaki par baza može postojati u jednom od četiri moguće kombinacije četiri baza koje čine DNK: adenin (A), timin (T), citozin (C), i guanin (G).

Sa gledišta digitalne pohrane podataka – gledajući DNK kao “digitalnu” u svom obliku – Baza par je ekvivalent za dva bita binarnih podataka, što može predstavljati četiri moguća stanja, na sljedeći način:

00
01
10
11

U jeziku računala za pohranu, “bajt” je osam bitova podataka:

01011010

Četiri DNA parova baza, čine jedan bajt podataka.

S obzirom da ima oko 3 milijarde parova baza u ljudskom genomu, to odgovara kapacitetu otprilike oko 750MB mjesta za pohranu podataka .

Taj broj ispada šokantno mali. 750MB je manji od fajla tipične moderne video igre. To je manje od filma na DVD-u, u stvari. To je tako malo da tipični minijaturni memorijski USB može pohraniti 20 puta više podataka (ako USB ima 16 GB).

750MB podataka je toliko malo da nitko ne može objasniti kako tako malo podataka može utjecati i na ljudsko tijelo koje sadrži izvanrednu složenost, obuhvaćajući fizičko, strukturno, funkcionalno i bihevioralno, također.

Da biste razumijeli složenosti ljudskog tijela, pokušajte shvatiti da se vaše tijelo sastoji od 60 do 90 trilijuna stanica. Svaka stanica ima svoj vlastiti ekosustav sa vrlo složenim funkcijama, uključujući proizvodnju energije, odvoza otpadnih tvari, funkcija stanične membrane, upravljačke funkcije jezgre kao zapovjednog centra,… itd.

Vaše tijelo proizvodi 10 milijuna crvenih krvnih stanica svakog sata. One imaju sposobnost da liječe oštećena tkiva gotovo svugdje. Vaša koža i crijeva se polako zamjenjuju s novim stanicama svake minute. Vaš imunološki sustav je nevjerojatno kompleksan i vrlo sposoban, što predstavlja najnapredniji sustav nanotehnologije kojoj je moderna znanost ikada bio svjedok.

Povrh svega toga, ljudi se rađaju s urođenim ponašanjem, kao i sposobnost da se razviju, sve na svoju ruku, vještine hodanja, govoria, probavljanje hrane, eliminiranje otpada, znojenja, disanja i još mnogo toga. U međuvremenu, vaše tijelo ostvaruje milijarde kemijskih reakcija svake sekunde bez da vi to znate. Nekako, svaka stanica, organ i sustav organa u tijelu zna što činiti da bi vas održali živim i funkcionionalnim.

Vaše tijelo i njegove funkcije su nezamislivo složenije. Jednostavna katalogizacija strukture i funkcija svih stanica u vašem tijelu upravo sada bi iznosila terabajte podataka – više od milijun puta veće od “megabajta” podataka (750 MB).

Ipak, cijeli ljudski genom donosi samo količinu podataka od 750MB. Očito, to je posve nedovoljno za opisivanje cijele strukture, funkcija i razvoj ljudskog bića. Bez obzira koliko su nas očajni materijalisti pokušali zadržati usmjerenim na ljudski genim, nije moguće pohraniti cijeli ljudski genom u 750MB podataka.

Ljudski genom, dakle, nije cijeli nacrt ljudskog razvoja. Iako su neki geni očito zaduženi za neka fizikalna svojstvima (kao što su boja očiju), geni sami ne sadrže cijeli DNA plan razvoja čovjeka. Tu mora biti nešto drugo što također doprinosi morfološkim podacima osim DNK.

Projekt Ljudskog Genoma, je ostavio u šoku gotovo sve materijaliste znanstvenike, u konačnici se pokazalo upravo suprotno od onoga čemu su se znanstvenici nadali. To dokazuje da se geni sami po sebi ne objašnjavaju i opisuju nasljeđe.

Materijalisti su užasnuti tim nalazom. Sve do danas, oni su izlijevali podatke ljudskog genoma, očajnički pokušavajući pronaći neke “meta podatke” koji će objasniti svo nasljedstvo. Ono što oni odbijaju priznati da postoji ne-fizičko polje nasljednog obrazaca koje funkcionira za pokrivanje ljudskog genoma, koje komunicira s njim i povećava opsega sa ne-fizičkom kodiranjem dodatnih informacija koje su potrebne da se razvije kompletan ljudski oblik.

To polje se zove polje “morfološke rezonancije”, i to je bilo predloženo od strane jednog od najbriljantnijih, revolucionarnih znanstvenih mislilaca našega doba, Rupert Sheldrake-a, biologa i autor knjige “Znanost će se osloboditi.”

Morfološko Polje Rezonancije je Razbjesnilo Materijaliste

Ideja morfološke rezonancije je razbjesnilo materijaliste – gotovo svi moderni znanstvenici su materijalisti – jer prisustvo ne-fizičkog područja informacija, naravno, dovodi do najopasnije ideje materijalističke znanosti: Ideje o svijesti.

Ova ideja da se vaše tijelo u cjelini, kao i svaka stanica u vašem tijelu, može iskoristiti u području informacija koje kodiraju “sjećanje” onoga što je ljudski oblik trebao biti, temeljima materijalističke znanosti, na čemu se gotovo cijela farmaceutska industrija temelji.

To je razlog zašto materijalistički znanstvenici očajnički pokušavaju braniti ljudski genom kao jedini izvor svih informacija potrebnih za razvoj ljudskog tijela, iako ljudski genom očito nema kapacitet da predstavlja cijelo tijelo (da ne spominjemo naslijedne fiziološke funkcije i ponašanja).

Kako Tvoja Ruka Zna da je Ruka?

Drugi ključni problem sa teorijom o genetskom nasljeđivanju je da iako sve stanice u tijelu bi trebale sadržavati isti genetski kod, stanice u ruci bi trebale rasti u ruci, a ne na nogama ili uhu, na primjer.

Konvencionalna genetika nema objašnjenje za ovo. Kako stanice “znaju” što treb da bi specijalizirana stanica funkcionirala kao maleni dio cjeline? Ako je svaka krvna stanica u vašem tijelu sadrži DNK za cijelo tijelo, kako se “zna” formirati krvna stanica, a ne, primjerice, stanica kože?

Rupert Sheldrake je kroz morfološku rezonanciju dao odgovor. Stanična “tapka” u polju znanja – ne-fizički uzorak nacrta DNA – i kroz utjecaj tog područja, stanica zna aktivirati gen koji kodira proteine za formiranje krvnih stanica. Lokalni fizički geni ostvaruju kodiranje proteina, ali morfološko rezonanantno polje usmjerava prema genima za aktiviranje. Ovo je način kako je morfološko rezonanantno polje u interakciji s DNA.

Ljudski genom, drugim riječima, radi ruku pod ruku sa ne-fizičkim područjem informacija koji održava fizički oblik razvoja iz kojeg proizlazi oblik čovjeka. Morfološko rezonantno polje “zna” uzorak ljudskog bića, jer je to obrazac koji je pojačan milijardama drugih ljudi koji su došli prije vas i pridonjeli rezonanciji tog polja.

To objašnjava kariku koja nedostaje u DNA – činjenica da se DNK sama ne može pohraniti cijeli nacrt za ljudsko tijelo. “Veliki plan” se zapravo nalazi u ne-fizičkom oblikovnom području. Lokalna DNA je jednostavno “graditelj” proteina koji slijede morfološko rezonanantno polje.

Pitanja za Vjernike u Materijalističku Genetiku

1. Gdje je gen za kreativnost? Ako kreativnost (pjesme, poeziju, romane, fikciju …itd.) je samo djelo mehanističkog mozga nakon genetske upute, a zatim svo cjeloživotno djelo kreativnih pojedinaca (glazbenika, umjetnika, romanopisaca, itd.) moraju na neki način biti kodirani u DNK prije rođenja. Gdje je sva ta kreativnost kodirana?

2. Kako stanica krvi znamo da se pretvori u krvne stanice, a ne u stanice kože?

3. Zašto se većina fizičkog nasljedstva ne može se pratiti na iz DNA? (“Heritabilnost problema”.)

4. Ako nema dovoljno kapaciteta u ljudskom genomu da bi se u potpunosti opisao ljudski oblik, gdje se ostatak informacija nalazi?

5. Gdje se nalazi genetski kod za ljubav, suosjećanje i suradnju, bez koje ljudska civilizacija nikad ne bi preživjela?

6. Ako je ljudska svijest iluzija, kako materijalisti tvrde, onda to može imati utjecaj na ljudsko ponašanje, što je čisto mehanistički, na čemu oni inzistiraju. Pa zašto se onda “iluzija svijesti” razvija u ljudima, ako to nema nikakvog smisla? To proturječi jednom od fundamenata prirodne selekcije.

7. Jeste li vi, čisto mehanički biološki robot koji pati pod iluzijom svijesti? I ako je tako, zašto onda bismo prije svega trebali slušati što imate za reći na prvom mjestu?
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)