Predsjednik Eisenhower podupirao je plan koji nije ostvaren, ali je kroz njega izgrađena mreža špijunskih satelita

Nikada kraja naučnoj fantastici koja stiže iz novootkrivenih dokumenata. Ovaj put se radi o bazi koja bi prosječno bila udaljena 384 400 km (udaljenost Zemlja-Mjesec), da bi se napala zemlja udaljena u prosjeku 5000 km. Zašto je Eisenhower iznosio takve priče u javnost, no svemirska utrka je već počela, a time i medijsko obmanjivanje!

Američka je vojska još 1959. godine planirala na Mjesecu instalirati vojnu bazu koja bi se koristila za nadzor u špijunske i komunikacijske svrhe, pokazuje tajni dokument Projekt Horizon koji je od nedjelje dostupan javnosti. Dokument, koji sadrži 100 stranica, deklasificiran je na 45. obljetnicu spuštanja NASA-ine misije Apollo 11 na Mjesec, ali i u trenutku kada su odnosi između SAD-a i Rusije dostigli najnižu točku od završetka Hladnog rata.

Zaostajali za Sovjetima

Kada je 21. srpnja 1969. godine u svojoj šetnji po Mjesečevu moru tišine Neil Armstrong izgovorio glasovitu rečenicu o “malom koraku za čovjeka, a velikom za čovječanstvo”, iza Amerike i Sovjetskog Saveza već je bilo desetljeće hladnoratovskog nadmetanja u svemiru.

U tom su ratu Rusi dugo prednjačili. Oni su u listopadu 1957. godine lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1, a mjesec dana poslije i Sputnjik 2 s moskovskom kujicom lutalicom Lajkom, prvim živom bićem poslanim sa Zemlje u svemir (žrtvovana u ime tehnološkog i hladnoratovskog nadmetanja, Lajka je umrla u mukama). Prvi čovjek u svemiru bio je 1961. godine kozmonaut Jurij Gagarin, a slijedila ga je 1963. godine kozmonautkinja Valentina Terješkova, prva žena u svemiru.

Gradnja baze na Mjesecu sa stalnom posadom trebala je biti izvedena u šest faza, a iz nje bi se vodili napadi na Zemlji, ali i u svemiru

No, predsjednik John F. Kennedy u svom je glasovitom govoru 1962. godine naciji obećao da će prvi čovjek na Mjesecu biti Amerikanac. Dok su se američki astronauti i ruski kozmonauti javno utrkivali tko će prvi stići na Mjesec, drugi aspekti te utrke odvijali su se u tajnosti.

Netom objavljeni Projekt Horizon otkriva planove o uspostavljanju američke vojne baze na Mjesecu koja bi bila korištena za razvoj tehnika nadzora Zemlje i svemira.

Moćna špijunska mreža

Američka vojska planirala je uspostavljanje baze u šest faza, od kojih bi prva počela u studenom 1964. godine, a zadnja završila u lipnju 1969. godine, kada bi Mjesečeva baza postala operativna. Zamisao je, također, bila da se u sklopu vojnog sustava na Mjesecu mogu pokrenuti napadi ne samo na pojedine ciljeve na Zemlji nego i u svemiru.

Objavljeni dokumenti otkrivaju i to da je američka vojska namjeravala istražiti učinke eksplozije atomske bombe na Mjesecu ili njegovoj blizini. Zanimljivo je da je u jednu od tih studija 1959. godine bio uključen i astronom Carl Sagan koji je tada bio mlada zvijezda u usponu.

Studiju je vodio Leonard Reiffel iz Vojnog istraživačkog instituta u Illinoisu koji je mnogo godina poslije priznao da je glavna intencija bila da se eksplozijom atomske bombe u blizini Mjeseca “cijeli svijet zadivi američkoj snazi i moći”.

No, taj je projekt napušten kad je njegovo vodstvo shvatilo da rizici nadmašuju moguće benefite. Iako mnogi od ciljeva u sklopu Projekta Horizon nikad nisu ostvareni, neke od ideja realizirane su u drukčijem obliku. Tako je američka svemirska tajna služba National Reconnaissance Office (NRO) stvorila moćnu mrežu satelita koji prate cijeli svijet.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)