Njemački program namijenjen promicanju integracije migranata završit će nakon što se pokazalo da je riječ o potpunom neuspjehu

Savezni program 2016. osmišljen je kako bi migranti radili tijekom procesa azila i intergracije na poslovima poput čišćenja i košnje travnjaka kako bi se poboljšali odnosi s lokalnim stanovništvom, a izvorni plan bio je primiti 100.000 migranata godišnje.

No do 2019. sudjelovalo je u tom programu samo 32.000 tražitelja azila. Prema mišljenju lokalnog političara, kao razlog navodi se to da država osigurava sve povlastice bez obzira na njihovo sudjelovanje.

“Činjenica da nije postignut niti mini cilj od 100.000 zaposlenih tražitelja azila pokazuje da motivacija mnogih tražitelja azila da rade za nisku plaću nije bila jako izražena” – rekao je predsjednik Odbora za proračun Peter Boehringer.

Njihove benificije u Njemačkoj su 100% zajamčene od države, inače bi bili egzistencijalno siromašni čak i sa poslom.

Boehringer je također kritizirao “malu” plaću od 80 centi po satu za radna mjesta za koja nije bilo potražnje kao drugog čimbenika koji je pridonio katastrofalnim rezultatima programa.

“Njemačko tržište rada može takvim nestručnjacima ponuditi samo male sume novca” – rekao je Boehringer.

“Čak i takva vrlo niska plaća ne bi bila isplaćena na otvorenom tržištu rada, jer bez vladinih subvencija jednostavno nema potražnje za tim uslugama – čak ni za sićušnih 80 centi na sat.”

U siječnju 2017., državni dužnosnici su izmijenili plan „zapošljavanja 100.000 tražitelja azila godišnje“ zbog niskog odaziva migranata, a planirano je da se program ugasi do 2020. godine.

“Mjere integracije ilegalnih migranata bile su dobronamjerne, ali loše učinjene”, zaključio je drugi lokalni stručnjak za proračun.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Predsjednik Erdogan ne krije svoje planove vezane za francusku školu

U nedavnom članku Le Figaro je otkrio da šef države Turske planira otvoriti turske škole u Francuskoj.

U travnju su čelnici Francuske srednje škole u Turskoj primili nekoliko “umjereno uljudnih” posjeta dužnosnika iz Ankare, piše Le Figaro.

Francuska srednja škola u Turskoj ne samo da radi sa djecom koja dolaze iz inozemstva, već i sa liderima AKP-a, Erdoganove stranke, definirane kao “islamsko-nacionalistička” i konzervativna.

Recep Tayyip Erdogan je najavio da će tursko izaslanstvo posjetiti Francusku 20. i 21. svibnja kako bi promotrilo međunarodne srednje škole. Svrha bi ove posjete također bila stvaranje turskih srednjih škola u Francuskoj.

Nije vjerojatno da će otvaranje takvih objekata biti isključiva odgovornost turskog predsjednika, već i Ministarstva nacionalnog obrazovanja u Francuskoj i Ministarstva vanjskih poslova. U kontaktu s Le Figarom, vlada još nije dala detalje koji se očekuju na tu temu.

Otvaranje tih turskih institucija u Francuskoj moglo bi potaknuti i “nadahnutu salafističku” politiku, barem ako se sadržaj lekcija oblikuje prema onome što se uči u u Turskoj. Erdoganov školski program islamizacije u njegovoj zemlji već je posljednjih godina izazvao zabrinutost u francuskim medijima.

U veljači 2012. je turski predsjednik izjavio da želi “stvoriti božansku generaciju”. Izjava je uslijedila nakon stvaranja tri izborna religijska predmeta na sveučilištu (Muhammedov život, čitanje Kur’ana i temeljna religijska znanja) u ljetu 2012. godine.

Oni su se usredotočili na viziju sunitskog islama u mnogim institucijama zbog nedostatka drugih alternativa. Potom je turska vlast postupno zamijenila “klasične” državne srednje škole s koledžima “za imame” namijenjenim za obuku imama i propovjednika.

Učenici koji nisu položili prijamne ispite u državnim srednjim školama sada su automatski registrirani u tim vjerskim ustanovama (čak i ako na kraju ne postanu imami). U Turskoj je u 2017. bilo 1.408 srednjih škola ove vrste, sa 517.000 učenika.

S novim programom objavljenim u srpnju 2017. u većini je institucija uveden koncept “džihada”. “Džihad je u našoj religiji i zadatak je Ministarstva obrazovanja da osigura da se ovaj koncept podučava na pravedan i prikladan način” – kaže turski ministar obrazovanja Ismet Yilmaz.

Rekao je da takav školski program nije “sveti rat”, nego “dobar džihad” koji potiče “ljubav očeva”. Ovaj je program također obilježio ukidanje lažne evolucijske teorije Charlesa Darwina.

Veći dio programa posvećenog Ataturku, osnivaču Republike Turske, zamjenjen je nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američki vojna vrh nastoji stvoriti poseban računalni program koji bi mogao “špijunirati” ono što je napisano na društvenim mrežama i analizirati prikupljeni “materijal”

I to – na nekoliko različitih jezika.

Pentagon je već objavio natječaj za ovaj projekt, sa preciziranim zahtjevima i zahtjevima za dobivanje posla.

Uvjeti natječaja već su na službenim stranicama Ministarstva obrane SAD-a.

Osnovni uvjet je: “Program mora osigurati prijevod na engleski jezik i audio poruka sa društvenih mreža. Program za prevođenje mora imati sadržavati ove jezike: arapski, korejski, ruski, urdu, uredi, perzijski i francuski.

Pentagon je postavio i uvjet da program bude u stanju analizirati i razvrstavati upotrebu socijalnih mreža za preslušavanje i prisluškivanje razgovora, razlika u pisanju (na pobrojanim jezicima), korištenju “slenga” i simbola, te “automatski procjenjivati da li je objava na socijalnim mrežama “negativna, neutralna ili pozitivna.”

Pentagon zapravo traži tvrtku koja će moći razviti umjetnu inteligenciju koja će moći obavljati zadatak u najpoznatijim društvenim mrežama koje koriste navedene jezike.

Od budućeg programa zapravo se traži automatska i neovisna procjena “može li se utjecati na neku skupinu ljudi”. Drugim riječima: koja je kategorija ljudi sklona prihvaćanju određenih utjecaja.

Pentagon uopće ne skriva da će njegov novi program poslužiti za “češljanje” društvenih mreža na svijetu.

Stoga će morati “loviti” i gramatičke finese, rečenice i fraze, “razumjeti” i kratice i piktograme. Čak razumijeti i slang u svim zemljama.
 
(fakti.org)

Mađarska, Poljska i Češka su branili svoje suvereno „pravo” te odbili nametnute EU izbjegličke kvote nakon čega je Europska komisija uputila „njihovo kršenje zakonskih obveza” na Europski sud pravde

EU je uvela migrantske kvote u rujnu 2015. One su bile zamišljene kao privremeni hitni program preseljenja oko nekih 160.000 izbjeglica preko bloka od 28 zemalja članica, kako bi se pomoglo Grčkoj i Italiji, koji su se gušili u priljevu izbjeglica.

U to vrijeme, Mađarska, Češka i Slovačka su glasali protiv mehanizma preseljenja, uz Budimpešta i Prag koji su odbili izravno prihvatiti EU mandat o broju izbjeglica. Poljska je također odbila sudjelovati u njihovom udjelu useljeničkih kvota.

„Mađarska nije poduzela nikakve radnje otkada je provedena shema preseljenja, Poljska nije premjestila nikoga i nije sudjelovala od prosinca 2015. godine, Češka nije premjestila nikoga od kolovoza 2016. i nitko nije ispunio nikakve nove obaveze, više od godinu dana”, priopćila je Europska komisija (EK).

Unatoč opetovanim upozorenjima i pritisku Komisije EU, izdvojeni Trio i dalje nastavlja tijek nepoštivanja, tvrdeći da migranti predstavljati direktnu prijetnju njihovoj javnoj sigurnosti. U četvrtak je Bruxelles odbacio ove probleme i odlučio tužiti problematičnu Trojku zbog „njihove povrede zakonskih obveza.”

„Odgovore koje su dobili su ponovno otkrili nezadovoljavanje imigrantskih kvota i tri zemlje nisu dale nikakve naznake da će pridonijeti provedbi odluke preseljenje. To je razlog zašto je Komisija odlučila prijeći na sljedeću fazu postupka povrede, a koja se odnosi na tri države članice te će to sve predstaviti Sudu pravde EU„ rekla je Komisija u izjavi.

Obraćajući se novinarima, zamjenik predsjednika Europske komisije Frans Timmerman je rekao da Poljska, Mađarska i Češka još uvijek mogu riješiti situaciju na sudu ako Bruxelles vidi promjenu stava od strane tih zemalja. Sve tri zemlje istočne Europe, međutim, rekle su da bi se radije borile protiv Bruxellesa na sudu.

„Poljska je spremna braniti svoju poziciju u sudu”, Reuters citira zamjenika ministra vanjskih poslova Konrada Szymanskog. „Nitko neće oduzeti poljskoj vladi dužnost pružanja javne sigurnosti.”

U međuvremenu, poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Blaszczak je optužio islamske migrantske zajednice u Europi da služe kao plodno tlo za teroriste.

„Iskustvo pokazuje da sustav preseljenja imigranata nije funkcionirao. To je sustav koji predstavlja prijetnju. On degradira stanja, cijele gradove, gradske četvrti, jer imigrantske zajednice koje ulaze u Europu ne samo da se ne integriraju s Europljanima, već čine i zaleđe za islamske teroriste„ naveo je Blaszczak.

Ured češkog predsjednika Miloš Zemana je ponovio je svoju dugogodišnju poziciju da kvote predstavljaju uplitanje u unutarnje poslove zemlje. Novi premijer Andrej Babis je rekao je da želi imati pregovore sa EK da se povuče iz mehanizma, tvrdeći da su „kvote gluposti i samo potiču popularnost ekstremističkih stranaka u Europi.”

Reagirajući na najnoviju odluku Europske komisije na konferenciji u Bruxellesu, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto je prozvao kvote obveznog preseljenja – prijetnjom naciji.

„Vlada odbacuje ilegalne imigracije i obavezne kvote preseljenja, i nastavit će se boriti za interese i sigurnost mađarskog naroda” naglasio je Szijjarto, tvrdeći da se interesi u Budimpešti razlikuju od interesa Bruxellesa.

„Naše misli s obzirom na naciju, poštujuću tradiciju, i štiteći granice su potpuno drugačije”, rekao je. EU se „suočava s najozbiljnijom prijetnjom terorizma ikad”, a Mađarska već pridonosi široj sigurnosti Unije, dodao je.

Program preseljenja izbjeglica je doživio potpuni neuspjeh. Samo oko 32.000 izbjeglica je premješteno u sklopu programa, koji je u početku postavio cilj od 160.000 imigranata. Nastavak neslaganja oko programa izbjegličkih kvota će biti upućena na summit čelnika EU-a u Bruxellesu 14-15. prosinca.
 

"Soudní cesta je vždy tou poslední možností. Stále doufáme, že Polsko, Česko a Maďarsko učiní potřebné kroky." říká @TimmermansEU k žalobě pro neplnění povinnosti relokovat uprchlíky https://t.co/iVSPMRNv0i pic.twitter.com/cLI0zeJi7v

— Evropská komise v ČR (@ZEK_Praha) December 7, 2017

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jedan zatvor u Tennesseeju ponudio je zatvorenicima da im smanji kaznu ako pristanu na vazektomiju ili na kontracepcijske implantate, javlja NewsChannel 5

Vazektomija je zahvat trajne kontracepcije kojim se podvezuju sjemenovodi i time se blokira izlazak spermija iz mošnji. Sam zahvat traje manje od sat vremena, najčešće svega desetak minuta i oporavak je svega nekoliko dana.

Kaznu im, u slučaju da odluče sudjelovati u programu, skraćuju za 30 dana zatvora. Program su žestoko kritizirali kako lokalna vlast tako i američka Udruga za građanska prava, koja je priopćila da se radi o protuustavnoj ponudi.

Program traje već od 15. svibnja, a dozvolu je potpisao sudac Sam Benningfield.

Do sada je na vazektomiju pristalo 38 muškaraca, a na ugrađivanje kontracepcijskih implantata 32 žene. U intervjuu za televiziju NewsChannel 5, Benningfield je izjavio da bi program trebao demotivirati one koji imaju kriminalnu prošlost da “imaju djecu, a ne mogu ih uzdržavati”.

Nadam se da će ih to ohrabriti da preuzmu osobnu odgovornost i da se, kad jednom izađu iz zatvora, ne opterete djecom – izjavio je.

No, mnogi odvjetnici slažu se da je ponuda bizarna, ako ne i protuzakonita, jer se ljude koji dakako žele što prije izaći iz zatvora ucjenjuje tako da pristanu na to da nikad neće moći imati (svoju) djecu, ističe odvjetnik Bryant Dunaway.

Ako to učini 18-godišnja zatvorenica, nema nazad. To će utjecati na ostatak njezinog života – zaključio je.
 
(jutarnji.hr)

Navodi se da je agencija zloupotrebljavala brojne popularne proizvode najvećih kompanija kao što su Apple (iPhone), Google (android telefoni), Microsoft (operativni sistem Windows) i Samsung

WikiLeaks je objavio dosad najveću količinu tajnih dokumenata agencije CIA, u kojima su opisani načini i alati prisluškivanja telefonskih linija, komunikacijskih aplikacija i drugih elektorničkih uređaja.

Objavljeno je više od 8.000 dokumenata pod nazivom Vault 7.

U priopćenju WikiLeaksa se navodi da se otkrivaju detalji o tome kako je CIA stvorila i provodila globalni hakerski program, a i preko Twittera su čak objavili svoje otkriće

Navodi se da je agencija zloupotrebljavala brojne popularne proizvode najvećih kompanija kao što su Apple (iPhone), Google (android telefoni), Microsoft (operativni sistem Windows) i Samsung (TV uređaji) i pretvarala ih u “svoje oruđe“ i „prikrivene prislušne uređaje“.

Wikileaks tvrdi da je do tih informacija došao iz mreže koju koristi Centar za cyber obaviještajnu službu CIA u Virginiji.

Ukraden software CIA-e za špijuniranje putem vaših mobitela i televizora, i nitko ne zna tko ga kontrolira!

CNN do sad nije niti jednom riječju popratio ono što je danas vijest dana u većini svjetskih medija – hakiranje CIA-inog tajnog programa praćenja bilo koga, bilo kada i bilo gdje preko hakiranja bilo kojeg uređaja spojenog na internet. Mediji koji su to objavili, naravno, govore o ruskoj ujdurmi.

Doduše nije da je to dečkima iz Langleya nužno potrebno – ionako ćete im sve što ih može zanimati reći preko facebooka. No stvar je svejedno zabrinjavajuća. WikiLeaks je upravo objavio ono za što tvrde da je do sad najveća kolekcija povjerljivih dokumenata iz CIA-e, a razotkriva da agencija može hakirati bilo čiji smartphone, ili ući u vaše privatne poruke poslane preko gotovo bilo koje aplikacije poput WhatsAppa. Ukupno je objavljeno 8.761 dokumenata kao dio onog što zovu ‘Nulta godina’, ‘Year zero’, a to je tek prvi dio u seriji koju su nazvali ‘Vault 7.’ Na slijedećem linku možete pogledati izvornik:

Wikileaks Vault 7

WikiLeaks navodi kako ‘Year Zero’ otkriva detalje CIA-inog “globalnog tajnog programa hakiranja” vaših ili bilo čijih uređaja – uključujući taktike “naoružavanja” vaših uređaja poput Appl iPhonea, Androida i Microsoft Windowsa, pa čak i Samsung televizora, koje pomoću zloćudnog softwarea kojim ih “naoružavaju” pretvaraju u skrivene mikrofone koje mogu uključiti u bilo koje vrijeme.

I to funkcionira protiv bilo koga, u bilo kom trenutku: svatko se može naći na meti. U ovome je, naravno, sudjelovao i britanski MI5, uz CIA-u zadužen za osiguranje permanentnog kaosa u svijetu.

No ono što je još zanimljivije: “Nedavno, CIA je izgubila kontrolu nad većinom svog arsenala za hakiranje, uključujući zloćudni software, viruse, trojance, oruđa kojima daljinski kontroliraju software, i pripadajuću dokumentaciju. Ova izuzetna zbirka, koja sadrži stotine milijuna linija koda, daje onom tko je u njenom posjedu mogućnosti hakiranja jednake kakve ima i CIA.

Arhiva je izgleda cirkulirala među bivšim hakerima vlade SAD i ugovornim djelatnicima, bez autorizacije agencije, a jedan od njih je proslijedio WikiLeaksu dio te arhive“, kaže se.

Dakle – da vas CIA može špijunirati preko bilo čega spojenog na mrežu, to je manje više bilo poznato, no sad je iz domene “teorije zavjera” prešlo u nešto opipljivo i dobro dokumentirano. No tko vas još osim “dobrih dečki” iz Langleya (khm) može špijunirati? U čijim je rukama sve završio kod preko kojeg se sve to može kontrolirati?

Ako je došao do Assangea i Wikileaksa, mogao je doći isto tako do bilo koga. Za dobar novac, ne treba sumnjati da će ga hakeri biti spremni proslijediti bilo kome – teroristima, Sorosu, paraobavještajnim organizacijama.

Oni tako mogu proizvesti priličan kaos u svijetu: za sebe ne morate toliko brinuti, ionako niste pretjerano bitni nikom, iako svakako nije ugodna spoznaja da netko, negdje, od Langleya do Al Quaide, može u bilo kom trenutku uključiti kameru na vašem televizoru i gledati što vi radite u svojoj dnevnoj sobi, ili se dočepati vaših privatnih poruka i eventualno vas ucjenjivati.

No kaos koji ovaj šlamperaj CIA-e može donijeti sa sobom je nemjerljiv. Sve se događa po scenariju trash akcijskih filmova u kojima zli dečki iz CIA-e razviju tajno oružje upereno protiv svojih građana, pa ga se onda dočepaju još gori (ako takvih ima) dečki iz neke pećine u Afganistanu, samo što se ovdje ne radi o atomskim bombama ili nečem iz repertoara b-akcijskih filmova, već o nečem puno zloćudnijem i potencijalno opasnijem.

Izvor od kojeg je Wikileaks dobio dokumentaciju kaže kako oni žele pokrenuti u javnosti debatu o sigurnosti, kreiranju, upotrebi, širenju i demokratskoj kontroli cyber-oružja” poput onih koja koristi CIA, a sad uz nju i Bog zna tko još.

Oni žele da debata uključi i pitanja poput onog je li CIA prešla svoje zakonske ovlasti kreirajući takva oružja iz Big Brothera i ostalih orvelovskih distopija, te problem demokratskog nadzora agencija poput CIA-e i NSA.

Koliko nas sve skupa treba brinuti? Treba. Jer, ne samo da je zaštita privatnosti ugrožena, već isti ljudi kojima na raspolaganju stoje takva moćna špijunska oružja istovremeno kontroliraju i medijski i kulturni prostor i to obilno zloupotrebljavaju kako bi kontrolirali javno mišljenje i suzbijali demokratske procese.

Curenje informacija iz Bijele kuće u cilju rušenja demokratski izabrane vlade u SAD, de facto pokušaj državnog udara u sprezi sa svim značajnim medijima u SAD, jasno govori da živimo u vremenu kad se prelamaju stvari: s jedne strane su zdrav razum i demorkacija, s druge zastrašujuća kampanja u smjeru stvaranja totalitarnog društva koje kupuje zadovoljstvo i poslušnost puka pornografijom i permisivnošću, te ratnohuškačkom kampanjom trenutno usmjerenom protiv Rusije.

Nedavno je otkriveno kako je ista ta CIA špijunirala i kandidate na francuskim predjsedničkim izborima i pokušala usmjeriti kampanju u željenom pravcu, svakako protiv Marine Le Pen, a ne treba sumnjati ni da je veleposlanstvo u Buzinu imalo prste u rušenju prošle hrvatske vlade i instaliranju one više po mjeri ljudi iz Davosa, Sorosa, i Obaminog kabineta.

A da stvari mogu biti još gore od toga, svjedoči i komentar u Jutarnjem listu ovog otkrića WikiLeaksa: “Zanimljivo je da se nova tranša tajnih dokumenata iz WikiLeaksa opet u javnosti pojavljuje u trenutku kada se američki predsjednik Donald Trump našao u nevolji zbog vlastitih javnih poruka o navodnom prisluškivanju koje je protiv njega i njegovih ljudi tijekom kampanje naredio Barack Obama.

Za takvu optužbu nije iznio nikakav dokaz.” Dakle, nije problem što CIA neovlašteno špijunira bilo koga i bilo gdje u svijetu i gleda vam u tanjur ako to želi, ni to da su pogubili kod i tajne dokumente koji to isto omogućuju bilo kojem kupcu.

Naravno, sustavno curenje povjerljivih informacija iz Bijele kuće je prilično vjerodostojan dokaz, ali zanimljivo je da nikog nisu zanimali “dokazi” kad se pisalo o tome kako su Rusi “dokazano” hakirali biračke strojeve u SAD u korist Trumpa – iako ovi uopće nisu umreženi ni spojeni na internet, pa ih je tako nemoguće i hakirati, osim da ruski špijuni obilaze jednog po jednog s odvijačem i laptopom.

Ukratko, nije problem samo špijuniranje pa ni gubitak koda, već to što mediji i dalje uporno podržavaju obavještajno i paraobvještajno podzemlje i “skrivenu državu”, “deep state”, u njihovoj permanentnoj borbi protiv demokracije.

Internetom odavno kruži navodna izjava Williama Caseya, bivšeg direktora CIA-e, sa prvog sastanka s osobljem iz 1981., kad je navodno rekao kako će “njihov program širenja dezinformacija biti završen onog dana kad će sve u što Amerikanci budu vjerovali biti pogrešno”. Je li izjava autentična, nemoguće je reći. Je li to ono čemu svjedočimo zadnjih godina? Svakako.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Jugoslavija je bila na putu da napravi nuklearnu bombu, ali je to onemogućilo predratno stanje siromaštva

Božidar Matić je bio jugoslavenski ministar znanosti, odnosno predsjednik Saveznog komiteta za znanost i tehnologiju u Vladi Branka Mikulića.

Dok se o prvom nuklearnom programu, koji je počeo poslije Drugoga svjetskog rata, ponešto zna, za program iz 1980-ih čuli su tek malobrojni pojedinci.

Kako piše Jutarnji list, u drugom jugoslavenskom nuklearnom programu, navodno kodnog imena “Sutjeska”, važnu ulogu igrao je sarajevski “Energoinvest”.

Karijera Božidara Matića bila je neraskidivo vezana za tu tvrtku na čijem je čelu bio od 1989. do 1993. godine.

“Kad je počeo nuklearni program u ‘Energoinvestu’, nisam u to bio upućen. Saznao sam to na čudan način kad sam se 1985. godine vratio u ‘Energoinvest’ nakon što sam četiri godine bio rektor Univerziteta u Sarajevu. Postavili su me tada za potpredsjednika za istraživanje i razvoj.

‘Energoinvest’ je imao 11 istraživačkih centara, od kojih je šest bilo, prema ondašnjoj kvalifikaciji, na razini instituta. Iako sam prije bio direktor jednog od tih instituta i surađivao s ostalima, odlučio sam da obiđem svaki od instituta kako bih se bliže upoznao s time što se radi”, priča Matić za Jutarnji list.

Kako je naveo, u jedan dio zgrade ITEN-a, Instituta za termotehniku ​​i nuklearnu tehniku, nisu ga pustili.

“Rekli su mi: ‘Ovdje se radi jedan projekt. Prema ugovoru, projekt ne može vidjeti nitko osim onih koji imaju dozvolu za to’”, kaža Matić.

Priznao je da nije dočekao da dobije pristup tajnom projektu u ITEN-u, jer ga je Branko Mikulić, tadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, pozvao u Beograd.

Ipak, kao savezni ministar znanosti vremenom je saznao o jugoslavenskom nuklearnom programu, ali, kako to kaže, iz “druge ruke”.

Jugoslavija je 1980-ih razvijala dva paralelna programa: program A bio je usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B bio je usmjeren na civilnu upotrebu nuklearne energije. U svemu tome je važnu ulogu igrao “Energoinvest”.

“JNA je sve ugovarala s ‘Energoinvestom’, koji je zatim sklapao ugovore s ostalim institutima, uključujući ITEN. Sve je to bilo u najvećoj tajnosti”, pojasnio mi je Matić.

U Zagrebu je program A bio posebno usmjeren na razvoj neutronske komponente bombe. Grupa sastavljena od desetak fizičara, elektroinženjera i tehničara iz Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) bila je izravno uključena u projekt. Samo su dvojica od njih znali pravu svrhu projekta na kojem rade.

U siječnju 1988. godine je njemački magazin “Der Spiegel” objavio kako je Ruđeru Boškoviću uz financijsku podršku sarajevskog “Energoinvesta” povjerena prerada nuklearnog otpada.

Iako je u tome članku pogrešno navedeno što se u sklopu tajnog projekta radilo u Zagrebu, točno je navedena važna uloga “Energoinvesta”.

“‘Energoinvest’ je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije”, pojasnio je Matić.

Matić je Jutarnjem listu govorio o važnom sastanku u Vladi Jugoslavije 1988. godine.

“Sad počinje najčudnija stvar. Jednoga dana zove mene Branko Mikulić i kaže: ‘Daj, molim te, dođi na jedan delikatan sastanak, Ukinut ćemo nuklearni program. Znaš li što o tome?’. Kažem ja: ‘Nešto sam načuo’. Na to će meni Branko: ‘Ne može to Jugoslavija raditi, mi moramo ići u gospodarsku reformu, nuklearni program je fantazija iz nekih drugih vremena. A ja to moram reći i Generalštabu’”, prisjetio se Matić, dodavši da je otišao na famozni sastanak.

Kako kaže, kada je tamo došao iznenadilo ga je njihov civilizirani pristup kad im je Branko rekao da Jugoslavija odustaje od nuklearne bombe da bi se kasnije na sastanku raspravljalo o praktičnim problemima napuštanja tajnog nuklearnog programa.

“Gašenje nuklearnog programa imalo je pozitivan učinak na realizaciju Strategije tehnološkog razvoja Jugoslavije. Oko 1,5 posto tadašnjeg jugoslavenskog BDP-a je išlo u istraživanje i razvoj: 0,5 posto kroz SIZ-ove, 0,5 posto kroz poduzeća, a 0,5 posto kroz tzv. ‘Matićev fond’. To je i danas san niza europskih zemalja “, kaže Matić.

Na konstataciju kako mnogi misle da je jugoslavenski nuklearni program bio samo blef i da zemlja poput Jugoslavije nije mogla napraviti nuklearnu bombu Matić kaže:

“Kako se samo varaju! To je potpuno pogrešno. Nije to bio blef, nego ozbiljan program razvoja nuklearne bombe”, zaključuje on.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Ukoliko želite zadržati koliko-toliko privatnosti na internetu, put će vas navesti do “The Onion Routera”, poznatog kao TOR

Poznat je ponajprije po činjenici da su ga koristili novinari, reporteri koji su željeli da njihova komunikacija s „izvorima“ ostane tajna, a istovremeno je bio omiljena platforma mnogobrojnim aktivistima.

Na žalost, kao takav je bio popularan i u kriminalnom miljeu, a posljedično i „kost u grlu“ mnogim državnim agencijama u lovu na gore spomenute.

Tor je kao software koji je pružao korisnicima privatnost i anonimnost prvobitno razvijen u laboratorijima američke vlade. Sredinom ´90-ih je grupa programera iz Mornaričkog istraživačkog laboratorija po narudžbi vlade krenula s izradom programa koji će moći zaštititi komunikaciju američkih obavještajnih krugova.

U tome su i uspjeli i razvili software koji je omogućio slanje podataka kroz mrežu povezanih servera, ali nasumičnim sekvencama, tako da je bilo nemoguće pratiti i izvor i destinaciju podataka.

Web stranice na Toru nisu mogle prepoznavati uobičajene tražilice, već je bio potreban poseban pretraživač koji bi omogućivao pristup stranicama.

2004. je programski kod Tora objavljen u javnosti i projekt je dobio potporu od strane Electronic Frontier Foundation, međunarodne organizacije „watchdog“ aktivista za digitalna prava.

Danas svatko s imalo slobodnog vremena i računalom može instalirati i koristiti TOR.

No, pogledate li pobliže likove Onion Matrix i Neo the Hacker, primijetit ćete i sjenku agenta Smitha. Reporter Yasha Levine (Pando Daily), u intervjuu za The Zero Hour kaže kako je Tor projekt koji su lansirale američke obavještajne službe, ali da taj projekt nikada doista nisu napustili, te da ga i dalje financiraju.

„U pitanju su Ministarstvo obrane i njihove donacije i odjeli koji vode propagandne ispostave poput Voice of America i posvećene su promicanju “slobode i demokracije” diljem svijeta. Stoga, Tor je privatizirani projekt vlade Sjedinjenih država koji je prvotno razvijen u mornaričkom laboratoriju u Washingtonu (US Naval Labs u DC)”, izjavljuje Levine.

2014. godine grupa autora s privatnim i profesionalnim vezama s mrežom Tor, upozorava da su neki Torovi serveri u njemačkoj pod prismotrom od strane NSA, te da aktivno prate sve korisnike koji se služe alatima za privatnost i anonimnost na internetu poput Onion Routera.

Istovremeno, tu su i drugi, poput zviždača Edwarda Snowdena i drugih bivših američkih obavještajaca koji hvale Onion, jer pruža korisnicima zaštitu od globalnog nadgledanja.

Snowden je u intervjuu za Tor Project Website rekao da je sustav dizajniran tako ga čak niti vlada SAD-a ne može srušiti zbog decentraliziranog vođenja.

Snowden je izjavio da bi bez Tora „ulice interneta postale poput ulica žestoko nadziranog grada u kojemu su kamere posvuda i vlasti uvijek mogu vratiti „traku“ unazad i vidjeti tko je i što radio. Zahvaljujući Toru, imamo privatnost i možemo birati s kime želimo komunicirati i na koji način, a bez straha što bi se moglo dogoditi ako netko neželjen dođe do tih podataka“.

Ipak, otkako Tor i Onion postoje, kao što je spomenuto u početku, koriste ga i kojekakvi mračni likovi, pa su agencije za provođenje zakona srušile mnoštvo skrivenih web stranica s dječjom pornografijom, zatim povezanih s krivotvorenjem i krijumčarenjem, drogama, trgovinom oružjem.

Usprkos toj mračnoj strani, aktivisti Tora i dalje tvrde kako je tehnologija donjela ipak puno više dobra nego zla i spremni su braniti svoja uvjerenja.

Primjerice, nedavno prikupljanje donacija je omogućilo aktivistima Tora da prikupe preko 200 000 dolara od 5200 ljudi. Tijekom proteklih 20 godina je Tor tisućama korisnika bio utočište i danas predstavlja tehnologiju od vitalnog značaja u čuvanju privatnosti i sigurnosti na internetu.

Međutim, hoće li tako i ostati? Naime, američki sudac je potvrdio da je vlada unajmila stručnjake sa Carnegie Mellon sveučilišta (CMU) da hakiraju Tor.

Na suđenju američkom građaninu Brianu Farrellu pod optužbom za vođenje poslova preprodaje droga prilikom kojega se koristio Torom, savezni sudac je objasnio kako je „IP adresa optuženika otkrivena od strane Software Engineering instituta (“SEI”)sa Carnegie Mellon sveučilišta po nalogu Ministarstva obrane koje je to i financiralo“.

Sudski dokument potvrđuje prijašnje izvještaje, iako se navodi da je Ministarstvo obrane neovisno naručilo usluge Software Engineering instituta, a ne FBI. Stručnjaci sa sveučilišta su prikupili podatke o korisnicima Tora u sklopu naručenog istraživanja i nisu imali namjeru otkriti podatke dok to savezne vlasti nisu zatražile.

Svatko human i zdravog razuma će reći kako su sva sredstva opravdana u borbi protiv pedofila ili krijumčara oružjem koji su se koristili tom mrežom.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da američke vlasti od 2013. godine i afere Snowden vode bespoštedni rat protiv šifriranja podataka i privatnosti na internetu i upravo je ta činjenica dovela do masovnog korištenja ove tehnologije.

I što više ljudi koriste ove tehnologiju šifriranja, to više američke i druge sigurnosne agencije jačaju propise i provode mjere protiv kompanija koje razvijaju tehnologije zaštite privatnosti svojih korisnika.

Posljednji primjer je opiranje kompanije Apple na traženje FBI-a da stvore „ulaz na mala vrata“ u iPhone-u nakon terorističkog napada u San Bernardinu, kako bi FBI mogao izvući podatke iz mobitela jednog od terorista.

Tim Cook, izvršni direktor Applea je tada odluku da to ne učine obrazložio objasnivši da bi razbijanje zaštitnog koda bilo poput otvaranja „Pandorine kutije i da bi se to moglo zloupotrijebiti ne samo od privatnih osoba, već i od strane vlade, iako FBI tvrdi da bi se to koristilo isključivo u slučaju San Bernardino. Vlada traži od nas da hakiramo sve naše korisnike, a mi kao tvrtka mislimo da ne postoji presedan kojim bi nas se prisililo da naše korisnike izložimo riziku od napada. Vlada bi se mogla dosjetiti da proširi prodor u privatnost i zatražiti od da Apple razvije software za nadgledanje korisnika, presretanje poruka, za pristup vašim ostalim privatnim podacima ili čak posegnuti i za kamerom na vašem mobitelu bez vašeg znanja“.

No, vraćajući se na temu hakiranja Tora, vijest o prodoru u taj sustav je vrlo loša vijest za sve njegove korisnike, a to nisu isključivo kriminalci, jer su do sada mogli izbjeći špijuniranje, kao i da budu locirani od strane službi koje prate promet online.

Na kraju, pomalo je i smiješno da je Tor nastao kao projekt američkog Ministarstva obrane, stvorili su ga u Mornaričkom istraživačkom laboratoriju, usavršen je 1990-ih od strane Agencije za napredne razvojne projekte (DARPA), a sada vlasti Sjedinjenih Država moraju platiti stručnjacima da probiju tehnologiju koju su sami stvorili.
 
(altermainstreaminfo.com.hr//uredio:NSP)

Program “72 sata”, koji se s ciljem skraćivanja vremena od dijagnoze do početka liječenja, tj. do operacije, za oboljele od malignih bolesti već provodi u dvije hrvatske bolnice, no korporativna vlada će to uskoro ugasiti

Predsjednica Udruge Europa Donna iz osobnog iskustva zna učinkovitost programa 72 sata. ‘Od tog dana kad shvatite da imate malignu bolest, za svakog pacijenta je neobično važno da bude obrađen što prije.

Ako je nemoguće u ta 72 sata napravit operaciju, jer naravno, nije kod svih pacijenata to izvedivo, ali je jako važno da se u ta 72 sata u biti zna plan liječenja i sudbina takvog pacijenta koji se osjeća spokojan, koji se osjeća mirnije i bolje, ako zna da će biti operiran vrlo brzo’, kaže Vesna Ramljak.

Dodaje kako je mnogo žena oboljelih od karcinoma dojke prošlo kroz ovaj program. ‘Bile su oduševljene, jer mi ne samo da smo im osigurali brzu dijagnostiku u jednom danu, nego su one u roku od tri dana bile i operirane i psihički i puno jače i puno bolje su se držale u odnosu na neke pacijente koji moraju duže čekati’, dodaje Ramljak.

Bivši pomoćnik tadašnjeg ministra Varge poručuje kako se program 72 sata itekako provodio, što pokazuju brojke. ‘Od travnja prošle godine do prosinca, zbrinuto je negdje 2300 pacijenata u pet hrvatskih KBC-ova’, kaže dr. Dragan Korolija Marinić.

Doktor Korolija poručuje kako bi ukidanje 72 sata značio korak unazad za prava pacijenata i dostupnost zdravstvene zaštite.

Što vam nova Vlada želi poručiti, sami zaključite.

 
(jutarnji.hr,dnevnik.hr/uredio:NSP)

Kreditne i debitne kartice odavno su zamijenile gotovinu koja je i dalje najsigurniji oblik plaćanja. Bez obzira na sustave zaštite sve češće dolazi do zlouporabe kartica

Osim njihove fizičke krađe događaju se i krađe podataka s kartice na internetu ili uz pomoć elektronskih uređaja koje kriminalci postavljaju na bankomatima i drugim uređajima.

Pogledajte na kojim mjestima ne biste trebali koristiti kreditne i debitne kartice

#1. Bankomati udaljeni od banke. Stručnjaci preporučuju da po mogućnosti koristite samo bankomate koji se nalaze uz banke ili u njihovoj neposrednoj blizini jer su oni udaljeniji na izoliranim mjestima mamac za kriminalce. U njih je lakše postavljati uređaje za krađu podataka jer nisu pod stalnim nadzorom.

“Stručnjaci preporučuju da po mogućnosti koristite samo bankomate koji se nalaze uz banke ili u njihovoj neposrednoj blizini jer su oni udaljeniji na izoliranim mjestima mamac za kriminalce.”

#2. Ulične stanice za punjenje mobitela. Kada putujete u inozemstvo možete naići na kioske u kojima možete napuniti bateriju mobitela.

U nekim gradovima ova usluga je besplatna, ali tamo gdje nije morate je platiti kreditnom karticom. Budite oprezni jer su ove stanice za punjenje česta meta kriminalaca. Osim što mogu ukrasti podatke s kartice, poznato je da mogu skinuti i podatke s vašeg mobitela.

#3. Desktop i mobilne aplikacije. Budite oprezni kod kupovine izvan svoje službene trgovine s aplikacijama ili službenog programa. Sigurno ste već imali prilike vidjeti pop-up prozore koji vas traže da uplatite određenu svotu novca kako biste uklonili virus ili otključali svoje dokumente, ali ne nasjedajte na takve zahtjeve jer je u pitanju prevara.

#4. Neprovjerene online stranice za kupovinu. Možda ste pomislili kako to već znate, ali ne šteti ponoviti koliko je opasno ostavljati podatke o svojoj kartici na stranicama čiju sigurnost prethodno niste provjerili.
 

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)