Vanzemaljci hodaju među nama, miješaju se s ljudima u svakodnevnom životu, kaže profesor sa Sveučilišta u Oxfordu, koji dodaje da su se vanzemaljci počeli križati s ljudima kako bi se spasili od izumiranja zbog klimatske apokalipse

Tvrdnju da se vanzemaljci bave “biološkim eksperimentima” s ljudima objavio je profesor Young-hae Chi u studentskim novinama Sveučilišta Oxford, dodajući da je napisao detaljnu knjigu o toj temi.

Oksfordski profesor, doktor Young-hae Chi, tvrdi kako ne samo da vanzemaljci postoje, već da su se infiltrirali među ljude te da se s njima razmnožavaju ne bi li stvorili hibridnu rasu koja bi naš planet trebala spasiti od klimatskih promjena.

Profesor Chi predaje korejski pri glasovitom britanskom sveučilištu, a svoje je teze artikulirao u knjizi naslovljenoj Posjete vanzemaljaca i kraj čovječanstva. Upravo je ondje iznio svoju tezu o hibridima spasiteljima, iako to nije bilo prvi put da javno istupa sa svojom tezom. Premijeru je imao još 2012. kad je počeo govoriti o povezanosti sve učestalijih otmica ljudi s vanzemaljskim predznakom i klimatskim promjenama.

No, kako se zasad čini, dokaze za svoje u najmanju ruku spektakularne tvrdnje zasad još nije pronašao.

Prvo te otmu, pa te oplode

Pa ipak, to ga nije spriječilo da ne podastre svoje elaboriranu tezu o nastanku tih novih hibrida, križanaca između ljudi i vanzemaljaca.

Navodi kako je za kreaciju takvih oblika života obrazac sljedeći: vanzemaljci prvo otmu nekog čovjeka da bi ga zatim oplodili. Detalji tog procesa zasad nisu poznati, no zato u tančine opisuje potomke takve kopulacije.

Djeca vanzemaljaca i ljudi, prema njemu, dolaze u više oblika – ima ih malenih, velikih, onih sa zmijskim očima te, na koncu, Chi u igru uvodi i insektoide koju su prema njemu pri samom vrhu hijerarhijske ljestvice te vjeruje da upravo oni izdaju naredbe ostalim vrstama hibrida, navodi The Sun.

Nisu došli da nas spase

Pitate se kako je moguće da vanzemaljci žive među nama neprimjetno? Chi ima odgovor i na to pitanje. Kaže da ih ne vidimo jer oni ovdje postoje u svom vlastitom bio sustavu koji mi ne možemo percipirati zbog ograničenja svojih organa.

Prema njegovim tvrdnjama radi se i o visoko inteligentnim stvorenjima koja su sposobna riješiti zemaljski problem klimatskih promjena. „Nemojte se prevariti, oni ovamo ne dolaze zbog nas i našeg spasenja, nego radi vlastitog preživljavanja. Njihovo preživljavanje ovisi o spasu naše biosfere“, uvjeren je kontroverzni znanstvenik.

Miješanje vrsta potez je očajnika

Chi je svoje teze o vanzemaljcima, inače, iznio tijekom svog nastupnog predavanja kad je govorio o tome zašto otimaju ljude.

Pritom se pozivao na stručnjake iz Amerike koji su prije njega govorili o tome da je primarni cilj vanzemaljaca na Zemlji kolonizacija ljudi miješanjem vrsta ne bi li se na taj način proizveo novi hibrid.

„Vrlo je vjerojatno da je to tog projekta stvaranja hibrida došlo zbog direktne prijetnje istrebljenja cjelokupne ljudske civilizacije“, kaže te kao izravne razloge apokalipse zbog koje su vanzemaljci požurili sa svojim projektom navodi već spomenute klimatske promjene i/ili nuklearni rat.

(100posto.hr)

Službenici državnih škola u Kaliforniji smatraju da je “doista važno” podučavati djecu o pedofiliji i pederastiji u učionici jer je to “seksualna orijentacija”

To su potvrdili dužnosnici školskog okruga Brea Olinda u Los Angelesu, koji su roditeljima priznali da se to već i radi – i da će se nastaviti, unatoč ogorčenju. Implikacije su zapanjujuće.

Zapanjujuća prijava uslijedila je nakon roditeljskog informativnog sastanka prošlog mjeseca u školskom okrugu Olinda Unified School District (BOUSD).

Stephanie Yates, osnivačica organizacije “Informed Parents of California”, upitala je školske dužnosnike zašto „podučavaju pedofiliju u školi učenicima 9. razreda“. No, umjesto poricanja da se odvija takav zločin, visoki školski dužnosnik je potvrdio da se to događa i ponašao se kao da nema ništa loše u tome.

“Ovo je učinjeno zato što govorimo o povijesnim perspektivama o tome kako su rodni odnosi i različite vrste seksualne orijentacije postojali u povijesti” – rekla je pomoćnica nadzornika nastavnih planova i programa Keris Torres na neuobičajen način, zvučeći gotovo nesvjesno normalnim ljudima.

Jedna užasnuta majka se okrenula aktivisti koji je to snimao i izrazila šok prema priznanju pomoćnice Torres.

Znači, seks između muškarca i dječaka je seksualna orijentacija? Torres to nije zanijekala.

“To je nešto što se dogodilo u povijesti, tako da je to stvarno važno za nas da to uključimo u program obrazovanja” – rekla je pomoćnica nadzornika, implicirajući da su seksualni odnosi između muškarca i dječaka – ispravno smatrani silovanjem prema zakonima svake države države – a u ovoj državi je to “seksualna orijentacija”.

Doista, ovi komentari državnih obrazovnih službenika mogu biti jedna od najšokantnijih priznanja od strane službenika u posljednje vrijeme. A posljedice idu čak i dalje od jednostavnog normaliziranja ove krajnosti koja vodi do najodvratnijih i najgorih zločina koji se mogu počiniti.

Na primjer, u Kaliforniji je zabranjena “diskriminacija” koja se temelji na “seksualnoj orijentaciji”. Ako pedofili jednostavno imaju drugačiju “seksualnu orijentaciju”, znači li to da su škole dužne zaposliti ih?

Ustanove za propagandu, prerušene u novinske organizacije poput Salona i Slatea, također rade na normalizaciji i redefiniranju pedofilije i pederastije kao “seksualne orijentacije”.

Heroj LGBT pokreta Harvey Milk (1930 – 1978) koji se u kalifornijskim lažnim “povijesnim” udžbenicima proslavlja kao važna ličnost, bio je poznat po tome što je silovao manje dječake, od kojih je barem jedan kasnije počinio samoubojstvo. Čini se da postoji polako i ovaj trend u Kaliforniji.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Došao je iz Pakistana da bi studirao management u Parizu, što je rezultiralo ubojstvom profesora

Muslimanski sveučilišni student u Francuskoj priznao je da je ubio svog profesora mesarskim nožem jer je “vrijeđao proroka Muhameda”, a napadač nije bio poznat obavještajnim službama, već je bio “opsjednuti patriot” iz Islamske Republike Pakistan.

66-godišnji irski akademik, čije je ime prema policiji ime Dowling, napadnut je i izboden 13 puta u grlo dok je stajao ispred Sveučilišta Leonardo da Vinci u Parizu gdje je radio.

Muslimanski student Ali R., 37-godišnji pakistanski državljanin, priznao je ubojstvo i rekao policiji da je bio bijesan na učitelja nakon što je prošle godine propustio svoje ispite, piše britanski DailyMail.

Ali, francuska policija nije htjela otkriti prezime ubojice koji je optužen za ubojstvo u Parizu zbog napada u blizini privatnog sveučilišta Leonarda de Vinci u poslovnoj četvrti La Defense.

Catherine Denis, tužiteljica koja je bila uključena u slučaj, izjavila je da je Ali imao “opsesivno ogorčenje” protiv sveučilišta te ga nije pohađao u rujnu 2017. godine.

“Došao je u Francusku prije dvije godine kako bi pohađao školu managementa, ali nije prošao ni prvu godinu”, rekla je.

“Od tada se vraćao na koledž i postao nepoželjan do te mjere da mu više nije bio dopušten ulaz u sveučilište.”

Snimke nadozornih kamera pokazale su kako profesor Dowling mirno razgovara s Aliom oko podneva, prije no što je napadač izvadio mesarski nož i ugurao ga u irsko grlo, a potom i u prsa.

Ali je policiji rekao da se njegov profesor ismijavao njegovu muslimansku vjeru tijekom sata engleskog jezika na sveučilištu.

“Izradio je crtež, koji je pokazao u razredu, vrijeđajući proroka Mohammeda” – rekao je Ali, prema gospođi Denis.

Unatoč ovom zahtjevu, gospođa Denis je rekla da se nitko ne sjeća takvog incidenta. “Nemamo dokaze radikalizacije, već osjećaj da imamo posla s nekim tko je vrlo religiozan, vrlo pobožan i često prakticira vjeru.”

Uvreda Poslanika Muhameda jedna od najtežih uvreda za islam, što je izravno dovelo do terorističkih zlodjela u Francuskoj.

U siječnju 2015. dva terorista povezana sa Al-Kaidom ubila su 12 osoba u pariškom uredu satiričkog časopisa Charlie Hebdo, nakon što je časopis objavio uvredljive karikature Proroka Muhameda.

Gđa. Denis je rekla da Ali R. nije bio poznat obavještajnim službama, već je bio “opsjednuti patriot” iz Islamske Republike Pakistan

Upravo je obnovio dozvolu boravka u Francuskoj i kupio je teleći odrezak iz supermarketa u blizini sveučilišta.

Postoje naznake da je mogao dogovoriti sastanak sa svojom žrtvom, a policija je pročešljala telefonske pozive i e-mail zapise kako bi pokušala uspostaviti vezu u ovom slučaju.

Potvrđeno je da je u rujnu 2016. upisao prvostupnički tečaj za strance na sveučilištu De Vinci, ali je bio prisiljen napustiti sveučilište u kolovozu 2017. godine nakon što nije položio svoje ispite.

Gospodin Dowling je na sveučilištu predavao engleski i međunarodne odnose već dva desetljeća, te je tamo doveo brojne prijatelje, uključujući i brojne inozemne studente.

Unatoč tome, detektivi su do sada isključili vezu između napadača i terorističkih skupina.

Pascal Brouaye, šef sveučilišta je rekao: “Od jučer su nas prijateljske emocije nadvladale poput tsunamija.”

“To pokazuje koliko je John bio cijenjen od strane studenata i diplomanata. Minuta šutnje je bila intenzivna, te ju je pratila i lijepa glazba koju je na klaviru odsvirao student škole.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Izraelski sud je osudio palestinskog profesora astrofizike na sedam mjeseci zatvora na temelju optužbi za “poticanje” nasilja nakon objavljivanja anti-izraelskih komentara na društvenim mrežama

Izraelski vojni sud osudio na sedam mjeseci zatvora palestinskog profesora astrofizike, optuženog za poticanje nasilja, prenosi AFP.

Imad Barghouthi (52) uhićen je u travnju i stavljen u zatvor na tri mjeseca bez suđenja, u skladu s izraelskim postupkom poznatim kao administrativni pritvor.

Njegov odvjetnik je rekao da je Barghouthi uhićen zbog komentara na društvenoj mreži Facebook, prema Tanjugu.

On je optužen za poticanje mržnje protiv Izraela, a izraelski mediji izvijestili su da je osumnjičen i za veze sa grupom Hamas.

Njegovi odvjetnici su se žalili izraelskom sudu koji je u svibnju odlučio da on treba biti pušten na slobodu.

Kazna za profesore

Međutim, vojni tužitelji su tražili suđenje koje je završilo sa presudom u nedjelju.

Barghouthi je također kažnjen i novčano s 450 eura, a na slobodi bi se mogao naći za mjesec dana, ako se uzme u obzir vrijeme već provedeno u zatvoru.

Barghouthi je profesor na Sveučilištu u Zapadnoj obali koja je pod izraelskom okupacijom od 1967.

AFP podsjeća da je prema izraelskom zakonu, upravni pritvor dopušta da netko bude u zatvoru, ako on predstavlja opasnost za sigurnost i do šest mjeseci bez suđenja, a pritvor može biti obnovljen na neodređeno vrijeme.

U izraelskim zatvorima ima oko 7.000 Palestinaca, a više od 10 posto njih je u administrativnom pritvoru.
 
(Agencije)

Vodeći britanski stručnjak za rak je pronađen mrtav u gumenom odijelu u šumi

Profesor Alan Clarke (52), direktor Europskog instituta za istraživanje matičnih stanica i raka u Velikoj Britaniji, pronađen je obješen s povocem oko vrata i kapuljačom na glavi nakon što je izveo psa u šetnju, piše telegraph.co.uk.

Pas je pronađen živ i zdrav u obližnjoj šumi … Nažalost, psi ne znaju govoriti.

Pošto je puno liječnika umrlo u SAD pod sumnjivim okolnostima, čovjek se jednostavno mora zapitati da li je i ovdje posrijedi ubojstvo. Ako jeste, način ubojstva definitivno diskreditira rad profesora Clarka.

Profesora Clarka su pronašli žena i susjedi u plavo-crnom gumenom odijelu i sa kapuljačom na glavi tri sata nakon što je izveo obiteljskog psa u šetnju.

Navodi se da su njegova žena Catherine i susjedi krenuli u potragu za njim pošto se nije vraćao iz šetnje sa psom.

Međutim, oni su ga pronašli obješenog na drvetu u gumenom odijelu.

Istragom je utvrđeno da je Clark, inače otac dvoje djece, planirao odvesti obitelj na more idućeg dana. Njegova žena je rekla da on nikada nije razmišljao o samoubojstvu.

“Imao je tako puno stvari za koje je živio”, rekla je njegova žena.

Mrtvozornik David Bowen je rekao da nema nikakvih dokaza da je treća strana umiješana u njegovu smrt, ali da nije siguran da je posrijedi samoubojstvo zbog odijela u koje je Clark bio obučen.

“Vjerujem da je moguće da je njegova smrt nastala u sklopu nekog čudnog fetiša koji je pošao naopako”, rekao je on.

Nezavisni analitičari međutim tvrde da je Clark ubijen jer je imao laboratorijske rezultate koji su dovodili u pitanje plasman nekih visoko komercijalnih lijekova.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:NSP)

Čovjek će se suočiti sa pravnim radnjama zato jer je govorio protiv priljeva muslimanskih imigranata. Više ne možeš reći ni da si zabrinut za svoju djecu, bez posljedica. Bolesna nacija… sloboda govora je postala privilegija!

Profesor koji je prekinuo govor njemačke kancelarke Angele Merkel da joj kaže: “Bojim se za budućnost svoje djece”, sada se suočava sa pravnim radnjama sa vlastitog sveučilišta na kojem radi.

Incident se dogodio u ponedjeljak tijekom Merkelovog obraćanja Fraunhofer institutu za Mikrosisteme.

“Bojim se za budućnost svoje djece. Moja djeca su 2, 4 i 9 godina”, rekao je profesor, dodajući: “Radite eksperiment i ne znate ishod.”

“Ozbiljno sam zabrinut zbog toga”, nastavio je. “Očekujem više odgovornih odluka od vas, kao fizičar.”

Merkel je odbacila govor profesora, tvrdeći: “Ja ću ispuniti svoju odgovornost i učiniti sve kako bi se Njemačka osigurala, te imala dobru budućnost.”

Čovjek je ubrzo ispraćen iz dvorane, a sada se suočava sa pravnim radnjama Merseburgškog Sveučilišta, koji su obećali preispitati njegovu poziciju i poduzeti pravne akcije protiv njega zbog “oštećenja ugleda Fakulteta.”

Profesor je nesumnjivo mislio na njemačku politiku otvorenih granica i epidemije silovanja koju provode imigranti, a kojka su kulminirala u masovnom seksualnom zlostavljanja žena u Kölnu i drugim njemačkim gradovima na Silvestrovo.

Kao što smo izvijestili ranije ovog tjedna, top psihijatar i autor bestselera Hans-Joachim Maaz tvrdi da odbijanje Angele Merkel da značajno promijeni politiku otvorena migrantske politike je dokaz da kancelarka ima, vrlo moguće, “živčani slom”.

“Psihološki ili psihosomatski kolaps je neizbježan kod nje”, upozorava Maas.

U listopadu, vrhunski sigurnosni stručnjaci upozorili su Merkel da srednja klasa u Njemačkoj postaje “radikalizirana” kao odgovor na priljev migranata  i da se domaći nemiri mogu pojaviti kao posljedica.

Upozorenje “kruži među visokim sigurnosnihm dužnosnicima u federalnoj vladi”, navodi se u izvješću.

Njemačka vlada također radi Facebook cenzuru i progon ljudi koji komentiraju protiv migranata na društvenim medijima.
 

 
(infowars.com,youtube.com/preveo:NSP)

JAMES TRACY JE UVJEREN DA ADAM LANZA U OSNOVNOJ ŠKOLI SANDY HOOK U CONNECTICUTU NIKOGA NIJE UBIO

Adam Lanza, koji je 2012. godine ubio 26 osoba u osnovnoj školi Sandy Hook u američkom Newtownu, nazvao je 2011. godine jednu radijsku postaju te ostavio komentar za kojeg psiholozi smatraju da je bio najava izvršenja jednog od najstrašnijih zločina u SAD-u.

Atlantsko sveučilište s Floride otpustio je svog profesora James Tracyja.

Na prvi pogled: ništa neobično. Malo li profesora, čak i sveučilišnih, ostaje bez poslije ?! Ali, jeste neobično.

Tracy je otpušten uz obrazloženje je je “godinama širio teorije zavjere”.

New York Times je objavio da je Tracy, pored ostalog, tvrdio da poznati masakr iz 2012-te kada je psihički poremećeni Adam Lanza u osnovnoj školi u Connecticutu pobio 27 ljudi bio – rezultat zavjere Bijele kuće.

Još konkretnije: da je američkoj administraciji taj masakr bio potreban da bi izdjelovala ograničenja i zabrane u prodaji oružja i njegovom raspolaganju.

Tracy je, da sve bude još američkije, izdao više knjiga u kojima je dokazivao da nitko od učenika škole Sandy Hook za koje se tvrdi da ih je Lanza pobio – zapravo nikada nisu ni postojali.

Ovo znači: da nisu ni pobijeni i da je taj masakr namještaljka i izmišljotina u režiji službenog Washingtona. A Tracy je imao i radio-emisiju koju je vodio u istom tonu.

New York Times piše i da su roditelji ubijenog 6-godišnjaka Noa Poznera od Tracyja zatražili da sa svog “konspirološkog stranice” ukloni fotografiju njihovog sina, ali je Tracy tada od njih tražio da dokažu da je Noa Pozner uopće postojao!

Tracy je dokumente o poginulima – uključujući izvode iz knjiga rođenih – proglasio krivotvorenim.

Tracy je i o nedavnom terorističkom aktu u San Bernardinu počeo tvrditi isto: vladina zavjera radi uvođenja ograničenja na raspolaganje oružjem … I, to je bila kap koja je prelila “čašu”.

Tracy je otpušten iako je stalne profesore u SAD teško istjerati s posla.

Formalno, on i nije otpušten zbog svog raskrinkavanja i optuživanja Bijele kuće, već zato što nije upravi sveučilišta podnio izvješće o svojim aktivnostima u medijima i angažmanima izvan sveučilišta …

Njegove pristalice, a nije ih malo, tvrde da je on otpušten nezakonito. Zbog iznošenja osobnih stavova.

A to je u suprotnosti s Prvim amandmanom na Ustav SAD koji jamči slobodu govora …
 
(fakti.org/uredio:NSP)

‘Enoch je imao pravo’ sve češći je slogan u Ujedinjenom Kraljevstvu: na bedževima, majicama, šalicama kave. Nedavni islamistički masakr u susjednoj Francuskoj, samo je aktualizirao čuveni Enochov govor, poznat kao ‘Rivers of blood (rijeke krvi) speech’ zbog kojeg je izbačen iz konzervativne stranke

Kad islamisti odrubljuju glave na ulicama europskih gradova, nemoguće je ne sjetiti se onog što je govorio prije pola stoljeća. Je li Enoch Powell bio rasist i ksenofob, za što su ga optužili i izbacili iz stranke, ili vizionar koji je savršeno baratao logikom? Da bi se odgovorilo na to pitanje, treba ići malo dalje od samog njegovog čuvenog govora, koji je dijelom ostao zabilježen na priloženom VIDEU na kraju članka.

Iako je poticao iz niže srednje klase, bio je jedan od najinteligentnijih i najobrazovanijih Engleza svog vremena. Reputacija čudovišta koju je stekao zbog svoje iskrenosti, zbog odlučnosti da govori o stvarnosti, o onom što vidi, a ne ono što dobri ljudi žele čuti, skriva posve drukčijeg čovjeka. Enoch Powell je bio briljantan u svakom pogledu.

Kao 17-godišnjak je na svom testu za školarinu na eltinom Cambridgeu preveo jedan tekst Svetog Bedea, engleskog monarha iz 7. stoljeća, pisan na srednjevjekovnom engleskom, na klasični grčki toliko brzo da je višak vremena potrošio da ga prevede još i na inačice u stilu Platona i Tukidida, potom na jonski grčki, i da doda anotacije. I uza sve to izašao je s ispita za koji je imao na raspolaganju tri sata nakon sat i pol. Na Cambridgeu je diplomirao uz klasifikaciju “Double-Starred First”, ekstremno rijetku, koja je u višestoljetnoj povijesti sveučilišta dodijeljena samo nekolicini izrazito nadarenih studenata.

Ubrzo je postao najmlađi sveučilišni profesor u cijelom britanskom imperiju, u dobi od 25 godina – što ga je malo razočaralo, jer mu je ambicija bila da postane to s 24 godine, kao Nietzsche, a potom najmlađi brigadir u britanskoj vojsci, što je čin iznad pukovnika u zemljama britanskog imperija. Tim impresivnije jer je u vojsku ušao tek koju godinu ranije kao običan redov, da bi se probio do brigadira brže od onih koji su već u tim godinama imali čin majora ili pukovnika.

U stvari postao je jedan od samo dvojice Britanaca koji su u Drugom svjetskom ratu uspjeli napredovati od običnih redova do brigadira (drugi je bio Fitzroy Maclean). Njegova vojna karijera je bila jednako munjevita, pravocrtna i impresivna kao i sveučilišna. Usto je bio vrhunski stručnjak za brojne suvremene i antičke jezike, na desetke njih (pisao je poeziju na Urduu i sličnim jezicima!), i još dosta toga. I, naravno, parlamentarni zastupnik konzervativne stranke. 1937. je, kao profesor, iznenadio vice-kancelara Australije, u kojoj je tada predavao, rekavši da će uskoro početi rat u Europi, u što je tada malo tko vjerovao. U stvari, još je 1930. godine, dok je pohađao King Edward’s School a za Hitlera nitko još nije niti čuo, rekao kako je siguran da je mir tek privremen i da će uskoro Britanija i Njemačka ponovo naći u ratu. Tada su ga smatrali čudakom, no njegova proročanstva su se uvijek nekako obistinila.

Ne zato što je bio prorok. Enoch je bio erudit sa savršenim uvidom u povijest, i čovjek koji je savršeno baratao logikom. Nakon što je Neville Chamberlain 1938. posjetio Adolfa Hitlera u Berchtesgadenu, Powell je u pismu roditeljima napisao: “U gorčini proklinjem premijera Engleske jer je kumulirao sve svoje ostale izdaje nacionalnih interesa i časti, u ovom svom posljednjem strašnom činu sramote, slabosti i lakovjernosti.

Dubina sramote do koje nas naša odvratna “ljubav prema miru” može nas poniziti je nedokučiva”. A nešto kasnije je napisao, “Problem je Engleska, ne njena vlada: jer kad ne bismo bili slijepe kukavice, linčovali bismo Chamberlaina i Halifaxa i ostale ulizičke kukavice”. Kad je izbio rat, smjesta se vratio u Englesku, ali je prije toga naučio ruski, jer je vjerovao, davno prije nego je Staljin u to povjerovao, da “Rusija ima ključeve našeg opstanka i pobjede, kao što ih je imala 1812 i 1916”.

Zato mu danas i neprijatelji priznaju: njegova predviđanja se danas obistinjuju. Ali najkontroverznije od tih predviđanja je ono koje je iznio u svom čuvenom “govoru rijeka krvi” iz 1968., tako nazvanom jer se u njemu poziva na stihove iz Vergilijeve “Eneide”:

“Kad pogledam cestu pred sobom, ispunjen sam crnim slutnjama; poput Rimljanina, čini mi se da vidim rijeku Tiber koja se pjeni od previše krvi.”

Taj čuveni govor je bio usmjeren protiv imigracije, ali prvenstveno protiv – multikulturalnosti. On je govorio prilikom donošenja antidiskriminacijskog zakona u parlamentu.

“Osnovna je funkcija državnika da spriječi predvidiva zla. Na tom putu, susrest će se preprekama duboko ukorijenjenim u ljudskoj prirodi. Jedna od njih je da je u samoj prirodi stvari da su takva zla nedokaziva dok se ne dogode”, započeo je on svoj govor, rekavši kako je teško procijeniti je li opasnost imaginarna ili realna, i kako ljudi u politici više razmišljaju o onom što im uzrokuje probleme danas, nego o budućnosti.

A političari, rekao je, često namjerno zanemaruju budućnost kako bi riješili današnje probleme. “Oni vole razmišljati na način, “kad samo nitko ne bi govorio o tome, vjerojatno se nikad ne bi ni dogodilo.” Vjerojatno to ide do primitivnih vjerovanja kako su riječ i predmet, ime i objekt, jedno te isto, rekao je, pogodivši u srž problema današnje političke korektnosti koja smatra da će promijeniti prirodu stvari, bude li stvari zvala drugim, politički korektnijim, imenima. Rekao je kako političari zapravo time prebacuju odgovornost na buduće generacije.

On je u tom govoru upozorio na problem imigranata, rekavši kako tisuće njih pristižu svakog dana, i kako mu je tjedan dana ranije jedan od birača, otac trojice sinova, rekao kako bi napustio Englesku da može.

“Crni čovjek će za pola stoljeća držati ruku s bičem iznad bijelog čovjeka u ovoj zemlji”, rekao mu je navodno taj birač. “Ja već mogu čuti zgražanje i proklinjanje. Kako se usuđujem reći takvu strašnu stvar? Kako se usuđujem potpirivati probleme i rasplamsavati osjećaje ponavljanjem takvog razgovora?”, rekao je Enoch.

“Odgovor je da nemam pravo takvo što prešutjeti. Ovdje imamo pristojnog, običnog Engleza, koji mi sred bijela dana u mom gradu kaže, svom parlamentarnom zastupniku, da njegova zemlja neće biti vrijedna življenja za njegove sinove.”

Po tekućim trendovima, rekao je, za 15 ili 20 godina broj imigranata će prijeći tri i pol milijuna, samo iz Commonwealtha, i naglasio kako to nije njegova, već službena brojka. Do 2000., bit će ih više nego stanovnika Londona: no, upozorio je, oni neće biti jednako raspoređeni svuda: organizirat će se u svoje zajednice, koncentrirati se u određenim kvartovima, iz kojih će bijeli Englezi morati iseliti.

Upozorio je da se to već događa, i naveo slučaj jedne žene čiji je kvart postao imigrantski, a kako im ona odbija izdavati sobe u kući koju je naslijedila od muža i koja joj je izvor prihoda – a izložena je napadima i maltretiranju susjeda useljenika – našla bi se, osim što je financijski propala iseljenjem bijelaca iz kvarta, i u zatvoru zbog rasnih predrasuda, iako su one u njenom kvartu uglavnom usmjerene – protiv nje, i iako je useljenici zapravo pokušavaju natjerati da iseli, kao jedina preostala bjelkinja.”Koga bogovi žele uništiti, prvo ga učine ludim.

Mi mora da smo ludi, doslovce ludi, kao nacija ako dozvoljavamo dolazak 50,000 imigranata godišnje, koji će u budućnosti pridonijeti rastu populacije imigranata. To je kao nacija koja sama sebi priprema pogreb. To ludilo je takvo da mi dozvoljavamo neoženjenim osobama da imigriraju kako bi se udali ili oženili za nekog kog nikad nisu vidjeli.” Za Engleze je rekao da su “zbog razloga koje nikad nisu razumjeli, a na temelju odluke o kojoj nisu konzultirani, odjednom postali stranci u vlastitoj zemlji.

Njihove žene ne mogu dobiti krevet u rodilištu, njihova djeca mjesto u školi, njihovi domovi i susjedstvo su izmijenjeni preko prepoznatljivosti, njihovi planovi i izgledi za budućnost propadaju; na poslu vide da poslodavci oklijevaju primijeniti na imigrante iste standarde discipline i kompetencije koje očekuju od domaćih ljudi; s vremenom čuju sve više glasova kako su sad oni ti koji su nepoželjni.”

Ono što ga je najviše zabrinulo je strah: “U stotinama pisama koje sam primio otkad sam prije tri mjeseca govorio o ovom problemu, primijetio sam jednu upečatljivu karakteristiku koji je u velikoj mjeri nešto novo i zloslutno. Svi mi iz Parlamenta često primamo anonimna pisma, ali začudio me velik broj običnih, pristojnih, razumnih ljudi, koji su pisali pristojna i često educirana pisma, koji su smatrali da trebaju izostaviti svoje ime i adresu jer smatraju da je postalo opasno pisati članu Parlamenta i složiti se s njegovim pogledima, i jer se boje kazni i javne osude ako bi javno izložili svoj stav. Osjećaj da postaju osuđena manjina raste među običnim Englezima”, rekao je Enoch.

Naveo je kako će ubuduće dolaziti do sukoba s imigrantima, i kako će oni izazivati nerede po engleskim gradovima kad se osjete dovoljno snažnima i brojnima za to. No stvarno proročki dio njegovog govora je bio onaj o tome kako od asimilacije imigranata neće biti ništa: oni će se zatvoriti u svoje zajednice, rekao je, i neće htjeti niti moći prihvatiti kulturu i običaje Engleza. Nije isto, tvrdio je, imate li u zemlji 1 ili 10 posto imigranata; dok ih je malo, pokušavaju se prilagoditi. Kad ih je više, pokušavaju domicilno stanovništvo podrediti i prilagoditi sebi.

Naveo je i da kod nediskriminacije nije moguće pozivati se na američka iskustva, jer su crnci tamo došli kao robovi, pa su “kasnije dobili građanska prava, u skladu s napretkom koji su postepeno i još uvijek nekompetentno ostvarili.” Engleska, rekao je, nema takvih tradicija robovlasništva: u njoj su svi oduvijek bili jednaki pred zakonom. Useljavanje zbog “naseljavanja”, rekao je, “nema ništa s dolaskom građana Commonwealtha, ili od drugdje, u ovu zemlju za svrhe studija ili popravljanja stručnih znanja, poput liječnika iz Afrike koji, na korist vlastitih država”.

Oni nisu, niti su ikad bili, imigranti, rekao je. O nediskriminaciji je rekao da ne može biti veće zablude i otklona od stvarnosti nego kod onih koji glasno zahtijevaju zakone “protiv diskriminacije”, ponekad i u istim novinama koje su iz godine u godinu tridesetih bile slijepe na opasnost od Hitlera, u svom mirotvorstvu. Diskriminacija i deprivacija, osjećaj ugroženosti i odbacivanja, ne leži unutar populacije imigranata, nego kod onih među koje su došli, i među koje još dolaze: oni su ti koji se osjećaju ugroženi, rekao je Powell. Stvarno, imigrant danas može bez straha šetati bilo kojim dijelom Londona: Englez koji bi se usudio ući u tzv. Londonistan brzo bi dobio nož u leđa od kakvog Pakistanca, i to je neugodna činjenica. “Najljubaznija stvar koja se može reći o onima koji ovaj zakon predlažu i podržavaju ga je da oni ne znaju što čine”, rekao je Powell.

Taj govor ga je koštao trenutnog izbacivanja iz stranke. Brojni su bili zgroženi. No s vremenom, sve više je onih koji mu daju za pravo, bar u privatnoj konverzaciji, pa je tako nedavno i jedan veteran torijevac, Gerald Howarth , bivši ministar obrane, rekao kako je u svom ‘rivers of blood’ govoru Powell bio u pravu, kad je upozoravao na opasnosti od pretjerane imigracije. On je naglasio kako je posebno u pravu Powell – inače ateist do pod stare dane – bio kad je upozoravao da će upravo ‘ne – kršćanski’ imigranti u Britaniju uzrokovati probleme.

On je to prokomentirao u e-mailu koji se ticao lanjske islamističke zavjere poznate kao ‘Trojanski konj’ u Birminghamu, kojoj je svrha bila radikalizirati školsku djecu preuzimanjem školskih upravnih odbora od strane radikalnih islamista. U pismu koje je procurilo u javnost, on je napisao:

“Očito, dolazak tako mnogo ljudi ne-kršćanskog porijekla predstavlja izazov, na koji su mnogi od nas, uključujući pokojnog Enocha Powella, upozoravali desetljećima ranije. Recentni događaji pokazuju kako mnogi od novopridošlih imaju bitno različit etos od tradicionalnih kršćanskih škola i mi imamo pravo intervenirati kako bismo ih spriječili da šire svoju ideologiju među djecom rođenom ovdje”.

A većina terorista su upravo oni na koje je Powell upozoravao: djeca djece imigranata. On je rekao da će oni biti pravi izazov, a ne sami imigranti.

I stvarno, pogledajte profil današnjeg prosječnog terorista, poput onog koji je pobio ljude u Tunisu, ili onih koji su organizirali napad na autobuse u Londonu pobivši stotine ljudi. To nisu mutavi likovi jučer sišli s broda, to je treća ili četvrta genracija imigranata: oni nisu diskriminirani, oni su diskriminatori. Oni su obrazovani, u pravilu dobro stojeći, zaposleni. Naoko se ne razlikuju od drugih Engleza – piju alkohol, slušaju istu muziku kao i vršnjaci, navijaju za iste klubove. No jednog dana će neki od njih raznijeti stanicu podzemne.

Običan Englez misli da su oni poput njega, jer govore istim jezikom, žive u istoj zemlji: kao lingvist, Powel je poznavao njihove jezike, pa je time imao osjetno bolji uvid u mentalitet, poznavajući jezik poznavao je i način na koji dišu, na koji razmišljaju.Howarth je rekao za MailOnline: ‘Desetljeća političke korektnosti su omogućila širenje odvratnog zlostavljanja djece. Laburisti su odgovorni za to. Oni i ljevica’ On je rekao da se Engleska sad bori ‘protiv politčke korektnosti’. I dodao, ‘Ovo je ujedinjeno kraljevstvo, za Boga dragoga – ako vam se ne dopada, idite živjeti negdje drugdje.’ Ali imigranti ne žele ići igdje drugdje: oni žele šerijatske zakone u Britaniji. Sir Gerald kaže da je ‘Enoch uvijek govorio da je problem s imigrantima u njihovom broju, i da je bio u pravu’. A nije jedini: još 2007., torijevski zastupnik Nigel Hastilow, je dao ostavku napisavši u njoj je da “Enoch bio u pravu”.

No još prije tridest godina, Edward Heath, premijer Ujedinjenog kraljevstva, je rekao kako “ekonomski teret imigranata nije bio bez upozorenja”, aludirajući na Powella. A čak i zastupnik laburista Michael Foot je rekao kako je tragično da je takva iznimna osoba bila tako krivo shvaćena, kad je predvidjela današnje krvoproliće u Britaniji, upotrijebivši citat iz Eneide kako bi jednostavno iskomunicirala svoje strahove.

Danas mu čak i oni koji smatraju da Britanija nema problema s integracijom stranaca – dakle slijepci – daju za pravo u nekim predviđanjima. Recimo za to što je još pedesetih ocijenio da je poslijeratni socijalni pakt dugoročno neodrživ, što su najbolje pokazale sedamdesete, kad je britanska industrija propala, a javne financije bile nalik onima u današnjoj Grčkoj, i kad su morale biti uvedene stroge mjere štednje za spas Britanije. Danas mu i najveći politički protivnici Torijevaca priznaju da je tu bio u pravu.

No je li Powell bio nekakav engleski skinhead, nacist, ultradesničar? Naprotiv. On je bio veliki protivnik britanskog imperijalizma i zagovornik neovisnosti kolonija, ali i veliki pobornik humanog postupanja sa svima. Zapamćena je ostala njegova kritika ubojstva terorista IRA-e od strane Engleza, ali još više njegova kritika ubojstva 11-orice pripadnika terorističke organizacije Mau Mau u Keniji, gdje su Englezi tada bili kolonijalni gospodari.

Oni su te ljude ubili jer su odbili rad u logoru. Engleska javnost je podržala ubojstvo, jer su Mau Mau bili vrlo okrutni, primitivni koljači gori i od današnjih islamista i ubijali su indiskriminativno sve bijelce, a usto im je vođa bio ljudožder, kao i većina njih. Powell je rekao kako su neki zastupnici opisali tu jedanaestoricu kao “podljude”, a Powell se složio da to jesu ljudi sa samog dna čovječanstva, no odgovorio je: “To je zastrašujuća doktrina, stati u osudu drugog ljudskog bića i reći, ‘Jer je on bio takav i takav, posljedica kojih bi inače bilo zbog njegove smrti neće biti.” Powell se isto nije složio s opaskom da su, kako se sve odigralo u Africi, primjenjive druge metode i standardi od onih u Engleskoj:

“Mi ne možemo birati u kom dijelu svijeta ćemo primijeniti kakve standarde. Mi ne možemo reći, ‘imat ćemo afričke standarde u Africi, azijske standarde u Aziji i možda britanske standarde ponašanja ovdje kod kuće. Mi nemamo taj izbor. Moramo biti konzistentni svugdje. Sva vlast, sav utjecaj čovjeka na čovjeka, leži na mišljenju o njemu. Što mi smijemo raditi u Africi, i tamo gdje smo na vlasti i tamo gdje više nismo, ovisi o mišljenju koje je stvoreno o načinu na koji se ova zemlja ponaša i o načinu na koji se engleski gospodin ponaša. Mi ne možemo, mi ne smijemo, u Africi od svih mjesta, pasti ispod naših najviših standarda prihvaćanja odgovornosti”.

Zvuči li to kao izjava nekog tko je bio rasist? Nekog tko mrzi crnce i obojene? Naprotiv, Enoch je samo, kao erudit, zdravorazumski zaključio što će se desiti s Engleskom kad u njoj bude desetak milijuna imigranata koji ne dijele naše kulturne i civilizacijske standarde – i ne žele ih dijeliti.

Danas, kad u Britaniji islamisti preuzimaju osnovne škole (državne!) i tamo uče djecu kako ubiti nevjernika, bio on kršćanin ili ateist (Powell je, kad smo kod toga, do pred kraj života bio gorljivi ateist, kad se obratio na kršćanstvo, a smatra se da se na sveučilištu upuštao i u homoseksualne odnose, što se isto ne uklapa u shemu ljevičara i njihove predrasude), kad građani Londona ne smiju ući u neke kvartove u kojima se svake godine slavi 9/11, i kad bombe po Londonu više ne postavlja IRA nego unuci imigranata iz Powellovog doba, na koje je on upozoravao, on stječe sve više pobornika. Čak i među laburistima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

James Petras umirovljeni profesor sociologije, počasni član Sveučilišta Binghamton u New York-u i honorarni profesor na Sveučilištu Saint Mary u Halifaxu, te jedan od najboljih poznavalaca prilika u Latinskoj Americi i na Bliskom Istoku, u ponedjeljak je za urugvajski Radio Centenario dao intervju u kojem je govorio o francuskoj vojnoj intervenciji u Maliju i ključnim događajima koji su obilježili 2012.

Radio Cenetenario: Započeli smo razgovor o tome koje su zemlje uključene u vojnu intervenciju u Maliju, tj. kako je to bila ideja Francuske, kojoj su se pridružile Velika Britanija i Sjedinjene Države.

James Petras: To je prvo što sam danas pročitao u vijestima. Moramo priznati kako je euro-socijalizam uvijek blisko surađivao s kolonijalizmom. Socijalizam u Europi uopće nema antiimperijalističke karakteristike i godinama provode iste kolonijalne metode. U ovom slučaju predsjednik Hollande, koji šalje borbene zrakoplove i bombardira gradove ubija civile, u stvari brani francuske ekonomske interese u susjednim zemljama, pogotovo u Nigeru.

No, moramo analizirati kako su islamistički pobunjenici, koji su dobro organizirani i naoružani, uspjeli zauzeti većinu teritorija na sjeveru Malija. Te skupine, koje sada napada Francuska i druge zemlje, financirane su i naoružane od strane zapada za vrijeme agresije na Libiju. Francuska, Engleska i SAD su im dali svoje oružje kako bi svrgnuli Gaddafija, a te iste snage su se nakon obavljenog posla uputile u Mali. Dakle, radi se o bumerang-efektu; Europa je poticala islamiste da unište sekularnu i neovisnu Libiju, a sada se bori protiv njih. Još bi napomenuo jednu stvar. Hollande sada govori o mjerama štednje, tj. kako je potrebno smanjiti izdvajanja za socijalne programe, a troši milijune eura na rat u Africi.

Tu se radi o velikom proturječju. Smanjivati prava radnika i nastaviti politiku manjih socijalnih izdvajanja, a trošiti novac na invaziju jedne zemlje u Africi koja ima korumpiranu vladu i koja uopće nije neovisna. Vlada u Maliju je toliko korumpirana i nesposobna, da je morala zvati Francusku u pomoć. Kao što je uvijek bilo u povijesti, marionetske vlade uvijek ovise o imperijalnim silama, kako bi zadržale vlast.
Opet naglašavam, kako se ne može vjerovati onome što se zove ‘europski socijalizam’, budući da on uvijek ima dva lica. Kada je u pitanju unutarnja politika, možemo i razgovarati o nekakvom socijalizmu, sve dok ne zaglavi u vojnim intervencijama protiv stranih zemalja. U to smo se mogli uvjeriti sada kada su se morali suočiti sa zahtjevima moćnika koji upravljaju vanjskom politikom.

Radio Cenetenario: Da li ova intervencija može utjecati na susjedne narode i zemlje koje graniče s Malijem?

James Petras: Da, to je činjenica. Islamisti igraju vodeću ulogu u agresiji na Siriju, a oni koji su srušili vlasti u Tripoliju sada sudjeluju u agresiji na Mali. Drugim riječima, ako bi islamisti kojim slučajem preuzeli vlast u Siriji, odmah bi napali svoje susjede; Libanon, Jordan i Irak, a možda i druge zemlje. Ne postoji razlika između onoga što se dogodilo u Libiji i onoga što se sada događa u Maliju, i što bi bilo sa Sirijom ako se dogodi nešto slično.

Ovdje se radi o destruktivnoj viziji imperijalizma. Sve što se dogodilo u Afganistanu, dogodilo se i u Iraku, te sad u Siriji, a kada islamski ekstremisti dovoljno ojačaju, oni se okrenu protiv zapada. Tako se ponašaju u svim zemljama u kojima su sudjelovali u rušenju bivših režima, jer žele ojačati svoju poziciju u regiji.

Još bih spomenuo jednu stvar. Hollande je upozorio francuske sigurnosne službe da budu oprezne i da pooštre sve sigurnosne mjere, obzirom da Francuska može biti meta terorističkih napada zbog intervencije u Maliju. Dakle, na agresiju bi se moglo odgovoriti terorističkim napadima, ali ne samo u Francuskoj, nego u cijeloj Europi.

Radio Cenetenario: Porazgovarajmo malo o našem kontinentu (Latinska Amerika). Prošlog četvrtka su u Venezueli održani masovni skupovi u znak potpore predsjedniku Chavezu, tj. na dan kada je morao položiti predsjedničku prisegu. Što mislite o tome?

James Petras: Iz Venezuele stižu oprečne vijesti. Iako je zemlja stabilna i stopa inflacije je u padu, govori se kako nema ulaganja, rasta proizvodnje… I u politici je u tijeku velika mobilizacija zbog Chavezovog stanja. Skupština je donijela odluku o odgodi inauguracije, a oporba govori kako je zemlja nestabilna i da se ne poštuje ustavni poredak. Dakle, u Venezueli postoje dvije stvarnosti. Mediji šire propagandu o problemima, neizvjesnosti, nelegalnih tranzicijskih procesa u zemlji, itd.
Drugim riječima, imamo kontrast onoga što se stvarno događa u Venezueli i onoga što prenosi buržoaski tisak. On nastoji stvoriti sliku bezakonja u Venezueli i stvoriti osjećaj neizvjesnosti i kaosa, koji nisu realni.
Osobno, mislim da se ne može govoriti o nikakvoj krizi u Venezueli. Svi mi želimo da se Chavez oporavi i da zauzme svoje mjesto predsjednika, a u međuvremenu ne bi smjeli pridavati važnost glasinama koje širi oporbeni tisak.

Radio Cenetenario: Što kažete o novim ljudima u Obaminoj administraciji?

James Petras: Ono što možemo vidjeti je da ne postoji neki veliki zaokret. Imenovanja čelnika CIA-e, i državne riznice su obavljena po željama Wall Streeta i Pentagona. Dakle, financijski sektor će i dalje biti potčinjen Wall Streetu, a za obavještajnu politiku je odabran John Brennan, koji se služio torturom u ispitivanju zarobljenika.

Odabir lopova i mučitelja ukazuje na kontinuitet u politici. Ima samo jedan problem, a to je gospodin Hagel, koji je imenovan za ministra obrane, a koji će imati veliki utjecaj na vanjsku politiku. On se suočio s napadima cionista i njihovih prijatelja u Kongresu i to bi moglo stvoriti velike probleme zbog utjecaja američkih židovskih organizacija u Izraelu. No sve te kontroverze neće donijeti prevagu cionistima, unatoč ogromnom utjecaju kojeg imaju u gospodarskom životu zemlje.

Radio Cenetenario: Imate li još nešto o čemu bi htijeli razgovarati?

James Petras: Imam, o tri stvari. Ovdje imam podatke o nezakonitim novčanim transakcijama u svijetu. Iz zemalja Trećeg svijeta, ponajprije onih iz Afrike i Latinske Amerike, je u američke banke i na off-shore račune u Europi i SAD-u kriomice uplaćeno 5,8 trilijuna dolara, i to u deset godina (2001.-2010.). Zemlja koja je najviše izgubila je Kina, 274 milijarde dolara godišnje. Da li su Kinezi toliko bogati da mogu poslati toliko novca? Meksiko je druga zemlja, kada se radi o ilegalnim transakcijama, s 47 milijardi dolara. Te dvije zemlje prednjače, no imamo i Venezuelu, s 3,8 milijardi dolara koji su izašli iz zemlje, umjesto da su uloženi u gospodarstvo ili da se na taj novac plati porez.

Urugvaj je na 61. mjestu na toj listi. Svake godine se iz Urugvaja kriomice iznese 736 milijuna dolara i položi na strane račune. Ako uzmemo u obzir da Urugvaju treba novac na socijalnu projekte, očuvanje okoliša itd., onda se radi o ogromnoj šteti koja je učinjena.
No, moramo reći odakle uglavnom dolazi taj novac. Od trgovine drogom, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje tim ljudima omogućavaju dobit. I nema smisla oporezovati radnike i zaposlenike, ako protuzakonito iz zemlje izlaze ovako velika sredstva.

Moraju se pojačati kontrole, uvesti strože mjere kada je utaja poreza, na ovako velike iznose, u pitanju. Drugo, o čemu sam htio govoriti, je onečišćenje i zagađenje u Kini. Ono je ovoga vikenda je u Pekingu bilo 36 puta veće od granice dozvoljenog. Ljudi u Pekingu hodaju s maskama po ulici, jer je nemoguće udisati zrak s tolikom razinom kontaminacije. I što se događa? Vlasti u Kini nisu voljne provoditi zakone koji postoje. Kina ima zakone koji štite okoliš, ali nitko za njih ne mari, jer je to u suprotnosti s interesima kapitala. Multinacionalne korporacije su toliko utjecajne da mogu vršiti pritisak na kinesku vladu da ne provodi zakone koje je sama donijela. Onda se Kina krivi za sve, a pravi krivac je negdje drugdje. U Kini je na vlasti radnička i narodna partija, ali ne dozvoljava radničkoj klasi da provodi zakone o zaštiti okoliša.

I na kraju zadnja tema o kojoj želim razgovarati je rudarska industrija, na granici Čilea i Argentine. Ogromna ulaganja su samo pripreme za iskorištavanje resursa. No, u procesu proizvodnje će se koristiti arsen i druge kemikalije, koje su potrebne u procesu kod zlata, srebra i bakra. To će zagaditi rijeke i kontaminirati polja, osobito ona pod vinovom lozom, a da ne spominjem devastaciju koja će se dogoditi.

Svakoga dana će se koristiti 36 tisuća tona dinamita.Cijele planine će biti uništene. To će promijeniti slivove voda, a snijeg koji se otopi neće imati kamo otjecati. Sve to će imati štetan utjecaj. Vidim da niti Piñera u Čileu, ali ni predsjednica Kirchner ne spominju ovaj problem.

Radio Cenetenario: To je stvarno kompletna analiza. Hvala Vam, nadam se da ćete se zabaviti na odmoru u Kaliforniji. Malo je vruće, ali globalno zatopljenje je činjenica.

James Petras: Da to se nabolje vidi u Australiji, gdje se smjenjuju požari i poplave, jedno za drugim. No, što da se radi? Vlade slušaju diktat velikih kapitalističkih magnata. Istinski socijalizam je jedini način da se spasi, ne samo društveni život, već i cijela planeta.
 
 
izvor: advance.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12510"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]