TKO GA PRVI PROIZVEDE – IMAT ĆE ZNANSTVENU, VOJNU, TEHNOLOŠKU I EKONOMSKU NADMOĆ

Prošlog tjedna nedjelje je objavljeno da su znanstvenici Kineskog znanstveno-tehnološkog sveučilišta “Shangaj” razvili novi prototip kvantnog računala. Osim toga, ovih dana su obećali da će do 2018. godine razviti 30-qbitni kvantni sustav koji će stati na crtu najmoćnijim “klasičnim” računalima.

Kina radi i na razvoju kvantnog računala čija će brzina računanja će nadilaziti sve što trenutno u toj kategoriji postoji.

Ova vijest ima veliki značaj za vojnu industriju gdje se sve češće razmatra mogućnost primjene kvantnih računala. Sve vodeće zemlje teže da budu prve u stvaranju takvih strojeva.

Prve i najočitije posljedice stvaranja u jednoj od zemalja funkcionalnog kvantnog računala bit će skoro momentalno hakiranje vojnih i infrastrukturnih sustava za kodiranje potencijalnog neprijatelja, što u slučaju vojnog sukoba daje ogromne prednosti.

Osim toga, prema mišljenju američkih analitičara, druge zemlje već danas aktivno kradu šifrirane podatke od SAD.

Te zemlje ih zasad samo čuvaju i ništa ne čine s njima ništa, jer očekuju da će se za desetak godina pojaviti kvantno računalo i da će dobiti pristup povjerljivim američkim informacijama.

Brzina izračuna i obrade podataka također će znatno usavršiti rad bespilotnih i robotiziranih vojnih autonomnih strojeva kojima će u najskorijoj budućnosti biti dodijeljena misija izravnog vođenja ratnih operacija.

Ako se prevede na svakodnevni jezik, vojni roboti u zemlji koja prva napravi kvantno računalo, donosit će odluke brže, djelovat preciznije, “radit će” prema velikom broju ciljeva, bolje “vidjeti” bojno polje i preračunavati “poteze” bolje od robota neprijatelja. A to znači da će – i pobjeđivati.

Kvantna računala mogu se također koristiti i za projektiranje novih vrsta naoružanja, novih materijala, novih konstrukcija i čak prilikom izrade novih strategija vođenja rata.

Prognoziranje, svakako, ulazi u sferu primjene kvantnih računala. Ray Johnson, bivši tehnički direktor Lockheed Martin, jednom prilikom je izjavio da će kvantno računalo omogućiti da se prognozira ponašanje softvera satelita u slučaju moćnih erupcija na Suncu ili poslije nuklearne eksplozije.

Korist od moguće realizacije kvantnog računanja za vojnu sferu je očigledna. Zato Rusija, SAD, Kina, Kanada, Japan, Izrael i zemlje Europe sve više teže budu prve u kvantnim istraživanjima.

Početkom ove godine rukovoditelj projektne grupe Fondacije za perspektivna istraživanja (FPI) Maksim Walkstein izjavio je: “U FPI-u 2016. godine startao je projekt razvijanja kvantnog računala na bazi superprovodnih tehnologija. Te tehnologije, čiji se razvoj planira u okvirima ovog projekta, omogućit će Rusiji da zauzme dostojne pozicije u utrci za razvoj “računala budućnosti”.

Također, krajem 2016. godine Ruski kvantni centar i Nacionalni istraživački tehnološki sveučilište “Misis” najavili su početak zajedničkog projekta “Kvantni centar”.

Korištenje u vojne svrhe također ulazi u sferu njihovog djelovanja i interesa.

Prije godinu dana su se državna korporacija “Rosatom”, Zaklada za perspektivna istraživanja i Ministarstvo obrazovanja i znanosti Rusije dogovorili o zajedničkom trogodišnjem projektu razvoja kvantnog računala. Financiranje projekta okvirno će iznositi 750 milijuna rubalja. Nositelj projekta je Sveruski istraživački institut automatike “Duhov” koji funkcionira u sastavu nuklearnog vojnog segmenta Rosatom.

Direktor departmana za znanost i tehnologije Ministarstva obrazovanja i znanosti RF, Sergej Salihov, u vezi s tim je izjavio: “Po prvi put ulazimo u tako ozbiljan projekt gdje su granice fundamentalne i primijenjene znanosti dosta uvjetne, a rezultati ovog projekta imat će suštinski značaj za obrambene mogućnosti zemlje”.

Američki stručnjaci utrku u stvaranju kvantnog računala uspoređuju s iskrcavanjem čovjeka na Mjesec, ali pritom podsjećaju da će posljedice – ako Amerikanci ne budu prvi – po njih “biti mnogo ozbiljnije od poraza u utrci za osvajanje Mjeseca”.

Bivši član skupine za kvantna računanja u IBM, a danas šef privatne tvrtke Chad Riggeti, izjavio je: “Računalna prednost je fundamentalni faktor za dugoročnu ekonomsku nadmoć i sigurnost. Naša strategija mora promatrati kvantna računanja kao mogućnost za povratak američke nadmoći u superefikasnim izračunima”.

Smatra se da zahvaljujući ulaganjima takvih tvrtki kao što su Microsoft, Intel, IBM, D-Wave i Google u razvoj kvantnog računala danas upravo SAD zauzimaju vodeću poziciju u ovom području. Međutim, takva tvrdnja može biti i varljiva.

Predstavnici Bijele kuće su prošle godine već izjavljivali da je nadmoć Washingtona u sferi računalnih tehnologija “pod opsadom” i da treba više ulagati u kvantne tehnologije.

U SAD svake godine iz visokoškolskih ustanova tek nešto više od 500 tisuća učenika završi obrazovanje u sferi STEM (prirodne znanosti, tehnologije, inženjering i matematika). U Kini je takvih 4,7 milijuna svake godine.

Kina već lansira satelite sa kvantnim vezama koje hakeri ne mogu “hakirati”, gradi “kvantne radare”, “kvantne linije komunikacije” s opsegom koji se mjeri stotinama kilometara i pravi najbrža superračunala na svijetu.

Europa se fokusira na stvaranje kvantnog računala u narednih deset godina i ulaže u program “Kvantna perjanica” približno jednu milijardu dolara.

Ulaganja SAD-a u kvantne tehnologije za sada ne prelaze 200 milijuna dolara. Sve se nade polažu u uspjeh privatnih korporacija.

U vojnoj industriji SAD se za sada “razmeću” – u isto vrijeme se bave velikim brojem projekata za razvoj novih vojnih tehnologija, opipavaju perspektivne pravce, testiraju prototipove laserskog naoružanja, bespilotnih sustava, nadzvučne bojeve municije i slično. Postoji rizik da na kraju zbog nedovoljnog financiranja ni jedan od pravaca neće biti doveden do realnog tehnološkog prodora.

Kina se, kako upozoravaju sami američki vojni stručnjaci, usredotočila na dugoročna ulaganja na uskom području i ti planovi su osmišljeni godinama unaprijed.

Ako Kina uspije postati lider u “kvantnoj revoluciji” – geopolitička i vojna karta svijeta će se radikalno promijeniti.
 
(fakti.org)

Znanstvenici Odjela za električno i kompjutersko inžinjerstvo na Univerzitetu California iz Davisa (UC Davis) predstavili su mikročip koji sadrži tisuću nezavisnih programibilnih procesora pod nazivom KiloCore

Procesor sadrži 621 milion tranzistora, te je prema testovima koje su proveli u stanju izvršavati 1,78 biliona instrukcija u sekundi, a svaka jezgra u prosjeku postiže maksimalni takt od 1,78 GHz.

Prema našem saznanju, ovo je prvi 1.000-jezgreni čip ikada napravljen – izjavio je profesor Bevan Baas, voditelj tima koji je izradio arhitekturu čipa.

Drugi multiprocesori koji su do sada napravljeni nisu prelazili brojku od 300 jezgri. Većinom su izrađeni za istraživanja, a samo nekoliko ih se našlo u komercijalnoj prodaji. KiloCore čip je proizveden u suradnji znanstvenika UC Davisa i IBM-a koji ga je izradio korištenjem 32 nm CMOS tehnologije.

Svaka od tisuću jezgri može raditi nezavisno od drugih, te će se ugasiti kada ne obrađuje podatke, što je značajka koja čuva energiju indirektnim smanjivanjem temperature unutar jezgre.

Naučnici kažu da je čip toliko energetski učinkovit da je u stanju izvršavati 115 milijardi instrukcija u sekundi za vrijeme dok ga napaja jedna obična AA baterija.

Mada je čip 100 puta učinkovitiji od bilo kojeg laptop procesora, teško ćete ga vidjeti u svojim kućnim računarima, jer je KiloCore proizveden s tom namjerom da se jednog dana nađe u superračunalima u podatkovnim centrima koja se koriste za rudarenje podacima na velikoj skali i operacije procesiranja podataka. 

Mada se čip u dosadašnjim testovima pokazao učinkovit, naučnici navode da ga je potrebno izložiti brojnim novim testovima prije nego što se lansira na tržište računala podatkovnih centara.

Znanstvenici UC Davisa su izradili i specijalni kompajler, kao i automatski programski “mapping tool” alat, kako bi se developerima omogućila izrada aplikacija koje će raditi na novom procesoru.
 
(avaz.ba)

Autoritativni časopis Nature u utorak je objavio kraj jedne ere. Informacijsko-tehnološka revolucija, na način na koji je poznajemo, utemeljena u eksponencijalnom rastu snage procesora došla je kraju

Službeno, piše Nature, biti će to objavljeno sljedeći mjesec

Riječ je, naravno, o Mooreovom zakonu, prema kojem se snaga procesora udvostručavala svake druge godine u posljednjih pola stoljeća. Upravo je ta činjenica omogućila prodor računala u svakidašnji život, zabavu, industriju, politiku.

Mooreov zakon nije bio nikakav prirodni zakon, niti spontani razvoj potaknut pukom kompeticijom među proizvođačima polovodiča koji su izmišljali uvijek snažnije i brže čipove sa sve više tranzistora. Kad ga je potkraj šezdesetih formulirao Gordon Moore je zapazio jednu tendenciju koja se u budućnosti mogla, ali nije morala dalje ostvarivati. Zakon se desetljećima održao kao jedna planirana aktivnost, objašnjava Nature.

U svakoj fazi razvitka proizvođači softvera prilagođavali su se kapacitetima čipova, ali potrošači su tražili više. Proizvođači čipova nastojali su im ugoditi. Od 1991 godine proizvođači poluvodiča svake su dvije godine objavljivali plan kojim su nastojali koordinirati aktivnosti ne bi li zadržali korak s Mooreovim zakonom. U njegovu izradu bilo je uključeno stotine inženjera iz SAD, Europe, Japana, Taiwana, Južne Koreje.

Koordinator za izradu plana Paolo Gargini, koji je početkom devedesetih bio direktor strateškog razvitka tehnologije u Intelu, već je dao do znanja da to tako ne može ići dalje. Prvi problem je zagrijavanje.

Na početku, zagrijavanje se sa smanjivanjem chipova smanjivalo, ali kad se doseglo razinu od 90 nanometara to više nije bilo tako. Počelo je umnožavanje broja procesora u čipu i postavljanje većih zahtjeva za softver. I kad bi se u naporima uspjelo, unapređenja su rijetko eksponencijalna. No, zagrijavanje nije najveći problem.

U ovom trenutku „strujni krug“ u procesorima je promjera 14 nanometara, manji od virusa. Uz „nadljudske“ napore može se smanjiti na razinu veličine desetak atoma (2 do 3 nanometra), a kud onda dalje, pita Gargini. Je li to uopće procesor? Na toj razini ponašanje elektrona je podređeno drugim zakonima, tzv „kvantnoj neizvjesnosti“ pa se dakle njime ne može više upravljati.

Plan koji će industrija objaviti sljedeći mjesec po prvi put neće slijediti Mooreov zakon. Fokus će se prebaciti na softver. Daniel Reed, kao i mnogi drugi kompjuterski znanstvenici, uvjeren je da to neće značiti kraj napretka: današnji Boeing 787 nije ništa brži od Boeinga 707 od prije pedeset godina ali je kudikamo napredniji.

Nitko međutim ne može biti siguran u daljnji razvitak na razini na kojoj ga je predviđao Mooreov zakon, koji se od jednog zapažanja što se događa, zahvaljujući koordiniranim industrijskim naporima pretvorio u samoispunjavajuće proročanstvo.

Cijeli je niz prijedloga kako nastaviti barem približnim tempom. Jedan od njih je tzv kvantno računalo, čiju je uspješnu konstrukciju Google već objavio potkraj prošle godine, a koje bi moglo biti 100 milijuna puta brže od dosadašnjih. Osim što mnogi sumnjaju u Googleov rezultat, također se pretpostavlja da kvantno računalo neće biti primjenjivo u širokom spektru zadataka.

Drugi je prijedlog oblikovanje računalnog hardwarea tako da oponaša ljudski mozak (tzv neuromorphic computer). Tu su zatim pokušaji s unapređenjem materijala, na primjer s grafenom, materijalom razvijenim nanotehnologijom koji ima izuzetna svojstva ali nitko ne zna za što bi ga upotrijebio, zatim s 3-D procesuiranjem, itd.

Ima međutim tvrdnji da je Mooreov zakon ekonomski prestao već prije funkcionirati, kad je njegovo ostvarivanje postalo preskupo proizvođačima čipova, ali su ga se ipak slijepo držali. Ono što je ekonomska logika zahtijevala već i prije, sad se ostvaruje zbog tehnološkog zida.

Većina inženjera ipak zaključuje da potrošač neko vrijeme neće osjetiti da je napredak zaustavljen. Naprotiv, mogućnost da sve stvari na svijetu dobiju internetsku adresu („internet of things“) unatoč zastoju u brzini procesuiranja zasut će ljude takvom količinom informacija i mogućnosti da barem za neko vrijeme, dok se ne prilagode promjeni, i neće znati da je Mooreov zakon prestao funkcionirati.

 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Bitcoin, najpoznatija virtualna valuta, našla se u središtu pozornosti nakon što je krajem studenog vrijednost jednog bitcoina premašila 1000 američkih dolara. Nekoliko dana nakon proboja te granice, njena vrijednost dosegnula je povijesno najvišu razinu od 1.242 dolara i približila se cijeni unce zlata, koja je oko 1.250 dolara.

Snažan rast bitcoina, koji je u siječnju vrijedio samo 13 dolara, potaknut je špekulacijama da bi ova virtualna valuta u budućnosti mogla postati globalno sredstvo plaćanja.

Cijenu je preko tisuću dolara lansirala snažna potražnja za ovom valutom u Kini, nakon što je vodeća kineska tražilica Baidu prihvatila bitcoin kao sredstvo plaćanja za pojedine usluge.

Povijest

I prije pojave Bitcoina javljalo se više ideja i pokušaja stvaranja virtualne valute, ali niti jedna nije u toj mjeri zaživjela. U studenom 2008. godine objavljen je rad pod nazivom “Bitcoin: Peer-to-Peer elektronski gotovinski sustav“ (.pdf) kojeg potpisuje Satoshi Nakamoto. U siječnju 2009. Bitcoin sustav je zaživio te je stvorena prva platforma za stvaranje Bitcoina. Nakon toga Satoshi Nakamoto stvara prvi blok od 50 jedinica nove valute i tako kreće cijela priča.

Tko ili što je Satoshi Nakamoto nikada nije otkriveno. Službena verzija je da se radi o skupini programera ali anonimnost na kojoj su inzistirali dobra je podloga za razne teorije zavjere. Naime, Satoshi se pojavio niotkuda 2008. godine, objavljujući rad o Bitcoinu, te je tada tvrdio da je na njegovom razvoju radio dvije godine, što je s obzirom na kompleksnost projekta zahtijevalo vrlo veliki angažman.

U početku, Satoshi je bio aktivan na forumu o bitcoinu, te je odgovarao na mailove. Iako se radi o open source projektu, u kojem svi programeri, koji to žele, mogu sudjelovati i dati svoj doprinos, u prvog godini većinu modifikacija Satoshi je napravio sam.

S obzirom da je do kraja 2009. godine stvoreno preko milijun i pol bitcoina, te da je samo četvrtina njih te godine promijenila vlasnika, procjenjuje se da bi Satoshi mogao posjedovati oko milijun bitcoina.

Satoshi je sredinom 2010. godine prestao raditi na projektu. U travnju 2011. Satoshi je u komunikaciji s jednim programerom navodno izjavio da se povukao sa projekta jer „radi na drugim stvarima“, te je u to vrijeme prestao odgovarati na mailove i potpuno nestao.

Popularnost bitcoina s vremenom raste, te se širi mreža organizacija i kompanija koje ovu digitalnu valutu prihvaćaju kao sredstvo plaćanja.

Kako do bitcoina?

Prvo što je potrebno za posjedovanje bitcoina je bitcoin novčanik. Ako želimo da bitcoin novčanik ima više funkcija od samog spremanja, te imamo računalo koje je stalno u pogonu, možemo instalirati bitcoin klijent program. Putem njega možemo, osim izvršavanja osobnih transakcija, doprinositi mreži provjeravanjem transakcija.

Osim toga, postoje i softverski novčanici za računala sa manjim mogućnostima ali koji nam također omogućuju potpunu kontrolu nad novcem. Također, postoje i mobilni novčanici, koji se instaliraju na mobilne uređaje te putem njih možemo vršiti plaćanja i putem QR koda, na fizičkim prodajnim mjestima koja prihvaćaju bitcoine. Četvrta opcija su internet novčanici gdje svoje bitcoine povjeravate na čuvanje trećoj strani. U ovom slučaju treba biti oprezan kod odabira mjesta na koje pohranjujete svoje bitcoine, jer ako treća strana iz nekog razloga izgubi podatke, nitko vam neće nadoknaditi štetu.

Do bitcoina može se doći na više načina: rudarenjem, kupnjom na tržištu i razmjenom dobara ili usluga u zamjenu za Bitcoine.

Rudarenje (bitcoin mining) je zapravo korištenje posebnog softvera kojim se vrše provjere postojećih transakcija te se kao nagrada za izvršenu uslugu dobiva određeni broj bitcoina. Proces rudarenja se u kratko vrijeme drastično promijenio. Iako je u početku za rudarenje bilo dovoljno imati obično računalo, te se za obradu podataka koristio običan procesor, uskoro to više nije bilo dovoljno. Kako se opseg posla povećavao a konkurencija rasla, za obradu podataka počele su se koristiti jake grafičke kartice. Na kraju je i ta opcija postala preslaba te su stvoreni posebni uređaji za rudarenje bitcoina, čije cijene se, ovisno o brzini kreću od nekoliko stotina do nekoliko tisuća dolara. Jasno je da će se zbog skupog hardvera samo manji dio ljudi odlučiti na ovu opciju.

Uređaj za “rudarenje” bitcoina

Druga opcija je kupnja bitcoina. Bitcoine možemo kupiti direktno od neke osobe u našoj blizini (lokalna kupnja) ili putem burze bitcoina. Lokalna kupnja može se izvršiti putem stranice Localbitcoins, koja funkcionira poput bilo kojeg oglasnika. Iako u Hrvatskoj za sada ne postoji veći broj prodavatelja, nekolicina njih ipak nudi bitcoine na prodaju po cijeni sličnoj burzovnoj.

Kupnja putem burze bitcoina funkcionira kao i svaka druga burzovna trgovina. Na internet stranici burze bitcoina (ima ih nekoliko desetaka, a najpoznatija je MtGox), možete vidjeti odnos kupovne i prodajne cijene, te po želji zadajete nalog za kupnju. Ukoliko zadate nalog koji je veći ili jednak trenutačnoj prodajnoj cijeni on se izvršava i postajete vlasnik bitcoina. Ako ste zadali nalog ispod prodajne cijene, tada će vaš nalog biti izložen, i čekati podudarnu prodajnu cijenu.

Ukoliko prodajtete svoje proizvode i usluge te želite omogućiti bitcoin kao sredstvo plaćanja također, kao i u prethodnim slučajevima, morate otvoriti bitcoin „novčanik“,  te se registrirati na nekoj od internet stranica kao prodajno mjesto koje prihvaća bitcoin. Jedna od stranica koja nudi takvu uslugu je Acceptbit.

Trenutno oko 1700 tvrtki diljem svijeta, iz različitih branši za svoju robu ili usluge prima bitcoin kao sredstvo plaćanja. U Kanadi je nedavno otvoren prvi bankomat na kojem se bitcoini mogu pretvoriti u gotovinu i obrnuto.

Mjesta gdje prihvaćaju bitcoin za plaćanje Izvor: http://coinmap.org/

Rizici

Bitcoin je u posljednje vrijeme izuzetno volatilan te se njegova vrijednost kolebala od oko 300 do 1200 dolara, što je nekima donijelo brzu zaradu ali mnogima i gubitak. Čak se oglasila i Europska bankarska agencija i upozorila na rizike pri korištenju virtualne valute, odnosno volatilnost, mogućnost hakiranja digitalnih novčanika te nedostatnu pravnu zaštitu.

Kakva je budućnost bitcoina i ostalih virtualnih valuta, koje su došle u središte pozornosti, za sada je neizvjesno. Bitcoin ne priznaje većina centralnih banaka, a čak se javljaju zahtjevi za zabranom ovakvih valuta, zbog mogućnosti pranja novca i financiranja nelegalnih aktivnosti.
 

 
 
prenio: index.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16212"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]