Ovaj grad u Bosni i Hercegovini se pretvorio u zonu sumraka, nakon dolaska par tisuća migranata druge kulture i načina ponašanja

Vlasti Unsko-sanske županije započele su premještati migrante iz središta Bihaća na lokaciju Vučjaka, nedaleko granice s Hrvatskom

Iako se oni protive novome smještaju koji se nalazi na bivšem odlagalištu otpada zbog čega su protivljenje toj lokaciji izrazili i predstavnici međunarodnih institucija

Migranti koje su predstavnici policije Unsko-sanske županije počeli odvoditi iz središta grada iz improviziranih naselja i privatnih objekata su se nakon izvjesnog vremena pokušali vratiti u Bihać. U tome su ih spriječili pripadnici policije koji više ne dopuštaju povratak u središte grada.

“Izmjestili smo ljude koji su boravili u malim šatorima na javnim površinama u gradu bez ikakvih uvjeta, ili su bez identifikacijskih dokumenata iznajmljivali privatni smještaj“, rekao je glasnogovornik MUP-a Unsko-sanske županije Ale Šiljdedić.

Pojasnio je i kako je na lokaciju Vučjak odvedena skupina ljudi koji su izazivali izgrede.

Na lokaciji Vučjaka postavljeni su šatori, te se tek uspostavlja infrastruktura, opskrba vodom i električnom energijom te sanitarni čvorovi.

Policija nastavlja provjeravati objekte u središtu Bihaća u potrazi za migrantima koji se ne nalaze pod nadzorom vlasti.

Kako su izvijestili lokalni portali zapečaćeno je nekoliko objekata u kojima su bili migranti.

Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić ističe kako je ovaj grad prepušten sam sebi u borbi s migrantima.

“Mi smo posljednjih deset dana doslovno pregaženi ovdje. U Bihaću su više od 20 posto od ukupne populacije migranti“, rekao je Fazlić.

Po procjenama vlasti na području Unsko-sanske županije nalazi se oko 8.000 migranata.

Misija UN-a u Bosni i Hercegovini usprotivila se uspostavi migrantskog centra na lokaciji Vučjak.

Ranije su se premještanju migranata na ovu lokaciju usprotivili i Hrvati iz naselja Zavalja, Skočaja, Vedrog Polja i Žegara, te su u pismu zatražili i potporu Hrvatskog sabora.

Stanovnici Bihaća za nedjelju su najavili održavanje prosvjeda u središtu grada zbog migrantske krize.

(vecernji.hr)

Imigracija je problem broj jedan za ljude širom Europe, a terorizam usko slijedi taj problem, navodi se u velikom istraživanju objavljenom u petak

U devet europskih zemalja – Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Danska, Švedska, Finska, Litva, Grčka i Italija – ljudi vjeruju da je najveći problem u Europskoj uniji (EU) imigracija, pronašla je anketa YouGov.

Jedine dvije zemlje u kojima imigracija nije bila glavna briga EU bile su Italija i Španjolska, gdje su terorizam i nezaposlenost zauzeli najviša mjesta.

Anketa u 11 zemalja provedena je od 18. do 30. travnja i obuhvatila je šest najvećih članica EU – Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska i Poljska – uz Dansku, Švedsku, Grčku, Finsku i Litvu kako bi se osigurala široka zastupljenost na različitim dijelovima kontinenta.

Pronađena je uobičajenu uniformnost među stanovnicima zemalja EU u pogledu onoga što vide kao najveće probleme Unije.

U svim, osim u dvije ispitane zemlje, imigracija i terorizam su smatrani dvama najozbiljnijim problemima s kojima se suočava EU.

Izuzeci su bili Španjolska, gdje je nezaposlenost zauzela prvo mjesto, i Italija, gdje je nezaposlenost bio drugi najvažniji problem. Obje zemlje imaju jednu od najviših stope nezaposlenosti mladih u Europi.

Zabrinutost zbog masovnog useljavanja počela se širiti uslijed migrantske krize 2015. godine, kada su se milijuni izbjeglica, tražitelji azila i ekonomski migranti počeli ulijevati u EU iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Neke zemlje Europske unije – najistaknutija od njih Njemačka – jednostrano su zanemarile pravila migracije u EU i otvorile svoje granice migrantima. Rukovanje imigrantskom krizom dotaknulo je političku zabrinutost zbog useljavanja i pomoglo usponu populističkih i nacionalističkih stranaka u nekoliko zemalja.

Zabrinutost zbog masovne imigracije i demografskih promjena, koje je dugo ignorirala europska središnja ljevica, pomaknula su goleme dijelove biračkog tijela EU-a nadesno, rekao je Matthew Goodwin, visoki zastupnik iz Chatham Housea.

“Postoji nova agenda. Europa se kreće u desno” – napisao je na Twitteru u petak.

YouGov anketa je provela ispitivala na oko 1.000 ljudi u svakoj zemlji kao dio studije EU-a u “Državama Unije”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovaj svijet, mada zasnovan na istini, ipak zahtijeva ravnotežu, i zato nas mudri ljudi upozoravaju na to da postoje neke stvari koje je, ipak, najbolje zadržati za sebe

#1 Prvo što treba spremiti kao tajnu, kažu mudraci, jesu vaši dalekosežni planovi.

Pokušajte šutite do trenutka dok se vaš plan ne ostvari. Sve naši ideje nisu samo nesavršene, već imaju dosta slabih mjesta po kojima je lako nanijeti udarac, i razrušiti ih.

#2 Drugo, ne pričajte o svom dobročiniteljstvu – rijetkost je u ovome svijetu, i zato ga treba čuvati kao zjenicu svog oka. Ne hvalite sebe zbog dobrih djela. Ponos će odmah to prepoznati i oduzet će svu blagost koja je data u dobrotvorne svrhe.

#3 Treće o čemu ne treba pričati, a po preporuci mudraca, je o svom asketizmu.

Ne trubite unaokolo o svojim ograničenja u prehrani, u seksualnim odnosima itd. Fizički asketizam donosi korist samo ako je u kombinaciji s emocionalnom komponentom.

#4 Četvrto o čemu bi trebalo šutiti – o svojoj hrabrosti i junaštvu. U životu netko dobiva vanjske, a neko unutarnje izazove.

Vanjski su vidljivi, zato ljudi za njih dobivaju nagrade, ali prevladavanje unutarnjih izazova nitko ne primjećuje, samim tim i nagrade se ne dodjeljuju.

#5 Peto o čemu nije baš potrebno razglabati pred drugima – je pričati o svojim obiteljskim problemima.

I uopće o svom privatnom životu. Zapamtite, što manje govorite o problemima u svojoj obitelji, time će ona biti jača i stabilnija. Svađa je oslobađanje od negativne energije, koja se nakupila u procesu komunikacije.

#6 I šesto, ono što nije vrijedno spomena, to su ružne riječi i tračevi koje čujete tijekom dana.

Možete isprljati cipele na uluci, a možete i isprljati i svoju svijest i podsvijest. I čovjek, koji se vraća kući, i prepričava sve gluposti koje je čuo tijekom dana, ničim se ne razlikuje od čovjeka koji je ušao u kuću i nije skinuo cipele.
 
(Stil.kurir.rs)

Skupi američki lovci, kako je postalo izvjesno, su zapaljivi

Pritom, jedan lovac F-35 se zapalio sam. Incident se dogodio prije nego što je probni let lovca F-35 pete generacije u Idahu i počeo.

Samo što je pilot počeo zagrijavati motore, oni su se zapalili.

Pilot je morao odmah napustiti letjelicu, čija vrijednost prelazi sto milijuna dolara.

Požar je na kraju bio ugašen, a pilot nije ozlijeđen. Ranije je zbog tehničkih kvarova Amerika povukla deset najnovijih lovaca F-35 pete generacije.

Procijenjeno je da je nepouzdani izolacijski materijal u sustavu hlađenja spremnika za gorivo loše kvalitete.
 
(sputniknews.com)

Ponovo se uznemirio američki dio interneta, i ponovo zbog Hillary Clinton

Nimalo slučajno. Jer, pojavila su se video i foto svjedočanstva da predsjednički kandidat Demokratske partije ima ozbiljne zdravstvene probleme. Da “sumnjivo kašlje” i da povremeno nije u stanju ni da se samostalno popne stepenicama.

Internetom se šire fotografije koje pokazuju kako nekoliko muškaraca pomaže Clintonovoj dok se uspinje stepenicama.

Neki Amerikanci su zbog ovoga uznemireni i zabrinuti. Drugi – očito republikanci – otvoreno joj savjetuju da diže ruke od velike politike.

Izvjesna Carolina je napisala: “U interesu svog zdravlja, Hillary treba napustiti predsjedničku utrku. Ona bez tuđe pomoći ni stubišta ne može koristiti”.

Paul Joseph Watson je na sličnoj valnoj duljini: “Hillary se jedva drži na nogama. Ona mora odmah otkriti svoje pravo zdravstveno stanje”.

Korisnik interneta sa nikom Mike Cernovich podsjeća da je Clinton 2009. polomila ruku na putu ka Bijeloj kući, da je 2011-te pala izlazeći iz aviona, a da je 2012. pala u vlastitoj kući i zadobila ozljede.

Ovome je dodao: “Hillary Clinton izgleda kao netko tko prikriva ozbiljne zdravstvene probleme”.
 

 
Britanski list Daily Mai l ukazao je danas da izborni stožer Donalda Trumpa po internetu širi fotografiju na kojoj se Clinton “okliznula na stubištu”.

Ta fotografija je nastala u veljači ove godine u Južnoj Karolini, a na njoj se vidi kao je pridržavaju trojica muškaraca.

List American Mirror već je napisao: “Stanje zdravlja Hillary Clinton otvara mnoga pitanja i to može biti glavni problem ove predsjedničke kampanje”. Za istu fotografiju je ocijenio: “Šokantna fotografija”.

Daily Mail je posebno ukazao da američka desnica protiv demokrata stalno plete diskreditujući inačica.

Za primjer navodi: da je tvrdila da se Barack Obama nije rodio na teritoriju SAD, također – da je Bill Clinton umiješan u smrt nekoliko ljudi …

I podvukao: “Ništa od toga se – sve do danas – nije potvrdilo!”.
 

 
(vestinet.rs)

Prestani biti stalno nezadovoljan, prestani se žaliti, proživljavati “nepravdu” i ponašati se kao da ti je netko kriv

Svatko smatra da je njegov problem najveći. Ali, Bog nam govori: Ja dolazim u tvoj život ne da te izbavim od teškoća, nego da bi izmijenio tvoj odnos prema njima. I tada po drugome počinješ gledati na svoje probleme – više optimistički, s više smirenja, trpeljiviji, hrabrije.

Progoni od sebe očajanje koje ti govori da će ti svagda biti tako teško. Dijete moje, problem će isčeznuti, nemoj ga preuveličavati.

Ti toliko preuveličavaš svoje teškoće da razmišljajući postojano o njima, osjećaš užas i padaš u paniku. A to je nepravilno.

Naravno, biva da je čovjek jednostavno tako ustrojen. To je već određeni tip osobnosti, određeni znak. Neki ljudi čak i kada im predlažeš rješenje problema, ne mogu ga prihvatiti i da se uspokoji. Ne!

Oni će svejedno cviliti i kmečati. Daješ im savjet, oni se na početku malo nasmiješe, a zatim govore: Ne, ne mogu, takav sam se rodio.

Ej, vidi, rekao sam ti ako na svoj ​​problem pogledaš s te strane, on će se riješiti. Ne, ti ljudi su opet misle o tome, u svojoj brizi, gdje su već i navikli.

Čovjek sam sebe guši grižnjom savjesti i zabrinjavajućim osjećanjem krivnje. Ponekad osjećamo zabrinutost (nelagodu) zbog toga što smo u datom momentu sretni. To jest. ako si sretan, tebi će se neminovno dogoditi nešto loše.

Ja ne mogu biti sretan! Kroz nekoliko dana nešto će se dogoditi!

Ti se ne možeš jednostavno naslađivati ​​i radovati se. A pogledaj na sve dobro u tvom životu, kako nam je zapovjedio i Krist. Pogledaj s optimizmom, s nadom i reci: Hvala!

Prestani kmečati! Prestani biti stalno nezadovoljan, prestani se žaliti, proživljavati “nepravdu” i ponašati se kao da ti je netko kriv. Znaš li koliko ljudi trenutno strada, baš ovog momenta? Koliko je bolesnih koji s mukama umiru u bolnicama … To je strašno.

Nedavno mi je pozvonio jedan čovjek i rekao: Sutra ujutro idem u bolnicu, kćer će mi operirati. Da li si ti nekad sjedila u bolnici u isčekivanju novosti o stanju bliskog čovjeka? Mimo tebe prolaze doktori, sestre, a ti sjediš i s uma ne silaziš od uznemirenosti … A ti mi tu pričaš da imaš problem.

Molim te, hajde da budemo ozbiljniji, jer mi često bivamo jednostavno nezahvalni.

Reci bar jednom Hvala!
 

(BastaBalkana.com)

Dokazi se i dalje pojavljuju, i znanstveni i povijesni, sugerirajući da je način na koji većina nas trenutno spava zapravo nije dobar za nas

Godine 2001., povjesničar Roger Ekirch sa Virginia Techa objavio jerad koji je uključivao više od 15 godina istraživanja. On je naveo fascinantnu količinu povijesnih dokaza koji otkrivaju da su ljudi navikli u stvari – spavati u dva različita bloka.

Godine 2005. objavio je knjigu pod naslovom “Dan je blizu: Noć u prošlim vremenima”, koja je uključivala više od 500 reference na nepovezanim uzorcima spavanja. Ona je uključivala dnevnike, medicinske knjige, književnost iz različitih izvora, od Homerovih Odiseja sve do suvremenih plemena u Nigeriji.

“To nije samo broj referenci – to je način na koji se to odnosilo, to je bilo općepoznato.” – rekao je Ekirch

Ono što je pronađeno u istraživanju

Ekirchovo istraživanje je pokazalo da nismo uvijek spavali u prosjeku 8 sati. Umjesto toga, mi bi spavali u dva kraća razdoblja tijekom noći.

San bi se pojavio u roku od ukupno 12 sati, koji je započeo sa 3 ili 4 sata spavanja, a nakon toga su bili budni 3 sata i nešto, a onda opet spavali do jutra.

Postoje i neka istraživanja učinjena u ranim 1990.-tim od strane psihijatra Thomas Wehra. On je proveo eksperiment u kojem je 14 ljudi stavio u potpuni mrak od 14 sati dnevno tijekom cijelog mjeseca.

Do četvrtog tjedna sudionici su primili vrlo različite uzroke spavanja: isti bimodalni uzorak spavanja koji je otkrio Ekirch. Subjekti su spavali otprilike 4 sata, probudili se i bili budni nekoliko sati, a onda se vratili na spavanje do jutra.

“Ekirch je otkrio da su reference na prvi i drugi san počeli nestajati tijekom kasnog 17. stoljeća. Ovo je započeto među urbanom gornjom klasom u sjevernoj Europi, a tijekom sljedećih 200 godina je filtrirana iz ostatka zapadnog društva. Do 1920-ih godina ideja o prvom i drugom snu povukla se u cijelosti iz naše društvene svijesti.”

Mogući razloga zašto je to bilo tako

Jedan od razloga može biti da je ova vrsta segmentiranog sna ono što zaista dolazi prirodno za ljudsko tijelo. Barem, to je ono što Wehrov eksperiment predlaže, ali postoje i druge teorije.

Povjesničar Craig Koslofsky piše:

“Poveznice sa uzorcima spavanja prije 17. stoljeća su se smatrale tada lošima. Noć je bila mjesto koje su nastanjivali ljudi zlog glasa – kriminalci, prostitutke i pijanci. Čak je i bogataš, koji si je mogao priuštiti svijeću, je imao pametnijeg posla da troši svoj ​​novac na noćno bdjenje. Prestižna i socijalna vrijednost nije bila povezana sa budnošću cijele noći.”

Stvari su se promijenile, međutim, u 1667. godini kada je Pariz postao prvi grad u svijetu koji je osvjetljavao svoje ulice, i na kraju u cijeloj Europi nespavanje tijekom noći je postala društvena norma. A onda se industrijska revolucija dogodila:

“Ljudi su sve više vremena bili svjesni i osjetljivi na efikasnost, svakako prije 19. stoljeća, ali je industrijska revolucija intenzivirala taj stav skokovima i pomicanjem granica.”

Na kraju, došli smo do točke u kojoj roditelji tjeraju svoju djecu na spavanje u određeno vrijeme, pritom ih udaljujući od segmentiranog spavanja koje je u povijesti bio dominantnije.

Mnogi problemi spavanja mogu imati korijene u prirodnoj težnji ljudskog tijela za segmentiranim spavanjem

Ekirch vjeruje da mnogi suvremeni problemi spavanja imaju korijene u prirodnoj težnji ljudskog tijela za segmentiranim spavanjem. On vjeruje da bi naši povijesni obrasci spavanja mogli biti razlog zašto mnogi ljudi pate od stanja koje se naziva “nesanica, teškoća održavanja sna”, gdje se pojedinci probude usred noći i imaju probleme sa ponovnim ulaskom u san.

Ova vrsta stanja prvi put se pojavila krajem 19. stoljeća, u približno isto vrijeme kada je segmentirani san počeo odumirati.

“Većinu ljudske evolucije smo spavali na određeni način. Buđenje tijekom noći je dio normalne ljudske fiziologije. Ideja da moramo spavati u konsolidiranim blokovima može biti štetna, kaže on, ako to čini ljude zabrinutima kada se noću probude, jer ta anksioznost može sama onemogućiti spavanje i vjerojatno doprijeti do problema sa spavanjem.”- kaže psiholog Greg Jacobs

Prema Russell Foster, profesoru cirkadijurne [tjelesni sat] neuroznanosti na Oxfordu:

“Mnogi ljudi se bude noću i paničare. Ja im kažem da je ono što se pojavljuje je atavizam bi-modalnog spavanja. No, većina liječnika još uvijek ne priznaje da konsolidiranih osam sati sna može biti neprirodno.

Više od 30% zdravstvenih problema sa kojima se liječnici suočavaju proizlaze izravno ili neizravno iz sna. Ali san je zanemaren u medicinskoj struci i postoji vrlo malo centara u kojima se proučava san.”

Što se tiče onoga što ljudi rade za vrijeme budnosti, Ekirchovo istraživanje sugerira da su prvenstveno koristili vrijeme za razmišljanje o svojim snovima, čitajući, moleći se, ili su sudjelovali u duhovnim praksama.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ne možete doživjeti ove moje godine, a da nemate nevolje. Godine i nevolje idu uvijek zajedno, rekla je siromašna baka i dala životnu lekciju mladoj ženi

Bio je lijep proljetni dan, misli mlade žene ispunilo je osjećanje mira dok je razmišljala o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Zastala je na trenutak na vrhu stepenica koje su vodile na glavnu ulicu sada prepunu ljudi koji su žurili na svoj ​​posao .

Na starom mjestu, na početku prolaza, sjedila je stara prodavačica cvijeća . Oko njezinih nogu bili su raspoređeni buketi svježeg cvijeća na raširenom novinskom papiru. Prodavačica cvijeća se smiješila, a njeno staro, izborano lice sjajilo je nekom unutarnjom radošću.

Bez mnogo razmišljanja mlada žena se okrenula , izabrala jedan buket i upitala: “Danas ste izgleda sretni?”

“Zašto ne, odgovorila je starica. Sve je dobro. Zar ne? “

Bila je jadno odjevena i veoma stara, njezin odgovor je iznenadio ženu.

“Pa vi ovdje sjedite već godinama. I uvijek ste nasmiješeni. Izgleda da se dobro nosite sa svojim nevoljama?”

“Pa ne možete doživjeti ove moje godine, a da nemate nevolje. Godine i nevolje idu uvijek zajedno”, odgovorila je.

“Ali sve vam je to kao Isus i Veliki petak”, a onda je zastala.

“Kao što?” upitala je žena.

“Kao Isus i Veliki petak. Kada je Isus umro na križu u petak, bio je to najgori dan za Isusa. I kad se pojave nevolje, ja se uvijek toga sjetim. Jer tada sebe podsjetim i što se dogodilo s Isusom tri dana kasnije.

Tada je Isus ustao iz groba – uskrsnuo je iz mrtvih. Kada stvari pođu kako ne treba, naučila sam da ne gunđam već čekam tri dana, jer tada sve nekako izađe na dobro.“

Mlada žena se nasmiješila u znak pozdrava i pošla dalje. Ponijela je sa sobom malu lekciju o strpljenju, i kad god dođu nevolje ili neprilike uvijek se sjeti riječi: “Daj Bogu priliku da ti pomogne. Pričekaj tri dana.”
 
(Novizivot.net)

Pomnost je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost

Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete.

Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.

Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom.

Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.

Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.

Budisti kažu da je naš um poput divljeg slona koji je zalutao u staklarsku radnju. Svojim ljutitim ispadima, stalnim analiziranjem ili kritičnošću, um može povrijediti nas i one oko nas. Um je neprestano zatrpan kaotičnim mislima koje su najčešće negativne. Ono si što misliš, a naše misli su konstantno ili u prošlosti ili u budućnosti. Uporno se vraćamo na trenutke koji su prošli, beskonačno analizirajući svaki detalj. Ako ne radimo to onda se panično brinemo što će biti ili neće sutra. Ali život se odvija SADA, u ovom trenutku, dok ovo čitate.

Sada i ovdje je jedino mjesto gdje trebate biti. Unatoč svakodnevnoj rastresenosti, paradoks je da vaša budućnost ovisi o sposobnosti da obratite pažnju na ono što se događa upravo sada.

Uvijek smo nečim zauzeti i zbog toga često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipajući dragocjene sekunde našeg života. Nemamo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.

Kada smo na poslu sanjarimo o tome da smo na odmoru. Na odmoru brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Umjesto da mi kontroliramo misli, one kontroliraju nas. Naši umovi skaču s jedne misli na drugu, poput majmuna koji skaču sa stabla na stablo. Trebamo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku. Življenje u trenutku se naziva pomnost.

To je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Trebamo naučiti promatrati svoje misli bez da ih zadržavamo ili analiziramo. Tako, prihvaćajući svoje misli onakve kakve jesu, pobuđujemo iskustvo življenja i ne dopuštamo da život prođe kraj nas a da ga ne proživimo.

Ova disciplina nam donosi mnoge koristi; smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, sigurniji u sebe, imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Oni mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti.

Svi se slažemo da je važno živjeti u trenutku. Ali kako? Na koji način? Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti i ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete.

Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj!!!

Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim ( trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati) fokusiranje na zabrinutost povećava tjeskobu.

Trebate više pažnje posvetiti onome što se događa oko vas, u sobi gdje se nalazite, a manje na ono što se odvija u vašem umu. Utišajte mentalno brbljanje i doživite sebe kao dio nečega.

Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i podcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno. Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo opustiti.

Usredotočite se na sadašnjost i izbjegnite brigu za budućnost

Koliko puta vam se dogodilo da se sunčate na plaži i umjesto da uživate u suncu vi se zamarate s tim kako sljedeći tjedan više nećete biti tu? Često, zar ne? Dok jedemo omiljenu hranu u glavi nam se roje opsesivna sjećanja iz prošlosti. Uopće ne posvećujemo pozornost tom predivnom okusu.

Mark Twain je rekao, “Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.” Ljudi gotovo uvijek brinu o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Ako postanemo svjesni sadašnjeg trenutka nećemo moći biti zabrinuti oko budućnosti i tad se brige tope. Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti.

Prisilite se da budete u sadašnjosti tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje. Ne dozvolite da budete poput prijateljice Elizabeth Gilbert iz knjige ”Eat, Pray, Love” koja kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: “Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!” “Potrebne su sve moje snage da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje”, kaže Gilbert.
 
(ladylike.hr,2012-transformacijasvijesti.com/uredio:NSP)

Ako osjetimo bol na fizičkoj razini ili mislimo da nam u životu sve ide naopako, nezadovoljni smo, ljuti, depresivni – to je znak, ali i upozorenje, da negdje griješimo i da je potrebno potražiti pomoć. Ako se oglušimo na upozorenje, bol će postati snažniji

Nerijetko pribjegavamo sredstvima protiv bolova, i/ili nekim drugim pomoćnim sredstvima da bi umrtvili naše osjećaje na fizičkom, emocionalnom ili mentalnom nivou.

Nije loše ako istovremeno liječimo osnovni uzrok boli. U suprotnom, bolest se širi. Tuđe probleme uvijek bolje sagledamo, jer sami rijetko primijetimo gdje to griješimo. Uvijek to bolje uoči naša okolina. Reiki je vještina koja nam pomaže da energetski uočimo da problem postoji, zatim možemo locirati gdje su ozljede, gdje je uzrok, kakve su i koje su posljedice i na koji način možemo pomoći sebi u iscjeljivanju.

Svatko od nas, kao što prima energiju, tako je i prenosi, svjesno ili nesvjesno od okoline u kojoj je. Naravno da ako to znamo, onda i moramo naučiti što to želimo primiti, a što ne, ali i što želimo dati, a što ne. Naime, sve što dajemo vraća se nama samima.

Za svjesno prenošenje energije u svrhu iscjeljenja, treba imati određena znanja, ali i određene moralne i etičke vrijednosti. Uostalom, svi ljudi, baš svi, trebali bi osvijestiti činjenicu da smo svi cjelina i da ono što doživljava jedan čovjek, ne može ne dotakne drugog. Reiki je vještina koja nam u tome pomaže, razumijevanjem univerzalne životne energije.

Pokrenuta univerzalna životna energija teče kroz naše minorne čakre na našim dlanovima i stopalima. Polaganjem dlanova na dijelove našeg tijela dolazi do napajanja našeg uma i tijela optimalnom životnom energijom, iscjeljenja, balansiranja naših energetskih sustava i jačanja obrambenih mehanizama što rezultira unapređivanjem sveobuhvatnih aspekata našeg života.

To uključuje samotretman na prvoj razini i iscjeljenje drugih i sebe na sljedećim razinama počevši već od drugog. Također, možemo iscjeljivati ​​i životinje, biljke i našu životnu sredinu.

Poklon ovog procesa je mogućnost ponovnog sklada sa sobom i okolinom što nas uvodi u mir i spokoj. Također, učenje koje donosi reiki pomaže nam da bolje razumijemo život i sve ono što ga sačinjava. Um je središte naših životnih funkcija i kao što se kaže “Mi smo ono što jedemo” na fizičkoj razini, također je i “mi smo ono što mislimo” na mentalnom, emocionalnom, energetskom planu! To znači da misli koje projiciramo i emocionalne reakcije koje one izazivaju djeluju na strukturu našeg uma. Naše tijelo, ai naš život su odraz našeg uma.

Misli su laka energija, dok je neki čvrst predmet čvrsta energija, shvaćajući da je samo razlika u titrajima energije, zaključujemo da su one suštinski isto tj. čista energija. Što znači da i na žlicu možemo djelovati mislima i tako mijenjati njezinu strukturu, poznati su primjeri telekineze i psihokineze. Ako možemo to činiti što je onda naš život.

Elektro-magnetsko polje zemlje kao veliki energetski organizam u kome se mi nalazimo i čija smo jedna mala energetska stanica ima svoje zakonitosti. To nije nikakav čikica koji sjedi na oblaku i zbraja naša dobra i loša djela da bi nas nagradio ili kaznio ovisno od naših rezultata. To je matematičko-energetski sustav koji funkcionira po principu prijenosa energetskih informacija koje imaju svoje odraze kako u Univerzumu tako i kao odraz u našem bio polju, a samim tim i u našem životu.

Kada intenzivno mislimo o nečemu mi istovremeno šaljemo energetski rekord koji preuzima bio polje oko nas. Ta informacija se dešifrira kao slika, a pošto taj veliki energetski sustav nije emocionalno biće ne može znati je li to naša slutnja, strepnja, želja ili potreba. S obzirom da je u službi nas, to polje realizira tu sliku.

Tako da, ako su naše misli okupirane time da li smo dobro parkirali automobil i da li će nam zbog toga neko otkinuti retrovizor, to će se stvarno i dogoditi. Zato je bitno da pošto prepoznamo strah ili lošu slutnju da preoblikujemo našu emociju vođeni ovom teorijom. Pritom kanaliziranjem životne energije ubrzavamo pozitivni proces i realizaciju pozitivnih aspekata umjesto naših strahova.

U trenutku kada naš um prepozna “otvorena vrata” energetskog polja neke strukture, on osjeća nesigurnost kao i prema svim nepoznatim stvarima.

Ta nesigurnost, ovisno o stupnju nepoznavanja okolnosti, nedostatka vještina ili iskustava sa sličnim slučajevima, osobne hrabrosti i kapaciteta životne energije, stvara količinu straha ili slutnje koju projiciramo prema nečemu.

Najznačajnija činjenica je to što je zbog spomenutih “otvorenih vrata” to idealan trenutak da djelujemo po toj osnovi. Kanaliziranjem energije i usmjeravanjem iste putem misli, jer kuda idu misli tamo ide i energija, mi rješavamo problem. Naše misli izazivaju određenje emocionalne reakcije.

Kad god promijenimo emocije, primjerice, iz frustracije pređemo u radost, dolazi do 1.400 biokemijskih promjena istog trenutka u tijelu. Kad pomislimo na sve emocije koje osjetimo u jednom danu možemo vidjeti da emocije stvaraju mnoge promjene u našoj fiziologiji.

Dakle, i te kako ima smisla početi poklanjati pozornost duševnoj hrani, jednako kao i hrani za tijelo. To je jedan od ključeva za bolje zdravlje. To sigurno usporava proces starenja. Jake negativne emocije upravo nas degeneriraju. Pozitivna emocionalna stanja nas regeneriraju. Stvaranjem misaonih modela potpomognutih kanaliziranjem univerzalne životne energije ulazimo u mir i spokoj svog života.

Ni na koji način ne možemo dobiti takvu silnu ideju o veličanstvenosti prirode nego kada shvatimo da je u skladu sa zakonom energije koja je beskrajna snaga u savršenoj ravnoteži, a time i energija jedne misli može odrediti pokretanje čitavog svemira. – Nikola Tesla

Da bismo dublje razumjeli i svjesno koristili energiju koja je oko nas pomoći će nam reiki simboli. Reiki simboli su važni i vrlo značajni dio prakse reikija. Omogućuju sređenje energije reikija za posebne svrhe. Oni su ključevi za pokretanje energije. Simboli nemaju moć bez inicijacije tako da ukoliko ih koristi neinicirana osoba izostaje njihovo djelovanje, pa je nemoguce postići njihov učinak.

Reiki simboli su transcedentalni u svojoj funkciji. Obzirom na to da većina simbola ima učinak na podsvijest praktikanta potičući promjenu u njegovom unutarnjem stanju, reiki simboli prilaze izvoru reikija izravno i signaliziraju promjenu u načinu funkcioniranja reiki energije neovisno od nečijeg unutarnjeg stanja.

Snaga i djelotvornost samog simbola dolazi iz usklađenosti sa reikijem koju smo dobili inicijacijama. Prilikom inicijacije energije svakog simbola silaze i ulaze u učenikov um i tijelo vezujući se za prikladan simbol u umu učenika. Nakon toga kad god učenik koristi simbol, iste energije koje su nastale prilikom inicijacije aktiviraju se i počinju teći.

Tijekom reiki inicijacije, energije tog procesa uzrokuju da reiki simbol postaje podražaj, a konkretna energija simbola koja je prisutna tijekom inicijacije postaje reakcija. Međutim, zato što je inicijacija vođena od viših sila i djeluje na višoj razini svijesti, mehanizam podražaja i reakcije ne zahtijeva ponavljanje koje je inače potrebno da bi se ustanovila veza između podražaja i reakcije.

Idealno vrijeme za spavanje u borbi protiv crnih misli …

Naime, to se događa odmah. Kasnije kad god pomislite na simbol ili koristite neki drugi način za njegovo aktiviranje, energija koju simbol predstavlja počinje teći. Reiki simboli su prekrasne način povezivanja s višim silama. Njihovo korištenje ne zahtijeva dugogodišnje meditiranje ili spiritualnu praksu.

Njihova snaga i djelotvornost nam dolazi s ljubavlju koja nam omogućuje da prihvatimo vrijednost koju primamo kao dar od Univerzuma.
 
(lovesensa.rs/uredio:nsp)