Drastičan porast broja dolazaka migranata u posljednjih nekoliko tjedana doveo je objekt na grčkom otoku Lesbos do ruba propasti i prisilio vladu na hitno djelovanje

Kao rezultat pretrpanosti i pogoršanja uvjeta, Grčka je započela premještati stotine “azilanata” iz svog migrantskog kampa na otoku Lezbosu na kopno.

U ponedjeljak je blizu 1.500 migranata prebačeno iz prihvatnog centra Moria na Lezbosu u migrantske objekte u Solunu, javlja atenska novinska agencija Amma.

Postoji i druga skupina migranata za koje se očekuje da će biti prebačeni u izbjeglički kamp u Nea Kavali u Kilkisu.

Moria je najveći europski migrantski kamp, kapaciteta oko 3.000 ljudi. A sada se u njemu nalazi više od 11.000 migranata i izbjeglica – većinom iz Afrike, Bliskog Istoka i Azije.

U posljednje vrijeme, Grčka bilježi nagli porast broja migranata koji pristižu na njene obale.

Samo u prošlom mjesecu u Grčku je brodom došlo blizu 7000 migranata, što je najveći broj od 2016. godine.

Prošli tjedan je 13 brodica sa oko 540 ljudi na brodu došlo je u Skala Sikamias na otok Lezbos. Ovo predstavlja najveći broj dolazaka migranata u jednom danu od potpisivanja sporazuma EU i Turske.

Unatoč sporazumu između EU i Turske iz 2016. godine koji Europi omogućava da pošalje sve migrante koji na grčke otoke dođu preko Turske, turska vlada nije podržala ovaj pakt. Malo je migranata ikad vraćeno na osnovu sporazuma.

Oštar porast dolazaka ilegalnih migranata u Grčku natjerao je grčkog ministra vanjskih poslova Nikosa Dendiasa da prošlog petka pozove turskog veleposlanika kako bi “izrazio duboko nezadovoljstvo Grčke”.

U kolovozu, turski ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu zaprijetio je europskim vladama kada je rekao:

“Suočeni smo s najvećim valom migracija u povijesti. Ako otvorimo vrata, niti jedna europska vlada neće moći preživjeti više od šest mjeseci. Savjetujemo im da ne iskušavaju naše strpljenje.”

Grčka predstavlja primarnu točku ulaska u Europu za afganistanske, iračke i sirijske migrante.

Više od polovice od 56.000 migranata koji su se iskrcali na sjevernim obalama Sredozemlja došlo je u Grčku.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nova parlamentarna izvješća pokazuju da bi broj migranata koji žive u predgrađu Pariza mogao biti blizu 400.000, navodi Paris Vox

Izvješće zamjenika François Cornut-Gentille i Rodrigue Kokouendo kaže da Francuska republika propada u predgrađu Seine-Saint-Denis, sjeveroistočno od Pariza.

U lošim uvjetima živi oko 150.000 do 400.000 ilegalnih imigranata u predgrađu Pariza.

Stopa siromaštva je 28%, dok stopa nezaposlenosti iznosi 12,7%, što je daleko iznad nacionalnog prosjeka.

Francuski dnevnik Le Figaro kaže kako izvješće opisuje situaciju kao: “nevjerojatno pogoršanje socijalnih, ekonomskih i sigurnosnih uvjeta” na tom području.

Vrlo velik broj siromašnih i nezaposlenih ilegalaca također uzrokuje problematično ponašanje, poput trgovine ljudima i raznih oblika delinkvencije.

Ilegalni imigranti koji sada čine petinu stanovništva predgrađa Seine-Saint-Denisa naprežu javne službe i stvaraju društvene napetosti, prema parlamentarnom izvješću.

Nakon razmontiranja džunglastog kampa u Calaisu, nekolicina doseljenika se preselila u Pariz i blizu 550 migranata dnevno još uvijek dolazi u grad.

Mnogi od njih dolaze iz Italije, jer ne postoje strukturne granične kontrole između zemalja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

ZA AMERIKANCE JE KORUPCIJA BEZ PRETJERIVNAJA – NACIONALNI SPORT

U jednom trenutku uvriježeno je postalo vjerovanje da je Rusija – jedna od najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Naravno, za razliku od SAD koje su najpravnije od svih pravnih država.

U kontekstu nedavnih izjava američkog Ministarstava financija i Bijele kuće o korupciji u Rusiji dobili smo odličan povod da još jednom prodiskutiramo o ustaljenim stereotipima naše informacijske konfrontacije.

Tendencija nije nova i, u suštini, je vrlo jednostavna: Bijela kuća ponovno pokušava Rusiju predstaviti nekom vrstom istočnog despotizma, u kojem bez rodbinskih i prijateljskih veza ili mita ništa se ne može ništa učiniti.

Po stoti put pisati da činovnici u Washingtonu odreda vjeruju “analitičarima” ruske liberalne oporbe, nekako je, da budem iskren, nedostojno. Kao i pisati o tome da je oporbeni trend o “uzajamnoj povezanosti u vrhovima ruske vlasti” istrošen još 2013. godine kada se suočio s objektivnom realnošću.

Ruski diskurs se također, generalno, nije ontološki izmijenio: oni se konstantno zalažu za vlastiti i tuđi suverenitet i nemiješanje u unutarnje stvari bilo koje suverene države. Bilo da je to miješanje vojno, političko ili informacijsko.

Ali, pitanje korupcije je ipak važnije, i to iz mnogo različitih aspekata. Na primjer, na razini stereotipa. U jednom trenutku postalo je uobičajeno vjerovanje da je Rusija – jedna od najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Naravno,: za razliku od SAD koje su najpravnije od svih pravnih država.

Međutim, još prošle godine tvrtka Gallup je objavio istraživanje, prema kojem “oko osamdeset posto Amerikanaca smatra da je korupcija u strukturama vlasti jedan od najozbiljnijih problema u zemlji … Broj američkih građana, zabrinutih zbog širenja korupcije u strukturama vlasti, za manje od desetljeća povećao se za 20% “.

Ipak, razina zabrinutosti zbog korupcije – još uvijek nije sama korupcija. Na kraju krajeva, možda je to neka vanjska informacijska agresija, kojoj je podvrgnuto stanovništvo Sjedinjenih Država, pa ono stoga vidi probleme, tamo gdje ih zapravo nema?

“75% američkih građana smatra svoju vladu korumpiranom”

Ako pretpostavimo da je sve ovo neka vrsta vanjskih utjecaja, oni ipak nekako previše sveobuhvatno utječu na američko društvo.

Na primjer, 13. siječnja ove godine isti taj institut Gallup je proveo anketu o tome koliko su obični Amerikanci zadovoljni vlašću. Ispostavilo se da je samo 23% stanovništva zadovoljno načinom na koji se stvari odvijaju u zemlji, od kojih je tek 3% bilo vrlo zadovoljno. Usput, u siječnju 2015. godine zadovoljnih je bilo 32%. Generalno gledano, ovo ni u kom slučaju nije većina.

I ponovno ću skrenuti pozornost na činjenicu da nije bilo nikakvih sudskih procesa, prijetećih poruka FBI i NSA. Sve otmjeno i uglađeno. Pa, pomislit ćeš, Snowden je predao još jednu porciju tajnih informacija. Treba Snowdena okriviti, a ne korupcionaše “.

Osim toga, i onako više od polovice birača govori o korupciji u vlasti, ali svejedno izlazi na izbore i rezignirano glasa.

Što više, korupcija u SAD je praktično nacionalni sport. Ona se ne tiče samo politike. Tamo su primjetni skandali i sa Federalnim rezervama, i sa “otklanjanjem posljedica tornada i poplava”, i u socijalnoj sferi.

Pri čemu u SAD, gdje tiskara novca radi 25 sati dnevno, sume koje odlaze nikuda, dosežu astronomske razmjere.

U krugovima ruske liberalne nesistemske oporbe se dive razmjerima proračuna Sjedinjenih Država, koji nam u usporedbi s proračunom od Rusije, govori, da je Rusija – jadna zemlja. Ali, znate li da je bolje biti siromašniji, ali pošteniji nego imati “tajni proračun” od bilijun dolara.

Što se tiče tvrdnji Bijele kuce upućenih protiv Rusije, moglo bi se odgovoriti standardno: “A zato se kod vas crnci linčuju!”, Ali, realno gledano, problem nije u tome. Stvar je u tome što stereotipi ne odgovaraju istini.

Potrebno je jednostavno i mirno prihvatiti činjenicu da su Sjedinjene Države danas najkorumpiranija zemlja na svijetu. Odnositi se prema tome mirno, čak i sa suosjećanjem prema američkom narodu.

Na kraju krajeva, nas su također devedesetih godina kljukali pričama da “svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Pretjerano empatična osoba suosjeća s drugima znatno više nego što je u granicama prosjeka. Ne samo da je spremna saslušati druge, razumjeti ih i pružiti im podršku, već se često ne može zaštititi od tuđih negativnih emocija i energija

Zato suosjećanje, ma koliko u osnovi bilo dobro, može pokazati i drugo lice. Važno je sačuvati svoju energiju.

Sposobnost za empatiju omogućava nam da bolje razumijemo druge, ali i da ih lakše “čitamo” i osjetimo njihovu energiju. Ta nam sposobnost pomaže da život doživimo i iz neke druge perspektive osim svoje. Ipak, ovo je osobina koja može biti i štetna, pa je važno znati kako ne biti podložan tuđim emocijama i energijama.

Većina ljudi voli biti u društvu empatičnih jer se uz njih osjećamo viđeno, priznato i prihvaćeno, osjećamo da je s nama sve kako treba, da smo dobri takvi kakvi jesmo. Međutim, ako prelazi granice normalnog suosjećanja s drugim ljudskim bićima, ova osobina može biti izvor velikih poteškoća. Tuđa nas nevolja može potpuno blokirati, a često nismo u poziciji reagirati i popraviti situaciju koja nas je uznemirila. Zato je važno postaviti granicu između sebe i drugih i prepoznati kad zdravo razumijevanje i prihvaćanje tuđih osjećaja postaje naš problem.

Ako se prepoznajete kao pretjerano empatičnu osobu, bilo bi dobro da nešto poduzmete kako vas više ne bi uznemiravale stvari koje s vama nemaju nikakve veze. Važno je da čuvate energiju za sebe i ljude koje volite te da u svoj sistem ne propuštate one informacije, emocije i energije koje vam štete i crpe snagu. Pokušajte to učiniti kroz ove korake:

1. Objasnite si

Kada vam se dobro raspoloženje iznenada promjeni, kada se podignu emocije poput straha, bola, tuge, ljutnje, zapitajte se s kim ste posljednji put bili u interakciji, koju informaciju ste primili iz okruženja, jeste li prisustvovali nekom neugodnom događaju.

Ako jeste, objasnite si da emocija koju imate nije vaša, nego ste je upili izvana. Ako ste u mogućnosti tuđu situaciju promijeniti, nekome pomoći, utješiti ga i posavjetovati, svakako to učinite, ali ako niste u takvoj poziciji, recite si da ne možete ništa učiniti i koncentrirajte se na sebe.

Oslobodite se negativnih osjećaja tako što ćete si objasniti da nikome ne pomažete time što se loše osjećate, a sebi radite štetu. Nastavite li proživljavati sve tuđe osjećaje, iscrpljujete svoju dragocjenu snagu, umjesto da je uložite u nešto konstruktivno.

2. Pogledajte dublje unutra

Zapitajte se i što je to u vama što vas tjera da se osjećate loše zato što je nekome drugome loše. Jeste li i vi nekada proživjeli nešto slično? Postoje li osjećaji prema nekom koje još potiskujete? Imate li neka pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu koja izazivaju određene emocije? Pozabavite se svojim problemima i počnite ih rješavati.

Pogledajte dublje u sebe i počnite iscjeljivati svoje stare povrede. Prihvatite sve potisnute osjećaje, prigrlite ih s nježnošću, dopustite im da budu tu takvi kakvi jesu, izrazite ih i zatim ih otpustite. Važan dio ovog procesa je opraštanje sebi i drugima, odnosno svima koji kod nas izazivaju negativne emocije.

3. Odvojite vrijeme da budete sami

Kada ste sami sa sobom imate se mogućnost preispitati, isplakati ili na drugi način osloboditi negativnih emocija.

4. Zamislite štit oko sebe

Kada ste u kontaktu s osobom koja vam ne odgovara ili se nalazite u sredini koja je prepuna loše energije, vizualizirajte oko sebe bjeličast, proziran štit koji ne propušta negativnu energiju i ne dopušta tuđim negativnim emocijama da dopru do vas.

5. Upotrijebite moć vode

Nakon kontakta s osobom koja je jako negativna, odgovarat će vam da svu tu energiju sperete sa sebe. Ako niste u mogućnosti da se istuširate, onda se bar umijte i operite ruke. Zamišljajte kako se nakupljena negativna energija “skida” s vas.

6. Izrazite svoje emocije

Što god osjećali, važno je da to izrazite. Potiskivanje emocija nikome nije donijelo ništa dobro, naprotiv, to je put u razne bolesti. Dopustite sebi da izrazite zabrinutost, strah, bijes, neslaganje ili bilo što drugo što osjećate.

7. Uzemljite se

Zamislite da vas sa zemljom spaja cijev kroz koju šaljete negativnu energiju u zemlju, i kako zatim upijate hranjivu pozitivnu energiju iz zemlje. Ova vježba povećava protok zdrave energije u nama.

8. Boravite u prirodi

Nema ničeg ljekovitijeg od prirode, empatičnim ljudima ona je naročito ugodna, a najviše uživaju pored vode. Pokušajte često biti u dodiru sa zemljom, vodom, svježim zrakom… Pustite ponekad da vjetar odnese svu negativnu energiju koja se u vama nakupila.
 
(sensaklub.hr/uredio:nsp)

ISIS je dio šireg pokušaja kuhanja 3. svjetskog rata, jer ništa ne mijenja svijet kao svjetski ratovi. Ako konstruirani rat promatrate kao globalni problem, tada će vam on pružiti odličnu priliku da uvedete svoje globalno rješenje. Treći svjetski rat trebao bi dovršiti projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu

Kad se čitaju, gledaju ili slušaju zapadnoeuropski mediji glavne struje čovjek uvijek treba biti na oprezu. Toga se držim pa zato u tim prilikama uvijek nadohvat ruke imam vrećicu za povraćanje. No, ne možeš uvijek sve predvidjeti, o čemu zorno svjedoči situacija koju sam doživio ovog ljeta. Nevino se šećući rivom gradića u kojem sam ljetovao, pogled mi je nehotice pao na naslovnicu jednih dnevnih novina s kojih su divovskim slovima vrištali nadnaslovi “Novi obračun s terorizmom – rat protiv islamizma” (ziijeeeev) i naslov “Obama: ISIS je karcinom kakvog ne smije biti u 21. stoljeću”.

Kako sam sve to zapamtio? Ne zato jer imam odličnu memoriju već zato jer sam, gledajući ga u nevjerici, odlučio te naslove zapisati u mobitel. Na kraju krajeva, čovjek nikad ne zna kad će nečime pokvariti želudac, ili popiti previše, pa da mu zatreba dobar stimulans za povraćanje.

Isprobani obrazac manipulacije emocijama i percepcijom

U mojoj perspektivi svijeta očito je, i čak preočito, da iza naglog uspona i financiranja ISIS-a stoji SAD. Ne “država SAD”, koliko “korporacija SAD”, koja ustvari vodi “državu SAD” praveći se da je predstavnik američkog naroda, dok je ustvari izraz interesa financijske i korporatističke oligarhije. Same po sebi Sjedinjene Američke Države su čak sporedan čimbenik u toj igri, tek sredstvo, jer kao jedna od najmoćnijih država svijeta predstavljaju dobru polugu za svakojake manipulacije, kojih su američki građani često prve žrtve.

I na čelu nekih drugih utjecajnih država, kao i na čelu svih svjetskih financijskih tijela i nadnacionalnih struktura (poput EU-a, UN-a i sl.) stoje predstavnici iste globalne korporatističke stranke. Neki su više ili manje zamjenjivi, često su i u međusobnim sukobima za moć, ali reagiraju kao jedan ako netko izvana pokuša omesti neki njihov plan. Političari su tek glasnogovornici i izvršni radnici te nadpolitičko-nadnacionalne korporatističke elite.

Obrazac pojave ISIS-a na svjetskoj sceni savršeno se uklapa u već puno puta isprobani obrazac manipulacije ljudskim emocijama i percepcijom, kojeg je David Icke sažeo u formulu “problem-reakcija-rješenje”. Ako želite promijeniti svijet prema svojim potrebama ili stvoriti nekakvu situaciju koja bi svim ljudima bila potpuno neprihvatljiva kad bi bila objelodanjena, svima javno dosupna, nema vam druge – prvo morate potajno stvoriti neki problem i za njega okriviti nekoga drugog.

Mediji će vašu željenu sliku događaja prenijeti bez ikakvog pogovora i razmišljanja jer su uglavnom u vašem vlasništvu, a ako i nisu nema veze – već ste odavno kroz medije izgradili željenu sliku stvarnosti koja, koliko god nevjerojatna i netočna bila, ipak u glavama ljudi ocrtava granice dopuštenog, pristojnog, prihvatljivog i “normalnog”, a to se suvremeno jednoumlje često nazva “politička korektnost”. Kad javnost povjeruje u vašu interpretaciju problema (pogrešno smatrajući da novine nisu tek komunikeji nekih struktura nego da tu netko nešto istražuje), ona će reagirati ogorčenošću ili strahom, kao i zahtjevom da se po tom pitanju nešto mora učiniti. Ili barem stanjem duha u kojem će prihvaćati vaše prijedloge.

Tada ponudite “rješenje” za problem koji ste sami stvorili i nastavite dalje sa svojim koracima u smjeru građenja svjetske totalitarističke države.

Orwell, cionizam i islamski svijet, sloboda sve manje

Tako je i nastao orwellovski vječni “rat protiv terorizma” bez početka, kraja, definirane bojišnice i neprijatelja kojeg se može poraziti, ali s konstantnim smanjivanjem opsega sloboda – na temelju potpuno nedosljedne službene priče o napadu na New York 11. rujna 2001., prepune zapanjujućih količina proturječja i anomalija. Za odbacivanje tumačenja događaja 9/11 doista ne treba biti nikakav genij. Na sličan način su nastali, ili opravdavani, i svi drugi ratovi i političko-ekonomske akcije.

Ali ako službena priča u vezi 9/11 nije istinita, tada sve ono što je njome pravdano – ratovi u Afganistanu, Libiji, Siriji itd – počiva na divovskoj laži. Možda je korisno – u maniri starih detektivskih romana – krenuti tragom pitanja: tko ima koristi od tih događaja? Islamski svijet svakako ne, američki narod također ne. A kako stvari stoje s već spomenutom grupacijom koja želi zgaziti građanska prava, prava na privatnost i temeljne ljudske slobode posvuda u svijetu?

ISIS je dio šireg pokušaja “kuhanja” trećeg svjetskog rata, jer ništa ne mijenja svijet kao svjetski ratovi, što pokazuju iskustva dvaju svjetskih ratova. Ako konstruirani rat (a drugih niti nema, jer nikad ljudi samo od sebe, bez dugotrajne propagande, nisu htjeli u rat) promatrate kao globalni problem, tada će vam on pružiti odličnu priliku da uvedete svoje globalno “rješenje”. Treći svjetski rat, rekao bih, trebao bi dovršiti projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu.

U jednom tekstu David Icke navodi jedno “kontroverzno pismo” koje neki ljudi “odbacuju kao nevjerodostojno, ali se, s obzirom na dosadašnje događaje, pokazuje ‘proročki’ točnim”. O tom pismu datiranom 15. kolovoza 1871. on piše:

“Napisao ga je čovjek po imenu Albert Pike, koji je bio veoma utjecajan slobodni zidar u Sjedinjenim Državama u 19. stoljeću. U pismukoje je napisao Giuseppeu Mazziniju, detaljno su navedena tri svjetska rata koja će transformirati globalno društvo. Prvi svjetski rat je opisan upravo onako kako se dogodio, drugi svjetski rat također, ali netko bi mogao reći da su činjenice o ta dva rata ubačene u pismo naknadno, nakon što su se ti ratovi dogodili.

Dakle, vjerodostojnost stvari o kojima pismo govori leži u onome što je u njemu rečeno o trećem svjetskom ratu. U Pikeovom pismu govori se o izazivanju sukoba između islamskog svijeta i onoga što se naziva političkim cionizmom. Dakako, ljudi bi mogli reći: ‘Ma, pismo je sigurno krivotvorina, jer u vrijeme kad je napisano nije bilo cionizma’. No, to je agenda koja je projicirana daleko unaprijed, o čemu su npr. pisali Aldous Huxley u romanu ‘Vrli novi svijet’i Eric Blair (George Orwell) u ’1984-oj’.

Njih dvojica su se poznavali; Huxley je Orwellu predavao francuski jezik na koledžu Eaton kojega pohađa elita i kraljevske ličnosti. Poznavali su se i sprijateljili, a iz istih su izvora, između ostalih i Fabijanskog društva u Britaniji, dobivali informacije o predviđenoj agendi. Još 1932., kada je objavljena Huxleyjeva knjiga, i 1948., kada je objavljena Orwellova, opisivani su događaji, odnosno društvo koje nastaje danas. Ima mnoštvo primjera gdje su budućnost predviđali ljudi koji su bili insajderi, a čija su se predviđanja pokazala zapanjujuće točnima.

Dakle, ako pogledate pozadinske dokaze, ideja o tome da je Albert Pike znao da će se pojaviti cionistički pokret i da će doći do uspostave Izraela, vrlo je osnovana. Cionizam je stvoren nedugo nakon što je to pismo napisano. Pike govori o tome da islamski svijet treba uvući u rat s političkim cionizmom, s onime što danas nazivamo Izraelom. Time bi se stvorio vrtlog koji bi u taj rat povukao velike sile, odnosno Ameriku, Europsku uniju, NATO, itd.”.

ISIS i Iran – “novi saveznik Amerike”

Skočimo u današnje vrijeme. Pripadnici raznih sekti koje su živjele u miru pod vladavinom Saddama Husseina, Gaddafija i Assada sada kolju jedni druge. Metež kojeg su na Bliski istok donijeli Bushov i Obamin režim značio je smrt i raseljavanje za milijune ljudi i nebrojene buduće pogibije. Odjednom, praktički niotkuda, pojavila se nova grupacija pod nazivom ISIS, strahovito dobro naoružana i financirana, koja nastoji stvoriti novu državu od dijelova Iraka i Sirije.

Prema nekim piscima, na raspolaganju ima oko dvije milijarde dolara. Izuzetno brzo zauzima iračke gradove te granične prijelaze u Siriju i Jordan stvarajući okolnosti nalik onima iz Pikeovog pisma, a sve garnirano bizarnim nasiljem koje putem televizije ulazi u sve ljudske domove. ISIS, predstavljajući sunite, ratuje protiv Iraka koji predstavlja šijite, a također je i prijetnja Iranu koji, sa skoro devedeset posto šijitskih muslimana, predstavlja središte šijitskih muslimana.

Tada dolazi do jednog čudnovatog zaokreta (čudnovatog samo na površini) o kojem svjedoči vijest otprije nekoliko dana: “Novi saveznik Amerike”.

“Iran će se”, pisalo je, “boriti protiv Islamske države (IS-a), ali pod jednim uvjetom…, itd”; “Javno, i Washington i Teheran su isključili mogućnost vojne suradnje na poražavanju IS-a, no privatno, iranski su dužnosnici izrazili volju za suradnjom sa SAD-om u borbi protiv džihadista, iako ne nužno na bojišnici”; “Američki državni tajnik John Kerry u petak je ustvrdio da Iran ima svoju ulogu u nanošenju poraza Islamskoj državi, dajući do znanja da se američko stajalište možda mijenja”… I tako dalje, i tako dalje.

Još jedna velika namještaljka lutkara iz sjene

SAD je sve ove godine stajao uz bok Izraelu tvrdeći da se mora spriječiti rad iranskih nuklearnih pogona i uvesti sankcije protiv Irana i njegovog groznog režima. Sada, pod krinkom zaštite šijita koje progone i masakriraju sunitski ekstremisti iz ISIS-a, u sukob sunita i šijita želi uvući Iran. Ako Iran bude uvučen u rat, teško da će iz njega izaći.

Sve je to čista namještaljka – Saudijska Arabija i Katar (koje neki nazivaju 51. državom SAD-a) financiraju ISIS i čitav taj terorizam. Amerikanci im jednostavno mogu zapovjediti da to prestanu raditi, ali umjesto toga SAD tek formalno osuđuje isti taj terorizam kojeg njegova “51. država” podupire. Cijela slika ima neugodnu jasnoću. Još jedna velika namještaljka, ovog puta s ciljem izazivanja svjetskog rata.

ISIS ili ISIL je skraćenica ekstremne organizacije “Islamic State of Iraq and Syria” odnosno „Islamic State of Iraq and the Levant”. Zemlje Levanta – uz Jordan, Palestinu, Libanon, Cipar i područje na jugu Turske koje obuhvaća Hataj – uključuju Izrael.

Dok ta ekstremistička islamska vojska najavljuje osvajanje Levanta, Izrael se ne oglašava svojim uobičajenim mantrama o tome da se mora zaštititi jer je u opasnosti, kakve se mogu čuti kod svake rakete ispaljene na Izrael. Izrael se ponaša kao da ga se to ne tiče. Niti SAD bitno drukčije ne reagira. John Kerry je u Iraku rekao da SAD “neće vršiti zračne napade da ne povrijedi civile”. Haj’te, molim vas! Dosad vas nikad to nije sprječavalo.

Koji zaključak preostaje? Možda taj da svi oni puštaju da ISIS stekne čvrsto uporište u tom području. U međuvremenu ISIS čak nesmetano trguje naftom preko raznih posrednika, na tržištu kojim upravljaju američki naftni lobiji.

Prije ili kasnije ISIS će doći do stupnja izravne prijetnje Izraelu koji, s manje od osam milijuna stanovnika, ima jednu od najbolje opremljenih vojski na svijetu i silan nuklearni arsenal. Bit će to dobar trenutak za pritiskanje gumba za dolazak SAD-a i NATO-a koji su se obvezali da će braniti sigurnost Izraela. Dugoročno gledajući, možda je to odgovor na pitanje zašto je ta tempirana bomba – stvaranje Izraela na mjestu Palestine na temelju prava koje predstavljaju tekstovi iz Biblije (!) – uopće postavljena.

A sve to neugodno podsjeća na sadržaj Pikeova pisma kako treba sve različite skupine uvući u vrtlog međusobnog samouništenja i tako izazvati rat koji bi promijenio svijet, naslanjajući se na učinke prethodna dva svjetska rata koja su to već učinila. Pri čemu bi – pod opravdanjem potrebe za svjetskom vladom i svjetskom vojskom kao jamcima budućeg mira – bilo uvedeno globalno fašističko društvo. Uveli bi ga isti oni koji su čitav kaos izazvali.

Plan ne ide uvijek glatko. U jednoj kolumni David Icke je to sročio ovako: “Mislili su da će Sirija pasti kao i Libija, ali to se nije dogodilo. Za njih je to bio veeeeeeliki problem. Budući da su kasnili s ostvarenjem svog plana, smislili su onu podvalu s napadom kemijskim oružjem. No, Assad s time nije imao ništa; bio bi to samoubilački potez, a on nije nimalo glup. To je djelovalo jednom u Iraku, ali sada je uskočila Rusija i spriječila takav scenarij, a kasnije je stekla široku podršku za prestanak rata u Siriji. A i činjenica je da su ljudi na Zapadu odbacili nastojanja svojih vlasti da bombardiraju Siriju i time je zaustavljena zločinačka agenda”.

Pa se sada, niotkud, pojavljuje ISIS. Je l’ tko za okladicu da ih naoružavaju sami Amerikanci? Slučajnosti i spontanosti zaboravite, sve se to odvija hladno i proračunato, pod paskom lutkara iz sjene. U slučaju tih lutkara ne računajte na uobičajene ljudske osobine poput empatije ili suosjećanja s tuđom patnjom. Njima nije teško organizirati ubijanje, sakaćenje i masakriranje jer nisu u stanju osjetiti emocionalne posljedice svojih nedjela. Parafrazirajući njihovog službenika Obamu s početka teksta – oni su zapravo taj karcinom kojeg ne bi trebalo biti niti u ovom niti u ijednom drugom stoljeću.

Bliski istok je samo dio šahovske ploče

Vjerojatno je ideja u tom novom svjetskom ratu suprotstaviti Rusiju i Kinu s jedne strane, te Zapad s druge (scenarij doslovce nalik onome iz romana “1984″ gdje Oceanija ratuje protiv Eurazije). Paralelno uz muljažu na Bliskom istoku, danas se doista u zapadnim ratnohuškačim medijima – a to su skoro svi – provodi demonizacija Rusije.

Rusija lako može biti uvučena u taj sukob na Bliskom istoku zato što podupire Siriju, a dug je popis onih na čekanju koji su dosad izrazili želju za uništavanjem Sirije: ISIS, SAD, NATO… Ne zaboravimo da bi, prema svemu što se dosad pokazalo, i Kina i Rusija poduprli Iran. Bez razumijevanja skrivenih ciljeva nemoguće je razumjeti i predvidjeti buduće poteze, a time ih i spriječiti.

Bubnjevi rata tuku sve u šesnaest, a novinskim naslovima poput onog s početka teksta sapuna se daska svim ljudima. Dobar razlog zašto im se ne treba približavati bez vrećice za povraćanje.
 
(kresimir misak blog/uredio: nsp)

Noam Chomsky, ugledni američki filozof, politički aktivist i profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology,sastavio je listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojim posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom.

Zahvaljujući medijskim rekvizitima i propagandi, stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, kaljene su financijske krize, poticane su neke druge ideološke struje, pa čak i nastajane fenomena medija kao proizvođača stvarnosti u kolektivnoj psihi. Ali kako otkriti najčešće strategije za razumijevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem, nedvojbeno i mi sudjelujemo?

Srećom Chomsky je dobio zadatak sintezirati i izložiti ovakvu praksu, od koje su neki načini više očitiji i sofisticiraniji, ali očito, svi su jednako učinkoviti i s određene točke gledišta, ponižavajući. Poticanje gluposti, promicanje osjećaja krivnje, promicanje rastrešenosti, ili stvaranje umjetnih problema i onda ih magično riješavati, samo su neke od tih taktika.

Na temelju rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noam Chomskog, donosimo vam popis od deset strategija manipulacije putem medija

1. STRATEGIJA DISTRAKCIJE

Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjenama o kojima odlučuje politička i gospodarska elita, kroz tehniku poplava ili poplave kontinuiraih ometanja sa beznačajnim informacijama. Za strategija ometanja je također bitno da javnost zanimaju osnovna saznanja iz znanosti, ekonomije, psihologije, neurobiologije, i kibernetike.

“Držite pozornost javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Zadržati javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.”

Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”

2. STVORITI PROBLEME, PA PONUDITI RJEŠENJA

Treba stvoriti problem da bi dio javnosti reagirao na njega. Ova metoda se također naziva “problem-reakcija-rješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva neke reakcije u javnosti, tako da se ponudi glavna mjera za koju “vladari” žele da javnost prihvati, ali u normalnim bi se okolnostima tome protivili.

Na primjer: Mediji razviju priču kako je došlo do pojačavanja urbanog nasilja. Javnost se uplaši, te na kraju pristaje na uvođenje novih sigurnosnih mjera i politike na štetu građanske slobode. Ili također: stvoriti gospodarsku krizu, te prihvatiti recesije kao nužno zlo  i u konačnici smanjenje socijalnih prava i rastavljanje javnih službi.

3. POSTUPNA STRATEGIJA

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kapaljku”, mjesecima i godinama. Natjerati javnost da prihvati neprihvatljivo, treba primjeniti postupno stvaranje problema, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uvjeti (neoliberalizam) tijekom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – jednostavno toliko promjena koje je bi izazvle revoluciju kada bi se uvele odjednom.

4. STRATEGIJA ODGAĐANJA

Pripremanje javnosti na nepopularne promjene je da se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Drugi način kako bi nepopularne odluke bile prihvačene jest da ih se nazove “bolnim i potrebnim” kako bi se zadobilo prihvačanje javnosti za buduće promjene štetne za pojedinca. Prema psihologiji lakše je prihvatiti buduću, nego trenutnu žrtvu. Prvo, jer se trud neće koristiti odmah. Drugo, jer javnost, mase, ima tendenciju očekivati da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje vrlo vjerojatno izbjeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promjene i da je u konačnici prihvati sa rezignacijom.

5. OBRATI SE JAVNOSTI KAO MALOM DJETETU

Javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi diskurs, argumente, likove, te posebno dječje intonacije, često u neposrednoj blizini slabosti, kao da su gledatelji vrlo mali ili mentalno oštećeni. Što više žele zabluditi gledatelje, to više primjenjuju infantilne tonove.

Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12 godina ili manje, dakle, zbog sugestija, to će težiti, uz neku vjerojatnost, da će odgovor ili reakcija te osobe također biti lišena kritičkog osjećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

6. KORISTI EMOCIONALNU STRANU

Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd..). Iskorištavanje emocionalnog aspekta gledatelja je klasična tehnika koja će uzrokovati kratki spoj kod racionalne analize. Štoviše, korištenje emocionalnog registra omogućuje otvaranje vrata za podsvjesno nametanje ideje, želje, strahova, prisila, ili izazivanja reakcije…

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSJEČNOSTI

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

“Kvaliteta obrazovanja, s obzirom na niže društvene klase, treba, što je više moguće, biti osiromašena i osrednja, kako bi razlika u znanju između nižih i viših društvenih slojeva bila nepremostiva za niže slojeve društva.”

Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

8. POTAKNUTI JAVNOST DA BUDE ZADOVOLJNA S PROSJEČNOSTI

Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je poželjno (in, u modi) biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati ​​otpor prema kulturi i nauci.

9. POJEDINAC TREBA KRIVITI SEBE

Napraviti da pojedinac vjeruje da je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspjeha svoje inteligencije, svoje sposobnosti, ili svojih nedovoljnih napora. Dakle, umjesto pobune protiv gospodarskog sustava, pojedinci ne djeluju jer su sami sebi krivi, što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga da spriječi djelovanje pojedinca. A bez djelovanja, nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ON POZNAJE SAMOG SEBE

Rastuća provalija između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste. vladajuće elite.Tijekom posljednjih 50 godina, napredak u znanosti je doveo do ubrzanog rasta “rupa” u znanju  između javnosti i onih u vlasništvu vladajuće elite. Zahvaljujući primjenjenoj biologiji, neurobiologiji i psihologiji, “sustav” posjeduje napredno znanje o ljudskom biću, bilo fizički ili psihički. Sustav je u mogućnosti da bolje razumije prosječnu osoba nego što on pozna sam sebe. To znači da u većini slučajeva, sustav ima više kontrole i veliku moć nad pojedincima od samih pojedinaca.

Primjenite ovih 10 točaka na svoju državu, medije i vladu…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegraf, portalsvijesti, youtube.com/uredio: nsp)