U svojoj knjizi “Vukovi u magli – Kosovo i UN taoci mafije i Sjedinjenih Država”, koja je prevedena na njemački, dok se engleski prijevod ne može pronaći, autori Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano opisuju sve ono što se u nas, a izgleda i u anglo-američkim medijima sustavno prešućuje

U prilogu Hrvatske radio-televizije o terorističkom napadu u Makedoniji je voditeljica stidljivo rekla “kako je naoružana skupina u Kumanovo došla iz jedne susjedne države”. Cijeli svijet zna da je teroristička skupina u Kumanovo došla s Kosova i da riječ je o ljudima koji su se 1999. borili u takozvanoj “Oslobodilačkoj vojsci Kosova”, a kasnije su sudjelovali u ratu 2001. u Makedoniji u redovima albanske “Oslobodilačke nacionalne armije”.

Među napadačima su bili Dene Shehu i Beg Rizaj, članovi osiguranja predsjednika makedonske Demokratske unije za integraciju Alija Ahmetija, ali su njihove veze puno jače s bivšim premijerom Kosova i predsjednikom kosovske stranke AAK, Ramushem Haradinajom. Među napadačima se ističe i ime jednog od bivših zapovjednika OVK, Fadila Fejzullahija, koji je imao prijatelje na visokim mjestima u američkoj diplomaciji.

Nevjerojatno je koliko se hrvatsko novinari boje spomenuti Kosovo u negativnom kontekstu, valjda iz razloga de se slučajno ne bi zamjerili Washingtonu i potvrdili očiglednu činjenicu da je Kosovo mafijaška država i američki protektorat, te da su upravo vladari koji iz sjene Kosovom upravljaju iza zidina Bondsteela najveći neprijatelji autohtonom albanskom stanovništvu, koje će zbog njihovih i kriminalnih i terorističkih aktivnosti svojih političara i bivših zapovjednika OVK, gospodara života i smrti na Kosovu, na kraju platiti najveću cijenu.

Zar je optužba protiv svih kosovskih Albanaca priznati da je skupina terorista od 50-80 ljudi, koliko ih je likvidirano i uhićeno u Kumanovu, došla s Kosova?

Nije i nikako ne može biti i to treba naglasiti jer je činjenica da ogroman dio kosovskog stanovništva ne želi rat, a još manje kriminalnu političku oligarhiju koja u sprezi s američkom vojskom zemlju drži u šah-mat poziciji. Srbija sa svojom vojskom od oko 26 000 ljudi, ne predstavlja nikakvu prijetnju Kosovu, a najveći neprijatelji kosovskih Albanaca su trenutno Hashim Thaçi, Ramush Haradinaj i svi znani i neznani bivši zapovjednici OVK koji sa svojim mentorima iz američke baze “Bondsteel” i američkog veleposlanstva u Prištini upravljaju životima skoro dva milijuna ljudi. Rezultati te “plodonosne suradnje” se vide u egzodusu kosovskih Albanaca i desetinama tisuća ljudi koji se na bilo koji način žele dokopati zapadnih zemalja i pobjeći iz “crne rupe” jugoistoka Europe.

Zbog teškog socijalnog stanja Kosovo je, prema izvješćima Europske unije, u posljednje vrijeme napustilo 50 tisuća ljudi. Nevladine udruge govore i o mnogo većem broju, a većina onih koji su otišli prodali su imovinu i ne misle se vraćati. Podaci su alarmantni – oko 17 posto građana živi s jednim dolarom na dan, a 45 posto aktivnog stanovništva je nezaposleno, a o tome sigurno nisu maštali kosovski Albanci kada su sanjali o vlastitoj državi.

Mnogi su istraživački novinari bili na Kosovu, ali se uvijek trebaju čekati rezultati rada zapadnih neovisnih novinara, naši jednostavno ne usuđuju dotaknuti gorućih problema, posebice kriminal u kojem sudjeluju američka vojska, kosovski političari i bivši zapovjednici OVK, tri skupine koje imaju “licencu” za nekažnjenu trgovinu heroinom i druge unosne kriminalne aktivnosti.

Veliku ulogu u svemu tome ima i enormno visoka proizvodnja opijuma u Afganistanu, koja se u toj zemlji provodi pod patronatom američkih snaga iz takozvane mirovne misije ISAF. No, Afganistan je jedna druga priča i zadržimo se na argumentima koji razotkrivaju kosovsku svakodnevicu.

U svojoj knjizi “Vukovi u magli – Kosovo i UN taoci mafije i Sjedinjenih Država”, koja je prevedena na njemački, dok se engleski prijevod ne može pronaći, autori Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano opisuju sve ono što se u nas, a izgleda i u anglo-američkim medijima sustavno prešućuje. Talijanski neovisni novinari od početka prate situaciju na Kosovu i Albaniji, a za to imaju posebnog interesa, jer Italija imaju veliku albansku dijasporu i sve više istraga talijanske Posebne uprave za borbu protiv mafije i organiziranog kriminala (DIA) vodi od Sicilije, Napulja i Kalabrije, do Tirane i Prištine.

Kosovo? Narko-država u kojoj je bivša OVK, nastala kao vojska za oslobođenje od srpske dominacije, sada rodbinski povezana s ‘Ndranghetom u Kalabriji i središte je međunarodne kriminalne mreže pod prešutnom zaštitom Washingtona. Heroin dolazi iz Afganistana, a jednom u Prištini, ide dalje ka europskom tržištu. Heroin, ali ne samo. Mafija iz kosovske vlade u talijanskoj pokrajini Campaniji posluje s napuljskom Camorrom i u drugim opasnim poslovima kao što je trgovina oružjem, pa čak i organima.

Izuzetno je zanimljiv dio knjige jednog drugog istraživačkog novinara, Roberta Saviana, koji u svojoj knjizi “Gomorra” (referirajući se na napuljsku mafiju – Camorra) prema podacima talijanske tajne službe SISMI opisuje utjecaj napuljskog klana Casalesi na albanske narko-bossove, kasnije političke zapovjednike OVK i kosovske političare,kao i na njihove veze Camorre s likvidiranim srpskim kriminalcem i bivšim zapovjednikom srpskih paravojnih postrojbi Željkom Ražnatovićem “Arkanom”.

Naime, klan Casalesi, između ostalog, živi i od ilegalne prodaje oružja zemljama pod embargom diljem svijeta, a Ražnatović Arkan se prijateljima u Napulju obratio s molbom “da smire Albance na Kosovu, jer svojim aktivnostima štete unosnom poslu”, trgovini oružjem koju je prvi čovjek klana, Francesco Schiavone “Sandokan” s Arkanom vodio najmanje od 1994. godine, kada je SISMI iz Verone došao do dokaza o njihovoj suradnji.

Zbog obostranog interesa i “poslovog prijateljstva” su kosovski mafijaški čelnici tada poslušali napuljsku Camorru, ali je klan Casalesi kasnije prodao oružje i militantima iz OVK, “poklonivši tako Arkanu još jedan vrlo unosan rat”. Zauzvrat su talijanski “poduzetnici” povezani s napuljskim klanom “po povoljnoj cijeni” dobili brojne tvornice, tvrtke, trgovine, klaonice i farme diljem Srbije, piše Roberto Saviano, pozivajući se na izvješća talijanskih tajnih službi do kojih je mogao doći nakon uhićenja Francesca Schiavonea “Sandokana” 1998. godine. Ova epizoda slikovito dočarava kako stvari funkcioniraju na najvišoj razini svjetskog organiziranog kriminala u kojem napuljska Camorra zauzima posebno mjesto, ali i kako “prijatelji prijatelja” znaju izgladiti nesuglasice među “zakletim neprijateljima”, naravno, ako od toga imaju koristi sve tri strane.

Međutim, knjiga koju su objavili Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano ne govori o likvidiranima ili osuđenima na kazne doživotnog zatvora, kao što je slučaj s Ražnatovićem Arkanom i “Sandokanom”. Naime, knjiga “Vukovi u magli – UN talac mafije i SAD-a” je prva knjiga objavljena u Italiji 10 godina nakon “oslobođenja” Kosova i osvjetljava šokantnu stvarnost koju vlade zapadnih zemalja ignoriraju ili se pretvaraju da ne je ne vide.

“Naše istraživanje se svodilo na činjenicu zašto je u deset godina uprava Ujedinjenih naroda na Kosovu proizvela samo bijedu i siromaštvo, legitimirala vladajuću klasu koja je čvrsto povezana s organiziranim kriminalom, što je vidljivo iz tajnih obavještajnih izvješća koja smo otkrili i odlučili objaviti”, rekli su istraživački novinari i suradnici kuće RAI, Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano, koji su kopali ispod površine i otkrili neugodne istine.

“Mafija želi maglu, poput vukova”, rekao je jedan policajac u Mitrovici, a aktualna situacija se može opisati kao “magla” neodređenosti kojoj se kreću “vukovi”, novi gospodari Kosova. Oni su međunarodni kriminalci protiv kojih je UN nemoćan jer uživaju američki zaštitu.

Knjiga započinje 1999. godine i intervencijom NATO saveza koj je odlučio “osloboditi” južnu pokrajinu bivše Jugoslavije. Nakon povlačenja srpske vojske dolazi UN, koji vraća red, obnavlja ceste i uvodi vladavinu prava sa silom od 14 000 vojnika. Deset godina su Ujedinjeni narodi s funkcijama vojne policije pokušali, u teoriji, iskorijeniti najveću pošast Kosova – organizirani kriminal. Rezultat?

“Svi sadašnji čelnici Kosova su mafija i pripadaju klanu koji trguje heroinom, pa čak i organima”, kaže Vittorio Romano.

Prema obavještajnom izvješću, kojeg Giuseppe Ciulla citira u knjizi, bivši premijer Ramush Haradinaj je najveći trgovac heroinom u zemlji.

Iza uprave Ujedinjneih naroda na Kosovu je ostao dugi krvavi trag koji vodi ravno do političkog vrha u Prištini. Svi svjedoci u procesu protiv Ramusha Haradinaja, ali i protiv drugih članova klana, su mrtvi. Pokajnik Nazim Blaca, ranije zaposlen kao obavještajac u stranci premijera Hashima Thacija, priznao je da je sam počinio 17 političkih ubojstava – bombaških napada, zasjeda i ciljanih atentata – pred očima UN-a i NATO saveza.

Nakon godina “propale prinudne uprave”, UN na Kosovu kontrolu formalno ustupa misiji EULEX, sastavljenoj od 2 000 stručnjaka, uključujući suce i policiju, sa zadatkom da se iskorijene klanovi. Nakon dvije godine i s oskudnim proračunom je pokrenuta samo jedna istraga, protiv ministra prometa.

“Svatko tko je pokušao pokrenuti ozbiljniju istragu je blokiran od strane Ujedinjenih naroda”, kaže se u izvješću OESS-a koje osuđuje “težak pritisak koji dolazi iz samog vrha Ujedinjenih naroda”, ne samo protiv domaćih sudaca, nego i istih sudaca koje je postavio UN, koji su, teoretski poslani da istražuju upravo organizirani kriminal. Konkretno, bile su blokirane sve osjetljive istrage koje su vodile do najvažnijih političara Kosova, od premijera na niže. Primjer?

Sami Lushtaku, bivši borac OVK, a zatim gradonačelnik Skenderaja, naselje u području Mitrovice, prije 1999. godine je bio na američkoj “crnoj listi” terorista. No, kako su Washingtonu bili potrebni saveznici za kopnenu operaciju, oni su rehabilitirali OVK. Problem je što se kosovska OVK financirala prodajom heroina, oružja i organa, a ova je praksa nastavljena i nakon “oslobođenja” Kosova intervencijom NATO saveza. Dakle, bivši gradonačelnik Sami Lushtaku sada radi nekažnjeno, prijeti da će ubiti suce i nitko ga ne može zaustaviti”, kaže Giuseppe Ciulla.

Kada god bi se naredila pretraživanja, svaki put bi bila blokirana iz vrha uprave Ujedinjenih naroda. Za albansko stanovništva Kosova su bivši borci OVK i dalje heroji, barem tako kažu Albanci s kojima su talijanski novinari razgovarali na komemoraciji pred grobnicom u selu Meje, gdje su 27. travnja 1999., samo dan nakon što je OVK iz zasjede ubio pet srpskih policajaca,pripadnici srpske policije i paravojnih postrojbi u odmazdi ubili skoro tri stotine albanskih civila.

“Naša knjiga nije protiv Albanaca, nego protiv Zapada koji surađuje s najgorim zločincima na Kosovu”, kažu Ciulla i Romano.

Osnovno pitanje je zašto je 10 godina UN zatvarao oči pred organiziranim kriminalom na Kosovu i zašto je dozvoljeno da čelni ljudi kriminalnih klanova dođu na vlast?

Dva novinara kažu “kako nisu sigurni da imaju stopostotni odgovor na to pitanje”, ali se on nameće sam po sebi, jer je “broj dva” u vrhu Ujedinjenih naroda uvijek bio Amerikanac s ovlastima da blokira istrage.

“U knjizi objavljujemo elektroničku poštu koja je trebala ostati tajna, a koja otkriva pritiske “broja dva” Ujedinjenih naroda na Kosovu da se zaustave procesi. Tada je Kosovo odlučilo ugostiti jednu od najvećih baza američke vojske izvan granica Sjedinjenih Država. Mi ne znamo što se radi u toj bazi, jer joj je nemoguće pristupiti. No, jedno je sigurno: sklopljen je dogovor s najgorim dijelom mafijaških ubojica i krijumčara heroina i postavljeni su na vlast u zamjenu za nešto”, zaključuje Giuseppe Ciulla.

Danas su obični Albanci ti koji najviše ispaštaju zbog potpuno promašene politike Ujedinjenih naroda, kasnije Europske unije koja još uvijek zatvara oči pred nespornom činjenicom da su u vrhu vlasti u Prištini ljudi koji su istovremeno o čelni ljudi kosovskih kriminalnih klanova.

Zbog toga kosovsko gospodarstvo i jeste na koljenima, a Kosovo je samu u proteklih nekoliko mjeseci napustilo preko 50 tisuća ljudi.

Zbog kriminalnog vrha kojeg štiti Pentagon oko 17 posto građana Kosova živi s jednim dolarom na dan, a 45 posto aktivnog stanovništva je nezaposleno. Zar je moguće da se na na cijelom Zapadu ne može naći nekoliko ulagača koji će potaknuti na oporavak posrnulo gospodarstvo Kosova, zemlje sa stanovništvom od jedva dva milijuna ljudi? Naravno da nema ništa lakše od toga, pogotovo ako se u obzir uzmu prirodni resursi Kosova.

Međutim, Washingtonu odgovara ovakva situacija, jer ako se pokrenu istrage protiv vrha kosovske vlasti i svih bivših zapovjednika OVK, tko će im ostati za ovakve zadaće poput terorističkog upada u Makedoniju? I recimo konačno da to nisu bili naoružani napadači “iz jedne od susjednih zemalja”, nego su u Kumanovu napad izvršili bivši pripadnici OVK koji su došli iz Kosova, zemlje, kako kažu Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano, “guste magle u kojoj gospodare albanski vukovi pod američkom zaštitom”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Da li je, i zbog čega, Balkan zanimljiv stranim obavještajnim agencijama? Koje agencije nadziru regiju?

Independant pisao je prošle godine kako CIA ima špijunske baze u svojim veleposlanstvima širom svijeta.

Tako su se na popisu našle baze u Zagrebu, Ateni, Bakuu, Budimpešti, Frankfurtu, Ženevi, Kijevu, Madridu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Prištini, Rimu, Sarajevu, Tbilisiju, Tirani i Beču, objavio je britanski dnevnik pozivajući se na dokumente zviždača Edwarda Snowdena.

U navodnoj šijunskoj aferi ovih dana našla se i Crna Gora, izvještava američko novinska agencija AP, tvrdeći da se ulazak Crne Gore u NATO odlaže jer u crnogorskim tajnim službama rade ruski špijuni. Premijer Crne Gore, Milo Đukanović, izjavio je kako “u razgovorima koje je vodio nije spominjano da postoji ijedan, a kamoli 25 do 50 takvih agenata koji bi ugrožavali crnogorske sigurnosne standarde putem kojih Crna Gora ima namjeru pristupiti NATO-u”.

O ovoj temi u emisiji Kontekst Al Jazete govorili su u Tome Batkovski, profesor na Fakultetu sigurnosti u Skoplju, Željko Cvrtila i Zoran Dragišić, profesor Beogradskog fakulteta za bezbednost.

Regija je često upletena u različite sigurnosno-špijunske spekulacije, države iz regije spominju se, kako u velikoj objavi diplomatskih depeša koje je objavio WikiLeaks, tako i u objavi informacija NSA zviždača, Edwarda Snowdena. Na NSA-ovoj mapi nadzora koju je Snowden predstavio, Hrvatska je, zajedno uz BiH, Makedoniju, Sloveniju i Crnu Goru označena zelenom bojom, što označava veći stupanj nadzora, dok je Srbija označena crnom bojom, što pak označava najmanji stupanj nadzora.

Na temelju tih podataka, izgleda da je regija i dalje interesantna stranim obavještajnim službama.

Tome Batkovski, profesor na Fakultetu sigurnosti u Skopju, tvrdi kako je “Balkan uopće, a i historijski, jako interesantan obavještajnim službama jer se na njemu često prelamaju strateški interesi država koje imaju svoje aspiracije u ovom dijelu Europe”.

Batovski ističe kako je “Balkan i most prema Aziji, ali i demarkirajuća linija interesa velikih sila” te navodi da je “za strane države jako važno kako će se ovo područje konsolidirati nakon procesa tranzicije i kakvi će se procesi u njima odvijati”.

Batovski razlikuje tri razine sigurnosno-obavještajnog djelovanja u regiji.

“Prva razina se odnosi na sudar službi velikih sila, druga na odnose službi novonastalih država koje u postratnom periodu imaju niz otvorenih pitanja. Treća rezina ukljućuje najslabije države, koje i same moraju osigurati svoju sigurnost”.

U globaliziranom, umreženom svijetu, postoje problemi koji nadilaze sposobnosti pojedinačnih država, kao što su međunarodni kriminal, trgovina ljudima, oružjem te terorizam.

Željko Cvrtila, savjetnik za poslovnu i javnu sigurnost, ističe kako “službe u nekim predmetima moraju surađivati, no navodi da se službe s područja bivše Jugoslavije nalaze u posebnoj situaciji. Zbog niza otvorenih pitanja između tih zemalja, postoji animozitet u postratnom vremenu”. Cvrtila to povezuje sa situacijom nepovjerenja i opipljivih tenzija između SAD-a i Rusije u posthladnoratovskom periodu te smatra kako će takvo stanje “i kod nas prevladavati još neko vrijeme”.

U fokusu stranih obavještajnih službi sve manje se nalazi “klasična špijunaža”. Zoran Dragešić, profesor beogradskog Fakulteta za sigurnost, drži kako je “Balkan izašao iz ratova”, ali ističe kako je u regiji “razvijen organizirani kriminal”, a prisutno je i djelovanje “međunarodnih terorističkih mreža”.

Profesor Dragešić smatra kako je najveći interes stranih službi “upravo nadzor takvog oblika transnacionalnog kriminala, terorizma te ostvarivanje ekonomskih interesa matičnih zemalja”. Komentirajući metode rada obavještajnih službi, ističe kako je “HUMINT, ljudska komponenta prikupljanja podataka, nezamjenjiva”. Unatoč tehničkom nadzoru i sredstvima koja stoje na raspolaganju stranim službama, Dragešić smatra kako “razvoj mreža agenata ostaje ključan”, ističući pritom kao najvažnije “vrbovanje utjecajnih agenata – novinara, državnih dužnosnika, magnata”.

Cvrtila podupire takav pogled na aktualne trendove u sigurnosno-obavještajnoj zajednici, navodeći kako je “ključni strateški interes danas utjecaj na dužnosnike. Moć države danas se mjeri kroz gospodarstvo i snagu ekonomije, a fokus službi već je dugo na otkrivanju patenata i ekonomskih situacija koje se mogu preslikati u matične države”.

Batkovski ističe i kako je Balkan dobio na važnosti zbog islamskog fundamentalizma te navodi kako je evidentirano da je “u Siriji poginulo oko 30-ak islamista s područja Balkana”. Navodi kako je utoliko preventivno protuterorističko djelovanje na Balkanu ključno.

Dilema o sigurnosno-obaještajnom djelovanju uključuje i njegovu legalnost.

Batkovski ističe kako je samo “prikupljanje podataka u stranim zemljama špijunaža, i da je to kazneno djelo. Ako je agent koji to radi otkriven, kazneno će odgovarati”.

“Rizik je za aktere ogroman, no opravdava se potencijalnim dobitima na području ostvarivanja strateških i vanjskopolitičkih interesa država”, navodi Batkovski.
 

 
(index, youtube.com/uredio: nsp)