Svjetska populacija kralježnjaka pala je prosječno 60 posto od 1970. godine, prema novom izvješću svjetske organizacije WWF

Bioraznolikost na Zemlji u posljednjih nekoliko desetljeća prolazi kroz stalno, gotovo kataklizmičko uništenje. Od 1970. do 2014. ono je rezultiralo smanjenjem populacije divljih životinjskih vrsta za čak 60 posto, novi su podaci Svjetskoga fonda za zaštitu prirode (WWF).

Za potrebe izvješća pod nazivom “Živi planet” (Living Planet Report), koji je WWF izradio u suradnji s Londonskim zoološkim društvom, stručnjaci su diljem svijeta pratili i prikupljali podatke o oko 4000 različitih vrsta ptica, riba, sisavaca, vodozemaca i gmazova.

Direktor WWF-a Marko Lambertini je u povodu objavljivanja izvješća kazao kako očuvanje prirode treba shvatiti u puno širem kontekstu i ne svoditi ga samo na zaštitu ugroženih životinjskih vrsta, poput panda, tigrova ili kitova.

“Nema perspektive zdrave budućnosti za ljude koji žive na planetu s nestalnom i poremećenom klimom, s iscrpljenim oceanima, uništenim tlom i opustošenim šumama, na planetu gotovo u potpunosti lišenom bioraznolikosti”, upozorio je Lambertini.

Nestanak faune evidentan je na cijelom planetu, a neki su njegovi dijelovi posebno ugroženi, poput primjerice tropskog pojasa.

U prethodnom, desetom izvješću “Živog planeta” evidentirano je smanjenje populacije divljih životinja za 58 posto, a u ovogodišnjem znanstvenici upozoravaju na to da se stanje pogoršalo i da se populacija divljih životinja smanjila za 60 posto.

U posljednje 44 godine na području Južne Amerike i Kariba zabilježeno je “zastrašujuće” smanjenje životinjske populacije od čak 89 posto, stoji u dokumentu.

U istom je razdoblju nestalo oko 23 posto faune Sjeverne Amerike i Grenlanda, a na području Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka 31 posto.

Na smanjenje bioraznolikosti danas najviše utječu pretjerano iskorištavanje Zemljinih resursa te poljoprivreda, a oba su čimbenika posljedice povećanih potreba i potrošnje ljudi koji je nastanjuju.

Smanjenju divlje populacije pridonose smanjenje prirodnog staništa, zagađenje i klimatske promjene. Bioraznolikost je od temeljnog značaja za zdravlje ljudi, blagostanje, prehranu i sigurnost općenito, kao i za stabilnost ekonomskih i političkih sustava diljem svijeta, stoji u izvješću WWF-a.

“Svijet bi trebao prihvatiti nov globalni sporazum koji će se odnositi na prirodu i ljude, na način na koji je prihvaćen dogovor o klimatskim promjenama u Parizu 2015.”, smatra Lambertini.

“Mi smo možda posljednja generacija koja može poduzeti konkretne korake i preokrenuti ovakav negativan trend. Razdoblje do 2020. godine predstavlja odlučujuć trenutak u ljudskoj povijesti”, stoji u izvješću.

Izvješće The Living Planet objavljuje se svake dvije godine, a svrha mu je omogućiti pregled stanja životinjskog svijeta na Zemlji.

(dnevno.hr)

Ako ste u prirodi i oko nje, uvijek se možete osjećati dobro – to nije nikakva raketna znanost

No, prema izvješću Daily Maila, njemački znanstvenici su otkrili fizički dokaz čuda koje priroda može učiniti na psihčko zdravlje osobe.

Istraživači su proveli istraživanje kako bi procijenili regije obrade stresa u mozgu i kako se one razvijaju prilikom izloženosti življenju na rubu šume.

Znanstvenici Sveučilišnog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf otkrili su da življenje u blizini obilja drveća smanjuje stres jačanjem područja mozga koji kontrolira obradu emocija, poznatu kao amigdala.

Amigdala je područje sive tvari u mozgu koja obrađuje pamćenje, emocionalne reakcije, odlučivanje i instinkte opstanka.

Ona također igra ulogu u seksualnoj aktivnosti i libidu ili seksualnom nagonu kod ljudi. A to je od vitalnog značaja za riješavanje anksioznosti, a za ljude koji su bili uključeni u studiju je utvrđeno da su robusniji od onih koji žive u blizini otvorenih zelenih površina, pustoši ili rijeka u urbanim područjima.

Prema istraživanju kojeg je vodila dr. Simone Kuhn: “Istraživanja o plastičnosti mozga podupiru pretpostavku da okoliš može oblikovati strukturu i funkciju mozga. Zato smo zainteresirani za uvjete okoliša koji mogu imati pozitivan učinak na razvoj mozga.”

Neke bolesti kao što su depresija, anksiozni poremećaji i šizofrenija prevladavaju u gradskim područjima kod ljudi koji su stalno izloženi buci, zagađenosti i velikom broju ljudi u već prepunim malim prostorima. Ti čimbenici doprinose pogoršanju mentalnog zdravlja i ukupnoj kvaliteti života.

Nadalje je napravljena lista od strane Zipjet.co.uk, najmanje stresnih i najstresnijih gradova 2017. godine:

Najmanje stresni gradovi

1. Stuttgart, Njemačka
2. Luxembourg City, Luksemburg
3. Hannover, Njemačka
4. Bern, Švicarska
5. München, Njemačka
6. Bordeaux, Francuska
7. Edinburgh, Velika Britanija
8. Sydney, Australija
9. Graz, Austrija
10. Hamburg, Njemačka

Najstresniji gradovi

1. Bagdad, Irak
2. Kabul, Afganistan
3. Lagos, Nigerija
4. Dakar, Senegal
5. Kairo, Egipat
6. Tehran, Iran
7. Dhaka, Bangladeš
8. Karachi, Pakistan
9. New Delhi, Indija
10. Manila, Filipini

“Istraživanja ljudi na selu pokazala su da je život blizu prirode dobra za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit. Stoga smo odlučili istražiti gradske stanovnike” – rekla je Kuhn.

Koautor studije Ulman Lindenberger sa Instituta Max Planck za ljudski razvoj u Berlinu izjavio je: “Naše istraživanje po prvi put istražuje vezu između značajki urbanog planiranja i zdravlja mozga”.

U istraživanju su bile uključene 341 odrasle osobe u dobi između 61 i 82 godine koji su napravili testove pamćenja i razmišljanja i podvrgnuli se skeniranju mozga. Podaci su zatim kombinirani s podacima o vrsti okruženja u kojem žive sudionici.

Nalazi pokazuju da su gradski stanovnici koji su živjeli blizu ruba šume imali veću vjerojatnost da se bolje suočavaju sa stresom zbog amigdale koja pokazuju opće fiziološko zdravlje.

Utvrđeni su drugi čimbenici kao što su obrazovanje i razine dohotka koji nisu imali značajan utjecaj na rezultate.

NoviSvjetskiPoredak.com

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama

Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova. To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

‘Želite li proniknuti u tajne univerzuma pozabavite se energijom, frekvencijom i vibracijom.’ – Nikola Tesla

‘Ono što nazivamo materijom ustvari je energija, čija vibracija je snižena kako bi bila opaziva osjetilima. Materija ne postoji.’ – Albert Einstein

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama. Vezano uz gornje tvrdnje, mogu li zvučne frekvencije utjecati na čovjeka? Naravno da mogu.

Način na koji frekvencije utječu na fizički svijet demonstriran je raznim eksperimentima, na polju znanosti pod nazivom kimatika i memorijske sposobnosti vode.

Kimatika pokazuje da kada se zvučne frekvencije gibaju kroz određeno sredstvo, kao što su voda, zrak ili pijesak, one izravno mijenjaju vibraciju materije. Slika pokazuje kako kukurzno brašno u vodenoj otopini reagira stvaranjem oblika pod utjecajem visokih vibracija.

Memorija vode također ilustrira kako naše namjere mogu mijenjati čak i materijalni svijet. Ovo je demonstrirao dr. Masaru Emoto, čija istraživanja ilustriraju kako jednostavne namjere artikulirane preko zvuka, emocija i misli mogu dramatično promijeniti oblik kristaliziranih čestica vode.

Na slikama dolje vidi se razlika s kojom kristali vode reagiraju na agresivnu heavy metal glazbu i klasičnu glazbu.

PRIRODNA FREKVENCIJA UNIVERZUMA

Svi mi u sebi imamo određenu vibracijsku frekvenciju, da i ne spominjemo naše tijelo, čijih 70 posto tvori voda. Dakle, zasigurno možemo očekivati da glazbene frekvencije mogu mijenjati naše vibracijsko stanje. Neki bi ovo mogli nazvati ‘pseudoznanošću’, no gore spomenuti uzorci i znanstveni eksperimenti ne lažu. Svako izražavanje kroz zvuk, emociju ili misao sadrži specifičnu frekvenciju koja utječe na sve oko sebe.

Zanimljivo, odete li izvan grada, u prirodu, osjećate se kao preporođeni, a nijanse boja, pjev ptica, kreket žaba, žubor vode imaju smirujuć učinak na um. Ti zvukovi se sastoje od vibracijske frekvencije koja se mjeri Hertzima (Hz). Svi ti prirodni harmonici vibriraju na 432 Hz, što je i prirodna frekvencija univerzuma.

Mnoge religije koriste tonove na 432 Hz u svojim napjevima, a šamani u Amazoni tijekom iscjeljujućih ceremonija s ayahuascom. Čak je i tibetanska zvučna zdjela ugođena na 432 Hz, kao i mnogi drugi drevni instrumenti koji su podešeni na ovu prirodnu vibracijsku frekvenciju.

Zamislite sada da je cjelokupno stanovništvo Zemlje, i ne znajući, ‘ugođeno’ na drukčiju, neprirodnu frekvenciju od 440 Hz, kao što i jest. Ako vibriranje u skladu s univerzumom može ponuditi toliko pozitivnih stvari, bi li desinkronizacija od našeg izvora mogla imati jednako snažne negativne učinke?

GOEBBELSOV STANDARD VAŽI I DANAS

Bi, ali vratimo se na trenutak u vrijeme kada smo se otuđili od vibracije Zemlje, univerzuma i svega što nije umjetno. Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.

To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti.

Začudo, 1950. američke vlasti su odredile ISO standard prema kojemu sva glazbena oprema, te glazba na TV-u i radiju mora biti emitirana na 440 Hz.

Po nekim teorijama, Rockefellerova zaklada započela je taj rat protiv čovjekove svijesti nametanjem standarda ugađanja tonova na A=440 Hz. (U SAD-u takva frekvencija je predlagana još 1936. godine.)

Glazba na frekvenciji od 440 Hz kolidira s čovjekovim energetskim centrima tj. čakrama, od srca do podnožja kralježnice, a stimulirane su čakre iznad srca. Prema nekim teorijama, takva vibracija stimulira ego i funkcije lijeve polovice mozga, potiskujući emocije srca, intuiciju i kreativno nadahnuće.

Sadašnje ugađanje glazbe na 440 Hz nije u harmoniji ni na kojoj razini s kozmičkim kretanjem, ritmom ili prirodnom vibracijom. Mozart i Verdi bazirali su svoju glazbu na prirodnoj vibraciji, a ugađanje na 432 Hz je nazvano „Verdijevim ugađanjem”. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

Vladari iz sjene uspješno snižavaju vibracije ne samo mlade generacije nego i svih nas. Te destruktivne frekvencije usmjeruju misli prema iskrivljenosti, neskladu i nejedinstvu.

SKRIVENA MOĆ KOZMIČKIH FREKVENCIJA

‘Preko ove neprirodne, standardne frekvencije ugađanja tonova (440 Hz), lišene simetrije svetih vibracija, objavljen je rat podsvjesnom umu zapadnjaka.’ – L. C. Vincent

‘Ako želite saznati da li se carstvom dobro vlada, je li društvo moralno ili nije, odgovor će vam dati kvaliteta njegove glazbe.’ – Konfucije

Smatra se da je frekvencija od 432 Hz matematički sukladna obrascima univerzuma. Istraživanja pokazuju da 432 Hz vibrira u skladu s kozmičkim zlatnim omjerom (‘zlatnim rezom’), odnosno brojem pi, objedinjujući svojstva svjetla, vremena, prostora, materije, gravitacije i magnetizma s biologijom, kodom DNK i sviješću. Kada naši atomi i DNK počnu rezonirati u skladu sa spiralnim obrascem prirode povećava se naš osjećaj povezanosti s prirodom. Broj 432 također se odražava u omjerima Sunca, Zemlje i Mjeseca, kao i kod precesije ekvinocija, Sri Yantre, Velike piramide u Egiptu, Stonehengea i mnogih drugih svetih mjesta.

Također je zanimljivo da je frekvencija od 432 Hz usklađena s kromatskim spektrom, dok frekvencija od 440 Hz od njega odskače.

Digitalna umjetnica i kanalizatorica duhovnih poruka Maia Nartoomid kaže: ‘Moj mentor s unutarnjih razina ThothHorRa rekao mi je da je 432 Hz frekvencija unutar moždane jezgre, ne samo u ljudi već i kod svih živih bića koja nastanjuju Zemlju’.

Evo još nekoliko intrigantnih podataka u vezi frekvencije od 432 Hz: Ona je usklađena s astronomskim računanjem precesije ekvinocija: 432 x 60 = 25920.

Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz.

Broj 432 nalazimo na bezbroj drevnih svetih mjesta, a broj kipova u Borobuduru, najvećem budističkom hramu na svijetu, ‘hramu bezbrojnih Buda’ iznosi 432.

Kada se napravi korekcija na 432 Hz druge note cijele oktave očituju mnoštvo drevnih svetih brojeva koji su zapanjujuće povezani s astronomijom, svetom geometrijom, točnom geografskom širinom i dužinom piramida i drugih svetih mjesta, zatim s Biblijom i ostalim misterioznim literarnim djelima, poput Bhagavad-gite.

Gore spomenuta umjetnica Maia Nartoomid ističe: ‘Većina drugih sisavaca i živih bića nisu toliko osjetljivi na mijenjanje njihovog prirodnog signala od 432Hz, budući da imaju snažniji utisak magnetskog polja u svojem mozgu (prema Thotovom uvidu u zapise akaše). Uostalom, delfini, slonovi i zrikavci ne hodaju uokolo cijeli dan sa slušalicama ipoda na ušima!’

Slušajte kako ptičice pjevaju i bit ćete pomlađeni čistom glazbom prirode.
 

(nexus-svjetlost.com)

O razornim posljedicama opadajuće brojnosti pčela se razgovaralo na prvom ‘Svjetskom danu pčela’ 20. svibnja

Oko 80 posto usjeva oprašuju insekti. Postoji li alternativa kako bi se osigurala budućnost naše hrane.

Prema Greenpeaceu, oko 40 posto komercijalnih pčela za uzgoj je nestalo diljem SAD-a od 2006. godine. Pad je pripisan Poremećaju kolapsa kolonija (CCD), fenomen koji se pojavljuje kada većina pčelinjih radilica kolonije odjednom nestane.

Uzrok je nepoznat, iako neki stručnjaci nude razna objašnjenja u rasponu od infekcija, povećane urbanizacije, gubitka staništa i rasprostranjenog korištenja pesticida.

Bez obzira na razlog, oprašivanje insekata izravno doprinosi proizvodnji ogromnog dijela svjetske opskrbe hranom, pa bi dramatičan pad populacije pčela trebao biti upozorenje: ili ćemo doći do korijena problema ili razviti tehnološku alternativu sposobnu za obavljanje iste funkcije.

Ali je li tehnološko rješenje čak i održivo?

Istraživanje robotskih zamjena za pčele je predvodio Eijiro Miyako na japanskom Nacionalnom institutu za naprednu industrijsku znanost i tehnologiju. Ručno upravljani dron, uređaj širok oko četiri centimetra i prekriven konjskom kosom tretiranom gelom je dizajniran za skupljanje peludi.

Miyako se nada da će tim jednog dana razviti dronove koji će imati umjetnu inteligenciju kako bi samostalno identificirali cvijeće i usmjeravali njihov let između njih. Dronovi su se već pokazali sposobnim unakrsno oprašivati japanske ljiljane bez oštećenja krhkih latica ili stabljika.

“Nadamo se da će to pomoći u borbi protiv problema pada populacije pčela”, rekao je Miyako za časopis New Scientist. “Važno je da se pčele i dronovi koriste zajedno.”

U ožujku je američki maloprodajni div Walmart podnio patent za robotske pčele za koje se nada da će moći oploditi nasade poput njihovih prirodnih kolega. Iako su planovi tvrtke za patent robotskog roja nejasni, neki stručnjaci vjeruju da se maloprodajni gigant širi na poljoprivredno tržište.

A ako robo pčele ne uspiju?

Druga mogućnost ublažavanja prijetnje pomora pčela je metoda poznata kao peludna prašina, u kojoj se polen raspršuje po poljima iz zrakoplova. Prema studiji MIT-a, prašina peludi djelotvorna je za neke usjeve, ali donosi niže prinose od plodova nego prirodno oprašivanje.

Postoji također mogućnost i ručnog oprašivanja od biljke do biljke sa kistom umočenim u pelud. U gradu Hanyuanu, planinskom dijelu kineske jugozapadne pokrajine Sichuan, kruške su uzgajane primjenom tehnika ručnog oprašivanja od ranih osamdesetih godina. Tradicija je počela nakon što su lokalni pčelari odbili unajmiti svoje pčele za prirodnu oprašivanje nakon što su saznali da se insekticidi koriste za ubijanje grinja na stablima.

Pa što da radimo – da umremo od gladi?

Čak su i izumitelji robotskih pčela skeptični oko toga da li roboti mogu doista doista djelovati kao prave pčele.

Najlakše je općenito spasiti pčele. Prema organizaciji New York Bee Sanctuary, najbolji način da to učinite je izbaciti sve pesticide, fungicide i herbicide iz vašeg vrta.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Eterična ulja dobivaju sve više na popularnosti, i konačno počinju dobivati zasluženo priznanje za svoje zdravstvene beneficije

Ali s toliko mogućnosti, može biti teško suziti izbor ulja koja najbolje odgovaraju vašim potrebama.

A kada pripremate komplet za preživljavanje, manje je često više – pogotovo kada je prostor ograničen.

Dakle, evo kratkog popisa nekih vrlo bitnih eteričnih ulja za odabir u opremi za preživljavanje (i u vašem svakodnevnom medicinskom ormariću).

1. Ulje čajevca

Ulje čajevca, poznato i kao ulje Melaleuca alternifolia, odavno se koristi za razne medicinske namjene i zdravstvene prednosti. Na primjer, ono može se koristiti kao antiseptik za pranje i čišćenje manjih rana, kao što su ogrebotine i mali rezovi.

Da biste dezinficirali ranu, predlaže se miješanje jedne kapi ulja čajevca sa čajnom žlicom kokosovog ulja koje nanostite na zahvaćeno područje. Uz čišćenje rane, ulje čajevog ulja također potiče iscjeljenje.

Ulje čajevca također ima kozmetičku primjenu; može se koristiti kao deodorant i pomoći u borbi protiv stanja poput akni i prhuti.

Međutim, potrebno je poduzeti određene mjere predostrožnosti, jer je nerazrijeđeno ulje čajevca vrlo moćno i može biti iritantno za osjetljivu kožu. Štoviše, nikada ga ne smije trošiti i uzimati oralno jer može biti vrlo otrovno.

2. Ulje lopova

“Lopovska” mješavina možda je jedan od najboljih dezinficijensa koje možete imati pri ruci; Ovo ulje čak stavljaju iznad ulja čajevca i ostalih eteričnih ulja za tu svrhu. Lopovska mješavina je mješavina ulja eukaliptusa, ulja češnjaka, ulja limuna, cimeta i ružmarina.

Jedna od najjačih točaka ove mješavine je njegova sposobnost da obuzda bolest. Ne samo da se može koristiti za čišćenje i dezinfekciju površina, nego se može nanijeti i na kožu kao dezinficijens.

Čak se može primijeniti pod nosnice kako bi spriječili zarazu kad ste u blizini drugih bolesnih osoba. Rečeno je da se štiti od prehlade, gripe, bronhitisa, sinusitisa, upale pluća, upale grla i drugih bolesti.

3. Ulje limunske trave

Limunska trava je cijenjena zbog svojih bezbrojnih zdravstvenih prednosti. Osim što je snažno protuupalno sredstvo, ima antimikrobna svojstva i vrlo je cijenjena zbog svoje sposobnosti da pomogne u liječenju groznice.

U slučaju visoke povišene temperature, izvori sugeriraju da kombiniranje nekoliko kapi ulja od limunske trave i kokosovog ulja može smanjiti vrućicu kada se primijeni na vrat vrat, prsa i stopala. Smatra se da ova mješavina sigurno pomaže smanjenju temperature tijela.

Uzimanje kap ulje limunske trave sa čašom vode također pomaže čišćenju toksina iz tijela. Smatra se da limunska trava smanjuje zadržavanje vode i ublažava bol u mišićima. Osim toga, limunska trava se može koristiti za ublažavanje glavobolje i za odbijanje insekata od ljudi i životinja.

Ljudi mogu koristiti kombinaciju ulja limunske trave i bazičnog ulja kao što je maslinovo ulje, za ublažavanje uboda insekata utrljavanjem te smjese u mjesto uboda. Za pse, možete pokušati primjeniti nekoliko kapi limunske trave na ogrlici koji će komarce i druge dosadne insekte.

4. Ulje lavande

Posljednje, ali sigurno ne manje bitno, imamo ulje lavande. Jedna od najčešće poznatih namjena vezano za lavandu je opuštanje, ali ono može učiniti mnogo više od toga.

U aromaterapiji, lavanda je poznata po tome što smanjuje osjećaj depresije, anksioznosti i stresa. Također može pomoći u borbi protiv nesanice i drugih problema sa spavanjem potičlući dublji san.

Ali prednosti ne prestaju sa aromom: ulje lavande može se koristiti lokalno kako bi se olakšala iritacije kože, iliječile rane i opekline i smanjile upale. S visokim sadržajem antioksidansa, ulje lavande može također pomoći u održavanju zdravlja vaših imunoloških i živčanih sustava.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vjerovali su da bolest napada neuravnoteženu osobu koja misli negativno i prakticira nezdrav način života

Plemena američkih Indijanaca oduvek su živjela u skladu s prirodom. Sve svoje tegobe liječili su biljkama koje su pronalazili u prirodi

U skladu s time, priroda ih je liječila, a oni su je zauzvrat duboko poštovali. Današnja istraživanja su potvrdila ljekovitost biljaka koje Indijanci koriste već tisućama godina.

Životna filozofija Indijanaca

Temelji indijanske životne filozofije su poštovanje i razumijevanje. Indijanci su imali veliko poštovanje prema prirodi, životinjama i zemlji.

Pratili su prirodne promjene, promatrali su ponašanje životinja i stečeno znanje su prenosili potomcima. Međuljudski odnosi unutar plemena bili su tolerantni i pozitivni.

Indijanci su vjerovali da sve na Zemlji ima dušu – ljudi, životinje, biljke, planine, rijeke, zemlja… Na tome se temeljio i njihov odnos prema svemu što ih okružuje.

Cijenili su Majku prirodu, a ona im je vraćala darivajući ih svojim prirodnim bogatstvima. Indijanci su vjerovali da je za zdravlje bitna ravnoteža duha i tijela.

Štoviše, vjerovali su da bolest napada neuravnoteženu osobu koja misli negativno i prakticira nezdrav način života. Indijanci su jednako poštovali unutrašnji i vanjski svijet pa su smatrali da je duhovnost preduvjet za dobro zdravlje.

Tradicionalne metode liječenja američkih Indijanaca

Prema vjerovanju Indijanaca, bolesna osoba pati zbog nesklada između duha i tela. Zato su se Indijanci borili da bolesnog vrate u ravnotežu i da liječe prvo osobu, a ne samu bolest.

Njihova medicina se temeljila na darovima prirode, tj. na ljekovitim biljkama. Teško je otkriti kako su prepoznali ljekovite biljke, ali pretpostavlja se da su im u tome pomogle životinje.

Promatrali su koju biljnu hranu jedu ranjene i bolesne životinje, pa su tako shvaćali da biljke mogu pomoći i ljudima.

Da bi bili zdravi, Indijanci su se pridržavali ovih načela:

• Duh i tijelo trebaju biti u harmoniji.

• Život u zajednici mora biti skladan.
• Trebamo se brinuti o prirodi i djeci.
• Važno je poznavati ljekovite biljke.

#Ljekovite biljke američkih Indijanaca

Američki Indijanci koristili su aloju, kamilicu, kupinu, malinu, korjen đumbira, ginseng, ružmarin, kadulju, metvicu, šipak, eukaliptus, ehinaceju, komorač, sladić, valerijanu, crvenu djetelinu, divizmu i mnoge druge ljekovite biljke.

Sok i gel od aloje, Indijancima je služio za ublažavanje opeklina, ugriza insekata i rana.

Kamilicu su koristili u obliku čaja kod problema s crevima i mučnine.

Koru i list kupine su, kao i kamilicu, kuhali i pili kao čaj protiv upala i probavnih tegoba.

Korjen maline konzumirali su u obliku čaja ili sirov kod proljeva i bolesti probavnog trakta.

Koren đumbira koristili su u prahu, kao začin ili čaj, ali i u obliku melema ili obloga kod upala, prehlada i gripe, oslabljenog imuniteta i cirkulacije.

Korjen ginsenga dodavali su u hranu pa su od njega pripremali čaj ili melem protiv umora, za jačanje imuniteta i poboljšanje koncentracije, kao i za bolji rad jetre i pluća.

Ruzmarin su koristili kao začin, ali i u obliku čaja kod bolova u mišićima kao i za poboljšanje metabolizma i cirkulacije.

Kadulju su koristili u obliku čaja ili u prehrani kod poremećaja u probavi, prehlade i bolnog grla ali i kao prirodnu zaštitu od insekata.

Metvicu su, kao i kadulju, koristili u obliku čaja ili u prehrani kod prehlade, kašlja i problema s disanjem.

Šipak su Indijanci koristili u prerani ili kao čaj kod prehlade, kašlja, crevnih problema i upala.

Ulje lista i korena eukaliptusa koristili su kod kašlja, nadraženog grla i groznice. Danas je upravo eukaliptus česti sastojak u sirupima protiv kašlja.

Korjen ehinaceje koristili su za jačanje imuniteta ali i kod groznice i infekcija. Danas se koristi u obliku tinktura.

Komorač su Indijanci koristili za žvakanje ili kao čaj kod kašlja, grlobolje i loše probave.

Korjen i lišće sladića koristili su kod kašlja, prehlade i bolnog grla. Danas se konzumira u obliku čaja.

Valerijanu su koristili u obliku čaja za olakšavanje bolova u mišićima i za smirenje.

Bobice, stabljike, cvjetove i lišće biljke orlovi nokti (drugi naziv je kozja krv) koristili su za liječenje uboda insekata i infekcije kože, a u obliku čaja za liječenje prehlade i glavobolje.

Listove i korjen pasiflore, Indijanci su kuhali i pili kao čaj za smirenje i ublažavanje bolova u mišićima, ali i u obliku melema za liječenje opeklina, ugriza insekata i čireva.
 
(kurir.rs)

Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera došao je u šumu iznad sela Kokočak i počeo graditi svoj dom. Ne želi internet, struju, vodu, TV…

Selo Kokočak u Parku prirode Papuk , nedaleko Orahovice , gotovo i ne postoji na zemljopisnim kartama. U Kokočaku je do prije dva mjeseca živjelo tek petero ljudi. I onda, na čuđenje svih, u šumu iznad sela došao je i počeo graditi svoj dom Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera .

Ne treba mu ništa – ni ljudi

Dodatno čuđenje mještana izazvao je najavom da ne namjerava uvoditi ni struju te da mu ne trebaju ni voda ni internet ni televizija ni radio ni drugi – ljudi. No, najviše je sve iznenadio kad je obznanio da je sve materijalno što je do tada imao u životu podijelio prijateljima.

Sebi je ostavio tek 10.000 eura kojima je kupio 50.000 četvornih metara zemljišta ponad Kokočaka na kojem kani izgraditi brvnaru od prirodnih materijala i “uživati u svom duševnom miru”.

‘Odluku nisam donio preko noći. Želim biti čoban’

Moja filozofija se svodi na život u skladu s prirodom, bez ikakvog otpada, ne proizvoditi nikakvo smeće, pomoći lokalnoj zajednici i sebi naći neki mir. To sam sve pronašao u Kokočaku i moj dolazak ovdje, koliko god to vama zvučalo i izgledalo radikalno, nije bila odluka koju sam donio preko noći.

Novac me nikada nije previše zanimao, premda se lijepio za mene, i u njemu nije nikakav problem. Jednostavno, htio bih se sad malo više posvetiti prirod i i promijeniti kompletan način života. Želim biti čoban – priča Nikola.

Ovo je njegov raj

Prije tri godine, kad je u potrazi za duševnim mirom nabasao na neki oglas i tragom njega došao u Kokočak, Nikola je već na prvi pogled znao da će to mjesto biti njegov raj. Kaže, obišao je cijeli svijet, svugdje je sa svojim vrhunskim atletičarima dočekivan kao kralj i imao najbolji mogući smještaj, ali – nigdje nije doživio da može piti vodu iz potoka.

Poklonio tvrtku vrijednu milijune eura, poklonit će i luksuzan stan

Pregledavajući golemu parcelu koja se nudila za prodaju, između stabala je bio raširio mrežu za spavanje i na njoj spavao danima. Znao je da će se tamo vratiti.

Po povratku u Tursku, u kojoj je tada bio glavni trener atletske reprezentacije te zemlje, svom poslovnom partneru je doslovno poklonio tvrtku vrijednu milijune eura i rekao da ga to više – ne zanima.

Tako i danas kaže da će za mjesec dana, ako se slučajno ne predomisli, isto napraviti s golemim luksuzno opremljenim stanom u Adis Abebi u Etiopij i i darovati ga svom tamošnjem prijatelju.

“Meni materijalne stvari uistinu ništa ne predstavljaju u životu. Za mene je život u Kokočaku postao dosad moj najveći životni izazov. Nemam nikakvih planova, sve mi je svejedno, sad mi može pasti na pamet upaliti auto i odvesti se na Sjeverni pol. Znam da za sutra jedino moram pripremiti drva, jer sam ostao bez njih, i to je sve” – tvrdi Nikola.

U poslu je dosegao vrh i došao do zida

U poslu u kojem se bavio Nikola Borić je uistinu dosegnuo vrh. Kaže, u atletici se “popeo na Mount Everest , iznad toga nema ništa, a svi ponovni usponi nisu mu bili više zanimljivi”.

Nakon što je trenirao plivačicu Anu Sršen i s njom uzeo dvije srebrne medalje na paraolimpijskim igrama u Sydneyu i Ateni, sa Stjepanom Božićem radio šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Gordanom Kožuljem osvajao zlatne medalje, Dire Tune doveo do pobjede na bostonskom maratonu, sa Elvan Abeyleggese uzeo zlato na Europskom prvenstvu 2010., atletske momčadi Turske i Azerbajdžana vodio 2012. na Olimpijske igre, Marokanca Aminea Laaloua trenirao za pobjede u utrkama na 1.500 metara u Dijamantnoj ligi…, Nikola je došao do zida.

“Volim, obožavam svoj trenerski posao, ali, jednostavno, izgubio sam motivaciju za raditi i sve te uspjehe ponoviti . Evo, neki dan me zvao moj prijatelj Stjepan Božić, htio bi da ga pripremam za još jedan profesionalni boksački meč” – priča Nikola.

Jede tek jednom tjedno

Svoju asketsku životnu filozofiju, teško shvatljivu drugima, Nikola je počeo primjenjivati na svojoj prehrani prije osam godina. Sad je došao do razine da jede “tek jednom tjedno, za vikend, kad mu dođu prijatelji” i, eventualno, dan poslije obroka s prijateljima, kad pojede neko voće.

“Priuštim si ponekad neku kavu. Meni to odgovara, tako živim već godinama i nije mi nikakav problem biti danima bez hrane” – priča Nikola.

Spava na balama sijena

Od “tekovina civilizacije” Nikola je u Kokočak ponio tek Ladu Nivu , bez koje se nemoguće dovesti do njegove brvnare, poluraspadajući mobitel, kojeg uskoro kani “šibnuti u potok” i motornu pilu, kojom je raskrčio šumu.

Bio je unajmio i bager kojim je u brdu izdubio trap (hladnjak) i nasuo podest za brvnaru koja će biti gotova tek na proljeće. Dotad, spava na balama sijena pored goleme bačve koju je pretvorio u peć.

“Kad je pao snijeg, sedam dana se nisam spuštao u selo. Prijatelji su me pokušavali dobiti na mobitel, ali baterije su mi otišle. Kad su konačno u panici došli do mene, našli su me kako sjedim u kratkim rukavima pored tople bačve u brvnari. Samo sam im se nasmijao i začudio se zašto su se uplašili” – priča Nikola.

Posjećuju ga divlje svinje, jeleni, srnjaci, jazavci…

Prostor oko brvnare u izgradnji premrežen je tragovima divljih životinja koje se bez straha približavaju Nikoli i kojima on ostavlja hranu. Posjećuju ga divlje svinje, jeleni, srnjaci, jazavci, a sprijateljio se s lisicom kojoj ostavlja voće.

U divljinu nije ponio nikakvu knjigu, kaže: “Uživam što mi je glava prazna”!

“Ništa mi ne nedostaje i o ničemu ne razmišljam, sve mi je svejedno” – priča Nikola.

Mobitel punim kod susjeda’

‘Društvo mu pravi tek udomljena maca koju zove’ – Maca.

“Sve ovdje je moje , zemlja, drvo, hrastove grede sam dobio s jedne kuće stare 120 godina, cigle od susjeda, televizor nemam, radio nemam, internet nemam, mobitel punim kod susjeda” – priča Nikola.
 

 

 
(24sata.hr)

Tajne amiškog zdravlja su svima dostupne, ali ostatak svijeta ih uopće ne prepoznaje

Amiši su najzdraviji ljudi na svijetu. Oni uopće ne obolijevaju od raka i drugih bolesti koje na zapadu odnose milijuna života.

Također, ne obolijevaju ni od kardiovaskularnih bolesti dok je autizam u amiškim zajednicama apsolutna nepoznanica.

Tko su Amiši?

O Amišima, protestantskoj zajednici razasutoj u 28 američkih država s oko 250 tisuća članova, poznato je gotovo sve, pa ipak svako toliko osvanu u nekom novinskom članku ili TV prilogu zbog života koji neprestano intrigira svijet umoran od materijalističke paradigme.

Razlog za njihovo zdravlje nije ništa mistično, već naprotiv, tajne njihova zdravlja su jednostavne i dostupne, ali ih ljudi iz zapadnog svijeta rijetko prakticiraju, stoga je svijet sve bolesniji dok su Amiši sve zdraviji.

A ovo su tajne njihova zdravlja:

1. Amiši se uopće ne cijepe

Za početak, Amiši se nikada ne cijepe unatoč ogromnim pritiscima iz Vlade. Mnogi smatraju da je upravo nepostojanje cjepiva razlog zašto je autizam, alergije, boležljivost u tim zajednicama nepoznata pojava.

2. Amiši jedu organsku hranu

Jedno važno obilježje amiške zajednice je poljodjelstvo. Amiška zajednica je samodostatna i slobodna od genetski modificiranih organizama. Jedu sezonsku hranu koju sami uzgajaju, a umjetne šećer koji je prepoznat kao jedan od uzročnika raka, skoro da i ne poznaju.

3. Jednu mnogo zdravih masti

Amiši konzumiraju mnogo masti, međutim jedu samo one zdrave. Hrane se mnogim mliječnim proizvodima prepunim vitaminima A, E i K2. Meso i mliječne proizvode dobivaju od životinja koje također jedu organsku hranu, a hormoni, antibiotici, umjetna bojila, pojačivači okusa koji su postali svakodnevni dio prehrane ostatka svijeta, oni ne poznaju.

4. Amiši su fizički aktivni ljudi

Amiška zajednica ima izrazito malu stopu pretilosti, svega 3%. Amiši u prosjeku naprave 18 tisuća koraka dnevno. Prema riječima profesora Davida R. Basseta sa Sveučilištu u Tennesseeju, Amiši svojim načinom života pokazuju ljudima modernog doba koliko su zaostali u pogledu fizičke aktivnosti.

5. Amiši koriste fizičke oblike prijevoza

Ova zajednica oslanja se na fizičke oblike prijevoza. Mnogi od njih su stručni konjanici i ne oslanjaju se na traktore na svojim farmama, nego sve rade uz veliki napor, potpuno suprotno od ostatka svijeta koji čini baš sve da čovjek više ne čini nikakav napor. Napor ih drži u sustavnoj fizičkoj formi.

6. Amiši imaju malo stresa

Amiši žive život bez stresa. Među njima ćete naći svega nekoliko dijagnoza umora, dok depresija koja uništava brojne živote u svijetu danas tamo ne postoji. Oni sve čine u harmoniji, ne natječu se s nikim i njihovi su životi relativno bez stresa. To objašnjava zašto ne poznaju srčane bolesti jer stres povećava kortizol koji ako je učestalo povišen uzrokuje srčane i kardiovaskularne bolesti.

7. Naglasak na mirnoći

Ono što pomaže smanjiti razinu stresa u ovoj zajednici je mir. Amiši su ljudi usredotočeni na strpljenje, toleranciju i čekanje. Ovo razmišljanje potiče smirenost i život bez ikakvih pritisaka.

8. Bez tehnologije

Amiške zajednice kompletno odbacuju tehnologiju što objašnjava zašto su mnogi ljudi u zajednici savršeno zdravi. Nema smanjenja koncentracije, nema zračenja televizora, mobitela, rutera, koji dugoročno u ostatku svijeta izazivaju rak.

Odbacivanje tehnologije ovim zajednicama pomaže u njihovu miru i harmoniji ali i u međuljudskim odnosima, koji su upravo zbog tehnologije u ostatku svijeta postali veliki problem i uzročnik mnogih psiholoških i duhovnih poremećaja te otuđenosti.

9. Izloženost prirodi

Osim poljoprivrede, Amiši održavaju stalan kontakt s prirodom. Oni imaju izravan pristup poljima i drugim prirodnim sredinama. Amiši su manje izloženi dimu i drugim zagađivačima povezanim s urbanim životom, a jako su izloženi suncu, čistoj vodi, čistom zraku….

10. Osjećaj zajednice

Amiši brinu o sebi. Mnogi od njih posvećuju se brizi za starije i ostale članove zajednice kojima je pomoć potrebna. Obitelj im je jako važna, i rastava gotovo da i nema.

Nema promiskuiteta, prevara, pornografije. Jedni drugima pomažu, a zavist, natjecanje, ogovoranje pokušavaju odbaciti te zbog toga osim tjelesnog zdravlja Amiši imaju i veliko duhovno zdravlje koje im pomaže živjeti sa svima u miru.

Amiši se za gotovo sve tegobe liječe prirodno, a većina njih nikada u životu ne ode liječniku. Naravno, postoje pojedinci koji od svega ovog odudaraju, međutim činjenica je da su Amiši najzdraviji ljudi na svijetu upravo zbog ovog načina života. Života kojeg je ostatak svijeta napredno – odbacio.
 
(dnevno.hr)

Princ William, čija supruga očekuju svoje treće dijete, upozorio je da će eksplozija ljudske populacije diljem svijeta staviti „veliki pritisak” na biljni i životinjski svijet, osim ako se njome ispravno ne upravlja

Princ William je pozvao na globalno smanjenje stanovništva, upozoravajući da je „eksplozija populacije” diljem svijeta rezultirala da ljudi postanu virus na planeti.

Eugenika je program za poboljšanje ljudske vrste i to tako da bi trebalo spriječiti „inferiorne ljude“ da imaju djecu (negativna eugenika) i poticati one „superiorne“ da se što više razmnožavaju (pozitivna eugenika). (wiki)

Govoreći na gala večeri za zakladu “Tusk Trust” u Londonu, princ je rekao da ako se program eugenike ne provede, biljni i životinjski svijet će izumrijeti, piše Newsweek.

„U mom životu, vidio sam kako se životnjska populacija smanjuje za više od pola”, rekao je vojvoda od Cambridgea.

„Mi ćemo morati raditi puno više”, nastavio je, „i moramo misliti puno dublje ako želimo osigurati da ljudska bića i druge vrste životinja s kojima dijelimo ovaj planet nastave postojati.”

„Predviđa se da će ljudska populacija u Africi rasti do 2050-te godine oko tri i pol milijuna ljudi mjesečno.”

„Nema sumnje da ovo povećanje stanovništva stavlja divlje životinje i staništa pod ogromni pritisak.”

„Urbanizacija, razvoj infrastrukture, uzgoj, i sve dobre stvari koje imaju u sebi, će imati strašan utjecaj, osim ako sada ne počnemo planirati i poduzimati mjere.”

Vojvoda je rekao da je potrebno provesti nove ideje o tome kako upravljati vodenim resursima i ispašom životinja, u slučaju pretrpanost to ima „katastrofalan učinak” na biljni i životinjski svijet.

Izvještaj organizacije WWF i Zoološkog društva u Londonu objavljen u 2016. otkrio je da je svijet na putu da izgubi dvije trećine svojih divljih životinja do 2030. godine, uz uništenje divlje prirode kroz poljoprivredu, sječu šuma i krivolov koji su svi glavni čimbenici koji doprinose tome, izvijestio je o tome The Guardian.

Godine 2010. Williamov otac, princ Charles, koji je prvi nasljednik britanskog prijestolja, upozorio je da zemlja ne može „izdržati sve nas”, te da „u ćemo se u idućih 50 godina, suočiti sa monumentalnim problemima dok će brojke stanovništva eksplozivno porasti”, objavio je u izvješću Telegraph.

Charles je rekao da „će sigurno pomoći ako se uspori rast populacije, ali isto tako će pomoći ako svijet smanji želju za konzumiranjem.”

I on je pohvalio uspjeh službi za planiranje obitelji: „Zanimljivo, kako se može u zajednicama upravljati ženama, da bi se stopa nataliteta smanjila. Utjecaj ovakvih programa, obrazovanja i pružanje usluga za planiranje obitelji, je široko rasprostranjenu” dodao je Charles.

Ovakve ideje su opće rasprostranjene na kraljevskom dvoru. Pogledajte što je rekao njegov djed i kraljičin muž princ Philip:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija objavljena u časopisu Science je utvrdila da je 75 posto svjetskog meda zagađeno sa najmanje jednim smrtonosnoim pesticidom

Kemijska supstanca zvana neonikotinoid sastavni je dio nove generacije insekticida koji se u današnje vrijeme koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

Studija „Svjetski pregled neonikotinoida u medu”, je analizirala 198 različitih vrsta meda iz cijelog svijeta u potrazi za tragovima neonikotinoida – štetnim pesticidima koji drastično smanjuju pčelinju populaciju.

Od svih analiziranih vrsta meda, 75 posto ih je sadržavalo neonikotinoide, 30 posto je sadržavalo jednu vrstu neonikotinoida, 45 posto je sadržavalo dvije ili više, a 10 posto je imalo četiri ili pet.

Neonikotinoidi su vrsta pesticida koji su povezani s opadanjem pčelinje populacije. Neonikotinoidi su razvijeni 1991. godine i komercijalna uporaba započela je sredinom 1990-ih. Oko 2006. godine, komercijalni pčelari su počeli izvještavanje o onome što je danas poznato kao kolaps kolonije pčela – gdje cijela kolonija pčela može izumrijeti bez očitog razloga.

Poremećaj je prijavljen u kolonijama diljem svijeta. Nekoliko studija je pokazalo da su za to krivi neonikotinoidi, koji se koriste za ubijanje štetnih insekata kod usjeva, piše Naturalblaze.com.

„Činjenica da je 45% naših uzoraka pokazalo veliku kontaminaciju je zabrinjavajuća i pokazuje da su pčelinje populacije diljem svijeta izložene koktelu neonikotinoida”, napisali su istraživači.

„Učinci izloženosti višestrukim pesticida, čija se štetnost tek nedavno počela istraživati, su veći ako su aktivni zajedno nego kad rade pojedinačno. Ovaj svjetski opis situacije treba biti koristan donositeljima odluka koji bi trebali razmotriti rizike i prednosti korištenja neonikotinoida i pružiti znanstvenicima popis najčešćih štetnih kombinacija neonikotinoida koji se nalaze u medu.”

Istraživanje je također pokazalo da je 34 posto uzoraka meda sadržavalo „koncentracije neonikotinoida za koje se zna da su štetne” za pčele i predstavljaju opasnost za njihov opstanak.

Chris Connolly, stručnjak neurobiologije na Sveučilištu u Dundeeu, rekao je za Phys.org da su ti rezultati „alarmantni” i da je otkrivena količina neonikotinoida „dovoljna da utječe na funkcije mozga pčele i ometa njihovu sposobnost oprašivanja naših usjeva i naših autohtonih biljaka.”

Nakon godina nagađanja i proturječnih studija iz zemalja širom svijeta, čini se da je pošteno reći da su insekticidi neonikotinoidi uzrok dramatičnog pomora pčela. U lipnju, dvije nove studije su dodatno potvrdile opasnosti ove klase pesticida.

Prva studija je uključivala istraživače u Mađarskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj koji su istraživali polja uljane repice, iz kojih se dobiva jestivo ulje. Neka polja su zasijana sa sjemenkama koje su tretirane sa neonikotinoidima, dok su druga zasijana sa netretiranim zrnima. Znanstvenici su proučavali pčele od proljeća 2015. do sljedećeg proljeća. Studija „ Učinci neonikotinoida u određenim zemljama na pčele i divlje pčele”, objavljeno je u časopisu Science. „Ovi rezultati ukazuju na to da neonikotinoidi uzrokuje smanjenu sposobnost pčelinjih vrsta da uspostave nove populacije godinama nakon izlaganja ovom pesticidu”, napisali su istraživači.

Druga studija objavljena u časopisu Science pratila je kanadske farme kukuruza i također su došli do istog zaključka. Istraživači na Sveučilištu York u Kanadi su otkrili da divlje pčele nisu samo izložene neonikotinoidima putem prskanja, već i kroz divlje cvijeće. „To pokazuje da neonikotinoidi, koji su topljivi u vodi, se prelijevaju sa polja na okoliš, na druge biljke koje su vrlo privlačne pčelama”, rekla je Nadia Tsvetkov, voditeljica istraživanja sa Sveučilišta York.

Nažalost, opasnost neonikotinoida je već poznata neko vrijeme. Studija iz srplja 2016. objavljena u Studija objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B otkrila je da neonikotinoidi ne ubijaju trutove pčela, već drastično smanjuju količinu žive sperme proizvedene od strane muške populacije. Istraživači na švicarskom Sveučilištu u Bernu otkrili su da pčele koje jedu pelud tretiranu neonikotinoidima proizvode 39 posto manje žive sperme nego pčele koje ne jedu tretiranu pelud.

Što treba napraviti da kemijske tvrtke prestanu koristiti ovaj opasni proizvod? Trebaju li ljudi stojati po strani i osloniti se na vladu koja bi trebala zaštititi okoliš i pčele?
 
NoviSvjetskiPoredak.com