Znanstvenici su ispitali najčešće zablude koje nas koče da imamo više novca

Bihevioralne financije relativno su nova grana ekonomije koja znanstveno istražuju ljudsko socijalno i kognitivno ponašanje te emocionalne neravnoteže koje nastaju, kako bi što bolje razumjeli donošenje investicijskih odluka.

Znanstvenici su ispitali najčešće mitove što se tiče financija kako bi provjerili njihovu točnost, a ovo su tri najčešće zablude u koje većina nas vjeruje. Business Insider objašnjava u kojim razmišljanjima, kad su financije u pitanju, najčešće griješimo te zašto ova tri mita utječu na naš život.

Napokon ćete shvatiti zašto je mnogima od nas tako teško s većom plaćom uštedjeti više novca ili zašto kupnja stana nije uvijek najbolje rješenje.

MIT 1.: Dva prihoda su bolja od jednog

Često u obiteljima sa mnogo djece zbog brojnih troškova jedan od partnera ne radi

Iako se na prvi pogled čini logičnim da obitelj u kojoj rade oba supružnika ima više novca, to ne treba biti točno. Naravno, sve ovisi o primanjima osoba ali kao primjer uzmimo iste plaće dviju obitelji, u prvoj oba roditelja rade, a u drugoj samo jedna partner.

Kada se plate osnovni troškovi koji se javljaju kada još jedna soba radi poput vrtića i tete čuvalice, troškova drugog automobila ili troškova gradskog prijevoza, poreze, troškove za poslovnu odjeću i prehranu, u mnogim slučajevima dođe do toga da se ta dodatna plaća istopi.

Također, kada su u obitelji prisutne dvije plaće često smo puno ležerniji i lakše se odlučujemo na kupnju stvari koje nam i nisu nužne, lakše se odlučujemo i za kredit.

No, problem se javlja kada u takvim obiteljima jedna osoba izgubi posao ili joj se smanji prihod. Čest je slučaj da se zbog kredita i dugova takve obitelji jako teško izvuku iz financijskih kriza.

MIT 2.: Vlasništvo je uvijek bolje od najma

Lijepo je biti vlasnik nekretnine ali to nosi mnogo dodatnih troškova.

Svi vlasnici kredita u švicarcima u većini slučajeva danas se ne bi složili s tezom da je vlasništvo bolje od najma. No ako i maknemo taj konkretan primjer, vlasništvo uistinu donosi veći komfor ali često i velike troškove o kojima ne razmišljamo.

Uz sam trošak kredita i njegovu obradu, tu je i porez na imovinu, trošak održavanja nekretnine, kupnja namještaja.

Živimo u društvu kojem se pojedinac odgaja da je vlasništvo odraz blagostanja i nužnost u zrelim godinama, no u brojnim zapadnim zemljama to i nije tako.

MIT 3.: Morate zaraditi više kako biste uštedjeti više

Veća plaća donosi i veće troškove.

Nije važno koliko zarađujete važna je volja. U većini slučajeva kako osobi rastu prihodi tako joj rastu i životni troškovi.

Naime s većim primanjima stiže i bolji životni stil koji košta. Naime, odlučujemo se na kupnju boljeg automobila, više novca ulažemo u obrazovanje djece, ulažemo u svoj intelektualni razvoj i fizički izgled. Kako bi se osloboditi stresa zbog dužeg vremena na poslu novac trošimo na razne oblike relaksacije.

A sve to košta. Tako da često suma koja na kraju ostaje s većom plaćom ne mora biti nužno veća nego kada smo imali manje prihode.

Naravno danas je uopće vrlo teško štedjeti ali kad se i odlučimo na takvo nešto nemojmo se zavaravati da to ovisi našim primanja, jer najvišei ovisi o našoj spremnosti na odricanje, štednju i volji.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Provokacija ili ne, Iluminati su se počeli reklamirati. Ulazimo li u novo doba gdje će zatvorena i tajna društva javno objavljivati svoju Agendu, a građane nazivati “beskorosnim izjelicama” težeći prema depopulaciji Zemlje?

Iluminati se otvoreno i odvažno pojavljuju na Facebooku, YouTubeu, a odnedavno imaju i službenu web stranicu.

Na njihovom zvaničnom web sajtu piše:

Organizacija Iluminati je elitna skupina političkih lidera, biznismena, slavnih ličnosti u svijetu zabave, i drugih utjecajnih ljudi na planeti.

Ujedinjavanjem lidera svijeta u slobodni, privatna domena – izvan političkih, religijskih i geoloških granica – naša organizacija pomaže unapređivanju blagostanja čitave ljudske rase.

Upravljanje životima 7 milijardi ljudi nije lak zadatak.

Naša dužnost prema ovoj planeti se prostire kroz stoljeća i preživjela je razne uspostavljene entitete vlasti.

Kako bi se nastavilo funkcioniranje kroz društvene promjene, operacije Iluminata zahtijevaju anonimnost članova i posla kojim se bavimo.

Nas nisu pohvalili ni u jednoj knjizi iz povijesti niti dokumentu.

Međutim, Iluminati su pomogli da se oblikuju svi veći pokreti na planeti još otkad je uspostavljena prva ljudska vlast.

Naš rad je često označen jasnim simbolima, koji predstavljaju način praćenja našeg utjecaja kroz povijest za one koji su voljni istraživati.

Uz nježno i nepoznato vodstvo naše organizacije, ljudskoj vrsti je omogućeno da funkcionira na prirodan način dok sudjeluje kao dio naše strojevi koja vodi ka boljem svijetu. Illuminatiofficial.org

Ako ste, pak, zainteresirani da im se pridružite, postoji i izvod liste zahtjeva:

Članstvo Iluminatima se ostvaruje samo putem pozivnice. Pojedinci koji odgovaraju zahtjevima za uključenje u Iluminate biće proaktivno kontaktirani putem našeg Twitter profila ili nekog tradicionalnijeg načina.

Kako se pridružiti Iluminatima

Određeni pojedinci koji trenutno nisu članovi Iluminata će se povremeno preispitivati ​​radi mogućeg članstva. Neki od faktora koji omogućuju članstvo Iluminatima su:

• Prihod od više od 1.000.000 američkih dolara godišnje.
• Potvrđen politički ili financijski autoritet nad površinom većom od 200.000 hektara.
• Umjetnik pod ugovorom koji vrijedi više od 1.000.000 dolara.
• Korisnik Centurion Black American Express
• Pojedinci koji posjeduju verifikovanu profilnu značku na Twitteru.
• Pismena preporuka člana obitelji ili rođaka koji je već član Iluminata
• Predstavljanje dokaza o značajnom utjecaju na polju biznisa ili zabave.

Što ovo znači u dugoročnom smislu? Znači da Sotona, onaj kojeg luciferska, globalistički Iluminati obožavaju, uskoro treba da se pojavi u vidu Antikrista. To znači da su Novi svjetski poredak i iskušenje na pomolu.

Mnoge poznate ličnosti koje na razne načine prikazuju svoju odanost Iluminatima bivaju nagrađene s još većim utjecajem.

Dolazak Antikrista je nezaustavljivo započeo!

To znači da vrijeme polako ističe!

 

 

 
 
(webtribune, youtube.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19319"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

O aktualnoj svjetskoj krizi mnogo se piše posljednjih godina, ali u tim raspravama (kako znanstvenim tako i u publicističkim) ima mnogo zabluda i mitova koji se vrlo vješto medijski plasiraju i održavaju, a onda se samo masovno reproduciraju.

O pravoj suštini i osnovnim uzrocima globalne ekonomske krize koja traje od 2008. godine i kojoj se ne nazire kraj skoro da se ništa ne čuje ili pročita.

U ovom tekstu ćemo ukazati na dva osnovna mita:

prvi – financijska kriza u SAD je sanirana, a za aktualnu ekonomsku krizu je odgovorna Europa, te

drugi – da je financijska kriza u SAD izbila zbog neadekvatne financijske regulacije.

treći – suočeni smo s ozbiljnom dužničkom krizom koja je posljedica nerazumnog zaduživanja pojedinih država,

četvrti – u krizu upadaju zemlje koje su neodgovorno povećavale javnu potrošnju i imale velike proračunske deficite,

peti – rast nejednakosti je posljedica krize,

šesti – kriza se nije mogla predvidjeti,

sedmi – svjetska ekonomska kriza je dovela do kolapsa hrvatskog gospodarstva.

Stvoreno je uvjerenje da je financijska kriza u SAD sanirana, te da je to prošlost, a svijet se sada suočio s europskom dužničkom krizom koja prijeti da se prelije na ostatak svijeta. Nedavno je američki predsjednik Barack Obama pozvao lidere eurozone da hitno spriječe širenje dužničke krize na ostatak svijeta.

On je također za slab rast američkog gospodarstva, nekoliko puta optužio europsku krizu. Inzistira se na neophodnosti brzog reagiranja i sprječavanja da se europska kriza ne proširi na ostatak svijeta, a zaboravlja se da je kriza stvorena upravo u SAD i iz nje se širila dalje, pa i na Europu.

Osnovni uzročnik krize se svjesno prešućuje, a on se nalazi u zlouporabi dolara kao svjetske rezervne valute. SAD je koristeći svoju ekonomsku, političku i vojnu moć mogao nametnuti ostalom svijetu masovno korištenje dolara i poslije 1971. godine kada je jednostrano ukinula konvertibilnost dolara za zlato. Izgledalo je da je SAD napokon uspio pronaći čarobnu formulu za višestoljetne bezuspješne pokušaje alkemičara – stvoriti bogatstvo ni iz čega.

Papir je zamijenio zlato i najveća svjetska sila osigurala je za sebe jedinstvenu privilegiju (koju nemaju ostale države) da može dolaziti do ogromnih realnih materijalnih dobara iz cijeloga svijeta (ničim ograničenim i ni od koga kontroliranim) jednostavnim “tiskanjem” dolara – zelenih papira.

Kako “apetit dolazi tijekom jela” SAD nije mogao odoljeti iskušenju da na tome parazitiraju i stvaruju ogromna bogatstva iz ničega.

Da bi se ta pogodnost mogla što više koristiti SAD su poduzimale aktivne mjere kako bi širile zonu korištenja američkog dolara, a posljednjih desetljeća se to vrši i preko svjesne deregulacije na financijskim tržištima kojom je omogućeno stvaranje novih aktiva trgovanja (prije svih, takozvanih financijskih derivata) .

Međutim, u znanstvenim i publicističkim tekstovima se, po pravilu, tvrdi kako je deregulacija financijskih tržišta osnovni uzročnik krize, a da su zakonodavci i regulatorna tijela radili u najboljoj namjeri i nisu mogli predvidjeti do čega će deregulacija dovesti, te da je za rješenje problema nužna samo bolja regulativa rada financijskih tržišta.

U samom procesu deregulacije financijskih tržišta osobito velike negativne posljedice imalo je donošenje CRA zakona (Community Reinvestment Act), te ukidanje GSA zakona (Glass-Steagall Act).

Tvrdilo se da CRA zakon treba omogućiti sveobuhvatnije osiguranje kreditnih potreba građana i on je doživio mnoge promjene i amandmane (1989,1992,1994) kojima su banke bile ohrabrivane da odobravaju takozvane subprime ili drugorazredne kredite građanima s niskim prihodima, odnosno klijentima s lošim kreditnim rejtingom, mada se s velikom vjerojatnošću moglo pretpostaviti da krediti neće moći biti vraćeni.

Oni se popularno nazivaju Nindža (NINJA – No Income, No Job, No Assets) kreditima, čime se sugerira da se odobravaju osobama, odnosno obiteljima bez dohotka, posla i imovine.

Godine 1995. donesen je možda i najznačajniji amandman u ovom zakonu kojim je omogućena takozvana osiguranje stambenih kredita i prodaja vrijednosnica stvorenih na toj osnovi.

Kroz veoma složen proces osiguranja (u koji je uključen velik broj sudionika – banke, hipotekarne korporacije, veliki financijski konglomerati, rejting agencije, osiguravajuća društva, konzalting i revizorske kuće, marketinško-reklamne agencije itd..) Problematični stambeni krediti su konvertirani, odnosno “prepakirani i oplemenjivani” u vrijednosnice (koje od rejting agencija, po pravilu, dobivaju najbolji rejting – AAA – kao iznimno kvalitetne i neopasne).

Tako su financijskom alkemijom, dobrim dijelom, nenaplativa potraživanja po stambenim kreditima pretvoreni u prvoklasne vrijednosnice (financijske derivate) koje se zatim prodaju diljem svijeta. Svi sudionici u ovom lancu igrali su svoju ulogu u svjesnoj prevari i to su radili s velikim entuzijazmom.

Financijski derivati ​​postaju važan predmet burzovnih špekulacija i njihova vrijednost u vrijeme izbijanja krize (2008) više nego deseterostruko premašuju vrijednost globalnog BDP-a, mada je samo prije tri desetljeća vrijednost financijskih derivata bila zanemariva.

Ove promjene vodile su značajnom povećanju potreba za “tiskanjem” novih dolara i nevjerojatno brzom rastu financijskih tržišta na kojima se špekulativnost vremenom pretvorila od periferne u njegovu osnovnu karakteristiku.

Financijskim špekulacijama može stvoriti profit, ali se njima ne stvara nova vrijednost i one predstavljaju izvlačenje vrijednosti stvorene u realnom sektoru. Tako danas imamo dvije paralelne ekonomije, jednu – realnu koja stvara proizvode i usluge i drugu – virtualnu koja “stvara” novac burzovnim špekulacijama i koja postaje sve dominantnija u odnosu na realnu ekonomiju.

Virtualna ekonomija ne može postojati bez realnog sektora, jer ona od njega živi, ​​odnosno na njemu upravo i parazitira.

Do 1999. godine na snazi ​​je bio GSA zakon (Glass-Steagall Act) iz 1933. godine kojim je izvršeno razdvajanje komercijalnih i investicijskih banaka (komercijalne banke se nisu mogle baviti burzovnim špekulacijama), a bile su propisane rigorozne sankcije za borbu protiv korupcije, nedozvoljenih špekulacija i korištenja insajderskih informacija na financijskim tržištima.

Zakonom o financijskoj modernizaciji iz 1999. godine zamijenjen je GSA zakon i tako izbrisana razlika između klasičnog i investicijskog bankarstva, te omogućeno ponovno spajanje komercijalnih i investicijskih banaka.

Došlo je do opasne koncentracije u bankarskom sustavu, pa je tržišni udio pet najvećih banaka sa 8% posto krajem 90-ih godina povećano na 30% u sadašnje vrijeme, au njima je dominirao način rezoniranja i prakse iz investicionog bankarstva, odnosno burzovnih špekulacija.

Banke su postale prevelike da bi država mogla dozvoliti da one propadnu, a istovremeno politički jake da bi njihovu djelatnost bilo tko mogao ograničavati.

Znajući da su suviše velike da bi država dozvolila da propadnu banke su svjesno ulazile u sve rizičnije poslove i kada su ostvarivale velike profite menadžeri su nagrađivani ogromnim bonusima, a kada je izbila globalna financijska kriza (kojoj su, u velikoj mjeri, i kumovale) vlasti SAD su za spašavanje banaka potrošile tisuće milijardi dolara.

Tako je rizik učinjen zajedničkim – kada donosi profit on se privatizira od strane menadžera i dioničara, a kada nastaju gubici oni se socijaliziraju, odnosno prebacuju na državu, točnije na sve porezne obveznike.

Ne samo da nitko nije odgovarao nego su menadžeri banaka dobivena sredstva od države za njihovo spašavanje koristili za nove isplate velikih bonusa sada i pod novim obrazloženjem i nazivom bonusi za lojalnost (ostajanje) menadžera.

Inicijativa da se zakonom ograniče isplate bonusa u bankama koje su dobile pomoć za spašavanje od države nazivan je jednim od “nirnberških zakona”, te da se obračun sa bankarima u SAD odvija “brže i žešće nego što je to bio slučaj s intelektualcima u vrijeme Mao “.

Banke su postale tako velike i politički jake da onemoguće ozbiljnija ograničenja u svome radu, pa svi dosadašnji pokušaji efikasnije regulacije u SAD ne pokazuju ozbiljnije rezultate i svode se na kozmetičke promjene kako bi se sačuvao status quo.

Pored toga, regulatorni organi su stalno u zaostatku nastojeći pratiti sve složenije i rizičnije poslovanje banaka (i drugih sudionika na financijskom tržištu) donošenjem velikog broj kompliciranih pravila. Tako je GSA zakon iz 1933. godine imao samo 37 stranica i osiguravao je financijsku stabilnost do kraja stoljeća, a samo novi Zakon o reformiranju Wallstreet-a i zaštiti potrošača ima 8,5 tisuća i još preko 20 tisuća stranica popratnih dokumenata kojima su podrobnije regulirana pravila.

Da bi se našli adekvatni odgovori na izazove s kojima se svijet suočio na početku XXI stoljeća, a koji su vezani s aktualnu globalnu ekonomsku krizu neophodno je razumijevanje suštine i osnovnih uzroka koji su do toga doveli, kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za njeno eliminiranje .

U suprotnom, slušat ćemo o sve novim valovima i oblicima krize i ona će još dugo trajati i imaće sve razornije posljedice.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11437"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]