Najljepše je bit lopov u Hrvatskoj. Taj status uživa mnogobrojne pogodnosti. Pogotovo ako protiv kriminalca još nije donesena pravomoćna presuda

Šetate po rivi, viđeniji ste gost boljih restorana, jebete pjevačice u usponu, a u kući van vise originalna djela likovnih majstora. Smatrate se sofisticiranin gospodinon iako žvačete otvorenih usta. Umišljate da ste poduzetnik, a ne lopov.

Umišljate da ste heroj, a ne zločinac. Današnji sustav vridnosti van pogoduje. Imanje para i nekretnina, a nemanje morala i empatije, u Hrvatskoj je iznimno cijenjeno.

Iako svaki član vaše obitelji posjeduje dva-tri auta (jedan terenac, jedan gradski, jedan za do Zagreba), uvjeravate ih da ste sve stekli mukotrpnin radon.

Ako imate više dice, najmanje jedno zna da ste kriminalac i zbog toga pati. To je najčešće kćer, radoholičarka i volonterka, koja plače kad vidi pribijenu mačku, te ima jak osjećaj za pravdu.

Ako imate sina, on češće minja auta negoli čarape, a najveća stavka kućnog budžeta su van njegove jamčevine.

U takvoj atmosferi prolazi vrime, a pravomoćnu presudu i ne očekujete. Ako ikad dođe, a u njoj piše da ste krivi – zna se dogodit da se takvin i osjetite.

Nevoljko napuštate kuću jer…šta će ljudi reć? Prije presude niko nije zna da ste ukrali miljune, da imate desetak sumnjivih nekretnina, da ste rentabilno poduzeće odveli u stečaj, da ste tisućama radnika uzeli plaće, da ste moralno smeće.

Negdi bi vas za to javno osudili, u drugoj državi bi čamili u zatvoru, u nekom kulturnijen gradu bi vas pljunili na ulici, ali u Hrvatskoj ste među svojima.

Novinari vas salijeću, dobijate pozivnice za premijere i svak bi se s vama selfa. Zbog presude koja bi vas u Skandinaviji odvela u tamnicu, ovde vas tješe:-Di neš? Sitnica! Nećeš se valjda zbog toga nervirat! Bilo, pa prošlo!

Tapšu vas po leđima pravomoćni i nepravomoćni. Tapšu vas i oni koji bi ukrali, a nemaju hrabrosti ka vi. Sidite s takvima u kafiću, opušteni ste, pričate kako ste sve stekli ni iz čega. Okruženi podrškon, zaboravite da ste kriminalac.

Kad prođe šjor File, dobacite mu kako je prije 20 godina uzeo iz poduzeća dvi kemijske, a nikad ih nije vratio. Skoči van i tlak. Tim više jer je šjor File uzeo kemijske, a vi poduzeće.

Tim više jer vas šjor File prezrivo pogleda i produži, što je odlika onih protiv kojih se ne vodi kazneni postupak. Za stolon pričate o šjor Fili, razbojniku. Take bi tribalo pohapsit. Pravomoćno i nepravomoćno društvo se slaže.

Svima plaćate kafu i žesticu. Za susidnin stolon side 4 cure. Pitate onu koja bi van mogla bit unuka oće li šta popit. Nek pita i prijatejice ako će one šta.

Neće, fala! Maajte, neki sok, nešto….Mignete konobaru. On in donese turu onog šta već piju.

Prijatejice se čude od koga je tura. Ona šta bi van mogla bit unuka uperi prst u vas i kaže: Od ovog iz Remetinca!
 
(index.hr)

Gotthold Ephraim Lessing je sredinom druge polovice 18. stoljeća napisao komad “Nathan Mudri” koji je Crkva zabranila. Zašto? Zato što je promovirao prijateljstvo, toleranciju, relativnost Boga i odbacivanje čuda, a isticao potrebu s boljom komunikacijom među različitim religijama

Gotthold Ephraim Lessing (1729-1781) je bio njemački pisac, filozof, publicist i umjetnički kritičar, te jedan od najbitnijih predstavnika prosvjetiteljstva. Smatra se prvim dramaturgom u povijesti, a danas ćemo se ukratko pozabaviti njegovim dijelom “Nathan Mudri” koje je izdao dvije godine prije nego što će umrijeti.

“Nathan Mudri” je žestoka književna molba i poziv na vjersku toleranciju, a paradoksalno je to što je za vrijeme njegovog života ovaj komad bio zabranjen od strane crkvenih vlasti; prvi put je izveden tek 1783. godine u Berlinu. 1922. je snimljen i nijemi film po njemu.

Radnja je smještena u Jeruzalem za vrijeme Trećeg križarskog rata, i opisuje kako mudri židovski trgovac Nathan, prosvijećeni muslimanski sultan Saladin i isprva anonimni kršćanski vitez templar premošćuju razlike između judaizma, islama i kršćanstva. Lik Nathana je utemeljen na Lessingovom dugogodišnjem prijatelju Mojsiju Mendelsonu; on i Saladin se upoznaju prvi put tijekom partije šaha.

U osnovnim crtama, radi se o djelu koje promovira prijateljstvo, toleranciju, relativnost Boga i odbacivanje čuda, a ističe potrebu s boljom komunikacijom među različitim religijama.

Središnji dio “Nathana Mudrog” je takozvana Usporedba o prstenu koju ćemo vam prepričati, a koja počinje kada Saladin upita Nathana koja je religija istinita, nakon čega Nathan počinje pričati.

Sa koljena na koljeno, priča Nathan, sa oca na sina, prenosi se magični prsten koji ima sposobnost da onoga tko ga nosi omili u očima Boga i ljudi. Kada je došao u posjed oca koji je imao tri sina koja je podjednako volio, on ga je obećao svakome od njih.

Željeli ispuniti obećanje, napravio je dvije replike koje se nisu mogle razlikovati u odnosu na original, i na svojoj samrtnoj postelji dao po jedan prsten svakom sinu.

Braća su se zatim počela svađati oko toga tko je u posjedu pravog prstena, pa su potražila pomoć neutralnog i mudrog suca koji im je ukazao na to da je nemoguće odgovoriti na to pitanje.

Postoji mogućnost čak, rekao im je on, da su sva tri prstena replike, da je original izgubljen u nekom trenutku u prošlosti, te da je jedini način da se ustanovi da li i jedan od njih ima pravi prsten samo na njima: drugim riječima, trebalo bi načinom svog života dokazati istinitost njihovog prstena, živjeti bogougodno i ugodno prema drugim ljudima, umjesto što očekuju da prsten učini čudo.

Nathan potom ovo uspoređuje s religijom tvrdeći da svaki od njih živi u skladu s vjerom koju je naučio od onih koje je volio.

Drugim riječima, Lessing je htio reći da su sve tri religije vjerojatno istinite, te da je prvotno vjerovanje izgubljeno i da se sada nalazi u sve tri konfesije: u judaizmu, u kršćanstvu, i u islamu.

Što vi mislite? Da li je ovo pretjerano banaliziranje? Ili je ovo istina?
 
(telegraf.rs)

Ljudi kao visoko osjetljivi i suosjećajani pojedinci, kada vidimo da je bilo koje biće ili životinja u patnji i očaju, što uzrokuje da se osjećamo slično

Vidjevši sliku te jadne, prestravljenie krave, koja je nedvojbeno osjećala ogroman strah u tome što će se dogoditi s njom, povrijedilo nam je srce.

Moje početne misli su bile da ta krava ide u klaonicu ili negdje na “zbrinjavanje, jer je to tipična priča kada su u pitanju tužne priče mliječnih životinja.

No, to nije ta priča. Ova krava se nije našla u klaonici, drhćući prije susreta sa svojim stvoriteljem.

Ova krava, po imenu Emma je bila stavljena na prikolicu i odvezena u svoj novi dom u mjesto Kuhrettung Rhein-Berg u Njemačkoj. Njezina farma krava koja je nekada bila njezin dom je nedavno zatvorena, a ona je predviđena za klanje u lokalnoj klaonici prije nego su njezini osloboditelji intervenirali.

Na početku videa, možete vidjeti da je jasno bila u nevolji, lijući suze tuge i straha.

Njezino srceparajuće ponašanje bi bilo dovoljno da uzdrma čak i većinu otpornijih ljudi. No, njezini strahovi su na kraju nestali, kada je napravila korak na svoju novu pašu koju će ona početi zvati dom.

Ispunjena zelenom travom, brdima i mnoštvom drugih krava, Emmini su najgori strahovi konačno iza nje. Kada se našla u novom okruženju, ona je dočekana od strane drugih krava, koje su je znatiželjno njuškale.

Emma je danas u mirovini kao mliječna krava zajedno s ostalim kravama koje su spašene i dovedene do utočišta. Ona će živjeti sretan život uz novoosnovanu obitelj krava.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com