“VJERUJEM I DA ĆU IMATI VEOMA DOBRE OSOBNE ODNOSE SA PUTINOM”

Prema anketi televizije NBC i lista Wall Street Journal, Donald Trump je trenutno drugi među aspirantima na Bijelu kuću iz redova Republikanske stranke.

Njega podržava 23 posto birača-republikanaca, a vodeću poziciju drži bivši kirurg Ben Carson sa 29 posto potpore. Trenutno je treći senator s Floride Mark Rubio (11 posto)

Američki predsjednički kanidat – milijarder Donald Trump – javno je izrazio uvjerenost da će SAD i Rusija, ukoliko on 2016. uđe u Bijelu kuću, imati “vrlo dobre odnose”.

Do prije neki dan vodeći pretendent na položaj predsjednika SAD među republikancima, ovo svoje obećanje je dodatno objasnio, rekavši:

“Da, imat ćemo vrlo dobre odnose s Rusijom. Vjerujem da ću ja osobno imati veoma dobre odnose s Putinom “.

Trump je sve ovo rekao za vrijeme prezentacije u New Yorku svoje nove knjige “Kako opet da Ameriku učinimo velikom”.

Prema anketi televizije NBC i lista Wall Street Journal, Trump je trenutno drugi među aspirantima na Bijelu kuću među republikancima. Njega podržava 23 posto birača-republikanaca, a vodeću poziciju drži bivši kirurg Ben Carson sa 29 posto potpore.

Trenutno je treći senator s Floride Mark Rubio (11 posto).

Trump je u srpnju izjavio da je u stanju uspostaviti “dobre odnose” s Vladimir Putinom.

On je svog glavnog suparnika u predizbornoj utrci – Lindsay Grema – nazvao “idiotom”, a senatora John McCaina “kukavicom”.

Amerika je prvi put u povijesti dobila “afroameričkog” predsjednika, zašto ne bi ovaj puta dobila predsjednika koji će se sprijateljiti s Rusijom?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Kissinger i 16 američkih obavještajnih agencija smatraju da u bliskoj budućnosti država Izrael više neće postojati.

Dnevni list “New York Post” (The New York Post) vjerno prenosi riječi Henry Kissinger-a: “Kroz 10 godina, Izraela više neće biti”.

Kissinger-ova izjava je nedvosmislena. On ne nudi rješenje za očuvanje države Izrael. Za njega je nestanak Izraela 2022. godine svršena stvar.

Obavještajne agencije SAD, kojih ima 16, se slažu sa Kissinger-ovom izjavom, mada nisu precizirale točan datum kada će Izrael iščeznuti s lica zemlje.

Ovih 16 agencija, koje raspolažu s proračunom od preko 70 milijardi dolara, izdale su analitički izvještaj, na 82 strane, koja nosi naziv: “Priprema za Bliski Istok u post-izraelskom razdoblju”.

U izvješću se ocjenjuje da 700 tisuća izraelaskih naseljenika u Judeji i Samariji koje navodno pripadaju Palestincima, neće mirno napustiti istu. Pošto “svijet” neće tolerirati njihovo prisustvo na “okupiranim teritorijima” Izrael će biti uskoro tretiran kao Južnoafrička Republika 1980-ih godina zbog politike apartheida.

Sudeći po ovom izvještaju, Likud, vladajuća partija u Izraelu, navodno tolerira i podržava eskalaciju nasilja i bezakonje koje provode izraelski naseljenici u Judeji i Samariji.

U izvješću se dalje navodi da su “brutalnost i razbojništvo izraelskih naseljenika i administrativna infrastruktura, koja odiše duhom aparthejda, s obrambenim zidom u segregacionom stilu i drakonskim sustavom kontrolnih punktova, nedodbranjivi i u suprotnosti s demokratskim tekovinama američkog naroda”.

Obavještajne agencije SAD smatraju da će Izrael pokleknuti pred kombiniranim naletom Arapskog proljeća, buđenja islamske svijesti i rastuće moći Islamske republike Iran.

U izvještaju se svrgnuti šefovi islamskih zemalja koji su surađivali s Izraelom ili su bar tolerirali njegovo postojanje nazivaju diktatorima, a nova islamistička vlast u ovim zemljama se veliča kao izrazito prodemokratski nastrojena.

Također, u izvješću se kaže da, u svjetlu novih okolnosti, Vlada SAD više ne raspolaže vojnim i financijskim resursima kojima bi bila u stanju nastaviti sa pružanjem podrške Izraelu za opstanak u neprijateljskom okruženju koji broji preko milijardu stanovnika.

U izvješću se savjetuje da bi SAD trebale slijediti vlastite nacionalne interese, što znači normalizaciju odnosa sa 57 islamskih zemalja i povlačenje potpore Izraelu. Interesantno je da ni Henry Kissinger, koji je židovskog podrijetla i koji je do sada prikazivan kao prijatelj Izraela, ni Amerikanci, koji su navodno uvijek bili pod utjecajem pro-izraelskih medija, ni jednim gestom ne pokazuju da će žaliti zbog nestanka Izraela.

Otkuda ovakav preokret?

Ključni razlog ovog preokreta leži u Kissinger-ovoj tvrdnji i tvrdnji američkih obavještajnih agencija, prije svega CIA, da raspolažu informacijama kako Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Svjetski trgovački centar 11.rujna 2001. godine.

Alan Sabrosky, bivši direktor departmana za Strateške studije na Vojnom koledžu SAD (US Army War Colledge), je izjavio da je “100 posto” siguran da Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Blizance WTC-a.

Alan Hart, bivši glavni dopisnik BBC za područje Bliskog Istoka i navodni prijatelj Golde Meir, bivše premijerke Izraela, i Jaser Arafat-a, se složio s Sabroskim. Također, Merlin Miller, treći predsjednički kandidat na predsjedničkim izborima u SAD, otvoreno zastupa tezu da je pod pokroviteljstvom Izraela izveden napad na tornjeve WTC-a.

Navodno, glavni razlog koji leži iza rušenja tornjeva Blizanaca je da se “krvlju zapečati” snažna, neraskidiva veza između SAD i Izraela, da se protivnici židovske države prikažu i kao američki rivali, a sve u očajničkom pokušaju da se osigura opstanak Izraela na taj način što bi SAD pokrenule dugoročni rat protiv njegovih neprijatelja.

Sve veći broj Amerikanaca napokon “shvaća” da neprijatelji Izraela (cjelokupan islamski svijet s preko 1,5 milijardi stanovnika, skupa s većinom neeuropskih zemalja) ne moraju biti i neprijatelji SAD. SAD navodno troši ogromna financijska sredstva i žrtvuju na tisuće života zbog sukoba u Izraelu – sukoba koji donose više štete nego koristi strateškim interesima Amerike (razumije se da je jedan od ovih interesa kupovina nafte i plina od zemalja koje posjeduju “stabilnu” vladu, poslušnu kada je suradnja sa SAD u pitanju).

Kako sve veći broj Amerikanaca postaje uvjeren da rušenje tornjeva WTC-a predstavlja čin drske, krvave izdaje koji su navodno počinile pristaše Izraela, kreatorima politike SAD će biti lakše uvjeriti svoje građane da je židovskoj državi konačno “odzvonilo”.

Razjedinjenost židovske zajednice u SAD i neki nesmotreni potezi izraelskog predsjednika Benjamin Netanyahu-a su također pridonijeli promjeni raspoloženja Amerikanaca prema Izraelu.

Jaz koji vlada u židovskoj zajednici u SAD kada je u pitanju podrška Izraelu, a koji se javio uslijed razmirica koje su nastale u rukovodstvu predstavništva stranke Likud u ovoj zemlji, je sve dublji.

Kao posljedica ovih previranja u židovskoj zajednici, sve manjem broju mladih američkih Židova je stalo do države Izrael.

Prognoze predsjedničkih izbora u SAD pokazuju da i će pored Netanijahu-ovog truda pridobiti židovske glasače da pruže potporu predsjedničkom kandidatu Mitt Romney-u, Obama, koji javno izjavio da “mrzi lažova” Netanyahua, ipak dobiti većinu glasova Židova.

Također, Netanijahu-ov neobičan nastup s karikaturom bombe za govornicom Ujedinjenih Naroda, koji je izvrgnut podsmjehu, je dao povoda dobrom dijelu svjetske javnosti da ga okarakterizira kao “ludog cionistu”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs, youtube.com /uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11381"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Slika Amerike izgleda ovako: debeli srednjovječni čovjek sa srčanim problemom šeta noću kroz ulice grada, jedući svoj Big Mac. Ima bojazan da netko može ga opljačka i ubije. Ali stvar koja će ga ubiti je ustvari taj hamburger u ruci.

Od kako se završio Hladni rat, Amerika je u potrazi za novim neprijateljem.

Mnogi u Americi imaju neliječeni mentalni poremećaj – nemilosrdnu potragu za neprijateljem. Političarima znače neprijatelji jer im pomažu u skretanju ekonomskih problema kod kuće. Obrambenoj industriji znače neprijatelji jer će im pomoći da dobiju plaću. Stručnjacima i njihovim publikacijama znače neprijatelji jer neprijatelji prodaju novine i magazine.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, neprijatelji su bili Nijemci i Japanci. Čak i danas je nešto ostalo od te mržnje, da se čak svi ostali vrednuju i uspoređuju s njima. Zatim, tu su Sovjeti, koji su bili ovisno zlo. Nakon pada komunizma, Amerika je pokušala zamijeniti neprijatelje, ali je došla samo do malih zločinaca kao što su Manuel Noriega, Slobodan Milošević i “Baby Doc” Duvalier.

Kada se dogodio napad na Ameriku, poznat kao 9/11, političari su u svojim govorima samo zamijenili riječi. Umjesto Sovjeta, sada je stajalo teroristi. Usprkos ogromnim razlikama u “neprijateljima”, u opsegu i prijetnji, nastavili su sa zatrašivanjem naroda, kao u dobrim starim vremenima.

Kandidat desničarske stranke, Mitt Romney imenovao je Rusiju kao neprijatelja broj 1. On je, između ostalog, izjavio “da je Vladimir Putin realna prijetnja za stabilnost i mir u svijetu”. Ali, isti kanditat je upozoravao građane na Kinu, kao “prosperitetnu tiraniju”. Bavio se i Sjevernom Korejom kao jednom od “najvećih svjetskih glumaca”, a kasnije je nazvao Iran kao “neposrednu prijetnju” za svijet od raspada SSSR. Bila je tu i nacistička Njemačka, a još jedna od njegovih paranoja bila je, “džihad -” noćna mora stoljeća “.

Trebalo bi napomenuti da Romney nije sam, u izjavama. Također je republikanski predsjednički kandidat govorio s gotovo histeričnom tvrdnjom da je predsjednik Venezuele, Hugo Chavez, zajedno s Iranom i Latinskom Amerikom najveća prijetnja Americi.

Da budemo iskreni, i Obama je u predsjedničkoj kampanji govorio o Kubi i Venezueli kao neprijateljima broj jedan za Ameriku.

Naravno, postoje problemi s više kredibiliteta ovih tvrdnji.

Putin je možda anti-demokrat, problematičan, u skoro svakom smislu, ali njegova zemlja je sada školjka od onog što je bio SSSR. Rusija je trenutno u demografskoj krizi, i čak je kooperativna sa Amerikom po pitanju nuklearnog naoružanja i svođenja istog na kontraterorizam.

Kina se često ne slaže sa Amerikom, po mnogim pitanjima, ali su ovisni jedni od drugih što se tiče gospodarstva. Kina ima kratku povijest globalnog avanturizma, i mada je velika zemlja, s velikom privredom, također je vrlo fokusirana na svoje socijalne probleme.

Što se tiče islamskih fundametalista, oni spadaju u dvije kategorije. Prvi, koji su privatni akteri, stvarno opasni, ali mali, kao Al Qaeda. I drugi, državni akteri koji su opasniji, primjerice, Iran. Oni predstavljaju realne prijetnje i mogu gledati na Ameriku kao na neprijatelja. Ali ipak, sveukupno nisu dovoljno veliki da bi trebalo organizirati cijelu vanjsku politiku Amerike za “globalni rat protiv terorizma”.

Do sada se pokazalo da su jedine realne prijetnje po Ameriku – interne – kao Big Mac.

Ove prijetnje ne dolaze od strane terorista. Dolaze od političke opstrukcije, koje blokiraju potrebne gospodarske i političke reforme. Americi “dolazi prijetnja” od strane zadravstvenog sustava u zemlji, čiji je dug nekoliko puta veći od također ogromnog američkog deficita. To dovodi do rastuće nejednakosti u američkom društvu.

Ako Amerika prestane s traženjem vilenjaka ispod kreveta, možda će stvarno biti u stanju resetirati prioritete u svezi gospodarstva. Počet će investirati u stvari koje će ojačati zemlju, napraviti je prosperitetnom, i opet sigurnom, od infrastrukture, energetske sigurnosti i boljim školama.

Štoviše, Amerika može identificirati stvarne probleme, što se tiče vanjske politike, ali bi trebala da ih drži u perspektivi. Izbjegavanjem nepotrebnih konflikta će se napraviti mnogo više za svoju zamlju, nego što je radila u prošlosti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)