Sukob se zapravo dogodio između američke obavještajne službe i demokratske stranke

Ruski predsjednik Vladimir Putin u ponedjeljak je izrekao bombastičnu činjenicu, optužujući američke obavještajne operativce da su povukli 400 milijuna dolara iz Rusije u predsjedničku kampanju Hillary Clinton.

Putin se obratio Ministarstvu pravosuđa koje je optužilo 12 ruskih obavještajnih dužnosnika i ponudio FBI-vom posebnom savjetniku Robert Muelleru da pomogne u vlastitoj istrazi Rusije o već sada poznatoj priči Trump-Rusija.

“Na primjer, možemo dovesti gospodina Browera, u ovom konkretnom slučaju” – rekao je Putin, pozivajući se na predsjednika britanskog hedge fonda kojeg je Interpol tražio u ime ruske vlade.

“Poslovni suradnici gospodina Browera zaradili su više od 1,5 milijarde dolara u Rusiji i nikad nisu platili nikakve poreze niti u Rusiji niti u Sjedinjenim Državama, ali novac je pobjegao iz zemlje. Prebačen je u Sjedinjene Države. Poslali su ogromnu količinu novca, 400 milijuna dolara, kao doprinos kampanji Hillary Clinton.”

“Pa to je njihov osobni slučaj. Moglo je samo po sebi biti legalno, ali način na koji je zarađen novac bio je ilegalan ” – nastavio je. “Dakle, imamo solidan razlog da vjerujemo da neke obavještajne službe SAD-a prate i vode ove transakcije. Zato imamo interes da ga dovedemo na ispitivanje.”

Osim toga, Browder također ima veze sa Fusion GPS, tvrtkom koja je stvorila zloglasni “Steele Dossier”, za kojeg sada znamo da je plaćen od strane kampanje Hillary Clinton da se 2016. godine razbije Donald Trump.

“Ovo je za kraj: imamo kongresno svjedočanstvo, pod prisegom, da je Clinton angažirala istu tvrtku da uništi Trumpa. Štoviše, također znamo da se dosije tvrtke Fusion GPS oslanjao na visoke dužnosnike ruske vlade zbog većine prljavština koje je sastavio, uključujući “starijeg ruskog ministra vanjskih poslova” i “bivšeg časnika za obavještajnu službu u Kremlju. Zajedno, to su bombastične činjenice otkrivenja” – izvijestio je The Washington Post još prošle godine.
 

“I don’t know the full extent of the situation… and I will look into it.” Russian President Putin on 12 Russian agents indicted for US election hack pic.twitter.com/0qamJNgSZj

— TODAY (@TODAYshow) July 16, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svaki predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama imaju svoju romantičnu stranu

Novi početak, nada u bolje sutra i oživljavanje nacije koja je, kao po pravilu, pred smjenu u Ovalnom kabinetu nekako istrošena i umorna od razdoblja pod komandom odlazećeg predsjednika.

Pogled na svijet kroz ružičaste naočale u izbornoj godini nekako je postala tradicija Amerikanaca, koji svake četiri godine ispunjeni optimizmom i njihovim čuvenim, u holivudskim filmovima najbolje oličenim nacionalnim ponosom.

Povijest pokazuje da su se velike promjene na čelu SAD-a dešavale u poslijeratnim razdobljima. Tako je 1960 pobijedio možda i jedan od najboljih američkih predsjednika John Kennedy, koji je zemlju istrgao iz vojničkog stiska Dwight Eisenhowera i uveo je u novu, svjetliju budućnost.

Osamdesetih godina na čelo dolazi Ronald Reagan, koji svojom holivudskom karizmom briše sramnu Nixonovu ostavštinu u vidu besmislenog vijetnamskog rata i afere “Watergate”.

Kada je došla ta, za SAD povijesna 2008. godina, a sa njom i prvi crni predsjednik Barack Obama, Amerikanci su vjerovali u novu, ljepšu i čistiju stranicu života nakon rušenja nebodera blizanaca i sumanutog i profiterskog rata na Bliskom Istoku pod dirigentskom palicom George Busha.

Strah prije nade

Ipak, svi ti novi izbori pored već spomenute nade i optimizma, u pozadini su donosili pravu poruku – strah.

Jer, sjetimo se da je Kennedy maksimalno iskoristio hladnoratovsku tenziju i fobiju od SSSR-a, a predizborna kampanja obilovala mu je propagandom koja je ukazivala da “SAD već zaostaju za Sovjetima, i da je zato Americi potrebna promjena”.

Poseban efekt imala je sada već čuvena izmišljotina o “raketnom jazu” između SSSR-a i SAD-a.

Reagan je, s druge strane, kampanju bazirao na ljudskim pravima i prije svega izjednačavanju prava bijelaca i Afroamerikanaca.

I na kraju, Obama je svoju pobjedničku kampanju bazirao na ruševinama koje je ostavila svjetska ekonomska kriza, i pričom o “potpunom urušavanju gospodarstva koje prijeti SAD”.

Sva trojica gore spomenutih predsjednika prifitirala su na onome što je politički teoretičar Richard Hofstadter sredinom šezdesetih upečatljivo opisao kao “paranoični stil u američkoj politici”.

“Američka politika nerijetko je bila arena ljutitih umova”, pisao je Hofstadter još 1964. godine, a ta njegova mudra zabilješka potpuno se može primijeniti i danas.

Danas, kao i tada, američke izbore dobiva onaj tko bolje zaplaši stanovništvo. Kako se predsjednički izbori približavaju, neizbježno rastu strah i nervoza.

Jer, SAD su sve, samo ne u onoj idiličnoj situaciji kao nekada. Brojni vanjskopolitički promašaji, nekoliko ratova započetih nepostojećim, odnosno lažnim argumentima, kao i jalova borba protiv ISIS-a poprilično su narušile reputaciju “svjetskog policajca”, kako kritičari vole nazivati Ameriku.

Pored toga, tu je i ono najbolnije: Rusija je praktično preuzela dirigentsku palicu na Bliskom Istoku, a Vladimir Putin djeluje moćnije u odnosu na Barack Obamu.

Srednja klasa sve manja

SAD su status “zemlje snova” stekle jer je svatko imao priliku napredovati i zaradi za pristojan život. Međutim, danas situacija ne izgleda sjajno. Srednja klasa, glavni temelj američkog društva, poslije mnogo godina više ne čini većinu. Najnovije istraživanje Instituta “Pew” to i dokazuje.

Dok je 1971. godine srednja klasa činila čak 61 postotak američkog stanovništva, danas blagu većinu imaju niža srednja klasa i najsiromašniji, dok je postotak milijardera porastao.

Jaz između bogatih i siromašnih postaje sve veći, a to je sve samo ne dobro za jednu državu. Srednja klasa polahko klizi prema dolje, u skupinu siromašnih. Svaki peti čovjek u Americi danas živi na granici egzistencije, u usporedbi s 16 posto 1970. godine.

Crna bilanca masovnih ubojstava u SAD-u premašio brojku od 12.000

Strah na kojem je najviše profitirala administracija George Busha postaje sve veći kako godine prolaze. Pored ISIS-a, tu su i pucnjava u kalifornijskom San Bernandinu, dva masakra u Parizu, kao i brojne prijetnje širom Europe.

Ugledni “New York Times” pravio je istraživanje koje je pokazalo neugodne rezultate: Amerikanci se danas više plaše terorizma nego 11. rujna. Čak 44 posto Amerikanaca reklo da je “očekuje teroristički napad na tlu svoje zemlje u narednih nekoliko mjeseci”.

Kontrola oružja je također jedno od gorućih pitanja, s obzirom da je broj masovnih ubojstava u 2014. premašio brojku od 350 incidenata.

U tim napadima ubijene su čak 12.223 osobe, a ranjeno 24.722. Zabrinjava činjenica da su se čak 62 incidenta dogodila u školama, kao i da je stradao veliki broj Afroamerikanaca.

Povjerenje u institucije je na rekordnom minimumu.

Institut “Galup” napravio je sveobuhvatno istraživanje administrativnog aparata SAD i povjerenja koje građani u njega imaju. Rezultati su poražavajući:

- Kongres: 4%

- Bijela kuća: 16%

- Vrhovni sud: 14%

- Državne škole: 12%

- Banke: 12%

- Sindikati: 12%

- Pravosudni sustav: 9%

- Tisak: 10%

- Televizija: 10%

Populizam cvjeta

Jedno ime: Donald Trump. Čovjek koji poziva na otimanje nafte od drugih država, zabranu ulaska muslimana u SAD kao i deportaciju “silovatelja Meksikanaca” slobodno se kandidira za predsjednika i što je najgore, ima veliku podršku.

Činjenica je da je je autsajder ukoliko se nađe u konkurenciji s Hillary Clinton, ali sama činjenica da je prvi favorit republikanaca, čiji je bivši predsjednik (Bush) razorio pola Bliskog Istoka, djeluje alarmantno.

Tko god da pobijedi, sve su prilike da će i ova predsjednička kampanja u SAD obilovati onim hofstadterovim “paranoičnim stilom” i propagandom straha.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Izvješća koja već dolaze o tome kako prodaja oružja cvate nakon reizbora Baracka Obame, a dionice proizvođača oružja su preko noći se vinule u zrak kako Obamina administracija kreće ubrzano prema zakonu kontrole oružja putem Ujedinjenih naroda.

Medijska kuća ABC 57 posjetila je dućan pištolja u Indiani dan nakon Obamine pobjede, i izvijestla je da je “vrlo zauzet postizbornu dan” na Midwest Gun Exchange, dodajući da “posao cvate” zbog straha da će Obama iskoristiti svoju slabost i  zabraniti određene vrste oružja.

“Kroz industriju, ostali trgovci pričaju da se prodaja povećava jer su ljudi pozorni i na neki način se pitaju što će se dogoditi, ako će se dogoditi”, rekao je zaposlenik Rocco Rigsby, dodajući: “Oni su u strahu stvari će se stvari zabraniti, tako da oni dolaze i razgledavaju oružje kako bi vidjeli koje su njihove mogućnosti i vidjeti što je na raspolaganju. “

Ispod vidite Twitter komentare, trgovine oružjem diljem zemlje također su krcate narudžbama nakon Obamine izborne pobjede.

“Radeći u trgovini oružja dan nakon Obaminog reizbora … mogu samo reći da je bio vrlo prometan dan”, napisala je Emily Shepard.

“Zauzet dan u mojoj trgovini oružjem danas. Puno se prodaju AR puške (automatske puške). Nije sasvim ludi nalet kupaca, ali ljudi su zabrinuti “, dodao je Larry Gordon.

“Zauzet dan danas nu dučanu oružjem! Najbolja stvar koju je Obama učinio / će pomoći prodaji oružja! “, komentirao je Ben Watkins.

Kao što smo već istaknuli, cijene dionica proizvođača oružja Smith & Wesson i Ruger otišle su u parabolični uzlet na početku trgovanja dan nakon izbora – završile su dan u pozitivnih 10 posto, u prosjeku 7 posto,  usprkos tome što je američki burzovni indeks Dow Jones Industrial Average ponirao preko -2% tj. 369 bodova u jednom trenutku.

Prije izbora, vlasnici trgovina oružjem su već opisivali Obamu kao “najboljeg prodavača oružja kojeg smo ikada imali”, nakon dulje stanke prodaje oružja tijekom posljednje četiri godine.

Dionica proizvođača oružja su dan nakon izbora skakale u nebo

Samo nekoliko sati nakon što je Obama osigurao pobjedu, njegova administracija je pogurala svoju potporu obnovljenog truda o izglasavanju Ugovoru Ujedinjenih naroda o trgovini oružjem, koje mnogi aktivisti za prava oružja strahuju, predstavlja kraj drugog amandmana.

“Očito je da su naša upozorenja u proteklih nekoliko mjeseci bila istinita”, rekao je Alan Gottlieb , osnivač i izvršni dopredsjednik Zaklade Drugog Amandmana (Second Amendment Foundation) . “Izbori su raspisani oko 11:00 u utorak i do 11:00 sati jutros smo dobili vijest da Sjedinjene Države podržavaju ovu rezoluciju. Moramo biti na oprezu više u našim nastojanjima da se zaustavi ovaj predloženi sporazum.”

Osim toga, senator Kalifornije i višegodišnja zagovornica kontrole oružja Dianne Feinstein preduhitrila je Obamin reizbor pripremajući novu “zabranu oružja za napad”, koji bi zabranjivali dodatne “ručke za oružje” i “šaržere visokog kapaciteta”, eliminirati bilo kakvu prodaju “oružja u posjedu “, prema portalu Shootin Wire .

Predsjednik Obama je nagovještavao tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata da će provoditi zakon o zabranu oružja, kojeg su aktivisti drugog amandmana vidjeli tek kao prvi korak prema široj regulaciji kontrole oružja.

Obama je također naznačio da će on pokušati održati pravo zadržavanja i nošenja oružja tijekom sastanaka u Bijeloj kući s odvjetnicom za zakon kontrole oružja Sarah Brady, prošle godine.

S Crni petkom iza ugla i sa Obaminom administracijom koja već pokušava skratiti pravo na oružje, očekujemo da će  ovogodišnja prodaja porušiti sve rekorde opet, kako Amerikanci, bojeći se novih ograničenja idu prema izreci “držati se oružja” kako je i sam Obama jednom rekao.

 

 
izvor: infowars.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11331"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

I Grčka i Srbija i Hrvatska imaju višestranački sustav i nominalno demokratske ustave, institucije i procedure koje jamče ljudska prava i građanske slobode. No je li ta forma ispunjena demokratskim sadržajem? Jesu li te zemlje doista demokratske?

Ne postoji ljudski izum ili dostignuće koje se nije otelo svojoj prvotnoj svrsi i preobrazilo u opasno oružje. Dinamit i nuklearna energija su klasični i banalni primjeri, a posljednji događaji na jugoistoku Europe potvrđuju da se to zbiva i s demokracijom i to na vrlo osebujan način.

I Grčka i Srbija i Hrvatska imaju višestranački sustav i nominalno demokratske ustave, institucije i procedure koje jamče ljudska prava i građanske slobode. No je li ta forma ispunjena demokratskim sadržajem? Jesu li te zemlje doista demokratske?

Slučaj prvi. Grčka. Politička elita stvori astronomski javni dug. Dug dođe na naplatu i pokaže se da dužnik nema ni novca ni pokrića, čime ugrozi svoje vjerovnike. Vjerovnici predlože izvjesna, možda dobra, možda loša rješenja jer dugovi se, naime, moraju vraćati, ovako ili onako. To je staro i neumitno načelo imovinskog prava. Ostaje samo pitanje tko će vratiti dug: grčka država ili građani Grčke?

To jedino meritorno pitanje nije bilo postavljeno na posljednjim grčkim izborima. Nitko se nije upitao zašto bi građani trebali biti jamci javnog duga, dakle taoci svoje države. Istina, postoji začkoljica. Grčka država – i kada bi htjela – ne može znatan dio građana poštedjeti te talačke situacije iz jednostavnog razloga što je velik dio biračkog tijela zaposlen u javnom sektoru. Neminovno smanjenje javnih troškova neće dakle pogoditi samo državu i političku elitu nego i mnoge građane.

Drugim riječima, grčka država nije stvorila samo prisilne jamce i taoce nego i suučesnike. Jasno, kada su primali onu famoznu četrnaestu plaću, zaposlenici se nisu pitali postoji li pokriće za tu rastrošnost. Ne treba im zamjeriti, jer države su sposobne uvući svoje građane i u neusporedivo opasnije kriminalne avanture. Nitko se nije usudio tim ljudima reći da su prevareni, da za njihova nepotrebna i preplaćena radna mjesta nema više novca i da tog novca zapravo nikad nije ni bilo.

Umjesto suočenja s istinom i podsjećanja na prastaru dužnost vraćanja dugova, umjesto neke nove, nulte godine u kojoj bi započeo spor i mukotrpan oporavak, političke stranke su građanima ponudile demagoško praznoslovlje pa i ekstremizam. Izbori su održani (ili će biti ponovno održani, svejedno) i demokratska forma je sačuvana, ali je ispražnjena od svakog demokratskog pa i svakog suvislog sadržaja.

Slučaj drugi. Srbija. Na predsjedničkim izborima pobijedio je radikalni nacionalist. Sa stanovišta demokratske procedure ti su izbori bili valjani. No ta puka forma Srbiju ne čini demokratskom zemljom, jer u Srbiji nema relevantne političke partije koja je sposobna izgovoriti nekoliko jednostavnih istina: da je Srbija izgubila Kosovo i da priznavanje neovisnosti Kosova i odricanje od rasističke albanofobije nema alternative.

Nadalje, jednako važno, ako ne i važnije, nijedna od tri najjače političke partije u Srbiji ili ne želi, ili ne zna, ili ne može, ili najradije ne bi zauzela nedvosmislen i jasan stav prema užasu koji je srpski nacionalizam izazvao na prostoru bivše Jugoslavije u drugoj polovici osamdesetih i devedesetih godina. Drugim riječima, diskontinuitet u odnosu na Miloševićevu zločinačku politiku je polovičan, kompromisan, iznuđen, neiskren, u najboljem slučaju nepotpun, dakle moralno neupotrebljiv.

Bez tog diskontinuiteta, bez te denacifikacije izbori u Srbiji nemaju demokratski legitimitet, nego su neka vrst ankete koja ispituje količinu autizma i bunila u kojem su građani Srbije zatočeni već preko dvadeset godina.

Slučaj treći. Hrvatska. Na čelo najjače oporbene stranke, dakle na čelo organizacije koja bi po definiciji trebala biti najvažniji jamac demokracije, došao je čovjek koji ne vidi ili ne zna uvidjeti proturječje između svoga svečanog protivljenja svakom obliku totalitarizma i svoje privrženosti totalitarnoj ideologiji kakav je nacionalizam.

On ne zna ili ne želi znati da zemlja u kojoj parlament sluša crkvu nije demokratska republika nego feudalna teokracija. Dobivši monolitnu organizaciju koja će se obnovljenom strašću posvetiti nacionalističkim budalaštinama, Hrvatska je izgubila oporbu. Dobila je histeričnu falangu koja će napadati svaki dobar potez vladajuće koalicije (kojih je ionako malo, a i tada su bojažljivi i polovični), a na loše poteze vlasti reagirat će širenjem moralne panike.

Zemlja u kojoj se ni vlast nije nedvosmisleno i beskompromisno distancirala od nacionalizma i u kojoj se oporba ponosi svojim nacionalizmom nije demokratska zemlja nego dijagnoza. Činjenica da HDZ poraz na izborima nije iskoristio za svoju demokratizaciju nego za produbljivanje svoje moralne i intelektualne bijede te da između predsjedničkih kandidata i nije bilo suštinskih razlika samo je dio opće, vrlo nevesele kliničke slike.

U Grčkoj, Srbiji i Hrvatskoj demokracija nije sredstvo kojim građani kontroliraju političku elitu, nego ritual kojim politička elita kontrolira građane. Štoviše, postojanje formalne demokracije u tim je zemljama političkim elitama samo olakšalo korumpiranje građana, negdje četrnaestom plaćom, negdje nacionalističkim izmišljotinama. Njihova suverenost nema nikakvu racionalnu funkciju i svodi se na održavanje virtualnog, paralelnog svijeta u kojem važe neka drugačija moralna pravila pa čak i drugačija percepcija stvarnosti.

U tom svijetu nema vraćanja dugova, troši se lažni novac, država je i san i smisao života, jedan odvratni nacionalistički rat je totem s dignitetom, Kosovo (i tko zna što još) je u sastavu Srbije, a Ratko Mladić i ostali generali nisu zločinci nego heroji. Da slika bude potpuna, treba spomenuti i takozvanu Veliku ideju (Megali idea) po kojoj se Grčka prostire do Kavkaza. Uvijek se nađe dovoljno podanika koji u takvim poniženjima i nasrtajima na zdrav razum vide nešto čemu vrijedi dati i glas na izborima i život. I uvijek ima dovoljno smutljivaca koji će takve halucinacije nazvati demokracijom.

Taj prešutni sporazum između političke elite i gomile ima demokratsku formu i stvara privid demokratskog legitimiteta ne bi li prikrio bezakonje, prijevaru, krađu i laž, nerijetko i ubojstvo. Fašizam se umiva demokratskom procedurom jer više nije naivan da bi marširao ulicama.

No demokracija nije déodorant za prikrivanje fašističkog smrada. Ona je, za razliku od fašizma i njegovih nacionalističkih inačica, prije svega pravo na izbor, pri čemu je u lažnoj demokraciji izbor dekorativan, ritualan i formalan, dok je u stvarnoj demokraciji moguće birati između doista različitih i jasno definiranih političkih svjetonazora. I konačno, ono najvažnije: posljedice tog izbora nikada i nipošto ne smiju biti sudbonosne jer neka država demokratska je onoliko koliko se suzdržava od zadiranja u sudbinu građana.

Kako stvari stoje u Grčkoj, katastrofa je neizbježna podjednako i s dosadašnjom političkom elitom i sa Syrizom i sa Zlatnom zorom. Na podjednak način i Srbija ostaje zemlja bez perspektive dok bude birala između beznadno polovičnog Tadića (bivšeg, ako je to bitno), Šešeljevog doglavnika i Miloševićevog nasljednika.

I građani Hrvatske osuđeni su na jadnjikavo tumaranje dok se politička elita ne odrekne svojih zabluda i svoje potrebe da proizvodi i zlorabi zablude i dok se hrvatske političke dvojbe budu svodile na izbor između jedne nespretne, nedorečene, lakomislene i, biva sve jasnije, nesposobne koalicije, s jedne strane, i sablasnog HDZ-a, s druge strane.

Netko može reći da je pojava stvarne demokratske alternative koja će državu staviti u službu građanskih interesa, odreći se nacionalnih fikcija s dužnom količinom ironije i građane, jednostavno rečeno, pustiti na miru, u tim zemljama nemoguća i utopijska. U redu, ako je tako, građane Grčke, Srbije i Hrvatske od potpunog poniženja može spasiti tek spoznaja da mogu birati samo između utopije i beznađa.
 
 
(tportal.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9646"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Špekulacije o mjestu godišnjeg sastanka Bilderberg Grupe  se podudaraju s ovogodišnjim američkim predsjedničkim izborima, čini se, s vjerojatnošću da će se Bilderberg  konferencija održat u Chantilly, Virginia , SAD  -  od 31. svibnja do 3. lipnja. Prenosi Novi-Svjetski-Poredak.com kao prvi u Hrvatskoj.

Kao što smo izvijestili jučer , glasine da će mjesto održavanja konferencije biti Haifa, Izrael – čini se da su pogrešne. Westfields Marriott Washington Dulles hotel , mjesto Bilderberg sastanka u 2002. i 2008. godini, u potpunosti je rezerviran od četvrtka 31. svibnja do i uključujući 3. lipnja, ali ima na raspolaganju soba s obje strane  tih datuma, što upućuje na gotovo sigurno da će to biti domaći teren Bilderberg konferencije za 2012.

“Izgledi su prilično visoki da u izbornoj godini, inače poznata kao Bilderberg konferencija – će se održati u SAD-u”, ističe Bilderberg.org je Tony Gosling.

Uistinu, nakon prošlogodišnjeg prizora u St. Moritzu, Švicarska, gdje su se Bilderberg članovi izravno suprotstavili prosvjednicima nakon bizarne odluke o “šetnji po prirodi”  dolje po planini do njihovog hotela, očekivana sigurnost oko ovogodišnje konferencije biti značajno jača.

Bilderberg odluka da se konferencija održi u SAD-u izravno je povezana s ključnom ulogom tajne klike industrijalaca, bankara, čelnika akademskih i medijskih figura koji će igrati veliku ulogu u predsjedničkim izborima 2012. u SAD-u.
 

 
preneseno sa www.bilderberger.ch
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8377"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]